Poslovni broj: UsI-2561/2023-25

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te Ivani Petrović, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja NB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Tifon d.o.o., Zagreb, Zadarska 80, OIB 77607495225, kojeg zastupa opunomoćenik Igor Savić, odvjetnik iz Zagreba, Bele Čikoša 5, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova dijagnoze već priznate ozlijede na radu, dana 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/311, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 31. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi zainteresiranoj osobi Tifon d.o.o., OIB: 77607495225, trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova ovog spora u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje – 2, KLASA: UP/I-502-03/22-02/3990, URBROJ: 338-21-02-02-23-4 od 6. ožujka 2023., tužitelju kao osiguraniku, ne priznaju se kao dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu, nastale 7.7.2022. dijagnoze izražene šiframa prema MKB-10 klasifikaciji: S46.8 i S43.3 (točka I.). U vezi navedenih dijagnoza osiguraniku se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točka II.).

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/23-01/311, URBROJ: 338-01-06-05- 23-04 od 31. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi u bitnom ističe kako je izvornu ozljedu zadobio padom s visine na tvrdu površinu, uslijed kojeg mehanizma ozljede je moguće zadobiti ozljedu unutarnjih struktura lijevog ramena iako su inicijalnom obradom utvrđene samo površinske ozljede udova i koljena. Ukazuje kako je MR lijevog ramena utvrđeno da je kod tužitelja došlo do ozljede unutarnjih struktura (mišića i tetiva) lijevog ramena, a radi čega je operativno liječen, nakon čega mu je indicirana fizikalna terapija. Stoga smatra kako je kod predmetne ozljede došlo do akutne/traumatske ozljede lijevog ramena, koje je u tom trenutku možda bilo degenerativno promijenjeno. Međutim, smatra da degenerativne promjene nisu uzrok tegoba, već upravo štetni događaj. Predlaže da se provede medicinsko vještačenje po neovisnom vještaku te da se potom poništi osporavano rješenje tuženika i prizna dopunske dijagnoze ozljede na radu, sve uz naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, te navodi kako je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, sukladno važećim zakonskim propisima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba Tifon d.o.o., u odgovoru na tužbu danom na raspravi održanoj 1. listopada 2024. protivi se navodima tužbe. Ne spori da je došlo do nesreće u kojoj je tužitelj zadobio ozljede, ali se protivi da se tužitelju prizna pravo po osnovi navedenih zdravstvenih stanja. Smatra da nije jasno utvrđeno da bi tužitelj zadobio takve ozljede odnosno nije jasan sam nastanak događaja s obzirom da nije bilo svjedoka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika. Dana 1. listopada 2024. i 23. siječnja 2025. održane su usmene i javne rasprave, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Tijekom spora provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada prim. dr. sc. Mariji Zavalić.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Iz podataka spisa Sud nalazi da je ozljeda tužitelja od 7.7.2022. tužitelju priznata kao ozljeda na radu i to za dijagnoze S50.9 (površinska ozljeda podlaktice) i S80.0 (kontuzija koljena). Tužitelj je 19.10.2022. podnio zahtjev za priznavanje dopunskih dijagnoza ozljede na radu i to za dijagnoze S46.8 (ozljeda drugih mišića i tetiva u području ramena i nadlaktice) i S43.3. (dislokacija drugih i nespecificiranih dijelova ramenog pojasa).

9. Prvostupanjsko tijelo je pribavilo ocjenu liječničkog povjerenstva Zavoda od 6.3.2023., kojom je utvrđeno da na dan ozljede nije evidentirana ozljeda lijevog ramena te da su promjene vidljive na MR nalazu degenerativne etiologije i ne mogu se vremenski ni uzročno-posljedično povezati sa ranije priznatom ozljedom na radu.

10. Tuženik je postupajući po žalbi pribavio nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 2.5.2023., u kojem je utvrđeno da oko mjesec dana po događaju kod tužitelja dolazi do kliničke ekspresije uznapredovalih degenerativnih promjena koštano-mišično i zglobno-ligamentarnih struktura lijevog ramena, zbog čega je operacijski liječen i u nastavku fizikalno rehabilitiran. Navodi se kako nije riječ o ozljedi lijevog ramena iz predmetnog događaja (jer je tužitelj u predmetnom događaju ozlijedio desno, a ne lijevo rame), već se radi o kliničkoj ekspresiji uznapredovalih degenerativnih promjena svih struktura lijevog ramena, zbog čega se iste ne mogu priznati kao dopunske dijagnoze već priznate ozljede na radu.

11. Stoga tuženik potvrđuje stav prvostupanjskog tijela da u predmetnom slučaju nije ispunjen uvjet iz čl. 67. toč. 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13 i 137/13, dalje: Zakon) za priznavanje ozljede na radu.

12. Člankom 17. Zakona, propisano je da prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti obuhvaćaju pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade.

12.1 Člankom 66. Zakona, između ostalog je propisano da se ozljedom na radu prema Zakonu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točka 1.).

12.2 Prema članku 67. stavak 5. Zakona ozljeda na radu neće se priznati ako je do ozljede, odnosno bolesti, došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

13. Tužitelj u tužbi prigovara da tuženik nije pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno osporava postojanje da bi bila riječ o degenerativnim promjenama lijevog ramena, slijedom čega je na prijedlog tužitelja, rješenjem Suda posl.broj: UsI-2561/23- 11 od 10. listopada 2024. određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku Mariji Zavalić, specijalisti medicine rada.

14. Sudski vještak je ovom Sudu dana 10. studenog 2024. dostavio vještačenje u kojem navodi kako je isto sačinio nakon uvida u priležeću medicinsku dokumentaciju spisa, pomnog proučavanja kasnije dostavljenog Kartona pacijenta (ovdje tužitelja), uvida u kliničku sliku bolesti, propisanu terapiju tužitelju, te drugih isprava u spisu.

14.1 Sudski vještak iznosi mišljenje da se ozljede tužitelja pod citiranim dijagnozama ne mogu priznati kao dopunske dijagnoze, ozljede iz događaja od dana 07.07.2022. i to zbog toga što tužitelj na pregledima kod kirurga 07.07.2022., te osobito kod liječnika opće medicine (LOM) 6. i 8. dana nakon ozljede (13.07.2022. i 15.07.2022). - ne spominje bolove u lijevom ramenu.

14.2 Da je 07.07.2022. došlo do ozljede ramena ono bi se ohladilo i tužitelj bi već drugi dan imao izražene bolove u ramenu. Naime, iako rijetko, moguće je da ozlijeđena osoba ne osjeti bolove neposredno nakon ozljede mišića ili tetiva, dakle nije ih morao nužno imati na pregledu u hitnom prijemu, ali se bolovi pogotovo kod rupture tetiva jave najkasnije dan poslije.

14.3 Stoga sudski vještak izvodi zaključak kako bi u slučaju da je došlo do rupture tetive mišića i mišića ramena u događaju od 07.07.2022., tužitelj morao imati bolove u vrijeme kontrola kod izabranog liječnika i očekivano bi izabrani liječnik to zabilježio u kartonu te opisao i status ramena na kontrolnim pregledima, propisao bi trajnu terapiju protiv bolova te uputio tužitelja na dodatnu obradu, kao što je učinio 17.08.2022., kada se tužitelj tužio na bolove u ramenu, a ne bi tužitelju bolovanje zatvorio sa 17.07.2022.

14.4 Međutim, sudski vještak nalazi da se tek dana 17.08.2022. (41 dan nakon pada sa ljestava), tužitelj prvi put javlja LOM-u zbog bolova u lijevom ramenu. Tada N prvi put u kartonu navodi dijagnozu vezanu uz ozljedu ramena te opisuje status lijevog ramena i propisuje tužitelju lijekove, što ranije nije učinio jer očito nije bilo podataka o bolovima.

14.5 Sudski vještak nastavno ukazuje kako LOM 17.08.2022. prvi put navodi dijagnozu S49 - dakle dijagnozu vezanu za ozljedu nadlaktice i ramena. Kao vanjski uzrok ozljede navodi šifru W01 - pad na istoj razini prilikom okliznuća, spoticanja ili posrtanja, a ne navodi šifru W11 koju je kao uzrok ozljede na radu od 07.07.2024. naveo uz tada utvrđene ozljede. Po tome ni LOM ne povezuje pojavu bolova u ramenu s padom sa ljestava 07.07.2022., dok je MR pretragom ramena utvrđeno da se radi o degenerativnim kroničnim promjenama koje su predispozicija za degenerativne rupture mišića i tetiva, a nije dokazana akutna ruptura.

14.6 Zaključno, vještak iznosi ocjenu kako izražene degenerativne promjene nisu mogle nastati od 07.07.2022. do učinjenog MR, a ozljeda lijevog ramena prvi put se navodi u nalazu od 17.8.2022. (te ne odgovara dijagnozi po uzroku pada s ljestava), zbog čega vještak zaključuje da opisani bolovi u lijevom ramenu predstavljaju akutizaciju od ranije uznapredovalih degenerativnih promjena svih struktura lijevog ramena.

15. Tuženik u očitovanju na navedeni nalaz i mišljenje iznosi kako nema primjedbi.

16. Tužitelj u očitovanju na navedeni nalaz i mišljenje, smatra pogrešnom ocjenu vještaka, te smatra da vještak svoje zaključke temelji na okolnostima na koje tužitelj nije mogao utjecati, a inicijalno bolovanje je zatvorio da se što prije može vratiti na posao. Međutim, navodi kako su bolovi bili sve veći te se na kraju morao podvrgnuti operativnom zahvatu. Smatra kako se kod njega ne može raditi o stečenoj predispoziciji za ozljedu i tegobe lijevog ramena, koje su primarno posljedica štetnog događaja.

17. Zainteresirana osoba u svom očitovanju iskazuje da je suglasna sa danim nalazom i mišljenjem vještaka.

18. Razmatranjem nalaza i mišljenja vještaka, Sud nalazi da je, u konkretnom predmetu, isti sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom spisa i pravilima struke, zbog čega mu kao vjerodostojnom poklanja povjerenje.

18.1 Naime, sudski vještak detaljno je razmotrio ukupnu dokumentaciju spisa te je logično i sustavno analizirao medicinsku dokumentaciju u odnosu na predmetni događaj ozljede tužitelja, kako raniju tako i novonastalu iza ozljede, te je uzeo u obzir okolnosti koje proizlaze iz pisanih isprava spisa predmeta.

18.2 Sudski vještak logično ukazuje kako tužitelj u vlastoručno pisanoj izjavi, neposredno nakon nesreće, ne opisuje istegnuće lijevog ramena pri padu na ispruženu ruku niti udarac u lijevo rame (već opisuje udarac desnom rukom i lijevom nogom), dok su tek nakon učinjenog MR ramena utvrđene degenerativne promjene.

18.3 Nadalje, vještak logično navodi i zaključuje da bi u situaciji da je došlo do rupture tetive mišića i mišića ramena u događaju od 07.07.2022., tužitelj morao imati bolove u vrijeme kontrola kod izabranog liječnika i očekivano bi izabrani liječnik to zabilježio u kartonu i propisao bi trajnu terapiju protiv bolova te uputio tužitelja na dodatnu obradu kao što je učinio 17.08.2022., kada se tužitelj tužio na bolove u ramenu, a ne bi tužitelju bolovanje zatvorio sa 17.07.2022.

20. Kraj takvih utvrđenja sudskog vještaka, koja su logična i smislena, te ih po ocjeni Suda, tužitelj nije doveo u pitanje suprotnim pisanim liječničkim nalazima ili bilo kojim drugim obrazloženim prigovorom, Sud nije našao opravdanim u smislu odredbe članka 82. st. 4. ZUS-a, prijedlog tužitelja da se izvodi dodatni dokaz saslušavanjem vještaka Marije Zavalić.

21. Sud nije našao bitnim za odluku u ovoj stvari izvoditi dokaz pribavom očitovanja ili saslušanjem dr. FB, kao doktora opće prakse tužitelja, te zamjenskog liječnika koji je pregledao tužitelja (pri čemu niti sam tužitelj iako to predlaže ne zna ime tog liječnika), na okolnost upisa šifre dijagnoza tužitelja, budući da spisu predmeta prileže pisani liječnički nalazi tužitelja potpisani po ovlaštenim liječnicima, u kojima se opisuju dijagnoze tužitelja i tijek liječenja, a koje nalaze je sudski vještak citirao i uzeo u obzir u svom nalazu i mišljenju. Stoga Sud kraj tako sačinjenih pisanih isprava koje prileže spisu, čiji sadržaj tužitelj nije doveo u pitanje, nije našao potrebnim izvoditi dokaze dodatnom pribavom očitovanja ili saslušavanjem predloženih svjedoka.

22. Polazeći od naprijed navedenog, Sud nalazi da su s medicinskog stajališta razmotrene sve okolnosti slučaja, te je pravilno utvrđeno da nema osnova tužitelju priznati predmetne dodatne dijagnoze, dijagnozama već priznate ozljede na radu, budući da nije ispunjena pretpostavka iz članka 67. Zakona.

22.1 Radi navedenog, a s obzirom da su okolnosti ozljeđivanja i liječenja tužiteljaa utvrđene iz pisanih isprava spisa, ocijenjen je kao nepotreban za donošenje odluke u ovoj stvari prijedlog tužitelja da ga se sasluša kao stranku, odnosno da se pribavlja očitovanje zainteresirane osobe o eventualnoj video snimci njegovog ozljeđivanja. Naime, spisu prileži vlastoručno potpisana izjava samog tužitelja o nastanku ozljede (neposredno nakon događaja), te pisani liječnički nalazi, kojima Sud poklanja povjerenje, a koji nisu sporni u pogledu sadržaja, te ih je sudski vještak uzeo u obzir u svom nalazu i mišljenju.

23. Slijedom navedenog, nisu se mogli ocijeniti osnovanim prigovori tužitelja, već Sud nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

24. Valjalo je stoga primjenom članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (točka I. izreke).

25. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, odbijen je kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 147. stavak 4. i 6. ZUS-a, s obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu (točka II. izreke).

26. S obzirom da je tužitelj izgubio spor, Sud je našao da je zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova spora opravdan, u odnosu na trošak zastupanja po odvjetniku i to na raspravama održanim 1. listopada 2024. i 23. siječnja 2025. Kako je zainteresirana osoba za iste radnje tražila iznos od 2.000,00 EUR, uvećano za porez na dodanu vrijednost, dakle ukupno 2.500,00 EUR, to je Sud nalazeći da je traženo sukladno iznosu propisanom odredbom Tbr. 27/1 i 52/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), na temelju članka 147. st. 1. ZUS-a odlučio kao pod točkom III. izreke presude.

26.1 Sud nije našao osnovanim zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troška ovog spora u preostalom iznosu i to za sastav podneska od 21.11.2024., budući da se isti ne može u smislu Tbr 27. st. 1. Tarife uzeti kao obrazložen podnesak u kojem se iznose činjenični i pravni navodi bitni za odluku u ovoj stvari, već u istom tužitelj kratko iznosi suglasnost sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka (str. 108 spisa). Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu, 23. siječnja 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Odvjetnica Blaženka Musulin, na znanje – putem e komunikacije

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, na znanje – putem e komunikacije

3. Tifon d.o.o., na znanje - putem e komunikacije

4. U spis