Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj K-684/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Špigel, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Jurić Budimir, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JP, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.i 36/24. - dalje KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 19. rujna 2024., broj KO-DO-500/2024-2, nakon javne rasprave održane 17. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Valentina Samardžića i braniteljice optuženika po službenoj dužnosti, odvjetnice Morise Mikić iz Donjeg Miholjca, dana 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje ZKP/08.)

u t v r đ u j e  s e

I. da je

optuženi JP, OIB [osobni identifikacijski broj], sin AP i ZP, rođen **.**.1954. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, varioc, u mirovini, sa završenom osnovnom školom, razveden, otac dvoje djece, bez čina, neodlikovan, bez imovine, neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,

dana 20. kolovoza 2024. oko 20,45 sati u Šljivoševcima, Vladimira Nazora 90, u kući udomiteljske obitelji UP čiji je štićenik, pod odlučujućim utjecajem uznapredovalog sindroma demencije zbog čega je dezorijentiran u svim smjerovima i u okviru kojeg simptoma producira sumanute ideje, uslijed čega nije mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima, u nakani da teško tjelesno povrijedi drugog štićenika DP, bez povoda ga u više navrata udario rukama, a potom uzeo veću limenu bocu spreja za njegu tijela i s tim predmetom mu zadao veći broj udaraca po glavi i tijelu, čime mu je prouzročio tjelesne povrede u vidu višestrukih nagnječenja glave, rana razderotina na glavi, krvnog podljeva i otoka oko desnog oka, krvnog podljeva na vratu i krvnog podljeva sluznice ždrijela i grkljana u projekciji desne glasnice,

dakle, u neubrojivom stanju, s namjerom da drugoga teško tjelesno ozlijedi, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede,

II. čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – pokušajem teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.

III. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51. stavak 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“, broj 76/14. - dalje ZZODS), optuženom JP

o d r e đ u j e s e

PSIHIJATRIJSKO LIJEČENJE NA SLOBODI

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

IV. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. optuženi JP upozorava se da će biti prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu, ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu (članak 53. stavak 4. ZZODS-a) ne započne liječenje na slobodi.

V. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada postavljenog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, dok se na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženik oslobađa dužnosti naknade troška kaznenog postupka na ime sudskog paušala iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 19. rujna 2024., broj KO-DO-500/2024-2, optužen je JP da bi počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaj teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.

1.1. U optužnici je na temelju članka 550. stavak 1. ZKP/08. postavljen zahtjev da sud nakon rasprave utvrdi da je optuženik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti i da mu odredi psihijatrijsko liječenje na slobodi prema odredbama ZZODS-a i nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za područje psihijatrije prof.dr.sc. HP, prim.dr.med.

2. Na ročištu održanom 4. prosinca 2024. sukladno članku 552. stavak 2. ZKP/08. pristupilo se prije početka rasprave ispitivanju optuženika u prisutnosti vještaka prof. dr. sc. HP, prim. dr. med., a radi ocjene njegove raspravne sposobnosti.

2.1. Vještak psihijatar prof. dr. sc. HP, prim. dr. med. je nakon uvida u medicinsku dokumentaciju Zatvorske bolnice u Zagrebu i obavljenog razgovora s optuženikom naveo da se u liječničkom mišljenju Zatvorske bolnice u Zagrebu od 19. studenog 2024. koje je potpisao psihijatar prim. dr. sc. Spomenko Ilić navodi da je tijekom boravka na njihovom odjelu psihijatrije optuženik bio djelomično orijentiran, ali psihomotorno miran i usporen. Kliničkom slikom je dominirala deterioracija psihičkih funkcija u okviru teške demencije. Vidi se da je optuženik primao niske doze antipsihotika, također je navedeno da je slabijeg uvida i kritičnosti u svoje stanje kao i potrebu uzimanja farmakoterapije. S optuženikom se uspostavlja adekvatan verbalni kontakt, međutim vremenski i prostorno je dezorijentiran, aktualno zna da je trenutno u sudnici u Osijeku, međutim ne zna gdje je bio posljednja dva mjeseca, misli da je bio u svojoj kući u [adresa], a ne zna ni zašto je doveden u sudnicu. Misli da je čuo da ga se za nešto optužuje, ali ne može reći o čemu se radi. Vještak je naveo da se kod optuženika i nadalje radi o kliničkoj slici teške demencije uslijed koje on nije sposoban razumjeti o kakvom se postupku radi, tko su sve sudionici ovog postupka, kakva je njegova kao i pozicija ostalih sudionika u postupku, da nije sposoban razumjeti pojedine procesne radnje, sporazumijevati se sa svojim braniteljem, davati mu upute i iznositi svoju obranu, odnosno da nije raspravno sposoban.

3. S obzirom da je uz stručnu pomoć vještaka psihijatra utvrđeno da optuženik nije raspravno sposoban, rasprava je održana u odsutnosti optuženika.

4. U dokaznom postupku ispitani su vještak psihijatar prof.dr.sc. HP, prim.dr.med., oštećeni DP i svjedokinja UP, a nadalje su pročitani: nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka doc.dr.sc. Borisa Dumenčića s medicinskom dokumentacijom u prilogu (list 121-129 spisa), sudsko-psihijatrijski nalaz i mišljenje za okrivljenika (list 130-137 spisa), zapisnik o očevidu PU osječko- baranjske, Sektora krim. policije, Službe za očevide i krim. tehniku od 21. kolovoza 2024. (list 19-22 spisa), medicinska dokumentacija na ime žrtve/oštećenog DP (list 24-29 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskoga broja [serijski broj] od 21.kolovoza 2024. na ime žrtve/oštećenika (list 30 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta opisanih u prethodnoj točki dokaza (list 31-32 spisa), ispis dojave PP Donji Miholjac od 21. kolovoza 2024. (list 33-34 spisa), medicinska dokumentacija na ime okrivljenika (list 37-39 spisa), uvjerenje iz kaznene evidencije na ime optuženika od 22. kolovoza 2024. (list 63-64) i potvrda iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 22. kolovoza 2024. (list 61-62).

4.1. Obrana optuženika iz prethodnog postupka nije reproducirana, budući da je prema mišljenju vještaka psihijatra optuženik i tada bio raspravno nesposoban.

5. Oštećeni DP iskazao je da se unazad deset godina nalazi u udomiteljskoj obitelji UP u [adresa] i da do 20. kolovoza 2024. nije imao nikakvih problema s nikim iz obitelji te da se slaže sa svima. Nekoliko dana prije predmetnog događaja UP je u njegovu sobu u kojoj je smješten i njegov prijatelj VP dovela jednu osobu koju im je predstavila imenom JP. Odmah je vidio da se radi o osobi koja je jako nemirna, cijelo vrijeme je ulazio i izlazio iz sobe, bio je nemiran, često je nešto mrmljao u bradu i bio nezadovoljan sa svim i svačim. Nije s JP ulazio u nikakve rasprave. Na sredini sobe nalazi se jedan stol koji mu pomaže u kretanju, jer je slab na nogama, a na navedenom stolu se nalaze razne stvari koje služe UP u higijeni sobe i njih štićenika, pa tako i više papira koji im služe da se obrišu, a JP mu je istog dana kada je došao prigovorio u smislu da on troši puno papira. Na tu Radomirovu primjedbu nije reagirao, jer je nije uzeo za ozbiljno, s obzirom da mu je UP gazdarica, a ona mu nikada nije prigovorila. Običaj je da se svjetlo u sobi ugasi oko 20,00 sati, ali ako ima nešto zanimljivo, neka utakmica ili nešto slično, tada se on dogovori s VP i gledaju zajedno dok ne zaspu, odnosno dok se ne dogovore da se televizor ugasi. Predmetnog dana oko 20,00 sati UP je ugasila svjetlo u sobi, ali on je ostao gledati nešto na televizoru. VP je mirno ležao na krevetu, a nezna je li spavao, jer nije provjeravao. Ton na televizoru je bio isključen. JP je ležao na svom krevetu, pa je malo silazio s kreveta i sjedio na stolici pored kreveta, uglavnom, bio je nemiran. Nezna koliko je bilo sati kada je UP ponovno došla u sobu i provjerila stanje, ali misli da je bilo negdje oko 20,30 sati i sve je bilo u redu. Rekao je UP da će još malo gledati televizor i da će ga potom ugasiti. Kada je UP izašla van krenuo je na WC prije spavanja, izašao je iz sobe i nakon nekoliko trenutaka se vratio u sobu. Odmah po ulasku u sobu od vrata na udaljenosti od otprilike najviše dva do tri koraka dočekao ga je JP i rekao mu „Opet si bio na WC-u“. Nije mu bilo jasno što to znači i rekao je JP da je morao ići na WC prije spavanja, a nakon toga ga je JP s nečime udario u glavu i rekao: "Nećeš ti meni komandovati". Iznenadio ga je Radomirov udarac. Bilo je ugašeno svjetlo u sobi i ne zna kako je došlo do toga da ga je JP okrenuo te je licem bio prema ulaznim vratima sobe, a JP ispred njega. JP ga je udarao u više navrata po cijeloj glavi, ne zna s čime jer je svoju glavu štitio rukama od udaraca, misli da ga je udarao s obje ruke jer je osjetio udarce i s lijeve i desne strane. U jednom trenutku je UP otvorila vrata sobe i JP se odmah smirio i otišao do svoga kreveta, a njega je UP izvela iz sobe. Ubrzo su došli djelatnici prve pomoći i odvezli ga u bolnicu u Našice. Nije mu jasno zašto ga je JP napao, jer s njim nije ulazio ni u kakve sukobe.

6. Svjedokinja UP iskazala je da od 2010. godine ima dozvolu od Hrvatskog zavoda za socijalni rad Donji Miholjac za smještaj štićenika, starijih i nemoćnih osoba. Prije dolaska JP na smještaju je imala četiri starije osobe, troje nepokretnih i jednu polupokretnu osobu DP. JP je na skrb dobila u ponedjeljak i odmah je vidjela da s njim nešto nije u redu. Dobila je Otpusno pismo od psihijatrije iz KBC Osijek i odmah je zvala taj odjel te joj je sestra s tog odjela rekla da se radi o dobrom i mirnom djedici. JP je bio uznemiren, cijelo vrijeme je ulazio i izlazio iz sobe i kuće. Objasnila mu je kućni red i što sve mora poštivati. Bio je dezorjentiran, polomio je kutiju „Jaffa“ keksa, pobacao je okolo kore od banane. Vidjelo se da nije uračunljiv. Pored svih štićenika morala mu je posvetiti posebnu pažnju. Jednostavno je unio nervozu u cijelu kuću. Oko 20,30 sati ušla je u sobu u kojoj je bio smješten JP, a u kojoj su se nalazili još i DP i VP. VP je spavao. JP je bio okrenut prema zidu. Na radijatoru koji se nalazi pored njegovog kreveta imao je bocu vode i jasno je čula da hrče. DP je gledao televizor čiji su tonovi bili utišani do kraja, nije se ništa čulo iz televizora. DP je rekao da će on malo pogledati televizor i da će onda i on leći i ugasiti televizor. Svjetlo u sobi je bilo ugašeno. Obišla je ostale sobe i sve je bilo u redu. Otišla je u dnevni boravak iz kojeg vidi vrata sobe u kojoj su se nalazili DP, JP i VP. DP je izašao iz sobe i otišao u WC. Čula je da je povukao vodu i vidjela je da se vratio u svoju sobu. Nakon nekog vremena je čula kako su se vrata Mirkove sobe otvorila, zatvorila i imala je osjećaj kao da se netko otima za vrata. Ustala je i došla do sobe, naglo otvorila vrata i vidjela DP koji je od vrata bio na udaljenosti najviše dva koraka okrenut licem prema njoj i bio je krvav po cijeloj glavi. Tu scenu neće nikada zaboraviti, jer takvo nešto nikada nije doživjela. Između nje i DP je bio JP, koji je njoj bio leđima okrenut, a u desnoj ruci je držao sprej za njegu tijela koji inače uvijek stoji iza vrata na stolu gdje se nalaze sve stvari za njegu štićenika. Kada je otvorila vrata i to vidjela, JP je odmah ispustio sprej iz ruke, dok su u tom trenutku obje ruke JP bile u zraku kao da je zamahivao prema Mirkovoj glavi, dok su Mirkove bile iznad glave kao da se štiti od udaraca. JP je odmah na njenu zapovijed otišao do svog kreveta, a ona je DP izvela do kupatila te je nazvala prvo policiju, a potom i hitnu pomoć. Od kada radi ovaj posao nikada nije imala nikakvih problema ovakve prirode i sve ju je to uplašilo i još uvijek ima strah da se ne bi nešto tako ponovilo. Od prvog sata kada je JP došao vidjela je da s njim nije nešto u redu.

6.1. Svjedokinja UP je na raspravi ponovila da je predmetne zgode prije nego što je ušla u sobu u kojoj su boravili štićenici optuženi JP, oštećeni DP i ĐP bila u dnevnom boravku, a koji se nalazi nasuprot ove sobe u kojoj su boravili imenovani štićenici. U jednom trenutku vidjela je svjetlo iz njihove sobe i vrata koja su se otvorila. Odmah je utrčala u njihovu sobu i vidjela je DP cijelog krvavog, a JP je kada je ušla sjeo na krevet, jer mu je ona rekla da se skloni od DP. DP je poslala u kupaonu te je potom nazvala hitnu i policiju. U sobi je s njima bio i VP, no on je spavao i nije mogao ništa čuti budući da je gluh.

7. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze oštećenog DP i svjedokinje UP vjerodostojnima budući da oni suglasno opisivali nemirno ponašanje optuženika od trenutka kada je došao na smještaj kod UP, a njihovi se iskazi međusobno podudaraju i vezano za okolnosti predmetnog događaja te su u pogledu tih okolnosti potkrijepljeni i zapisnikom o očevidu, medicinskom dokumentacijom na ime oštećenika, nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka, kao i nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra. Stoga za sud nema dvojbe da su oni opisivali ponašanje optuženika koje su doista i doživjeli.

8. Iz zapisnika o očevidu PU osječko-baranjske, Sektora krim. policije, Službe za očevide i krim. tehniku od 21. kolovoza 2024. proizlazi da su na mjestu događaja, odnosno u sobi obiteljske kuće UP u kojoj su predmetne zgode boravili štićenici DP, VP i optuženi JP, očevidom koji je obavljen 20. kolovoza 2024. odmah nakon događaja uočeni tragovi krvi na boci natpisa „Seni care“ visine 24 cm, kao i na podu i lijevom bočnom zidu u vidu prskotine krvi, dok je na stolu zatečena plava kartonska kutija koja je izuzeta tijekom očevida, time da se u zapisniku o očevidu ne navodi da su na ovoj kartonskoj kutiji uočeni tragovi krvi. Na mjestu događaja je zatečen i optuženik koji je na sebi imao odjevenu majicu s tragovima crvene boje nalik na krv, a tragovi krvi uočeni su i na njegove obje ruke.

9. Iz medicinske dokumentacije na ime oštećenika (nalaz Hitnog bolničkog prijema OŽB Našice od 20. kolovoza 2024., otpusno pismo Kirurgije OŽB Našice od 21. kolovoza 2024., nalazi Klinike za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata KBC Osijek) i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za područje sudske medicine doc.dr.sc. Borisa Dumenčića od 16. rujna 2024. proizlazi kako je kritične zgode oštećenik zadobio lake tjelesne povrede u vidu višestrukih nagnječenja i rana razderotina na glavi, krvnog podljeva i otoka oko desnog oka koje su ozljede mogle nastati udarcima šake ili bilo kojeg drugog tupo tvrdog sredstva, te krvni podljev na vratu i krvni podljev sluznice ždrijela i grkljana u projekciji desne glasnice koje ozljede u pravilu nastaju hvatanjem i stiskanjem prstima i šakama druge osobe u smislu gušenja, a mogle su nastati i kompresijom vrata oštećenika. Kompresija je mogla biti ostvarena dlanom, podlakticom, nadlakticom, koljenom ili stopalom druge osobe također silom srednje jakog intenziteta. Vještak je zaključno naveo da bi u slučaju da su udarci u glavu bili jačeg intenziteta ili da je gušenje/kompresija vrata bila jačeg intenziteta, bile ostvarene realne mogućnosti za nastanak i težih tjelesnih povreda.

10. Nadalje, u postupku je provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženika po vještaku prof. dr. sc. HP, prim. dr. med., koji je u svom nalazu i mišljenju od 16. rujna 2024. naveo da je u kolovozu 2024. optuženik liječen na Klinici za psihijatriju KBC Osijek pod slikom psihotične dekompenzacije s produkcijom sumanutih paranoidnih ideja usmjerenih prema susjedima. Nakon 10-dnevnog liječenja na klinici smješten je u udomiteljsku obitelj gdje je počinjeno aktualno djelo. Tri dana nakon počinjenja djela pregledan je od strane psihijatra pri pokušaju prvog ispitivanja kada je utvrđeno da je uslijed postojanja simptoma uznapredovalog sindroma demencije raspravno nesposoban. Kod optuženika se radi o razvijenom sindromu demencije etiološki nedovoljno utvrđenom (najvjerojatnije miješanog tipa – vaskularna i Alzheimerovog tipa) s naglašenim kognitivno - amnestičnim oštećenjima, promjenama na planu afektiviteta (uz mogućnost nekontroliranih provala afekata srdžbe i bijesa), s povremenim psihotičnim dekompenzacijama paranoidnog tipa te da je u okviru takve dekompenzacije optuženik i počinio predmetno djelo. Može se zaključiti da je kod optuženika uz jasne simptome demencije in tempore criminis bilo prisutno i psihotično stanje uslijed kojeg on nije bio sposoban testirati realitet, odnosno nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg djelovanja i upravljati svojim postupcima.

10.1. Vještak psihijatar je u navedenom pisanom nalazu i mišljenju naveo i da postoji visoka razina opasnosti da bi optuženik zbog svojih težih duševnih poremećaja (vjerojatni primarni poremećaj ličnosti, sindrom demencije i psihotične dekompenzacije) mogao i u budućnosti počiniti slično ili teže protupravno djelo ako se ne podvrgne intenzivnijem psihijatrijskom liječenju i praćenju. Ta opasnost se po mišljenju vještaka može otkloniti i liječenjem na slobodi uz trajni smještaj u odgovarajuću socijalno medicinsku ustanovu, s obzirom da optuženik nije sposoban za samostalan život. Vještak smatra da nema potrebe za smještajem u forenzičko psihijatrijsku ustanovu.

10.2. Na raspravi održanoj 4. prosinca 2024. vještak je u cijelosti ostao kod iznesenog pisanog nalaza i mišljenja te je nakon razgovora s optuženikom utvrdio da je optuženik i dalje raspravno nesposoban, odnosno da je vremenski i prostorno dezorijentiran i da se kod njega i nadalje radi o kliničkoj slici teške demencije.

11. Budući da su sudsko medicinski vještak i vještak psihijatar svoje nalaze i mišljenja sačinili u skladu s pravilima struke i dostignućima znanosti, kao i na temelju vlastitih dugogodišnjih iskustava u radu uz korištenje metoda koje su kod takvih vještačenja i uobičajene, te uzimajući u obzir da nije bilo primjedbi na nalaze i mišljenja ovih vještaka, provedena vještačenja su u potpunosti prihvaćena.

12. Iz uvjerenja iz kaznene evidencije i potvrde iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 22. kolovoza 2024. proizlazi da je optuženik neosuđivan i nekažnjavan.

13. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, utvrđeno je da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. za koje se tereti predmetnom optužbom.

14. Naime, oštećenik i svjedokinja UP su suglasno opisali da je optuženik došao na smještaj kod UP koja je udomiteljica starijih i nemoćnih osoba nekoliko dana prije predmetnog događaja i da je odmah po dolasku bio vidno nemiran i nezadovoljan i da je cijelo vrijeme ulazio i izlazio iz sobe u kojoj je bio smješten zajedno s oštećenim DP i štićenikom VP, time da je UP stekla dojam da on nije uračunljiv, a što se kasnije i potvrdilo provedenim psihijatrijskim vještačenjem.

14.1. Oštećenik je opisao da je predmetne večeri oko 20,00 sati UP ugasila svjetlo u njihovoj sobi, a da je on tada ostao gledati televizor s utišanim tonovima, dok su optuženik i štićenik VP mirno ležali na svojim krevetima, time da je UP vidjela da je štićenik VP spavao kada je ona ušla u sobu. Nadalje je naveo da je u jednom trenutku iz sobe otišao na WC, a kada se vratio u sobu da ga je odmah po ulasku u sobu dočekao optuženik koji mu je rekao „Opet si bio na WC-u“ i da ga je optuženik potom s nečim udario u glavu i rekao mu: "Nećeš ti meni komandovati", a potom da ga je okrenuo prema ulaznim vratima sobe i dok je bio ispred njega da ga je udarao s obje ruke u više navrata po cijeloj glavi dok se on štitio rukama, a kada je UP ušla u sobu da se optuženik odmah smirio i otišao do svog kreveta, a da je njega UP izvela van iz sobe. UP, a koja se prethodno nalazila u dnevnom boravku koji se nalazi nasuprot sobe u kojoj su boravili oštećenik, optuženik i štićenik VP, je vidjela da je oštećenik izašao iz sobe na WC i da se potom iz WC-a vratio u sobu, a nakon toga je čula da su se vrata otvorila i zatvorila te je stekla dojam kao da se netko otima za vrata zbog čega se ustala i otišla do sobe, a kada je ušla u sobu vidjela je oštećenika koji je bio licem okrenut prema njoj i krvav po cijeloj glavi i optuženika koji je stajao s obje ruke u zraku ispred oštećenika time da je vidjela i da optuženik u rukama ima sprej za njegu tijela kojim je zamahivao prema glavi oštećenika koji se štitio držeći ruke ispred glave.

14.2. Budući da je, dakle, UP nedugo nakon što se oštećenik vratio iz toaleta u svoju sobu posumnjala da se nešto u sobi zbiva i stoga odmah ušla u sobu te tada vidjela oštećenika licem okrenutog prema njoj i optuženika ispred njega, a što potvrđuje iskaz oštećenika da ga je optuženik okrenuo prema ulaznim vratima sobe i stao ispred njega, i vidjela da je oštećenik krvav po cijeloj glavi i da optuženik zamahuje s rukama u kojima je držao sprej prema glavi oštećenika zbog čega je odmah zatražila od optuženika da ode do svog kreveta, za sud nema dvojbe da je optuženik napao oštećenika upravo na način kako je oštećenik i opisao, odnosno da ga je odmah kada se oštećenik vratio u sobu iz toaleta udario u glavu te ga potom okrenuo prema ulaznim vratima sobe i nastavio ga udarati po cijeloj glavi s rukama, kao i sa sprejom za njegu tijela, a koji je u njegovim rukama vidjela UP. 14.3. Ove činjenice podupire i zapisnik o očevidu koji je odmah nakon događaja obavljen u kući UP (točka 8.), budući da su prilikom očevida uočeni tragovi krvi na podu i zidu sobe u kojoj su predmetne zgode boravili oštećenik, optuženik i štićenik VP, a u sobi je zatečen i sprej za njegu tijela s tragovima krvi, kao i optuženik koji je na svojoj majici i rukama također imao tragove krvi, a što potvrđuje navode UP da je oštećenik bio cijeli krvav po glavi od udaraca optuženika kada je ona ušla u sobu, time da ta okolnost proizlazi i iz medicinske dokumentacije na ime oštećenika i provedenog sudsko medicinskog vještačenja (točka 9.), budući da su oštećeniku istog dana u OŽB Našice utvrđene brojne ozljede na glavi i to višestruka nagnječenja i rane razderotine na glavi te krvni podljev i otok oko desnog oka, a osim toga utvrđene su i ozljede krvnog podljeva na vratu i krvnog podljeva sluznice ždrijela i grkljana u projekciji desne glasnice, što govori o tome da je optuženik, osim po glavi, zadao udarce oštećeniku i po tijelu, odnosno vratu.

15. Da je optuženik predmetne zgode bio pod odlučujućim utjecajem uznapredovalog sindroma demencije, odnosno da je bio dezorijentiran u svim smjerovima i producirao sumanute ideje uslijed čega nije mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima, a kako se navodi u optužnici, proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prof.dr.sc. HP, prim.dr.med., koji je naveo da se kod optuženika radi o razvijenom sindromu demencije etiološki nedovoljno utvrđenom s naglašenim kognitivno - amnestičnim oštećenjima, promjenama na planu afektiviteta s povremenim psihotičnim dekompenzacijama paranoidnog tipa te da je u okviru takve dekompenzacije optuženik i počinio predmetno djelo. Vještak je zaključio da je in tempore criminis kod optuženika uz jasne simptome demencije bilo prisutno i psihotično stanje uslijed kojeg on nije bio sposoban testirati realitet, odnosno nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg djelovanja i upravljati svojim postupcima.

16. Iz svih iznesenih razloga, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je optuženik dana 20. kolovoza 2024. oko 20,45 sati u [adresa], u kući udomiteljske obitelji UP čiji je štićenik, pod odlučujućim utjecajem uznapredovalog sindroma demencije zbog čega je dezorijentiran u svim smjerovima i u okviru kojeg simptoma producira sumanute ideje, uslijed čega nije mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima, u nakani da teško tjelesno povrijedi drugog štićenika DP, bez povoda ga u više navrata udario rukama, a potom uzeo veću limenu bocu spreja za njegu tijela i s tim predmetom mu zadao veći broj udaraca po glavi i tijelu, čime mu je prouzročio tjelesne povrede u vidu višestrukih nagnječenja glave, rana razderotina na glavi, krvnog podljeva i otoka oko desnog oka, krvnog podljeva na vratu i krvnog podljeva sluznice ždrijela i grkljana u projekciji desne glasnice.

16.1. Sud je izmijenio činjenični opis na način da je izostavljena tvrdnja da je optuženik zadao udarce oštećeniku i s kartonskom kutijom, budući da oštećenik i UP nisu spomenuli da bi optuženik dok je udarao oštećenika u rukama držao, osim limene boce spreja za njegu tijela, i kartonsku kutiju, niti su na kartonskoj kutiji koja je izuzeta prilikom očevida uočeni tragovi krvi.

17. Optuženik je opisanim ponašanjem ostvario obilježja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., budući da je oštećeniku zadao brojne udarce rukama i tupo tvrdim sredstvom, odnosno sprejem za njegu tijela, i to najviše po glavi i ne bi prestao s udaranjem oštećenika da u sobu nije ušla udomiteljica UP, a iz takvog njegovog ponašanja proizlazi da je on imao volju da teško tjelesno ozlijedi oštećenika, međutim takva njegova volja je posljedica njegovog narušenog psihičkog stanja, odnosno razvijenog sindroma demencije i psihotičnog stanja zbog čega on, a što je utvrđeno psihijatrijskim vještačenjem, nije mogao ispravno rasuđivati niti slobodno odlučivati, a upravo iz takvog teškog duševnog poremećaja proizlazi i motiv njegovog ponašanja.

18. Stoga je na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. utvrđeno da je optuženik u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. Sukladno članku 24. stavak 1. KZ/11. isključena je krivnja optuženika za navedeno protupravno postupanje te mu se zbog toga ne može izreći kazna.

19. S obzirom da je vještak psihijatar utvrdio da postoji visoka razina opasnosti da bi optuženik zbog svojih težih duševnih poremećaja, odnosno vjerojatnog primarnog poremećaja ličnosti, sindroma demencije i psihotične dekompenzacije, mogao i u budućnosti počiniti slično ili teže protupravno djelo ako se ne podvrgne intenzivnijem psihijatrijskom liječenju i praćenju te ocijenio da se ta opasnost može otkloniti i liječenjem na slobodi uz trajni smještaj u odgovarajuću socijalno medicinsku ustanovu, s obzirom da optuženik nije sposoban za samostalan život, sud je na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51. stavak 2. ZZODS optuženiku odredio psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od šest mjeseci.

20. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. optuženik je upozoren da će biti prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu, ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu (članak 53. stavak 4. ZZODS-a) ne započne liječenje na slobodi.

21. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženik je oslobođen obveze plaćanja sudskog paušala, budući da je prema predmetnim podacima umirovljenik koji nema svoje imovine, zbog čega sud smatra da nije u mogućnosti platiti ovaj trošak, dok ostali troškovi kaznenog postupka (troškovi vještačenja i nagrada i nužni izdaci postavljene braniteljice) po sili zakona padaju na teret proračunskih sredstava, s obzirom da se radi o postupku prema okrivljeniku s duševnim smetnjama (članak 554. stavak 1. ZKP/08.).

22. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Osijek, 23. siječnja 2025.

Sutkinja

Ivana Špigel

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO u Osijeku, na broj KO-DO-500/2024.

2. optuženi JP

3. braniteljica optuženika, odvjetnica Morisa Mikić iz Donjeg Miholjca