Poslovni broj: P-8290/2023- 10
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku AO, temeljem generalne punomoći Su-50/12, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po FO, temeljem generalne punomoći A994/2022, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 23. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. Jagićeva 33, Zagreb, OIB:26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623 isplati iznos od 3.581,02 €/26.981,19 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11.3.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od petnaest dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik tužitelja NO teško je stradao u prometnoj nesreći dana 06. veljače 1994. krivnjom osiguranika tuženika koji je skrivio nesreću vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika. Općinski sud u Zagrebu pod brojem Pn-2416/94 donio je pravomoćnu presudu kojom je utvrđena odgovornost tuženika za ovaj štetni događaj. Navodi da je kao posljedica nesreće osiguraniku HO rješenjem br. IN-689357 od 01.06.1995., priznato pravo na invalidsku mirovinu (zbog bolesti 60%, te ozljede izvan rada 40%) zbog predmetnog štetnog događaja. Za prethodno razdoblje zaključno sa 31. listopadom 2021. u tijeku je sudski postupak. HZMO je nastavio isplaćivati invalidsku mirovinu svom osiguraniku, te je tako nastala nova šteta isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. studenog 2021. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 8.952,55 eura/67.452,02 kn. Tužitelj je uputio odštetni zahtjev, ali se tuženik oglušio. Budući u uzroku invalidnosti povreda iz štetnog događaja sudjeluje sa 40%, to invalidska mirovina s naslova navedene povrede iznosi 3.581,02 €/26.981,19 kn. Stoga tužitelj sukladno čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21 i 119/22., u daljnjem tekstu: ZMO), predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.581,02 EUR sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 11. ožujka 2023. do isplate uz naknadu troškova postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava štetni događaj, pasivnu legitimaciju i odgovornost, te činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku HO priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, međutim spori pravnu osnovu tužbe, visinu tužbenog zahtjeva i potraživanu zateznu kamatu. Ističe kako bi eventualno postojala šteta ako bi isplaćivana invalidska mirovina bila viša od presumirane starosne mirovine osiguranika tužitelja te bi eventualna razlika mogla biti šteta koju bi tužitelj trpio. Nadalje tuženik ističe da se u ovakvim i sličnim slučajevima primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOOP)., a ne Zakon o mirovinskom osiguranju čime je potraživanje neutemeljeno u pogledu mjerodavne primjene materijalnog prava. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-2416/94-14. do 20. listopada 1994. (list 5 do 7 spisa), rješenja tužitelja od 1. lipnja 1995. (list 9 i 10 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 11 do 20 spisa), obračun isplata HZMO-a (list 21 spisa), dopis HZMO-a od 20. veljače 2023. s povratnicom (list 23 do 25 spisa), sudsku praksu (list 32 do 68 te 71 do 88 spisa) te podatke o doznačenim mirovinskim primanjima (list 89 do 97 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je osiguranik HZMO-a NO stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 6. veljače 1994., a koju je prouzročio osiguranik tuženika upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika na dan štetnog događaja. Također, nesporno je da je rješenjem tužitelja osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.
6. Sporna je osnova i visina zahtjeva, tijek zateznih kamata, te primjena materijalnog prava odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.
7. Za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd-1394/2024-2 od 23. travnja 2024.).
8. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.
9. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
10. Iz rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja broj IN- 689357 od 1. lipnja 1995. proizlazi da osiguraniku NO pripada pravo na isplatu invalidske mirovine od 27. lipnja 1995. i da traje dok za to postoje zakonski uvjeti.
11. Stoga, treba primijeniti čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
12. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina, a ne odredbe ZMO-a. Naime, ZMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. .
13. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati te stoga treba odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
14. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena invalidska mirovina, u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete.
15. Budući da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije izvodio ni ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku.
16. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud je temeljem odredbe čl.154. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbio zahtjev istog za naknadom troškova parničnog postupka.
17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 23. siječnja 2025.
Sudac:
Ana Ćurković Dražić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku
