REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10000 ZAGREB

Poslovni broj: Pr-3049/2019-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AKTA d.o.o., Zagreb, Medarska 60, OIB: 34650596827, kojeg zastupa punomoćnica Ranka Rukljač, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnice tužiteljice Nikoline Brozović Gržine, odvjetnice, zakonske zastupnice tuženika ŠN i punomoćnice tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Tuženik AKTA d.o.o. Zagreb, Medarska 69, OIB 34650596827 dužan je tužitelju KN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 3.072,65 EUR na ime otpremnine, kao i davanja s naslova troškova prijevoza, božićnice, uskrsnice i regresa za razdoblje od 2014. godine pa do 2018. godine te na ime ostalih materijalnih prava iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. travnja 2013. godine, visinu koje otpremnine kao i davanja s naslova božićnice, uskrsnice i regresa će tužitelj odrediti tek nakon što tuženik dostavi sudu potrebne podatke i/ili nakon što sud izvede financijskoknjigovodstveno vještačenje.

II AKTA d.o.o. Zagreb, Medarska 69, OIB 34650596827 dužan je tužitelju KN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 23. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kod tuženika bila u radnom odnosu temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. travnja 2013., na poslovima grafičke dorade, a koji Ugovor o radu je tuženik otkazao tužiteljici temeljem Rješenja o prestanku radnog odnosa od 25. rujna 2018. Tuženik nije isplatio tužiteljici otpremninu, kao ni davanja s naslova božićnice, uskrsnice i regresa za razdoblje od 2014. godine pa do dana prestanka radnog odnosa. Stoga tužiteljica predlaže sudu da visinu otpremnine, kao i davanja s naslova troškova prijevoza, božićnice, uskrsnice, regresa i svih materijalni prava tužitelja u naprijed navedenom razdoblju, utvrdi na temelju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Tužiteljica predlaže tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti i tuženiku naložiti naknadu troškova postupka zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.1. Podneskom od 15. srpnja 2024. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 3.072,65 EUR na ime otpremnine, kao i davanja s naslova troškova prijevoza, božićnice, uskrsnice i regresa za razdoblje od 2014. godine pa do 2018. godine te na ime ostalih materijalnih prava iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. travnja 2013. godine, visinu koje otpremnine kao i davanja s naslova božićnice, uskrsnice i regresa će tužitelj odrediti tek nakon što tuženik dostavi sudu potrebne podatke i/ili nakon što sud izvede financijsko knjigovodstveno vještačenje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da tužiteljica svjesno zanemaruje bitne okolnosti predmetnog otkaza jer je prije donošenja formalnog rješenja o prestanku radnog odnosa od 25. rujna 2018. donesena 9. srpnja 2018. i tužiteljici istog dana uručena, Odluka o prestanku radnog odnosa tužiteljice iz gospodarskih razloga, kojom je prema prethodnom dogovoru utvrđena duljina otkaznog roka, te s tim u vezi dan prestanka radnog odnosa. Navedenu odluku je tužiteljica potpisala i nije ju pobijala. Odmah po isteku otkaznog roka, dakle, u trenutku kada je potraživanje tužiteljice dospjelo, doneseno je rješenje o isplati otpremnine koja je tužiteljici i isplaćena, što je ista potvrdila svojim potpisom na navedenom rješenju, ali je svojim potpisom potvrdila i ostali sadržaj rješenja kojim je utvrđeno da istim: "prestaju sva prava i obveze poslodavca i zaposlenika koja proizlaze iz Zakona o radu, te se izražava izričita suglasnost ugovornih strana da jedna prema drugoj nadalje nemaju više "nikakvih potraživanja", niti neizvršenih obveza". Iz navedenog proizlazi da je rješenje o prestanku radnog odnosa tek jedan od akata donesenih u vezi prestanka radnog odnosa tužiteljice, a isto je doneseno i potpisano po objema strankama također 25. rujna 2018., kao rezultat isteka otkaznog roka i činjenice da tužiteljica odluku o otkazu nije pobijala, ali i činjenice da je primila taj dan otpremninu, te sa svojim potpisom suglasila s tekstom rješenja o isplati otpremnine, konkretno, da više nema nikakvih potraživanja prema poslodavcu koja proizlaze iz Zakona o radu, kao uostalom niti poslodavac prema njoj. Isto je potvrdila i rješenjem o prestanku radnog odnosa koje je tužiteljica također potpisala na dan njegovog donošenja 25. rujna 2018., dakle, suglasila se s utvrđenjima iz rješenja koja glase: "Ovim rješenjem prestaju važiti sva prava i obveze poslodavca i zaposlenika koja proizlaze iz ugovora o radu i Zakona o radu, te poslodavac i zaposlenik izjavljuju da nemaju nikakvih potraživanja niti neizvršenih obaveza prema drugoj ugovornoj strani". Dakle, i redoslijed poduzetih radnji potvrđuje prethodno navedeno, a to je da su ugovorne strane prvo riješile zakonsku obvezu - isplata otpremnine sukladno Zakonu o radu, a potom su supotpisale rješenje o prestanku radnog odnosa te utvrdile da više nemaju međusobnih prava i obveza, niti zakonskih, niti ugovornih. Na navedeno je tužiteljici ukazano i u očitovanju na opomenu pred tužbu poslanu tuženom po punomoćnici tužiteljice i iz ovog spisa. Isplata prijevoza, božićnice, uskrsnice i regresa nisu zakonske obveze poslodavca, ovdje tuženog, koji osim toga nije obveznik niti po bilo kojem kolektivnom ugovoru, a pravilnik o radu poslodavac nije donio jer to, obzirom na broj zaposlenih nije njegova zakonska obveza, pa se sa tog aspekta dokazni prijedlog za provođenjem vještačenja, te dostavljanjem poslovne dokumentacije ukazuje neosnovanim, no, prvenstveno tuženik ukazuje da za to tužiteljici nedostaje pravni interes, budući je u cijelosti namirena, kako je to i sama potvrdila. Slijedom navedenog tuženik predlaže donijeti presudu kojom će tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika odbiti u cijelosti kao neosnovane.

3. Punomoćnica tužiteljice je na ročištu 10. ožujka 2022. istaknula da rješenje o otpremnini od 25. rujna 2018. sve i kad bi bilo vjerodostojno je prividan pravni posao, a time i ništetan u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a. I sadržaja istog proizlazi utvrđenje obveze tuženiku za isplatu otpremnine u naznačenom iznosu 19.383,65 kn, a daljnji sadržaj tog rješenja ne odgovara fakticitetu da je tužiteljici kao radniku tuženik kao trgovačko društvo isplatilo tu novčanu svotu.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Rješenja o prestanku radnog odnosa sa tužiteljicom nakon raskida Ugovora o radu na neodređeno vrijeme iz gospodarskih razloga kao tehnološki višak od 25. rujna 2018. (str. 4. spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 5 spisa), Odluku o prestanku radnog odnosa sa tužiteljicom iz gospodarskih razloga kao tehnološki višak od 9. srpnja 2018. (str. 21. spisa), Rješenje o isplati otpremnine u iznosu od 19.383,65 kn na dan 25. rujna 2018. (str. 22 spisa), Dopis punomoćnika tužiteljice od 17. srpnja 2019. (str. 23 spisa), Dopis punomoćnika zakonske zastupnice tuženika od 23. srpnja 2019. (str. 24 spisa), potvrdu o primitku preporučene pošiljke (str. 25 spisa), potvrde o visini dohotka i primitka za tužiteljicu (str. 50-53, 115-118 spisa), obračune plaća tužiteljice (str. 54- 55, 119-120 spisa), saslušana je zakonska zastupnica tuženika ŠN (str. 46- 47 i 111-112 spisa) te tužiteljica (str. 45-46 i 109-110 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da konačno postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica kao radnik i tuženik kao poslodavac 25. travnja 2013. zaključili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, da je tuženik 9. srpnja 2018. donio Odluku o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) te dogovorio da tužiteljici kao radniku prestaje radni odnos s otkaznim rokom u trajanju od 2 mjeseca i 2 tjedna. Nije sporno niti da visina otpremnine iznosi 19.383,65 kn te da su tužiteljica i zakonska zastupnica tuženika potpisale Rješenja od 25. rujna 2018.

7. Između stranaka je sporno postoji li obveza tuženika da tužiteljici isplati utužene iznose otpremnine, troškova prijevoza, božićnice, uskrsnice i regresa za utuženo razdoblje, a s obzirom na postojanje Rješenja od 25. rujna 2018. odnosno sporazuma sklopljenih među strankama.

8. Čl. 203. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 –dalje: ZOO) propisano je da obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi, dok je čl. 206. ZOO-a propisano da opći otpust dugova gasi sve vjerovnikove tražbine prema dužniku, osim onih za koje vjerovnik nije znao da postoje u trenutku otpusta.

9. Iz Odluke o prestanku radnog odnosa sa tužiteljicom iz gospodarskih razloga kao tehnološki višak od 9. srpnja 2018. (str. 21 spisa) proizlazi da s predmetnom odlukom zaposlenica upoznata sa Odlukom direktora o raskidu Ugovora o radu te ima pravo odraditi otkazni rok prema dogovoru u trajanju od dva mjeseca i dva tjedna. Slijedom navedenog radni odnos prestaje 25. rujna 2018. Navedeno rješenje potpisano je od strane tužiteljice i zakonske zastupnice tuženice ŠN.

10. Iz Rješenja o prestanku radnog odnosa sa tužiteljicom nakon raskida Ugovora o radu na neodređeno vrijeme iz gospodarskih razloga kao tehnološki višak od 25. rujna 2018. (str. 4 spisa) proizlazi da navedenim rješenjem prestaju važiti sva prava i obveze poslodavca i zaposlenika koja proizlaze iz Ugovora o radu i Zakona o radu, te poslodavac i zaposlenik izjavljuju da nemaju nikakvih potraživanja niti neizvršenih obaveza prema drugoj ugovornoj strani. Navedeno rješenje potpisano je od strane tužiteljice i zakonske zastupnice tuženice ŠN.

11. Iz Rješenja o isplati otpremnine u iznosu od 19.383,65 kn na dan 25. rujna 2018. (str. 22 spisa) proizlazi da predmetnim rješenjem prestaju važiti sva prava i obveze poslodavca i zaposlenika koja proizlaze iz Zakona o radu, te poslodavac i zaposlenik izjavljuju da nemaju nikakvih potraživanja niti neizvršenih obveza prema drugoj ugovornoj strani. Navedeno rješenje potpisano je od strane tužiteljice i zakonske zastupnice tuženice ŠN.

12. U svom iskazu od 13. ožujka 2024. tužiteljica je, kada joj se predočilo rješenje od 25. rujna 2018. koje prileži spisu na listu 4, Ugovor o radu na listu 5, Odluka o prestanku radnog odnosa na listu 21 i Rješenje o isplati otpremnine koje prileži na listu 22, navela da je svu tu dokumentaciju zaprimila 23. listopada 2018., da ju je tada pročitala, da je sve razumjela što je napisano te da je tog istog dana tu dokumentaciju potpisala. Nakon toga je trčala na Burzu rada jer joj je rok bio 30 dana da se prijavi na Burzu. Navodi da je de facto mjesec dana čekala papire. Tom prilikom joj je rečeno da će joj se otpremnina koja je navedena u rješenju isplatiti na račun. Navodi da tu uplatu nije nikada dobila. Navodi da je tijekom radnog odnosa dobivala novce na ruke, odnosno dio novaca, ali ne zna s kojeg osnova, da nije s tuženikom ugovorila isplatu prijevoza, božićnice, uskrsnice, regresa ili jubilarne nagrade tijekom radnog odnosa. Navodi da u ovom postupku potražuje samo isplatu otpremnine koja je određena rješenjem o otpremnini. Na poseban upit pun. tužiteljice odgovara da je zadnje dvije godine kod tuženika bila na bolovanju, a kada se vratila rečeno joj je da za nju nema radnoga mjesta, da će joj pripremiti papire i da ide na Burzu rada. Na poseban upit pun. tužiteljice odgovara da su joj u Poreznoj upravi rekli da je dobila otpremninu i da mora plaćati dopunsko zdravstveno osiguranje, na što joj je zakonska zastupnica tuženika rekla da će joj dati 740,00 kn za cijelu godinu za njeno dopunsko osiguranje tužiteljice i njene kćeri. Nije otišla po te novce nego je otišla Inspekciji rada. Na poseban upit suda odgovara da Odluku o otkazu nije osporavala.

12.1 U svom iskazu od 12. prosinca 2024. tužiteljica je navela da u ovom predmetu potražuje sve ono što joj pripada po zakonu, i to otpremninu, božićnicu i regres. Ističe da je 13 godina radila kod tuženika, kao i da je dvije godine bila na bolovanju. Kada se vratila, ŠN joj je rekla da nema lakšeg posla za nju te su se dogovorile da ide na burzu. Ističe da je u tim trenucima bila samohrani roditelj te da joj je cjelokupna situacija vezana za ovaj postupak stresna. Navodi da je potpisala papir odnosno otkazni rok i isti je bio negdje oko 2 mjeseca i 2 tjedna. Nadalje, navodi da se 23. listopada vratila u Aktu obzirom je prije toga nazvala kada će dobiti papire za burzu i tog dana je otišla po te papire. Tog 23. listopada potpisala je hrpu papira jer je to bio zadnji dan za prijavu na burzu. Svi papiri koje je potpisala su bili datirani sa rujnom, a to je vidjela tek na burzi kada joj je gospođa koja tamo radi pitala zašto je čekala zadnji dan. Naknadno se sjetila te situacije te je zato tek sad na današnjem ročištu predala papir koji se na to odnosi. Ističe, a na poseban upit suda da u tih svih 13 godina nikada nije dobila božićnicu i regres. Također ističe da nije dobila iznos otpremnine, a navedeni problem shvatila je kada je dobila poziv za plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja jer joj se u poreznoj vodilo da je isplaćena i otpremnina i božićnica, odnosno da je iste dobila. Ponovo ističe da navedene iznose nije dobila. Nadalje navodi da je nakon te situacije sa poreznom nazvala ŠN i rekla joj da sada mora plaćati dopunsko za sebe i dijete, da je ŠN šutjela, a onda joj je rekla da će je nazvati. Nije ju nazvala nego joj je poslala poruku u kojoj je rekla da je pripremila kuvertu u koju je stavila novce za zdravstveno osiguranje, a iznose je utvrdila po 70,00 kn mjesečno, i to za godinu dana. Rekla joj je da dođe u Aktu po to, međutim, tužiteljica navodi da po to nikada nije otišla već ju je odlučila tužiti. Vezano za sam način rada i naknade plaće ističe da je tijekom rada kod tuženika radila na minimalcu od 2.800,00 kn, a ukoliko bi po učinku ostvarila bolje rezultate, novce je dobivala na ruke odnosno na crno u kuverti. Također, ukoliko nije ostvarila dovoljno dobar učinak taj mjesec, ona, kao i ostali djelatnici morali su određeni iznos vraćati, i to opet na ruke. Ističe da se kroz platne liste vidi kroz određene minuse da su se iznosi vraćali. Navodi da kada je bila na bolovanju, da nije dobila božićnicu i da je razlog bolovanje, tako joj je rečeno od kolegice, tajnice ĆN. Na poseban upit suda da li ima saznanja kako su drugima isplaćivane božićnice, a ukoliko jesu, navodi da to ne zna. Na pitanje pun. tužiteljice tužiteljica je navela da nije znala da li su drugi radnici dobivali prijevoz, božićnicu, regres jer između sebe nisu smjeli o tome razgovarati. Navela je da joj je ŠN rekla da se o tome ne govori, da su takva pravila. Na pitanje pun. tužiteljice tužiteljica zašto je na prošlom ročištu rekla da potražuje samo otpremninu, navodi da nije razumjela sutkinju. Na pitanje pun. tužiteljice tužiteljica navodi da se kod tuženika u listopadu zadržala samo dvije minute i da je nakon toga otišla radi burze. Na pitanje pun. tuženika tužiteljica da li joj je bilo ugovoreno po ugovoru pravo na božićnicu, regres i sva ostala prava kao što su prijevoz i jubilarna nagrada, navodi da ona ne zna, da nije pravnik, ali da smatra da joj to po zakonu pripada. Na pitanje pun. tuženika, a vezano za različito davanje iskaza na prošlom ročištu, ako može pojasniti, tužiteljica navodi da ona sutkinju nije razumjela što je pita, da ne zna što bi na sve to rekla. Navodi da sutkinju nije razumjela što ju pita. Nadalje navodi da ju je sutkinja pitala na način kao što je danas savjetnica ispituje, da bi tako odgovorila. Navodi da se ne sjeća što ju je sutkinja pitala obzirom je bila pod stresom i da je plakala.

13. U svom iskazu od 13. ožujka 2024. zakonska zastupnica tuženika je navela da je tužiteljica bila na bolovanju negdje od 2014., a kada se vratila sredinom 2018. tuženik je već bio smanjio opseg posla, posao je bio loš te je odlučila tužiteljici otkazati zbog gospodarskih razloga. Kako je tuženik bio mala firma kontaktirala je knjigovodstveni servis radi konzultacije što učiniti i oni su joj rekli da tužiteljica u slučaju otkaza iz gospodarskih razloga ima pravo na otkazni rok od dva mjeseca i dva tjedna te pravo na otpremninu. Sukladno njihovoj uputi, dana 9. srpnja 2018. donijela je Odluku o otkazu. Nakon isteka otkaznog roka dana 25. rujna 2018. donijela je dva rješenja. Prvo rješenje je bilo rješenje o prestanku radnog odnosa, a drugo rješenje o isplati otpremnine u kojem je navedeno da je tužiteljici isplatila otpremninu, s čime se ista složila, a u oba rješenja je navedeno da više nemaju međusobnih neizvršenih obveza. Istom prilikom joj je isplaćena otpremnina na način da je predala tužiteljici ukupni iznos novca na ruke. To je bilo u njenom uredu, a bile su prisutne samo tužiteljica i ona. Isplatila joj je otpremninu u gotovini jer je u blagajni bilo nešto novaca, a ostatak je prikupila već unaprijed znajući da joj mora isplatiti otpremninu. Knjigovodstvo ju nije upozorilo da to ne bi eventualno mogla učiniti. Društvo ima pravo isplaćivati u gotovini određene obveze, odnosno ima pravo na gotovinske troškove pa je to po zakonu čista stvar. Prilikom predaje novca isti je prebrojala te ga predala i tužiteljici s kuvertom, nakon čega je tužiteljica također prebrojala predani iznos novaca. Nakon toga je potpisala oba rješenja koja prileže spisu. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da je Odluka o otkazu potpisana 9. srpnja 2018. kako je navedeno i na Odluci, dok su rješenja o isplati otpremnine i o prestanku radnoga odnosa potpisana 25. rujna 2018. kako je navedeno i na tim odlukama. Na poseban upit pun. tuženika navodi da je Državni inspektorat, Inspekcija rada, godinu dana nakon svega ovog provela inspekcijski nadzor po prijavi tužiteljice te tom prilikom nije našla nikakvih nepravilnosti. Na poseban upit pun. tužiteljice odgovara da je ona direktor tuženika od njegovog osnivanja 1991. Na poseban upit pun. tužiteljice je li tužiteljica potpisala ikakvu potvrdu o isplati navodim da je jer je upravo rješenje o isplati otpremnine potvrda da je tužiteljica zaprimila isplatu otpremnine, a nije rješenje o pravu na isplatu otpremnine. Na poseban upit pun. tužitelja odgovara da plaću nije isplaćivala na ruke, već na tekući račun.

13.1. U svom iskazu od 12. prosinca 2024. zakonska zastupnica tuženika je navela da firma posluje oko 33 godine, da je ona zakonski zastupnik od samih početaka. Prije svega ističe da se obračuni plaće i isplatne liste odrađuju preko knjigovodstvenog servisa, a vezano za božićnicu, da navedeno pravo nije bilo ugovoreno, međutim, ovisno o poslovanju firme kako u kojoj godini, a radi nagrade određenom radniku za obavljeni posao, božićnica bi se znala isplaćivati u kuverti, više kao poklon, a ne obveza. Protivi se navodima tužiteljice te ističe da je se želi prikazati kao muljatora, izrabljivača, a što nije. Kao božićnica, tako ni druga prava kao što su prijevoz, regres, jubilarna nagrada i uskrsnica, nisu bili ugovoreni. Ističe da isplata navedenog nije bila njena obveza odnosno obveza firme. Pri tome ponovo navodi da ukoliko je bila isplaćena božićnica, to je bila nagrada radniku za rezultate rada u toj godini, a isplaćivala se kada je firma dobro poslovala. Također ističe, a vezano za navode tužiteljice, da nije bilo nikakvih vraćanja novca ili nekakvih minusa koji bi se na to odnosili. Vezano za samu tužiteljicu, navodi da je tužiteljica bila na bolovanju četiri godine, da se 2018. vratila na posao, međutim, imala je problema sa rukom te s obzirom na opis djelatnosti tuženika, nije više mogla raditi taj posao u grafici. Obzirom je i sama bila svjesna toga, razgovarale su te su se dogovorile da nema više što raditi u firmi i donijeli su u srpnju odluku o raskidu radnog odnosa. U tom srpnju je donesena odluka o otkaznom roku u trajanju od dva mjeseca i dva tjedna i da nakon toga prestaje radni odnos. Tada je potpisana isprava o tom otkaznom roku. Nadalje navodi da je odluka o trajanju otkaznog roka kao i iznosu otpremnine odnosno da je ta odluka donesena nakon razgovora sa knjigovodstvenim servisa odnosno upute knjigovodstvenog servisa na temelju njihovog izračuna, knjigovodstveni servis je izračunao duljinu trajanja otkaznog roka kao i pravo na otpremninu. Sjeća se da je tužiteljici rekla u srpnju duljinu trajanja otkaznog roka, kao i da ima pravo na otpremninu, ali da joj iznos nije rekla. Nakon određenog vremena odnosno negdje nakon isteka otkaznog roka, i to konkretno 25. rujna tužiteljica je došla u firmu te joj je tada dala dva papira, i to rješenje o prestanku radnog odnosa kao i rješenje o isplati otpremnine koje je tužiteljica potpisala. Navodi da se nije radilo ni o kakvoj hrpi papira već o ta dva rješenja i eventualno kopijama tih rješenja. Tada joj je u kuverti predala iznos otpremnine. Navodi da je iznos prikupila obzirom je u blagajni bilo nešto novaca, a dio je digla sa bankomata u gotovini. Nadalje navodi da tijekom godina u par slučajeva, otpremninu je radnicima dala na isti način, u kuverti. Na pitanje pun. tuženika, zz tuženika navodi, a vezano za iznos otpremnine, da je u srpnju od knjigovodstva dobila uputu o pravu tužiteljice na otpremninu, ali da nije znala iznos obzirom se isti izračunava na temelju prethodnih plaća do trenutka prestanka radnog odnosa. Tako je naknadno nakon izračuna zadnje plaće dobila e- mail iz knjigovodstvenog servisa o visini otpremnine. Na pitanje pun. tuženika, zz tuženika navodi da je bila inspekcija vezano za prijavu i da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. Također ističe da od samih početaka rada, a imajući u vidu gospodarsku i društvenu situaciju, bilo je uobičajeno da se neke isplate daju i na ruke. Na pitanje pun. tuženika, zz tuženika navodi da je tužiteljica odjavljena na temelju rješenja o prestanku radnog odnosa 25. rujna, i to je i provedeno na mirovinskom i zdravstvenom osiguranju.

14. Cijeneći sve navedeno sud je utvrdio da Rješenje o prestanku radnog odnosa sa tužiteljicom nakon raskida Ugovora o radu na neodređeno vrijeme iz gospodarskih razloga kao tehnološki višak od 25. rujna 2018. (str. 4 spisa), potpisano po strankama, predstavlja sporazum između stranaka, kojim se utvrđuje raskid radnog odnosa te istim stranke potvrđuju da ne postoje nikakva potraživanja niti obveze poslodavca i radnika s osnove Ugovora o radu. Isto je navedeno i u Rješenju o isplati otpremnine u iznosu od 19.383,65 kn na dan 25. rujna 2018. (str. 22 spisa).

15. Iako je punomoćnica tužiteljice na ročištu 10. ožujka 2022. predložila provođenje dokaza grafološkim vještačenjem potpisa tužiteljice sud je provođenje navedenog prijedloga ocijenio nepotrebnim obzirom iz oba iskaza tužiteljice, dana kod ovog suda, proizlazi da je navedene isprave potpisala. Tužiteljica je u iskazu danom na ročištu 13. ožujka 2024. navela da je svu dokumentaciju pročitala, da je razumjela sve što je napisano te je istog dana sve potpisala. Sud je prihvatio kao istinit navedeni dio iskaza tužiteljice obzirom je u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu te iskazom zakonske zastupnice tuženika danim na oba ročišta. Nadalje, a ocjenjujući iskaze stranaka, valja navesti da sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice dan na ročištu 12. prosinca 2024. obzirom je u suprotnosti s vlastitim iskazom danim na ranije održanom ročištu 13. ožujka 2024. Naime, sud smatra neuvjerljivim navode tužiteljice kako je na predmetnom ročištu navela da u ovom postupku potražuje samo isplatu otpremnine iz razloga što sutkinju nije razumjela što ju pita. Od održavanja navedenog ročišta proteklo je 9. mjeseci, iskaz je dan uz prisutnost punomoćnice tužiteljice, a ukoliko je postojalo kakvih nejasnoća iste su svakako mogle biti ranije istaknute. Valja reći i da sud nije prihvatio kao dokaz dokumentaciju predanu na ročištu 12. prosinca 2024. obzirom je ocijenio nelogičnim navode tužiteljice kako se naknadno sjetila te situacije, a imajući u vidu protek vremena te utvrdio da je navedenu dokumentaciju tužiteljica mogla i bila dužna dostaviti u ranijem tijeku postupka. Stoga, sukladno odredbi čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a, sud predmetnu dokumentaciju nije uzimao u obzir. Valja reći i da je sud iskaz zakonske zastupnice tuženika ŠN ocijenio istinitim obzirom je uvjerljiv i životan, na oba održana ročišta u bitnim činjenicama ista je jednako iskazivala, a iskazi su u skladu i s dokumentacijom u spisu.

16. S obzirom na navedeno, a osobito na to da je tužiteljica na ročištu 13. ožujka 2024. kada joj se predočilo rješenje od 25. rujna 2018. koje prileži spisu na listu 4, Ugovor o radu na listu 5, Odluka o prestanku radnog odnosa na listu 21 i Rješenje o isplati otpremnine koje prileži na listu 22, navela da je svu tu dokumentaciju zaprimila 23. listopada 2018., da ju je tada pročitala, da je sve razumjela što je napisano te da je tog istog dana tu dokumentaciju potpisala, a pri tome cijeneći da je u oba Rješenja (str. 4 i 22) navedeno da prestaju važiti sva prava i obveze poslodavca i zaposlenika koja proizlaze iz Zakona o radu, te da poslodavac i zaposlenik izjavljuju da nemaju nikakvih potraživanja niti neizvršenih obveza prema drugoj ugovornoj strani, sud utvrdio da su obveze tuženika prestale potpisivanjem navedenih Rješenja od 25. rujna 2018. koja po svojoj prirodi predstavljaju sporazum stranaka.

17. Naime, Rješenje o isplati otpremnine u iznosu od 19.383,65 kn na dan 25. rujna 2018. (str.22) kao i Rješenje o prestanku radnog odnosa sa tužiteljicom nakon raskida Ugovora o radu na neodređeno vrijeme iz gospodarskih razloga kao tehnološki višak od 25. rujna 2018. (str. 4.) imaju značenje nagodbe, ugovora, budući su istim, određena njihova uzajamna prava i obveze, te za isti ugovor stoga vrijede opće odredbe o dvostranim ugovorima, a isto tako i pobojnim ugovorima (čl. 330. - 335. ZOO-a).

18. Čl. 330. ZOO-a propisano je da je ugovor pobojan kada ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana u pogledu volje stranaka, te kad je to zakonom ili posebnim propisom određeno, dok prema čl. 331. ZOO-a ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može tražiti poništenje ugovora.

19. U konkretnom slučaju, sporazumom stranaka o raskidu radnog odnosa i isplati otpremnine od 25. rujna 2018. točno je određeno da potpisom istih tužiteljica prema tuženiku nema drugih potraživanja. Obzirom je navedena Rješenja tužiteljica potpisala time je izričito izjavila kako na dan 25. rujna 2018. nema nikakvih potraživanja prema tuženiku te navedena Rješenja proizvode pravne učinke.

20. Da je tužiteljica bila upoznata sa sadržajem navedenih Rješenja potvrdila je u svom iskazu danom 13. ožujka 2024. iz kojeg proizlazi da je znala za sadržaj izjava koje potpisuje te da iste nije potpisala ni pod kakvom prisilom. U tom trenutku tužiteljica je bila i morala biti svjesna da ako postoji kakvo potraživanje prema poslodavcu navedena rješenja nije morala potpisati kao i da je bilo kakve nejasnoće trebala razjasniti u trenutku potpisivanja navedenih Rješenja. Radi se postupanju s pažnjom koja se u prometu zahtjeva od svake prosječne osobe.

21. U tom bi slučaju tužiteljica u rokovima određenim čl. 335. ZOO-a u slučaju postojanja bilo kakvih mana volje prilikom potpisivanja navedenih Rješenja odnosno izjava (zabluda i sl.) mogla tražiti njihovo poništenje, pa kako utvrđenje istih tužiteljica nije tražila, to isto sud nije ni mogao utvrđivati u ovom postupku. Naime, pobojni ugovori ne mogu se s uspjehom pobijati iznošenjem prigovora u parnici pa oni proizvode pravne učinke i obvezuju ugovorne stranke sve dok ih sud, po tužbenom zahtjevu jedne od stranaka, konstitutivnom presudom ne poništi. Stoga je potraživanje tužiteljice isplate novčanih iznosa od tuženika koje je utuženo u ovom predmetu već iz tog razloga neosnovano u cijelosti. Također valja istaknuti i da sud nije utvrdio postojanje pretpostavki kojima bi navedeno Rješenju o isplati otpremnine u iznosu od 19.383,65 kn na dan 25. rujna 2018. (str. 22 spisa) ocijenio kao prividan ugovor odnosno nepostojeći pravni posao.

22. S obzirom na sve navedeno sud nije provodio daljnje dokaze i to saslušanja svjedoka SN, JN, ĆN, RN, kao i pribave dokumentacije radi provođenja dokaza financijskim vještačenjem te pribave podataka od porezne uprave, banke tužiteljice, FINA-e, podatke o računima tuženika u utuženom razdoblju obzirom su isti ocijenjeni nepotrebnim, a kako je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim sud nije raspravljao niti ostale po tuženiku istaknute prigovore.

23. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke.

24. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

25. Tuženiku je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 2. veljače 2021. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 10. ožujka 2022., 3. listopada 2023., 13. ožujka 2024. te 12. prosinca 2024. po Tbr. 9/1 – po 100 bodova odnosno ukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.200,00 EUR.

26. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 5. srpnja 2021. i 14. kolovoza 2024., na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a, obzirom su isti ocijenjen nepotrebnim dok trošak sastava podneska od 6. travnja 2022. nije priznat obzirom je navode iz predmetnog podneska tuženik mogao iznijeti i na ročištu 10. ožujka 2022. za koji mu je priznat trošak zastupanja. Tuženiku ne pripada naknada troška sudske pristojbe prema odluci suda, budući da je tužitelj prema odredbi čl. 11. st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu, pa za tuženika takva obveza neće niti nastati.

27. Na dosuđeni parnični trošak tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. siječnja 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.