Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru
Poslovni broj: P-1331/2020-94
P-1722/2021
P-1734/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja 1. TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Borislavu Kraljevskom, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dragi Toliću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja i brisanja uknjižbe, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 27. studenog 2024., u nazočnosti tužitelja ad. 1. osobno, punomoćnika tužitelja ad. 1. i ad. 2., tuženika osobno i punomoćnika tuženika, te nakon objave presude dana 23. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja ad. 1. i ad. 2. koji glase:
"Utvrđuje se da je I-tužitelj OE OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] suvlasnik u 34/96 dijela k. č. br. [katastarska čestica] površine 96 m2 u naravi dvorište, ranije upisano kao k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Nalaže se ispravak pogrešnog upisa u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da se u listu B upisuje vlasništvo OE iz [adresa] u 34/96 dijela uz istovremeno brisanje suvlasničkog dijela IE od 34/96 dijela nekretnine upisane u listu A z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] površine 96 m2.
Utvrđuje se da je II-tužiteljica AE OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] suvlasnica u 8/96 dijela k. č. br. [katastarska čestica] površine 96 m2 u naravi dvorište, ranije upisano kao k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Nalaže se ispravak pogrešnog upisa u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da se u listu B upisuje vlasništvo AE iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] u 8/96 dijela uz istovremeno brisanje suvlasničkog dijela IE od 8/96 dijela nekretnine upisane u listu A z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] površine 96 m2.
Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima prouzročeni parnični trošak više zakonske zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak počam od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužiteljima ad. 1. i 2. naknaditi tuženiku parnični trošak od 7.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku, počev od dana objave presude, pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.1. U tužbi tužitelja TE zaprimljenoj kod ovog suda 18. kolovoza 2020. i zavedenoj pod poslovnim brojem P-1331/2020 navodi se da je tužitelj suvlasnik i suposjednik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nove izmjere, u naravi dvorište površine 96 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], i to za 1/12 dijela. Tužitelj pojašnjava da je dana 17. srpnja 2020. održano ročište u povodu ispravka zemljišnoknjižnog upisa pod poslovnim brojem Z- 6360/2017 na kojem je ovdje tužitelj upućen u parnicu koju ovom tužbom pokreće u zakonskom roku. Tužitelj tvrdi da je suvlasništvo na označenoj nekretnini stekao na temelju kupoprodaje i to Kupoprodajnog ugovora od 29. prosinca 1987. sklopljenog sa ZE ž. Marka i RE ž. lve, koji Ugovor je ovjeren u Općini Biograd na Moru pod brojem OV-54/1990 od 15. siječnja 1990. i u kojem su kao predmet kupoprodaje označene čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, u naravi kuća, koja čestica odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere u površini 30 m2, međutim, omaškom je propušteno navesti u ugovoru čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere, a da je tome tako proizlazi iz činjenice da se gore opisanoj kući na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere uopće ne može prići niti do nje doći bez korištenja dvorišta koje nosi oznaku 1272 k. o. [katastarska općina] nove izmjere, a navedena nekretnina također je predstavljala suposjed i suvlasništvo prodavateljica ZE i RE u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora. Tužitelj nadalje navodi da je nesporno da je on kao kupac po zaključenju Ugovora uveden u posjed kako nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako i suvlasničkog udjela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle, dvorišta koje predstavlja jedini ulaz u kuću, obje nove izmjere, te je u faktičnom neposrednom posjedu istih više od trideset godina, a u prilog navedenom 27. kolovoza 1999. Općina Biograd na Moru, Općinska uprava za katastar i geodetske poslove donijela je Rješenje Klasa: UP/-932-07/9001/161, Urbroj: 2102-07-2-90-3 kojim je OE upisan suposjednikom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere u posjedovni list 1029 k. o. [katastarska općina], a kao kultura čestice iskazano je dvorište površine 96 m2. Dakle, po tužitelju, riječ je o istom posjedovnom listu koji je egzistirao i na dan 17. svibnja 2010. kada se DE, ovdje tuženik upisao kao vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere, površine 96 m2 za cijelo, a koja nekretnina se u identifikaciji moguće pogrešno opisuje kao dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stare izmjere, površine 158 m2. Naime, po tužitelju, pažljivom analizom povijesnog prikaza čestica dolazi se do zaključka da čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] (u presudi i u povijesti posjeda se na mjestima krivo označava kao čest. zem.), sve k. o. [katastarska općina] stare izmjere odgovaraju čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere, što je utvrdio i Županijski sud u Zadru u presudi poslovni broj Gž- 1164/10 od 23. kolovoza 2013. u doduše promašenoj tužbi pravnog laika, ovdje tužitelja TE. Također, tužitelj ukazuje da je tuženik vodio parnični postupak pred Općinskim sudom u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem P-224/01 radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, a između inih i na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere koja odgovara čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere vješto zaobišavši ovdje tužitelja koji nije sudjelovao u tome postupku za njega je u povijesnici tužbe od 15. svibnja 2001. naveo da je u odnosu na dvorište označeno kao zgrada 168 u naravi dvor upisan tada u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] upisan kao suposjednik u katastarskom operatu za 9/12 dijela te da je između ostalih suposjednika i ovdje tužitelj OE upisan za 1/12 dijela. Nadalje, po tužitelju, paušalno tuženik ističe da je OE zajedno sa suposjednicom UE njima pripadajući dio ogradio na način da je izgrađen sanitarni čvor i ogradni zid i na taj način je to pripojeno njihovoj parceli na koju prema kazivanju ondje tužitelja imaju TE i UE ulaz s javnog puta preko dijela dvorišta ondje tužitelja što god to značilo. Kako su se kroz povijest mijenjala površina čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, te se njeni dijelovi, po tužitelju, moguće nalaze u i 1273 k. o. [katastarska općina] nove izmjere, pa je potrebno saslušati stručnu osobu na tu okolnost i na taj način rasvijetliti pravno pitanje gdje je i zašto u novoj izmjeri na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere nestao tužitelj sa svojom 1/12 dijela predmetne nekretnine, jer je u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] gdje je upisana nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove oznake, kao vlasnik je upisan samo tuženik koji nije jedini stvarni vlasnik predmetne nekretnine. Stoga tužitelj OE predlaže sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da je pogrešna uknjižba prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime tuženika za cijelo, dok ispravna uknjižba suvlasništva na toj nekretnini treba glasiti za 1/12 dijela na ime tužitelja te tuženika za 11/12 dijela.
1.2. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 23. ožujka 2021. predložio sudu da za potrebe provođenja dokaza uviđajem na licu mjesta izabere geodetskog vještaka Božena Rumenića iz geodetskog društva ACES, a za građevinskog vještaka CE.
1.3. Tužitelj je na uviđaju na licu mjesta održanom 10. lipnja 2021. kada je pozvan od strane suda da pokaže predmet spora, pokazao isti na način da je vještak geodet Božen Rumenić na sudski zapisnik predmet spora opisao kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja graniči sa čest. zem. [katastarska čestica], u naravi granicama objekta koji je do ceste.
1.4. Tužitelj je u podnesku njegovog prvotnog punomoćnika koji je zaprimljen u spis 6. srpnja 2021., a nakon zaprimanja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Božena Rumenića, naveo da na isti nema prigovor te da iz zaprimljenog nalaza i mišljenja proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 96 m2 nastala 1979. od dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) prilikom usvajanja nove izmjere za dio k. o. [katastarska općina] koja je nazvana k. o. [katastarska općina] – nova.
1.5. Tužitelj je u podnesku njegovog novoizabranog punomoćnika koji je zaprimljen u spis 3. prosinca 2021., između ostalog prigovarao nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Božena Rumenića navodeći da je vještvo neobjektivno i nestručno sačinjeno, a u istome je podnesku tužitelj naveo da uređuje svoj tužbeni zahtjev na način da povlači dio koji glasi "… i tuženika IE … za 11/12 dijela …".
2. U odgovoru na tužbu tuženika DE koji je zaprimljen u spis 27. studenog 2020. isti je najprije prigovorio suviše nisko označenoj vrijednosti predmeta spora jer da je tužitelj podnošenjem tužbe inicirao obijesno parničenje. U odnosu na dio tužbe gdje tužitelj navodi da je on bio pravni laik vezano za parnični postupak u kojem je Županijski sud u Zadru donio presudu broj Gž-1164/10 od 23. kolovoza 2013., tuženik ukazuje da je u tome parničnom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem P-325/03 i u kojem su tužitelji bili OE i UE, da su oboje bili zastupani po punomoćniku Ediju Bastijaniću, odvjetniku u [adresa], pa se ne može u ovoj tužbi tvrditi kako se radi o promašenoj tužbi pravnih laika – što god to značilo?!. Tuženik na ovom mjestu, prije očitovanja načina njegovog stjecanja vlasništva na čest.br. 1272 k. o. [katastarska općina], predlaže da sud zatraži od tužitelja očitovanje, zbog čega u ovom postupku kao tužiteljica nije označena UE, koja je bila ne samo tužiteljica pod 2. u parničnom predmetu broj P-325/03, već i ugovorna stranka u ulozi kupca u Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom u [adresa] 15. siječnja 1990. godine, koji je ugovor tužitelj priložio uz tužbu, a odgovor na prednje pitanje je bitan, jer se tužitelj već 17 godina parniči s tuženikom, koristeći pri tom upis zabilježbe spora u zemljišnim knjigama na nekretnini u vlasništvu tuženika, uslijed čega se ne može isključiti mogućnost da kad tužitelj „ispuca“ svoje argumente, da postupak protiv tuženika nastavi njegova supruga UE, koja je također bila ugovorna stranka u navedenom kupoprodajnom ugovoru, na kojeg se poziva tužitelj u tužbi. Kada tužitelj nije svoju tužbu sastavio činjenično i pravno nekim redoslijedom, tada tuženik svoj odgovor na tužbu sastavlja tako da bude razumljiv svakom čitatelju, pa tako tuženik glede stjecanja prava vlasništva na čest.br. 1272 k. o. [katastarska općina] i to za cijelo, ukazuje na sljedeće činjenice i to da je tuženik pravo vlasništva na nekretnini oznake čest.br. 1272 k. o. [katastarska općina], po novoj izmjeri, ali i po starim izmjerama oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], te čest. zgr. [katastarska čestica], ostvario temeljem pravomoćne i ovršne presude na temelju priznanja Općinskog suda u Biogradu na Moru od 5. srpnja 2001. godine, a temeljem navedene presude Općinski sud u Biogradu na Moru je u ovršnom postupku rješenjem Zk odjela broj Z-809/01, Ovr- 535/01 dozvolio uknjižbu prava vlasništva na označenim nekretninama upisom na ime tuženika i to za cijelo i to na sve tri spomenute nekretnine po staroj izmjeri od kojih je formirana čest.br. 1272 k. o. [katastarska općina] nove izmjere. Tuženik je ostvario uknjižbu prava vlasništva na nekretninama stare izmjere, od kojih je formirana nova čest.br. 1272 k. o. [katastarska općina] još 2001. godine, a kako tužitelj, ni njegova supruga UE, nisu prigovarali upisu prava vlasništva na ime tuženika na nekretninama po staroj izmjeri, istima je uslijed proteka zakonskog roka istekla mogućnost za traženje ispravka navodne pogrešne uknjižbe, pa to osnovano ne mogu tražiti niti u odnosu na novoformiranu nekretninu u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] oznake čest.br. 1272. Kako je nekad tužitelj bio upisan kao suposjednik za 1/12 dijela na dvorištu, tužitelj je, po tuženiku, taj svoj idealni dio posjeda na označenoj nekretnini ostvario na način da je u tom dvorištu uz svoju nekretninu, koja je po novoj izmjeri dobila oznaku čest.br. 1273 k. o. [katastarska općina], dogradio aneks kuće u kojem je smjestio kupaonicu, kuhinju i ulaz u staru kuću, za koje radove nije imao odobrenje nadležnih tijela, ali ga tuženik u tome nije sprječavao, želeći sačuvati dobrosusjedske odnose, a taj dodatak kući kojeg je izgradio tužitelj ucrtan je na Skici lica mjesta načinjenoj za potrebe parničnog postupka pod poslovnim brojem P-325/03, slovima E-C-G-H-C, tako da je od ranije postojećeg dvorišta koji je bio u sastavu čest.br. 1272 k. o. [katastarska općina], tužitelj sebi pripojio u naravi i više od 1/12 dijela, koliko sada tvrdi u tužbi da bi imao u vlasništvu. Međutim, tužitelj OE dana **.**.2003. podnio je Općinskom sudu u Biogradu na Moru, sa svojom suprugom UE, tužbu protiv tuženika, zaprimljenu pod poslovnim brojem P-325/03 i u kojem parničnom postupku tužitelja i njegovu suprugu UE zastupao je punomoćnik Edi Bastijanić, odvjetnik u [adresa], tako da nisu istiniti navodi tužitelja u tužbi, da bi u tom postupku bila podnesena „doduše promašena tužba pravnog laika, ovdje tužitelja TE“, a u kojoj tužbi tužitelj ne tvrdi ono što sada ističe u ovoj tužbi, već naprotiv, tvrdi: "Tuženik je vlasnik čestica nove izmjere br. 1275 i 1272 koje po staroj izmjeri čine čestice br. 166/1, 166/2 i 168 k. o. [katastarska općina]". U ranijoj tužbi ti tužitelji tvrde, kako postoji pravo stvarne služnosti prolaza u korist nekretnina oznake čest.br. 167/1 i 167/2, a na teret čest.br. 168 k. o. [katastarska općina]. Tuženik ukazuje da je navedeni parnični postupak pravomoćno okončan presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broje P-103/09 od 22. prosinca 2009. godine, koja je presuda glede glavne stvari potvrđena Presudom Županijskog suda u Zadru broj 16 Gž-1164/10 od 23. kolovoza 2013. godine, kojom je presudom utvrđeno da u korist vlasnika nekretnina oznake čest.br. 167/1 i 167/2 postoji pravo stvarne služnosti prolaza i korištenja zajedničkog dvorišta, a na teret nekretnine čest.br. 168 sve k. o. [katastarska općina], dok je ista presuda preinačena glede dosuđenih troškova parničnog postupka. Prednji navodi su, po tuženiku, bitni utoliko što je tužitelj traženjem prava služnosti prolaza preko nekretnine u vlasništvu tuženika, sadašnje oznake čest.br. 1272 k. o. [katastarska općina], kao i samoj tužbi, potvrdio da je tuženik vlasnik sporne nekretnine, ali da on ima pravo služnosti prolaza preko te nekretnine, jer u pravnoj teoriji nije ni moguće tražiti stvarno pravo služnosti preko nekretnine u svom vlasništvu ili suvlasništvu, osim ako suvlasništvo nije razvrgnuto, a upravo u podnesenoj tužbi tužitelj neosnovano tvrdi da bi bio suvlasnik na čest.br. 1272 k. o. [katastarska općina] za 1/12 dijela. Tuženik smatra da tužitelj ne može ni na koji način pripisati tuženiku krivnju za eventualne propuste, ako je propusta bilo, učinjene prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora s ovjerenim potpisima prodavatelja od 15. siječnja 1990. godine, niti zbog omaške u označavanju predmeta tog Ugovora, a niti zbog činjenice da je ugovor sklapan s prodavateljima koji nisu bili upisani kao suvlasnici sporne nekretnine, kao što tuženik nije odgovoran ni za sastav „promašene tužbe“ u parnici vođenoj pod brojem P-325/03 u kojem su postupku tužitelji OE i UE ostvarili uspjeh dokazivanjem svog prava služnosti prolaza preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niti se može tuženiku osnovano prigovoriti ni da je „vješto zaobišao ovdje tužitelja koji nije sudjelovao u tom postupku“, misleći na parnični postupak vođen pred Općinskim sudom u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem P-224/01, jer su u tom parničnom postupku kao tuženici bili obuhvaćeni upravo upisani zemljišnoknjižni suvlasnici na nekretninama po staroj izmjeri, od kojih je formirana nekretnina po novoj izmjeri, sada za tužitelja sporna čest.br. 1272 k. o. [katastarska općina]. Konačno, tuženik navedenu nekretninu oznake čest.br. 1272 k. o. [katastarska općina] drži u isključivom posjedu još od prije okončanja navedenog parničnog postupka broj P-224/01, a prigovor glede njegovog vlasništva na toj nekretnini tužitelj je istaknuo tek u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, isticanjem prigovora dana 23. ožujka 2017. godine pod brojem Z-6360/2017. Iz naprijed navedenih činjenica i predloženih dokaza proizlazi, po tuženiku, jasan zaključak da upis prava vlasništva na čest.br. 1272, dvorište površine 96 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na ime tuženika DE za cijelo, nije pogrešna uknjižba, kako to zapravo tužitelj pogrešno navodi u podnesenom prigovoru i u ovoj tužbi, pa bi se zapravo moglo navesti da je ova tužba tužitelja zapravo promašena.
3.1. Dana 17. rujna 2021. kod ovog suda zaprimljena je pod poslovnim brojem P-1722/2021 tužba tužitelja TE podnesena protiv tuženika DE, a u kojoj tužbi se predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da je tužitelj suvlasnik za 26/96 dijela čest. zem. [katastarska čestica], ranije upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
3.2. Dana 28. ožujka 2022. u spis broj P-1722/2021 zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika DE u kojem se isti usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti u bitnome ističući one razloge navedene u odgovoru na tužbu istog tuženika u predmetu ovog suda poslovni broj P-1331/2020.
4.1. Dana 20. rujna 2021. kod ovog suda zaprimljena je pod poslovnim brojem P-1734/2021 tužba tužiteljice AE podnesena protiv tuženika DE, a u kojoj tužbi se predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da je tužiteljica suvlasnica za 1/12 dijela čest. zem. [katastarska čestica], ranije upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
4.2. Dana 20. listopada 2022. u spis broj P-1734/2021 zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika DE u kojem se isti usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti u bitnome ističući one razloge navedene u odgovoru na tužbu istog tuženika u predmetu ovog suda poslovni broj P-1331/2020, odnosno u predmetu poslovni broj
5. Rješenjem donesenim 23. studenog 2022. na sudski zapisnik u predmetu poslovni broj P-1722/2021 sud je odlučio da će se spojiti tri prije navedena parnična predmeta radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke pod poslovnim brojem P-1331/2020.
6.1. Tužitelji ad. 1. i 2. su u spis dana 13. siječnja 2023., a nakon donošenja rješenja o spajanju postupka dana 23. studenog 2022., dostavili podnesak u kojem navode da specificiraju svoje tužbene zahtjeve na način kako je to navedeno u izreci ove presude.
6.2. Tužitelji ad. 1. i 2. su u podnesku zaprimljenom u spis dana 20. ožujka 2024. prigovarali kao nestručnom i nedorečenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Marinovića.
6.3. Tužitelji ad. 1. i 2. su u podnesku zaprimljenom u spis dana 10. lipnja 2024. predlagali sudu koje bi radnje trebao provesti geodetski vještak te su nadalje isticali da su pravo suvlasništva na spornoj nekretnini danas označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 96 m2 stekli temeljem zakona dosjelošću navodeći da su u savjesnom, poštenom i zakonitom suposjedu od 16/96 dijela sporne nekretnine od 1987. kada su ih u posjed uveli njihovi pravni prednici ZE i RE (kćeri sada pok. GE), dok su od 2001. u takvom suposjedu za daljnjih 26/96 dijela sporne nekretnine kada ih je uvela u posjed njihova pravna prednica LE po svom bratu ŽE, a temeljem Kupoprodajnog ugovora i specijalne punomoći od 3. srpnja 2001. Tužitelji osporavaju tuženiku da bi isti presudom broj P-224/01 od 5. srpnja 2001. mogao od ŽE steći suvlasnički udio na spornoj nekretnini jer ŽE nije nasljednik svoga oca na predmetnoj k. č. [katastarska čestica], već je to njegova sestra LE. Tužitelji tvrde da je njihovo dosjedanje suvlasničkih udjela na suvlasnički udjelima stečenim od RE i ZE završeno 30. prosinca 1997. računajući od dana uvođenja u posjed temeljem Kupoprodajnog ugovora od 29. prosinca 1987., a najkasnije 27. kolovoza 2020. računajući od dana upisa posjeda dijela sporne nekretnine za korist tužitelja rješenjem Katastra od 27. kolovoza 1990. Tužitelji nadalje tvrde da su oni u neprekidnom samostalnom mirnom, savjesnom, zakonitom i poštenom posjedu dijela sporne nekretnine u naravi dvorište i koriste ga u vrijeme kada ga oni ili članovi njihove obitelji borave u [adresa] ili osobe kojima iznajmljuju kuću, koriste ga za odlaganje stvari, dio spornog dvorište uz svoju kuću koriste kao terasu na kojoj imaju stol i stolice, suđu oprano rublje, drže kante za odlaganje komunalnog otpada, vrše se po potrebi popravke na kući, prolaze preko dvorišta do [adresa] i tome sl. U odnosu na suvlasnički dio koji je tužitelj stekao od LE tužitelj OE smatra da je isti dosjeo najkasnije 17. rujna 2011. računajući od dana kada ga je brat njegove pravne prednice ŽE uveo u samostalni posjed suvlasničkog dijela sporne nekretnine od 26/96 dijela, a kako ga je posjedovala i koristila njegova pravna prednica i njezini pravni prednici.
6.4. Tužitelji ad. 1. i 2. su po svom punomoćniku na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. studenog 2024. naveli da odustaju od provođenja dokaznog prijedloga da se u svojstvu svjedoka saslušaju HE i RE.
7.1. Tuženik je u podnesku koji je zaprimljen u spis 10. svibnja 2024. između ostalog ukazivao da bi iz tužbi iz tri spojena predmeta proizlazilo da tužitelj OE traži da ga se utvrdi suvlasnikom na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1/12 dijela + 26/96 dijela, dok je tužiteljica AE u svojoj tužbi glede iste nekretnine tražila da ju se utvrdi suvlasnicom za 1/12 dijela, odnosno tužitelji zajedno traže pravo suvlasništvo minimalno za 1/6 dijela, a što nikada nitko od njih dvoje ni u kojem postupku prije nije spominjao niti tražio, s tim da u odnosu na specificirani tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 12. siječnja 2023. tužitelj OE traži da ga se utvrdi suvlasnikom za 34/96 dijela, a tužiteljica AE za 8/96 dijela, odnosno oboje njih za ukupni suvlasnički udio od 42/96 dijela. Tuženik potom ukazuje da su tužitelji kod Općinskog suda u Biogradu na Moru pokretali više postupaka, pa je tako vođen postupak pod poslovnim brojem P-3/1990 u kojem je donesena pravomoćna presuda od 31. siječnja 1990. po kojoj su tužitelji ostvarili pravo suvlasništva svaki za po ½ dijela na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (za koju česticu su tužitelji ad. 1. i 2. u toj tužbi tvrdili da su je stekli kupoprodajnim ugovorom od 29. prosinca 1987. sklopljenim sa prodavateljicama ZE ž. ĆE i RE ž. ŠE), dok je tužitelj ad. 1. sam pokrenuo parnični postupak poslovni broj P-386/2003 u kojem je donesena pravomoćna presuda zbog izostanka i na temelju priznanja 2. veljače 2004. kojom je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (za koju česticu je tužitelj u toj tužbi tvrdio da ju je stekao "kupoprodajom od LE pok. T"), dakle, u niti jednom od tih parničnih postupaka tužitelji ne traže utvrđenje prava vlasništva u odnosu na bilo koji dio sporne nekretnine, odnosno dvorišta, koje je po staroj izmjeri imalo oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina sada ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje tuženik ukazuje da su u parnici poslovni broj P-103/2009 (započeto pod poslovnim brojem P-325/03) tužitelji tražili pravo služnosti prolaza preko sporne nekretnine, a koje pravo su i ostvarili pravomoćnom presudom u tome predmetu od 22. prosinca 2009. Tuženik stoga postavlja pitanje zbog čega tužitelji sve do podnošenja prigovora u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-6360/2017 od 23. ožujka 2017. nisu pokrenuli postupak protiv tuženika (napomena suda: u podnesku se očitom omaškom spominje protiv tužitelja) koji dokazuju da su kupili i dio dvorišta oznake čest. zgr. [katastarska čestica] stare izmjere, odnosno sada kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik ističe da je on svoje pravo vlasništva uknjižio na svoje ime 18. rujna 2001. na ovdje spornoj nekretnini i od tada tuženik tu spornu nekretninu drži u posjedu kao vlasnik, pa je do dana podnošenja navedenog prigovora od 23. ožujka 2018. (kroz protek vremena od 16,5 godina) tuženik stekao vlasništvo na označenoj nekretnini i temeljem čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
7.2. Tuženik je u podnesku zaprimljenom u spis 14. lipnja 2024. u bitnome isticao da tužitelji neko pravo vlasništva na spornoj nekretnini prvi put svojataju kod isticanja prigovora u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] iz 2017., odnosno nakon protoka gotovo trideset godina od dana sklapanja Kupoprodajnog ugovora na kojeg se tužitelji pozivaju. Tuženik u podnesku nadalje ukazuje na odredbu iz čl. 11. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama koja da je bila na snazi od dana donošenja toga Zakona pa sve do stupanja ZID toga Zakona (Narodne novine 155/23 od 10. studenog 2022.), a iz koje odredbe proizlazi da ako se razlikuju podaci u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta, mjerodavni su za knjižna prava podaci u zemljišnoj knjizi dok ne budu promijenjeni po odredbama st. 4. toga članka, a koja zakonska odredba, je po tuženiku, vrijedila i za sve u vrijeme trajanja svih parničnih postupaka koje su vodili tužitelj i tuženik sve do pokretanja ovog parničnog postupka.
7.3. Tuženik je u podnesku zaprimljenom u spis 29. listopada 2024., a nakon zaprimanja podneska tužitelja od 11. listopada 2024. s prilozima, između ostalog i Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 17. rujna 2001. između prodavateljice LE (zastupane po punomoćniku bratu ŽE po punomoći od 3. srpnja 2001.) i tužitelja TE kao kupca, ukazivao da je u punomoći od 3. srpnja 2001. točno određeno što je predmet te kupoprodaje, pa se tako spominje i predmetna nekretnina "površine 5 m2", s tim da potonji Ugovor od 17. rujna 2001. tužitelj nije isticao u parničnim postupcima koji su vođeni pod poslovnim brojem P- 325/03 i P-386/03. Tuženik smatra da tim Kupoprodajnim ugovorom od 17. rujna 2001. tužitelj nije mogao od LE "kupiti 5 m2 dvorišta" niti steći pravo suvlasništva na predmetnom dvorištu jer prodavateljica nije bila upisana kao suvlasnik predmetne nekretnine, no sve i kada bi taj ugovor imao bilo kakav učinak glede sporne nekretnine, tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 12. siječnja 2023. u kojem se traži utvrđenje prava suvlasništva za ukupno 42/96 dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 96 m2 k. o. [katastarska općina] ne može pretvoriti "5 m2 dvorišta" u idealni dio od 42/96 dijela.
8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslik katastarskog plana od 3. prosinca 2007. (ls 5), pročitani su Kupoprodajni ugovor sklopljen 29. prosinca 1987. (ls 6-8), rješenje Općinske uprave za katastar i geodetske uprave Općine Biograd na Moru od 27. kolovoza 1990. (ls 9), posjedovni list broj 1029 k. o. [katastarska općina] – nova od 17. svibnja 2010. (ls 10), presudu Županijskog suda u Zadru broj 16 Gž- 1164/10 od 23. kolovoza 2013. (ls 11-13), neslužbenu kopiju izvatka iz BZP za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 16. kolovoza 2020. (ls 14), zapisnik sastavljen u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-6360/2017 od 17. srpnja 2020. (ls 15-16), prva stranica preslike presude na temelju priznanja Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj P-224/01 od 5. srpnja 2001. s prilozima (ls 17-20), rješenje Općinskog suda u Biogradu na Moru, zemljišnoknjižni odjela broj Z-809/01, Ovr-535/01 od 18. rujna 2001. (ls 30-31), izvatke iz zemljišne knjige zk odjela Općinskog suda u Biogradu na Moru za zk. ul. [broj ZK uloška] od 20. rujna 2001. (ls 32-37), izvršen je uvid u skicu lica mjesta iz ovosudnog predmeta poslovni broj P-103/09 sačinjenu 22. rujna 2009. po vještaku geodetu JE (ls 38), pročitana je presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj P-103/09 od 22. prosinca 2009. (ls 39-41), arhivski izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s prilozima (ls 53-84), na licu mjesta saslušan je svjedok ĆE (ls 91-92), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Božena Rumenića iz lipnja 2021. s prilozima (ls 94-100), očitovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Božena Rumenića od 2. studenog 2021. s prilozima (ls 108-114), prva stranica rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O-43/79 od 15. rujna 1980. (ls 215), prva stranica posjedovnog list broj 275 na ime ĐE ud. T (ls 266), izvršen je uvid u skicu sudskog očevida vještaka za geodeziju Ivana Marinovića s nalazom i mišljenjem i prilozima od 20. prosinca 2023. (ls 315-321), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka PE (ls 357-358), pročitan je povijesni prikaz za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s prilozima (ls 373-382), saslušan je svjedok ĆE (ls 394-395), proveden je dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ad. 1. TE (ls 397-398), tužiteljice ad. 2. AE (ls 399) i tuženika DE (ls 400-401), pročitan je Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 17. rujna 2001. s prilogom u vidu punomoći za ŽE pok. T (ls 409-412), povijest promjena na katastarskim česticama [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] s prilozima od 3. svibnja 2018. (ls 414-472), te je izvršen uvid u priložene spise Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj P- 224/01, O-7/87 (preslik), Ovr-535/01, P-103/09 (ranije P-325/03) i O-43/79 (preslik).
9. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da su upravo tužitelji ad. 1. i 2. oni koji su ovome sudu na nedvojben način morali dokazati osnovanost njihovog konačno uređenog tužbenog zahtjeva po kojem su na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem dosjelosti stekli ukupni suvlasnički udio od 42/96 dijela, i to tužitelj ad. 1. za 34/96 dijela, a tužiteljica ad. 2. za 8/96 dijela.
10.1. Ne bi se trebale ukazivati spornim među strankama slijedeće činjenice i to:
10.2. Da na ls 6-8 u preslici prileži Kupoprodajni ugovor sklopljen 29. prosinca 1987. između prodavateljica ZE ž. ĆE i RE ž. ŠE te kupaca TE i UE i u kojem ugovoru je kao predmet kupoprodaje opisana nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kuće upisane kao čestica zgrade broj [katastarska čestica] stare izmjere koja odgovara novoj izmjeri broj 1273, ukupne površine cca 30 m2, a na kojem ugovoru je potpis prodavateljica potvrđen od Općinskog sekretarijata za opću uporabu i budžet Općine Biograd na Moru pod brojem ovjere 54/1990 dana 15. siječnja 1990.,
10.3. Da na ls 9-10 u preslici prileži rješenje Općinske uprave za katastar i geodetske polove Općine Biograd na Moru Klasa: UP/-932-07/90-01/161, Urbroj: 2102-07-02-90-3 od 27. kolovoza 1990. Prema kojem se mijenjaju podaci o zemljištu oznake čest. zem. [katastarska čestica], kuća 22 m2 i dvorište 9 m2, sa posjednika RE ž. Ivice i ME ž. ĆE, na nove posjednike TE i BE, te se i mijenjaju podaci i o zemljištu oznake čest. zem. [katastarska čestica], dvorište 96 m2, sa posjednika RE ž. Ivice i ME ž. ĆE i drugih, na nove posjednike TE i BE i druge, a nakon provedbe kojeg rješenja u katastarskom operatu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelji ad. 1. i 2. su upisani za udio od 1/12 dijela svaki,
10.4. Da u spisu na ls 459-460 prileži Ugovor o darovanju sklopljen 18. studenog 1999. između ŠE kao darovatelja i DE kao daroprimatelja, a prema kojem ugovoru darovatelj daruje svome sinu DE svoj suvlasnički udio na čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dvorište te na parceli 1275, soba na katu površine 4,0 x 4,0 m sjeverozapadnog dijela zgrade kao i prizemlje i kat veličine cca 4,0 x 4,0 m sjeveroistočnog dijela iste zgrade, koje parcele se u staroj izmjeri odnose na čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a na kojem ugovoru je potpis darovatelja potvrđen od javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa] pod brojem OV-4216/99 dana 18. studenog 1999.,
10.5. Da u spisu na ls 461-462 prileži Ugovor o darovanju sklopljen 14. listopada 1999. između NE rođene DE i SE kao darovatelja i DE kao daroprimatelja, a prema kojem ugovoru darovatelji daruju DE svoje suvlasničke dijelove na čest. zem. [katastarska čestica] u naravi dvorište te na parceli 1275, prizemlje kuće tlocrtne površine cca 4 x 4 m, sve k. o. [katastarska općina], a na kojem ugovoru je potpis darovatelja potvrđen od javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa] pod brojem OV-3769/99 dana 14. listopada 1999.,
10.6. Da na ls 409-412 prileži Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 17. rujna 2001. između prodavateljice LE pok. T i kupca TE, a prema kojem ugovoru prodavatelj prodaje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. zem. [katastarska čestica] koja se u naravi sastoji iz jedne prostorije prizemlje, vanjske stepenice i prostorije na katu sa vlastitim krovištem i dvorište što sačinjava 21 m2 i 5 metara dvorišta, površina u četvornim metrima 21 m kv. postojeće kuće i 5 m.kv. dvorišta, na adresi [adresa], a na kojem ugovoru je potpis punomoćnika prodavateljice ŽE potvrđen od javnog bilježnika čije se ime ne može iščitati na potvrdi dok bi brojčana oznaka potvrde trebala biti 4939/01, a datum ovjere 17. rujna 2001.
10.7. Da je po tužbi tužitelja DE koja je podnesena kod Općinskog suda u Biogradu na Moru 25. svibnja 2001. i zavedena pod poslovnim brojem P-224/01, protiv tuženika ad. 1. ŠE – VE pok. A, za sebe i kao nasljednik KE i EE rođene KE i ČE rođene KE, ad. 2. FE pok. A za sebe i kao nasljednik Šangulin T i TB pok. FE, ad. 3. AB pok. A, ad. 4. ŽE, kao nasljednik Vučkov RE žene T, ad. 5. DB pok. D, ad. 6. OB i ad. 7. IB pok. D, i u kojem spisu na ls 6 prileži Izjava od **.**.2001. ŽE zv. O kao nasljednika Vučkov RE žene T u kojoj isti potvrđuje da je DE vlasnik parcela 1275 i 1272 k. o. [katastarska općina], s tim da u odnosu na parcelu broj 1272 postoji pravo služnosti prolaza na imena ŽE pok. T za 1/12 te OE i UE svakome za po 1/12 dijela, a u kojem predmetu je dana 5. srpnja 2001. donesena presuda na temelju priznanja kojom se utvrđuje da je tužitelj darovanjem i kupoprodajom za cijelo stekao pravo vlasništva parcele nove izmjere broj 1275 i 1272 k. o. [katastarska općina], koja u staroj izmjeri odgovara čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], a koja odluka je obzirom na pečat pravomoćnosti postala pravomoćna dana 30. srpnja 2001.
10.8. Da je po tužbi tužitelja ad. 1. TE i ad. 2. UE, a podignutoj protiv tuženika DE, koja je kod Općinskog suda u Biogradu na Moru zaprimljena 18. srpnja 2003. i zavedena pod poslovnim brojem P- 325/03, a nakon pripajanja toga suda Općinskom sudu u Zadru zavedena je pod novim poslovnim brojem P-103/09 u kojem je 22. prosinca 2009. donesena presuda kojom je pod točkom I. izreke utvrđeno da u korist svakodobnog vlasnika k. č. br. [katastarska čestica] (radi se o tužiteljima ad. 1. i 2. u tome predmetu) kao povlasnog dobra postoji pravo stvarne služnosti prolaza i korištenja zajedničkog dvorišta na teret nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (vlasnik povlasne nekretnine je tuženik u tome predmetu), a na koju presudu u tome dijelu tužitelji ad. 1. i 2. nisu izjavljivali žalbu, već su isti izjavili žalbu u odnosu na točku II. izreke presude i na točku III. izreke vezano za parnični trošak, a povodom koje žalbe je Županijski sud u Zadru 23. kolovoza 2013. donio presudu poslovni broj Gž-1164/10 kojom se odbija žalba tužitelja ad. 1. i 2. kao neosnovana,
10.9. Da je u odnosu na zemljišnu knjigu za katastarsku općinu [katastarska općina] od strane ovog suda proveden postupak preoblikovanja iste (snimanje izvršeno 2005., a izlaganje započelo 2007.), kada su promijenjene i katastarske oznake čestica, pa je tako sada predmetna čest. zem. [katastarska čestica] prije preoblikovanja odgovarala u staroj izmjeri čest. zgr. [katastarska čestica] koja je u "staroj" zemljišnoj knjizi bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa uknjiženim pravom vlasništva u korist DE za cijelo,
10.10. Da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na novoformiranu čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 31 m2 sačinjen zapisnik broj Z-784/2007/215 dana 24. srpnja 2007. u kojem se navodi da je na ročište pristupio posjednik OE, osobno i kao punomoćnik AE, te se isti temeljem spomenutog sudskog zapisnika upisuju kao suvlasnici svaki za ½ dijela u novom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] novoformirane čest. zem. [katastarska čestica],
10.11. Da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na novoformiranu čest. zem. [katastarska čestica] sačinjen zapisnik broj Z- 784/2007/3106 dana 17. svibnja 2010. u kojem se navodi da je na ročište pristupio posjednik DE, te se isti temeljem spomenutog sudskog zapisnika upisuje kao vlasnik u novom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] novoformirane čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 96 m2,
10.12. Da je na upis DE kao vlasnika novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] prigovor izjavio **.**.2017. OE koji je zaveden pod poslovnim brojem Z- 6360/2017 tvrdeći da bi on trebao biti suvlasnik i suposjednik za 1/12 dijela predmetne nekretnine, a koji prigovor je rješenjem odbijen kao neosnovan na sudski zapisnik donesen 17. srpnja 2020., uz napomenu da protiv toga rješenja nije dopuštena žalba, ali da nezadovoljna stranka svoja prava može ostvariti u parnici pred sudom podnošenjem tužbe za ispravak,
10.13. Da iz aktualnog upisa u zemljišnoj knjizi u odnosu na ovdje predmetu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je ista upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao dvorište površine 96 m2 u kojem je zemljišnoknjižnom ulošku u B Vlastovnici upisan DE za cijelo.
11. Spornim se ukazuje među strankama ovog postupka obzirom se tužitelji ad. 1. i 2. nakon što su konačno uredili tužbu i tužbeni zahtjev (u podnesku sa ls 280- 281) kada se u odnosu na povijesni dio tog uređenog tužbenog zahtjeva pozivaju na institut dosjelosti kao zakonski osnov stjecanja prava suvlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnom udjelu od 42/96 dijela i to tužitelj ad. 1. za 34/96 dijela, a tužiteljica ad. 2. za 8/96 dijela, da suprotno takvim tvrdnjama tužitelja ad. 1. i 2. tuženik tijekom postupka uzvraća na način da bi jedino on držao u isključivom posjedu ovdje spornu nekretninu i to još od okončanja postupka koji se kod Općinskog suda u Biogradu na Moru vodio pod poslovnim brojem P-224/01. Sud će stoga u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude najprije ukazati na zakonske odredbe kojima se regulira način stjecanja vlasništva dosjelošću na nekoj stvari.
12. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
13. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV proizlazi da na temelju valjanoga pravnog posla kojemu je cilj stjecanja vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se na temelju pravnoga posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osima kada stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, dok iz stavka 3. te odredbe proizlazi da pravni posao kojemu je cilj stjecanja vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.
14. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.
15. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2. i 3. ovoga članka.
16. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
17.1. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka uključujući i činjenice na koje sud kao nesporne ukazao ranije u obrazloženju ove presude, zaključuje se da tužitelji ad. 1. i 2. nisu uspjeli dokazati da se temeljem instituta dosjelosti mogu pozivati na stjecanje ukupnog suvlasničkog udjela od 42/96 dijela na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to tužitelj ad. 1. za udio od 34/96 dijela, a tužiteljica ad. 2. za udio od 8/96 dijela, a sud tako smatra iz razloga na koje će ukazati u daljnjem tijeku ove presude.
17.2. Naime, prvi od tih razloga odnosi se na činjenicu proizašlu iz zakonske odredbe iz čl. 159. ZV u kojem je u biti definiran institut dosjelosti, i koja odredba je reproducirana pod točkom 15. obrazloženja ove presude, a iz koje odredbe proizlazi da je minimalni zakonski uvjet, da bi se netko tko je samostalni posjednik mogao pozivati na dosjelost kao način stjecanja vlasništva, poštenje posjeda te osobe, s tim da je samo poštenje zakonski definirano u odredbi čl. 18. st. 3. ZV koja je reproducirana pod točkom 16. obrazloženja ove presude. Sud ukazuje na potonji detalj iz razloga jer se sukladno toj odredbi smatra da je neki posjed pošten ako posjednik obzirom na okolnosti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da se smatra da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na taj posjed. Sud naime smatra da se kraj činjenice da su ovdje tužitelji ad. 1. i 2. u istom tom svojstvu inicirali pokretanje postupka kod Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem P-325/03 (u bitnome opisan pod točkom 10.8. obrazloženja) nikako ne može izvesti zaključak o egzistiranju elementa poštenja kod tužitelja ad. 1. i 2. na način kako je taj institut definiran u čl. 18. st. 3. ZV i to iz slijedećih razloga:
- u samoj povjesnici njihove tužbe, koja je ponavlja se usmjerena na utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti na teret k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelji ad. 1. i 2. doslovce navode: "Tuženik (misli se na DE) je vlasnik čestica nove izmjere br. 1275 i 1272 koje po staroj izmjeri čine čestice br. 166/1, 166/2 i 168 k. o. [katastarska općina]",
- u spomenutoj pravnoj stvari, sada kao predmet Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-103/09 održan je 22. travnja 2009. uviđaj na licu mjesta na kojem je bio prisutan tužitelj u tome predmetu OE uz punomoćnika tužitelja Edija Bastijanića, odvjetnika u [adresa] i kada je sam tužitelj OE pokazao sudu i vještaku geodetu što je predmet postupka, odnosno isti tada u niti jednom dijelu nije spominjao svoje vlasništvo na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već je isključivo pokazivao kako se prolazi preko toga dvorišta do nekretnina u vlasništvu njega i UE koji su u statusu povlasnog dobra i imali su oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- u toj pravnoj stvari tužitelji ad. 1. i 2. na niti jedan način nisu prigovarali skici lica mjesta koju je sukladno njihovom pokazivanju predmeta postupka izradio vještak geodet, niti su, a kao što je već spomenuto pod točkom 10.8. obrazloženja izjavljivali žalbu u odnosu na dio presude donesene 22. prosinca 2009. u kojem je utvrđeno postojanja prava stvarne služnosti prolaza i korištenja zajedničkog dvorišta u korist nekretnina u vlasništvu tužitelja ad. 1. i 2., a na teret nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika DE.
17.3. Stoga, iz svega prije navedenog u ovome dijelu obrazloženja ove presude sudu proizlazi da je kraj činjenice vođenja postupka za utvrđenje prava služnosti prolaza u kojem je donesena pravomoćna presuda u ovosudnom predmetu poslovni broj P-103/09 isključena mogućnost postojanja elementa poštenja na strani tužitelja ad. 1. i 2. na način kako je isti definiran u čl. 18. st. 3. ZV, a posljedično čemu je isključena mogućnost da bi se tužitelji mogli pozivati na stjecanje vlasništva temeljem instituta dosjelosti na način kako je isti zakonski definiran u odredbi čl. 159. ZV.
17.4. Doduše, tužitelji ad. 1. i 2. njihovo pokretanje i vođenje postupka radi utvrđenja prava stvarne služnosti, a ne prava vlasništva, na ovdje spornoj nekretnini tijekom postupka relativiziraju na način da bi se u toj pravnoj stvari radilo o "promašenoj tužbi pravnog laika", a koji razlog je po stavu ovog suda sam po sebi promašen jer u parničnom postupku u kojem je uslijedila presuda koja je donesena 22. prosinca 2009. pod poslovnim brojem P-103/09 tužitelji u tome predmetu, OE i UE, nisu sami sebe zastupali, već su bili zastupani ne po jednom već po trojici punomoćnika iz reda odvjetnika, a radi se o Ediju Bastijaniću, odvjetniku u [adresa], potom se radi o Borisu Vrdoljaku, odvjetniku u Zagrebu, a u konačnici su bili zastupani i po punomoćniku Borislavu Kraljevskom, odvjetniku u Zagrebu.
18. Nadalje, neovisno o razlozima navedenim pod točkom 17. obrazloženja ove presude koji su po mišljenju ovog suda sami po sebi dostatni da se ocijeni neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. i 2. na način kako je isti postavljen u njihovom konačno uređenom tužbenom zahtjevu, ovaj sud će nadalje ukazati na daljnje razloge koji ukazuju da se ne može usvojiti tako postavljen tužbeni zahtjev. Naime, tužitelji ad. 1. i 2. su tijekom postupka, tako npr. u njihovom podnesku zaprimljenom u spis 10. lipnja 2024. pod točkom IV. broj 6., pozivajući se na neprekinuti samostalni posjed naglašavali da oni u posjedu drže točno određeni dio sporne nekretnine koja u naravi predstavlja dvorište, slijedom čega ovaj sud zaključuje da tužitelji niti ne tvrde da u svome posjedu drže cijelu spornu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja ima površinu od 96 m2. Sud ukazuje na potonji detalj iz razloga jer bi kraj takvog stanja stvari predmetnu tužbu trebalo usmjeriti na utvrđenje prava vlasništva točno određenog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no, razvidno je da su tužitelji svoj konačno uređeni tužbeni zahtjev usmjerili na utvrđenje prava suvlasništva u ukupnom idealnom udjelu od 42/96 dijela, što po mišljenju ovog suda ne može biti ispravno jer kada bi se usvojio tako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelji ad. 1. i 2. bi se smatrali suvlasnicima na cijeloj površini od 96 m2 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što tužitelji nisu tvrdili niti dokazivali tijekom ovog parničnog postupka već su se isti samo pozivali na to da u svome samostalnom posjedu drže dio toga spornog dvorišta, što je još jedan razlog radi kojeg se po mišljenju ovog suda ne može usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. i 2. na način kako je isti konačno uređen.
19.1. Sud potom želi ukazati na daljnji razlog temeljem kojeg on smatra da se ne može ocijeniti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. i 2. u ovoj pravnoj stvari, a taj razlog se svodi na slijedeće:
- temeljem pravnih poslova na koji se tužitelji pozivaju kao osnov stjecanja vlasništva na predmetu postupka, a to su Kupoprodajni ugovor sklopljen 29. prosinca 1987. u bitnome reproduciran pod točkom 10.2. i Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 17. rujna 2001. reproduciran pod točkom 10.6. tužitelji ad. 1. i 2. su na spornoj lokaciji u smislu kupljene površine "pokriveni" sa ukupno 56 m2 (21 m2 + 5 m2 + 30 m2),
- temeljem stanja ovog spisa ovaj sud zaključuje da su tužitelji na spornoj lokaciji u zemljišnoj knjizi evidentirani kao (su)vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja ima ukupnu površinu od 26 m2 i na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja ima ukupnu površinu od 31 m2, dakle, tužitelji su u ovom trenutku na toj lokaciji upisani kao vlasnici na ukupnoj površini od 57 m2.
19.2. Dakle, imajući u vidu ukupnu površinu na spornoj lokaciji koju tužitelji mogu valjano potkrijepiti sklopljenim pravnim poslovima na koji se isti pozivaju tijekom ovog postupka, te imajući u vidu ukupnu površinu na kojoj su tužitelji upisani kao vlasnici u zemljišnoj knjizi na spornoj lokaciji, ovaj sud ne može izvesti zaključak iz kojeg bi proizlazilo da su tužitelji na bilo koji način oštećeni u smislu površine koju bi im se trebalo priznati kao njihovo vlasništvo. Doduše, tužitelj OE u povjesnici njegove tužbe iz predmeta broj P-1331/2020 navodi da u onom Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom 29. prosinca 1987. (vidjeti točku 10.2.) samo omaškom je propušteno navesti da bi predmet kupoprodaje bila i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere, no, tužitelj takvu svoju tvrdnju, unatoč tome što je upravo na njemu bio teret dokazivanja iste, nije ovome sudu potkrijepio adekvatnim dokazima.
20. Zaključno, a glede razloga temeljem kojih ovaj sud smatra da se ne može usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je isti postavljen, ovaj sud želi ukazati i na razlog za koji on drži da se odnosi isključivo u odnosu na tužiteljicu ad. 2. AE. Naime, obzirom na način kako su postavljeni konačno uređeni tužbeni zahtjevi, odnosno u dijelu gdje se nakon utvrđenja da su tužitelji, i to konkretno tužiteljica ad. 2. AE da je suvlasnica u 8/96 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], traži od suda da se naloži ispravak pogrešnog upisa u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se AE upiše kao suvlasnica za prije navedeni udio uz istovremeno brisanje toga suvlasničkog udjela sa imena DE, ovaj sud zaključuje da bi se ovdje radilo o tužbi koja po svom sadržaju predstavlja tužbu za ispravak iz čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 91/96 i dr., dalje ZZK/96, a koji Zakon je bio važeći u vrijeme provođenja postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. Biograd na Moru, pa se po mišljenju ovog suda ima primijeniti na konkretnu pravnu stvar). Sud ukazuje na potonji detalj iz razloga jer iz odredbe čl. 197. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice tužbom za ispravak imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku. Kraj činjenice da iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica ad. 2. AE jeste sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], no isto tako iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica ad. 2., za razliku od tužitelja ad. 1. TE koji je prigovarao upisu tuženika kao vlasnika na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čiji prigovor je rješavan kod ovog suda pod poslovnim brojem Z-6360/2017 (vidjeti točku 10.12. obrazloženja ove presude), ista nije podnosila takav prigovor, što po mišljenju ovog suda, a temeljem gramatičkog i teleološkog tumačenja odredbe iz čl. 197. st. 1. ZZK/96, ne daje pravo, odnosno isključuje isto, da tužiteljica ad. 2. u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pokreće parnicu podnošenjem tužbe za ispravak, što je razlog sam po sebi dovoljan da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice ad. 2. na način kako je isti konačno postavljen. 21. Dakle, imajući u vidu sve ono navedeno u nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude te smatrajući kraj svojih utvrđenja iz tih odlomaka da ostali dokazi na koje se sud nije osvrnuo nisu od značaja za pravilno presuđenje u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud izvodi konačan zaključak da kraj takvog stanja stvari nije moguće donijeti presudu kojom bi se mogao ocijeniti osnovanim uređeni tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. i 2. na način kako je isti postavljen u njihovom podnesku koji je zaprimljen u spis 13. siječnja 2023., radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
22. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tuženika prema tužiteljima ad. 1. i 2. temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je sud tuženiku po njegovom obračunu troškova sa ls 491, pritom imajući u vidu da je sud na pripremnom ročištu održanom 23. studenog 2022. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 200.001,00 kuna, odnosno prema službenom tečaju konverzije od 7,53450 u iznosu od 26.544,69 EUR, najprije priznao 250 bodova za sastav svakog od tri odgovora na tužbu koje je tuženik dao u spisu poslovni broj P-1331/2020, te u spojenim spisima poslovni broj P- 1722/2021 i P-1734/2021, i to sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa), a po istoj tarifnoj stavci tuženiku je priznato daljnjih 250 bodova za sastav svakog od tri obrazložena podneska od 8. prosinca 2021., 14. lipnja 2024. i 29. listopada 2024. Sud tuženiku nije priznao popisanih 250 bodova za sastav svakog od podnesaka od 10. svibnja 2024. i 19. studenog 2024., jer sve ono što je tuženik naveo u ova dva podneska isti je mogao navesti i na ročištima koja su ovoj pravnoj stvari održana 8. svibnja 2024., odnosno 27. studenog 2024. Što se tiče podneska od 22. travnja 2024. sud je tuženiku sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife priznao popisanih 25 bodova za taj podnesak. U odnosu na popisane stavke za pristup na ročišta sud je tuženiku sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznao 250 bodova za svako od osam ročišta održana 23. ožujka 2021., 23. studenog 2022., 8. ožujka 2023., 25. kolovoza 2023., 8. svibnja 2024., 1. srpnja 2024., 30. rujna 2024. i 27. studenog 2024., dok tuženiku nije priznato popisanih 250 bodova za ročište od 10. lipnja 2021. obzirom iz sudskog zapisnika sa ls 91-92 proizlazi da se tu radilo o uviđaju na licu mjesta na koje je pristupio tuženik osobno, odnosno njegov punomoćnik nije bio prisutan na uviđaju. Što se tiče ročišta od 23. studenog 2021. i 7. prosinca 2021. sud je tuženiku za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife priznao popisanih 50 bodova obzirom se radi o ročištima koja su bila odgođena prije početka raspravljanja. Zbrajajući sve stavke priznate tuženiku dođe se do ukupno 3625 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 7.250,00 EUR kojeg sud priznaje tuženiku kao parnični trošak, a koji će mu morati podmiriti tužitelji ad. 1. i 2. radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke. Razvidno je iz prije navedenog da sud tuženiku kao parnični trošak nije priznao stavku "sudske pristojbe za odgovore na tužbu", obzirom s jedne strane u spisu ne prileži dokaz da je tuženik platio iti jednu od tih pristojbi, dok s druge strane sukladno odredbi čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18 i 51/23) obveza plaćanja pristojbi za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.
Biograd na Moru, 23. siječnja 2025.
S u d a c
Ivica Marinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
DNA:
1. Tužiteljima ad. 1. i 2. po punomoćniku Borislavu Kraljevskom, odvjetniku u Zagrebu,
2. Tuženiku po punomoćniku Dragi Toliću, odvjetniku u Zadru.
