REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2929/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604, Slavonska avenija 1B, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik iz Zagreba, Kamaufova 6, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 5.795,08 EUR / 43.663,05 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2214/2019 od 25. svibnja 2022., 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2214/2019 od 25. svibnja 2022. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2214/2019 od 25. svibnja 2022. naloženo je tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 5.795,08 EUR / 43.663,05 kn sa zateznim kamatama od 14. siječnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati zakonske kamate od 21. studenog 2017. do 13. siječnja 2020. kao neosnovan (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.282,70 EUR / 17.199,00 kn (točka III. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 644,37 EUR / 4.855,00 kn kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da se 28. kolovoza 2017. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo osigurano kod tužitelja i vozilo osigurano kod tuženika. Utvrđuje da je vozač vozila osiguranog kod tužitelja upravljao vozilom hitne pomoći te da je u trenutku sudara obilazio zaustavljenu kolonu vozila u kojoj se nalazilo vozilo osiguranika tuženika. Zaključuje da se u predmetnom slučaju ne primjenjuje odredba članka 73. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15; dalje: ZSPC) budući da je vozilo osigurano kod tužitelja obilazilo kolonu vozila. Utvrđuje da se na vozilo osigurano kod tužitelja ne primjenjuju odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama o zabrani pretjecanja i obilaženja kolone vozila. S druge strane, utvrđuje da je vozač vozila osiguranog kod tuženika postupio protivno odredbama članka 43. ZSPC-a i članka 152. stavka 1. ZSPC-a. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je vozač vozila osiguranog kod tuženika isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj te prihvaća tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u točkama I. i III. izreke. U žalbi navodi da je sud postupio suprotno odredbi članka 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ukazuje da se radi o sporu male vrijednosti gdje su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice i dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve. Ističe da je tužitelj tek naknadno u postupku istaknuo da se radilo o obilaženju vozila, a ne o pretjecanju pa da tu činjenicu sud nije trebao uzeti u obzir niti na njoj utemeljiti presudu. Također, smatra da je time sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a. Nadalje, ukazuje da odredbama članka 149. ZSPC-a nije izuzeta od primjene odredba članka 73. stavka 1. ZSPC-a, slijedom čega je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da se odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama o zabrani pretjecanja i obilaženja kolone vozila ne primjenjuju na vozilo osigurano kod tužitelja. Smatra da je pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe članka 1072. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) valjalo zaključiti da je doprinos osiguranika tužitelja nastaloj šteti u omjeru od 25%. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 207,38 EUR / 1.562,50 kn (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 75,38 EUR / 568,00 kn.

4. Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

5. Tuženikova žalba je neosnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Utvrđeno je da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 5.795,08 EUR / 43.663,05 kn, koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku na ime naknade imovinske štete na vozilu osiguranika, nastale u prometnoj nesreći u kojoj je također sudjelovao osiguranik tuženika.

8. Neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a. Prvostupanjski sud nije utemeljio svoju odluku na činjenicama koje stranke nisu iznijele tijekom postupka niti je svoju odluku utemeljio na drugačijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se poziva tužitelj pa da bi time prekoračio tužbeni zahtjev. To što je tužitelj naknadno tijekom postupka naveo da se radilo o obilaženju kolone vozila, a ne o pretjecanju, nije promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda radi se o promjeni, odnosno dopuni činjeničnih navoda u smislu odredbe članka 191. stavka 3. ZPP-a zbog koje činjenična osnova postavljenog tužbenog zahtjeva nije bitno promijenjena i koja nije dovela do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva.

9. U postupku je utvrđeno da je vozilo hitne pomoći osigurano kod tužitelja obilazilo kolonu vozila, koja je bila zaustavljena u desnom kolničkom traku. U toj koloni vozila nalazilo se vozilo osiguranika tuženika. Vozilo hitne pomoći bilo je u tijeku intervencije i imalo je uključeno plavo rotacijsko svjetlo i zvučni signal upozorenja. Vozač vozila osiguranog kod tuženika poduzeo je radnju skretanja u lijevo misleći da će završiti radnju skretanja prije dolaska vozila hitne pomoći. Vozilo hitne pomoći prešlo je iz desne u lijevi kolnički trak kako bi obišlo zaustavljenu kolonu vozila. Tijekom skretanja vozila osiguranog kod tuženika ulijevo došlo je do sudara s vozilom osiguranim kod tužitelja.

10. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 74. ZSPC-a pretjecanje je prolaženje vozilom pokraj zaustavljenog ili parkiranog vozila ili drugog objekta koji se nalazi na prometnoj traci kojom se vozilo kreće. U skladu s odredbom članka 2. stavka 1. točke 75. obilaženje je prolaženje vozilom pokraj zaustavljenog ili parkiranog vozila ili drugog objekta koji se nalazi na prometnoj traci kojom se vozilo kreće. Prvostupanjski sud je utvrdio da je kolona vozila stajala. Dakle, vozilo hitne pomoći u smislu odredbe članka 2. stavka 1. točke 75. ZSPC-a obilazilo je predmetnu kolonu vozila.

11. Odredbom članka 73. stavka 1. ZSPC-a propisano je da vozač ne smije pretjecati drugo vozilo, osim bicikla, mopeda i motocikla bez bočne prikolice, neposredno ispred raskrižja ili na raskrižju koje nije s kružnim tokom prometa, ili neposredno ispred prijelaza ceste preko željezničke ili tramvajske pruge u istoj razini bez branika ili polubranika i na tom prijelazu. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se zabrana propisana citiranom odredbom ne primjenjuje u konkretnom slučaju. Naime, navedenom odredbom zabranjeno je pretjecanje neposredno prije raskrižja ili na raskrižju, ali nije zabranjeno obilaženje.

12. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se zabrana pretjecanja ili obilaženja kolone vozila (članak 70. stavak 1. točka 1. ZSPC-a) ne odnosi na vozilo osigurano kod tužitelja (vozilo hitne pomoći), a u skladu s odredbom članka 149. stavka 1. ZSPC-a.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da niti jedna radnja vozača vozila hitne pomoći nije bila protupravna niti je doprinijela nastanku predmetnog štetnog događaja.

14. S druge strane, osiguranik tuženika postupio je suprotno odredbama članka 43. ZSPC-a, budući da se prilikom skretanja ulijevo nije uvjerio može li takvu radnju obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu te je time doveo u opasnost druge sudionike u prometu i imovinu. Također, osiguranik tuženika postupio je suprotno odredbi članka 152. stavka 1. ZSPC-a u skladu s kojom je bio dužan propustiti vozilo hitne pomoći te pričekati s radnjom skretanja dok to vozilo ne prođe.

15. Slijedom svega iznesenog, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je vozač vozila osiguranog kod tuženika isključivo kriv za predmetni štetni događaj. Budući da je vozač vozila osiguranog kod tuženika isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj, prvostupanjski sud je pravilno, u skladu s odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO-a u vezi s odredbom članka 963. stavka 1. ZOO-a, prihvatio predmetni tužbeni zahtjev.

16. Tuženik u žalbi pobija odluku o parničnom trošku, međutim ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava tu odluku. Iz žalbenih navoda proizlazi da tuženik pobija odluku o parničnom trošku budući da je pogrešna odluka suda o glavnoj stvari. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, u skladu s odredbama članaka 154. i 155. ZPP-a.

17. Tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude te je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, a kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Zubović