REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1902/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica ABC, odvjetnica u ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, [adresa], ..., zastupanog po načelnici ŠR, radi troškova posebnog skrbnika, 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje točke II. izreke rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552- 02/23-07/05, URBROJ: 524-11-01/1-24-7 od 15. veljače 2024. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-552-02/23-07/05, URBROJ: 524- 11-01/1-24-7 od 15. veljače 2024., postupak se obustavlja (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 156,25 EUR kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Tužitelj u tužbi navodi da je kao odvjetnik, rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Maksimir od 18. ožujka 2013., imenovan za posebnog skrbnika mlt. JR i mlt. ZR sa zadatkom da u njihovo ime preuzme kazneni progon protiv njihovih roditelja UR i MRU zbog kaznenih djela iz čl. 213. st. 1. i 2. Kaznenog zakona/97. Tužitelj je po osnovi obavljanja dužnosti posebnog skrbnika prvostupanjskom tijelu sukcesivno podnio zahtjeve za priznavanje i isplatu skrbničke naknade za svakog od oba navedena štićenika i to prvo u odnosu na mlt. GR **.**.2019., a nakon što ga je prvostupanjsko tijelo razriješilo dužnosti posebnog skrbnika u odnosu na njega, a zatim i u odnosu na mlt. JR **.**.2020., a nakon što ga je prvostupanjsko tijelo razriješilo dužnosti posebnog skrbnika i u odnosu na nju.

2.1. Budući da do 7. prosinca 2023. tuženik još uvijek nije bio pravomoćnom odlukom odlučio o tim tužiteljevim zahtjevima, a imajući u vidu da je 25. studenog 2023. stupila na snagu nova Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kojom je povećana vrijednost boda na 2,00 EUR te imajući u vidu da je Tbr. 52. Tarife propisano da sud ili drugo tijelo kada odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, tužitelj je 7. prosinca 2023. podnio prvostupanjskom tijelu dopunski zahtjev za priznavanje i isplatu skrbničke naknade za oba navedena štićenika, a kojim je zatražio priznavanje prava na isplatu daljnje skrbničke naknade, odnosno, razlike skrbničke naknade koja se sastoji u razlici vrijednosti boda od 10,00 kn – 2,00 EUR.

2.2. Budući da prvostupanjsko tijelo o tom dopunskom zahtjevu tužitelja za priznavanje i isplatu skrbničke naknade nije bilo odlučilo u zakonskom roku od 30 dana iz odredbe članka 101. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, tužitelj je dana 8. siječnja 2024. godine podnio tuženiku žalbu zbog šutnje uprave. Prvostupanjsko tijelo je o navedenom dopunskom zahtjevu tužitelja u konačnici ipak odlučilo, ali tek 7. veljače 2024. rješenjem KLASA: UP/I-552-02/20-24/5, URBROJ: 139-117-13/9-23-86. Nakon toga je tuženik donio pobijano drugostupanjsko rješenje, kojim je u toč. I. izreke odlučio da obustavlja postupak po navedenoj žalbi tužitelja zbog šutnje uprave, dok je u toč. II. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav te žalbe zbog šutnje uprave.

2.3. Tužitelj smatra kako je pobijano rješenje tuženika zakonito u toč. I. izreke kojom je obustavljen postupak po žalbi zbog šutnje uprave, međutim, tužitelj smatra kako je pobijano rješenje nezakonito u toč. II. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe zbog šutnje uprave, a budući da su troškovi za sastav te žalbe bili nužni i opravdani, jer prvostupanjsko tijelo nedvojbeno nije bilo u zakonskom roku odlučilo o njegovom dopunskom zahtjevu za priznavanje i isplatu skrbničke naknade, a zbog čega je on imao pravo i zapravo bio primoran ustati sa žalbom zbog šutnje uprave. Zbog navedenog, tužitelj ovom tužbom rješenje tuženika pobija samo u toč. II. izreke.

2.4. Tužitelj smatra kako je toč. II. izreke osporenog rješenja nezakonita prvenstveno iz razloga što tuženik uopće nije precizno naveo i obrazložio zašto smatra da tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav predmetne žalbe zbog šutnje uprave, tako da su u obrazloženju pobijanog rješenja izostali razlozi za odluku u toč. II. izreke. S tim u vezi tužitelj pojašnjava kako je tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja naveo tri moguća razloga zbog kojih je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe i to tri razloga koji jedan drugoga isključuju, međutim, tuženik pritom nije precizirao ne temelju kojeg točno od ta tri razloga je donio odluku u toč. II. izreke pobijanog rješenja. Pojašnjava kako je tuženik naveo sljedeća tri razloga: 1. prvostupanjsko tijelo je odlučilo u zakonskom roku od 60 dana o predmetnom dopunskom zahtjevu tužitelja za priznavanje i isplatu skrbničke naknade, 2. nadležni stručni djelatnik prvostupanjskog tijela koji je bio zadužen za predmet koristio je bolovanje u vremenskom periodu od 29. siječnja do 5. veljače 2024. godine, 3. tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav žalbe zbog šutnje uprave temeljem ZUP- a. Neovisno o tome što je pobijano rješenje po mišljenju tužitelja nezakonito u pobijanom dijelu već zbog samog izostanka jasnih razloga za takvu odluku, tužitelj smatra kako je isto nezakonito i zbog toga što niti jedan od prethodno navedena tri razloga nije utemeljen kao razlog za odbijanje zahtjeva za naknadu troškova za sastav žalbe.

2.5. U odnosu na razlog naveden pod 1. tužitelj ističe da u konkretnom slučaju nije predlagao provođenje ispitnog postupka niti je bilo razloga za vođenje ispitnog postupka, a niti je ispitni postupak stvarno proveden, jer je prvostupanjsko tijelo trebalo samo odlučiti o dopunskom zahtjevu tužitelja za priznavanje i isplatu razlike skrbničke naknade koja se je sastojala samo u razlici vrijednosti boda iz Tarife od 10,00 kn - 2,00 EUR, dakle, radilo se o pravnom pitanju ima li tužitelj sukladno novoj vrijednosti boda iz nove Tarife pravo na obračun skrbničke naknade po toj novoj vrijednosti boda ili ne. Stoga za donošenje odluke o tom pravnom pitanju nije bilo uopće potrebno izjašnjavanje tužiteljevih štićenika niti njihovih roditelja, tim više što oni uopće niti nisu bili stranke u postupku, budući se na njih traženo dopunsko rješenje niti ne odnosi, a niti proizvodi bilo kakve pravne učinke, imajući u vidu da se skrbnička naknada tužitelju određuje na teret proračunskih sredstava, a ne na njihov teret. Osim toga, u konkretnom slučaju nije niti bio proveden ispitni postupak, jer da jeste, onda bi prvostupanjsko tijelo svakako bilo dužno pozvati i tužitelja da sudjeluje u tom ispitnom postupku, budući je on jedina stranka u tom postupku, a prvostupanjsko tijelo nikada nije pozvalo tužitelja da sudjeluje u ispitnom postupku. Naposljetku, čak i da je tuženik u pravu kada tvrdi da je prvostupanjsko tijelo imalo zakonski rok od 60 dana iz članka 101. stavka 2. ZUP-a, a ne od 30 dana iz članka 101. stavka 1. ZUP-a, za donošenje traženog prvostupanjskog rješenja po dopunskom zahtjevu tužitelja, onda tužitelj ukazuje kako prvostupanjsko tijelo rješenje nije donijelo čak ni u roku od 60 dana, a kamoli u roku od 30 dana. Naime, tužitelj je predmetni dopunski zahtjev za priznavanje i isplatu skrbničke naknade podnio 7. prosinca 2023., tako da je 60. -ti dan istekao protekom 5. veljače 2024., dok je prvostupanjsko tijelo rješenje donijelo tek 7. veljače 2024., s tim da ga je tužitelju dostavilo tek 14. veljače 2024.

2.6. U odnosu na razlog naveden pod 2. tužitelj navodi kako eventualno korištenje bolovanja, godišnjeg odmora i sl. djelatnika prvostupanjskog tijela ne predstavlja zakonski razlog za produljenje neprekoračivih zakonskih rokova za donošenje prvostupanjskog upravnog akta iz odredbi članka 101. stavaka 1. i 2. ZUP-a. Ukoliko je djelatnik prvostupanjskog tijela koji je zadužen za rješavanje pojedinog predmeta iz nekog razloga spriječen obavljati svoje dužnosti, tada je tijelo dužno taj predmet dodijeliti u rad nekom drugom svojem djelatniku.

2.7. U odnosu na razlog naveden pod 3. tužitelj tvrdi da svakako ima pravo na naknadu opravdanih troškova za sastav žalbe zbog šutnje uprave, s obzirom da je podnošenje te žalbe u konkretnom slučaju bilo opravdano, imajući u vidu da prvostupanjsko tijelo nije bilo u zakonskom roku donijelo rješenje po dopunskom zahtjevu tužitelja za priznavanje i isplatu skrbničke naknade, pa je tužitelj u smislu odredbe članka 101. stavka 3. ZUP-a imao pravo podnijeti žalbu zbog šutnje uprave, a budući da je nedvojbeno imao pravo podnijeti tu žalbu, onda je svakako imao i pravo na naknadu troškova za sastav žalbe, jer bi sve protivno tome predstavljalo izravno kršenje prava tužitelja na pristup sudu u smislu članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osim toga, iako tužitelju pravo na naknadu troškova za sastav žalbe nedvojbeno pripada temeljem čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, tužitelj dodaje kako mu ti troškovi pripadaju i na temelju članka 161. stavaka 2. i 5. ZUP-a. Naime, u smislu članka 161. stavka 2. ZUP-a ukazuje da u konkretnom slučaju podnošenje žalbe nije za tužitelja nepovoljno okončano, budući da je prvostupanjsko tijelo nakon podnošenja te žalbe i nakon proteka zakonskog roka prvostupanjsko rješenje u konačnici i donijelo. Što se tiče članka 161. stavka 5. ZUP-a tužitelj tvrdi da je zakon eksplicitan kod priznavanja prava stranci na naknadu troškova upravnog postupka, u prilog čemu govore i presude Vrhovnog suda RH, posl. br. U-zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021. te Visokog upravnog suda RH, posl. br. Usž - 4003/2021 od 10. veljače 2022. Predlaže sudu da poništi točku II. izreke osporenog rješenja i predmet u poništenom dijelu vrati tuženiku na ponovljeni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS), jer među strankama nisu sporne činjenice, nego samo primjena prava, a stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

7. Tuženik u osporenom rješenju svoju odluku iz točke II. izreke obrazlaže navodeći da je zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe odbijen, s obzirom da je odredbom članka 162. Zakona o općem upravnom postupku određeno da svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova u vezi s postupkom, a protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku. Slijedom toga, a kako Zakonom o općem upravnom postupku nije propisana naknada troškova odvjetničkih usluga, tuženik smatra da javnopravno tijelo nije u obvezi stranci nadoknaditi trošak odvjetničkih usluga iskazan prema Odvjetničkoj tarifi, pa je riješeno kao u t. 2. izreke rješenja.

8. Citirano obrazloženje tuženika ovaj sud ne može prihvatiti kao zakonito, međutim, odluka je zakonita, ali iz drugih razloga.

9. Prema članku 161. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21, dalje ZUP) javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.).

U postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (stavak 2.).

Kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano (stavak 5.).

10. U konkretnom slučaju, kako to i tužitelj navodi u tužbi, postupak je pokrenut povodom zahtjeva tužitelja podnesenog 7. prosinca 2023. prvostupanjskom tijelu, kojim je zatražio priznavanje prava na isplatu daljnje skrbničke naknade, odnosno, razlike skrbničke naknade koja se sastoji u razlici vrijednosti boda od 10,00 kn – 2,00 EUR te je u tom postupku tužitelj jedina stranka.

11. Stoga, prema citiranoj odredbi čl. 161. st. 2. ZUP-a, u postupku pokrenutom na zahtjev stranke troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut, ako nije drukčije propisano, a u konkretnom slučaju nije drukčije propisano.

12. Budući da predmetni postupak nije pokrenut po službenoj dužnosti, nema osnove za primjenu čl. 161. st. 5. ZUP-a.

13. Dakle, kada je postupak pokrenut na zahtjev stranke, a radi se o jednostranačkoj stvari, troškove postupka snosi ta stranka. U upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan. Javnopravno tijelo koje je pokrenulo postupak snosi troškove postupka samo kad je postupak pokrenut po službenoj dužnosti i okončan je povoljno za stranku.

14. Navedeno stajalište potpuno je u skladu s odlukama Vrhovnog suda RH i Visokog upravnog suda RH na koje se tužitelj poziva.

15. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: U-zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021. navodi: „Shvaćanje podnositelja zahtjeva da u konkretnom slučaju ne postoji mogućnost naknade troškova nastalih zastupanjem po opunomoćeniku odvjetniku suprotno je izričitoj odredbi čl. 161. st. 5. ZUP-a prema kojoj, u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo.

16. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-1936/22-2 od 2. lipnja 2022. navodi: „U prvom redu valja navesti da stranka može odlučiti da ne poduzima samostalno postupovne radnje, već da to svoje pravo prenese na drugu osobu, u pravilu stručnu, koja će u upravnom postupku poduzimati radnje u njeno ime i za njen račun. Tako, prema članku 32. stavku 1. ZUP-a, stranku u postupku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik. Prema članku 36. stavku 1. ZUP-a, stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik, može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom. Troškovi postupka i stranaka u ZUP-u su uređeni člancima 161. i 162. Prema članku 161. stavku 1. ZUP-a, na koji se poziva prvostupanjski sud, javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Iz istog članka proizlazi (st. 2. i 3.) da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke troškove postupka uvijek snosi osoba koja je takav postupak izazvala bez obzira na ishod postupka. Nadalje, prema stavku 5. istog članka ZUP-a, kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. Dakle, u takvom slučaju, troškove postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, kada god nije drukčije propisano.

17. Slijedom navedenoga, u predmetnom postupku koji nije pokrenut po službenoj dužnosti, već povodom zahtjeva tužitelja, koji je u tom upravnom postupku bio jedina stranka, troškove postupka snosi tužitelj kao stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut.

18. Stoga prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te je sud odbio tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 2. ZUS-a, kojim je propisano da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci.

19. Odluka o trošku upravnog spora temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.

U Zagrebu 23. siječnja 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. [naziv] [naziv], [trgovačko društvo], [adresa]

2. [naziv], [adresa]

3. U spis