REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3167/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja ŠKOJO d.o.o., Osijek, Ulica Borova 1, OIB: 22553687465, kojeg zastupa punomoćnik Darko Mundweil, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mundweil j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika AS-MD j.d.o.o. iz Vinkovaca, Osječka 22, OIB: 26934921823, kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Rimac, odvjetnik iz Vinkovaca, radi isplate iznosa od 1.124,91 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-149/2024-6 od 11. lipnja 2024., 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-149/2024-6 od 11. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 197,46 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-149/2024-6 od 11. lipnja 2024. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nikole Vulića iz Vinkovaca, poslovni broj Ovrv-8876/2023 (UPP/OS-Ovrv-1254/2023) od 8. prosinca 2023. kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 1.124,91 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i trošak ovršnog postupka u iznosu od 211,56 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 414,82 EUR (točka II. izreke).

2. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Istaknuo je da je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Prvostupanjski sud nije uvažio prijedlog punomoćnika i dopustio odgodu pripremnog ročišta budući da mu je stranka potpisala punomoć dan prije održavanja ročišta. Na taj način punomoćniku tuženika nije pružena mogućnost da sudjeluje na ročištu i predlaže dokaze. Tuženik je istaknuo i da radovi koje je tužitelj obavljao nisu dovršeni jer je kompresor klime i dalje bio neispravan. Predložio je uvažiti žalbu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu u kojem se u cijelosti usprotivio tuženikovim žalbenim navodima, predložio je odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a i čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ti razlozi su jasni i neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.

7. Žalbeni navodi kojima tuženik ističe da mu nije omogućeno sudjelovanje na pripremnom ročištu te iznošenje dokaznih prijedloge, a koji ustvari predstavljaju žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, nisu osnovani. Da bi ta povreda bila počinjena potrebno je da zbog nezakonitog postupanja suda, stranci bude onemogućeno raspravljanje pred sudom. Prvostupanjski sud je zakazao pripremno ročište za 7. svibnja 2024., a predmetni poziv tuženik je zaprimio 9. travnja 2024. Tuženikov punomoćnik je podneskom od 6. svibnja 2024. zatražio odgodu pripremnog ročišta navodeći da je tog dana (6. svibnja 2024.) angažiran kao punomoćnik u predmetnom spisu. Slijedom navedenog, kao jasno proizlazi da je tuženik imao na raspolaganju primjereni vremenski raspon (mjesec dana) za angažiranjem stručnog punomoćnika, pa se stoga u konkretnom slučaju radi o propustu samog tuženika, a ne o nezakonitom postupanju prvostupanjskog suda. Uslijed navedenog, tuženikovi žalbeni navodi istaknuti u tom smjeru u cijelosti se ukazuju neosnovanim.

8. Riječ je o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a pa ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Iz spisa proizlazi da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak radi ostvarenja svog novčanog potraživanja s osnove izvršenog popravka, odnosno servisiranja vozila tuženika.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izvršio ugovorene usluge u utuženoj visini od 1.124,91 EUR, dok tuženik nije izvršio obvezu isplate naknade.

11. Tužitelj žalbenim navodima osporava takve zaključke prvostupanjskog suda ističući da radovi nisu dovršeni jer je kompresor klime i dalje bio neispravan.

12. Tuženikovi žalbeni navodi su neosnovani, a prvostupanjska odluka je pravilna i u skladu s dokumentacijom u spisu. Naime, tužitelj je uz podnesak od 5. veljače 2024. dostavio radni nalog broj 2193/2022-OS od 7. travnja 2022. te račun broj 1470-500 od 29. travnja 2022., iz kojih proizlazi da je tužitelj po nalogu tuženika izvršio izmjenu kompresora i punjenje klime. Tuženik je potpisao radni nalog kao naručitelj radova, te je ujedno svojim potpisom potvrdio preuzimanje vozila nakon izvršenog servisiranja. Iz priloženog računa proizlazi vrsta izvršenog popravka, visina tužiteljeve tražbine i njeno dospijeće.

13. S druge strane tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave paušalno osporio tužiteljevo potraživanje navodeći da utuženi iznos nije u skladu s njegovom knjigovodstvenom karticom.

14. Rješenjem 15. siječnja 2024. tuženik je pozvan da u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica u smislu odredbe čl. 461.a st. 7. ZPP-a. Tuženik, iako je uredno zaprimio predmetno rješenje, nije u zakonskom roku od 15 dana iznio činjenice ni predložio dokaze u prilog svojih tvrdnji, a niti je pristupio na ročište održano 7. svibnja 2024. iako je bio uredno pozvan na to ročište.

15. Imajući u vidu da je tužitelj dostavljenom dokumentacijom u spisu dokazao osnovu i visinu svojeg potraživanja, dok je tuženik samo paušalno osporio njegovo potraživanje, to je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog i prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 1.124,91 EUR kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

16. Žalbeni navodi kojima tuženik ističe da radovi nisu dovršeni jer je kompresor klime i dalje bio neispravan predstavljaju nove činjenice koje su sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a ne mogu iznositi u žalbi, osim ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što nije slučaj u ovom postupku.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena.

18. Odluka iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Parać