REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2116/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HOK- OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate iznosa od 919,24 EUR / 6.926,01 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1781/2019 od 29. listopada 2021., 24. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1781/2019 od 29. listopada 2021. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 124,43 EUR.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1781/2019 od 29. listopada 2021. u točki III. izreke kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1781/2019 od 29. listopada 2021. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 919,24 EUR / 6.926,01 kn sa zateznim kamatama od 13. ožujka 2018. do isplate po stopi koja se određuje za ostale odnose, kao i tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za ostale odnose (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 766,47 EUR / 5.775,00 kn (točka II. izreke). Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 64,60 EUR / 486,75 kn (točka III. izreke).
2. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u bitnome navodi da se 29. listopada 2017. dogodila prometna nesreća u kojoj je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] naletjelo na divljač. S obzirom na to da je navedeno vozilo bilo osigurano kod tužitelja na temelju police kasko osiguranja, tužitelj je isplatio svom osiguraniku nastalu štetu na predmetnom vozilu. U ovom postupku tužitelj regresno potražuje predmetni isplaćeni iznos od tuženika budući da je Lovačko društvo Lane, Novi Zagreb bilo osigurano kod tuženika na temelju police osiguranja od odgovornosti, a koje društvo tužitelj smatra odgovornim za štetu. Prvostupanjski sud zaključuje da iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da Lovačko društvo Lane, Novi Zagreb (osiguranik tuženika) gospodari lovištem ili prometnicom na kojoj je došlo do štetnog događaja niti da predmetna divljač potječe iz lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika. Slijedom navedenog, a budući da tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, koju pobija u cijelosti. U žalbi navodi da se ne slaže sa zaključkom prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika. Ukazuje na to da sud uopće nije cijenio dokaz iz tužbe naznačen pod brojem 20. i to dopis tajnika Lovačkog društva Lane, Novi Zagreb od 8. ožujka 2018. iz kojeg nedvojbeno proizlazi pasivna legitimacija tuženika. Naime, smatra da je iz predmetnog dopisa razvidno da osiguranik tuženika nije sporio svoju pasivnu legitimaciju, već isključivo svoju odgovornost za predmetni štetni događaj. Ističe da je sud trebao uz prometno vještačenje provesti očevid na licu mjesta, čijim provođenjem bi se moglo utvrditi da je do štetnog događaja došlo na području kojim gospodari osiguranik tuženika, a sve obzirom na odredbu članka 13. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24) prema kojem granice lovišta moraju biti uočljive. Slijedom navedenog, smatra da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Pobija i odluku o troškovima postupka. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 1.171,87 kn / 155,53 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 300,00 kn / 39,82 EUR, odnosno ukupan iznos od 1.471,87 kn / 195,35 EUR.
4. Tuženik je odgovorio na tužiteljevu žalbu, koju u cijelosti smatra neosnovanom. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 937,50 kn / 124,43 EUR (uključujući PDV od 25%).
5. Tužiteljeva žalba je nedopuštena u odnosu na točku III. izreke presude, dok je neosnovana u odnosu na točke I. i II. izreke.
6. Prema odredbi članka 358. stavka 3. ZPP-a žalba je nedopuštena, između ostalog, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na onaj dio zahtjeva s kojim tuženik nije uspio. Budući da je točkom III. izreke presude tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 486,75 kn / 64,60 EUR odbijen kao neosnovan, u smislu odredbe članka 358. stavka 3. ZPP-a, valjalo je tužiteljevu žalbu u tom dijelu ocijeniti nedopuštenom.
7. Zbog toga je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a riješeno kao u izreci ovog rješenja.
8. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. ZPP-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i na zakonu osnovana.
9. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 6.926,01 kn / 919,24 EUR, koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku na ime naknade štete nastale uslijed prometne nesreće od 29. listopada 2017., u kojoj je vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na divljač.
10. Tužitelj u žalbi navodi da drugostupanjski sud uopće nije cijenio dopis tajnika Lovačkog društva Lane, Novi Zagreb od 8. ožujka 2018., koji je tužitelj naveo kao dokazni prijedlog u tužbi. U žalbi citira predmetni dopis i smatra kako iz njega proizlazi pasivna legitimacija tuženika. Međutim, ovaj sud je utvrdio da u spisu ne postoji predmetni dopis na koji se poziva tužitelj. Točno je da je predmetni dopis naznačen u tužbi kao dokazni prijedlog, ali taj dopis nije dostavljen u sudski spis. Bitno je za napomenuti da je tužitelj na pripremnom ročištu 20. veljače 2020. rješenjem (list 56. spisa) pozvan da sudu i protivnoj strani ponovno dostavi tužbu uz pripadajuće priloge. Međutim, tužitelj je u sudski spis dostavio samo priloge uz tužbu za koje je smatrao da su bili nečitljivi kada su prvotno dostavljeni, a nije dostavio preostale priloge, a time niti predmetni dopis. Prema tome, prvostupanjski sud nije cijenio predmetni dopis budući da ga nije niti mogao ocijeniti iz razloga što ga tužitelj nije niti dostavio u spis.
11. Slijedom navedenog, ovaj sud žalbene navode tužitelja vezane uz predmetni dopis smatra novim činjenicama i novim dokazima, koje tužitelj u skladu s odredbom članka 352. stavka 1. ZPP-a ne može iznositi u žalbi, stoga ovaj sud te žalbene navode nije niti razmatrao.
12. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud trebao provesti očevid na licu mjesta, kojim bi se utvrdilo da Lovačko društvo Lane, Novi Zagreb gospodari lovištem na području gdje je došlo do predmetnog štetnog događaja. Uvidom u tužbu i analizom sudskog spisa ovaj sud je utvrdio da je tužitelj predložio provođenje prometnog vještačenja uz očevid na licu mjesta na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, tj. mogućnosti nastanka oštećenja na vozilu u slučaju naleta divlje svinje. Tužitelj nije predlagao provođenje očevida na licu mjesta radi utvrđivanja pasivne legitimacije tuženika, odnosno utvrđivanja činjenice je li do predmetnog štetnog događaja došlo na području kojim gospodari osiguranik tuženika. Također, tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije imao prigovora na nalaz i mišljenje prometnog vještaka iako je vještačenje bilo provedeno bez prethodnog uviđaja.
13. U skladu s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Njihova je dužnost predložiti sudu odgovarajuća dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. U skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.
14. Na tužitelju je bio teret dokazivanja pasivne legitimacije tuženika. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika te odbio predmetni tužbeni zahtjev. Zaključak je ovog suda da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, donio zakonitu i pravilnu presudu.
15. Tužitelj u žalbi pobija odluku o parničnom trošku, međutim, ne obrazlaže razloge zbog kojih osporava tu odluku. Iz žalbenih navoda proizlazi da tužitelj pobija odluku o parničnom trošku budući da je pogrešna odluka suda o glavnoj stvari. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, u skladu s odredbama članka 154. i 155. ZPP-a.
16. Slijedom svega iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
17. Na temelju odredbe članka 166. ZPP-a u vezi sa odredbom članka 154. i članka 155. ZPP-a, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 24. siječnja 2025.
Sutkinja
Dubravka Zubović
