Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1033/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po pun. Marku Pleš, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 20. prosinca 2024., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupno 2.020,04 € sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počev od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.12.2007., a od 01.01.2008. po stopi koju određuje čl.29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) i to:

- na iznos od 104,25 € počev od 01.12.2006. do isplate,

- na iznos od 1,48 € počev od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 1,48 € počev od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 1,48 € počev od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 1,48 € počev od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos od 1,48 € počev od 01.06.2008. do isplate,

- na iznos od 1,48 € počev od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 1,48 € počev od 01.08.2008. do isplate,

- na iznos od 1,48 € počev od 01.09.2008. do isplate,

- na iznos od 1,48 € počev od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 1,48 € počev od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 1,48 € počev od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 1,39 € počev od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 19,67 € počev od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 19,51 € počev od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 19,50 € počev od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 19,44 € počev od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 19,52 € počev od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 52,69 € počev od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 19,45 € počev od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 19,77 € počev od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 19,74 € počev od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 19,71 € počev od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 19,68 € počev od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 19,66 € počev od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 19,64 € počev od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 19,65 € počev od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 19,13 € počev od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 19,72 € počev od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 19,25 € počev od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 19,16 € počev od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 19,21 € počev od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 19,13 € počev od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 60,24 € počev od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 35,83 € počev od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 35,60 € počev od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 68,69 € počev od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 212,92 € počev od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 42,29 € počev od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 42,59 € počev od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 42,47 € počev od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 35,75 € počev od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 27,57 € počev od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 160,96 € počev od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 40,02 € počev od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 27,89 € počev od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 34,83 € počev od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 47,81 € počev od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 56,15 € počev od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 56,09 € počev od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 53,00 € počev od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 37,68 € počev od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 47,19 € počev od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 43,58 € počev od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 36,36 € počev od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 101,84 € počev od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 72,57 € počev od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 54,97 € počev od 01.02.2013. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 1.326,60 € s pripadajućim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 2,64 € počev od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 56,67 € počev od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 54,91 € počev od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 57,39 € počev od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 56,64 € počev od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 53,27 € počev od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 51,99 € počev od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 53,48 € počev od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 54,49 € počev od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 1,13 € počev od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 55,67 € počev od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 56,31 € počev od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 56,85 € počev od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 34,49 € počev od 01.03.2014. do isplate,

- na iznos od 35,39 € počev od 01.04.2014. do isplate,

- na iznos od 34,93 € počev od 01.05.2014. do isplate,

- na iznos od 34,06 € počev od 01.06.2014. do isplate,

- na iznos od 33,59 € počev od 01.07.2014. do isplate,

- na iznos od 33,80 € počev od 01.08.2014. do isplate,

- na iznos od 34,98 € počev od 01.09.2014. do isplate,

- na iznos od 36,05 € počev od 01.10.2014. do isplate,

- na iznos od 36,10 € počev od 01.11.2014. do isplate,

- na iznos od 36,51 € počev od 01.12.2014. do isplate,

- na iznos od 37,36 € počev od 01.01.2015. do isplate,

- na iznos od 37,07 € počev od 01.02.2015. do isplate,

- na iznos od 63,38 € počev od 01.04.2015. do isplate,

- na iznos od 87,69 € počev od 01.05.2015. do isplate,

- na iznos od 28,70 € počev od 01.06.2015. do isplate,

- na iznos od 37,55 € počev od 01.07.2015. do isplate,

- na iznos od 47,40 € počev od 01.08.2015. do isplate,

- na iznos od 26,11 € počev od 01.09.2015. do isplate.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.464,38 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče od dana donošenja presude, tj. 23. siječnja 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 1.029,73 € o d b i j a.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. sklopio 05.09.2006. Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama kojim mu tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje iznos od 26.000,00 CHF obračunati prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na rok otplate od 18 godine uz kamatu od 4,30 % godišnje, dekurzivno.

1.1. Tuženik je u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tuženika, ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Banka mu je dostavila jednostranu obavijest o parametrima kamatne stope i obavijest o promjeni kamatne stope. Stoga su navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama (kamatnim stopama) protivni kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07 i 125/07, dalje ZZP) koji je bio na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. ZZP-a). Smatra da odredbe čl. 3. i 4. predmetnog Ugovora koje se odnose na kamatu i valutu otplate kredita nisu dovoljno precizirale razloge i način izmjene redovne kamate i valutu otplate kredita za buduće razdoblje, dok se isto nije moglo utvrditi niti iz odluke tuženika.

1.2. Poziva se na presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013., Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/17-10 od 14.06.2018., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2245/17- 2.

1.3. Navodi da je tuženik usprkos takvim nepoštenim i ništetnim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu jednostrano mijenjao visinu mjesečnog anuiteta u odnosu na porast tečaja CHF prema HRK, tako i visinu kamatne stope povećavajući istu u odnosu na kamatu ugovorenu na dan sklapanja ugovora. Prilikom sklapanja predmetnog ugovora nametnut mu je tipski ugovor u kojemu je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora dok je način otplate predviđen u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja uz napomenu da mu nije dana mogućnost bilo kakvog pregovaranja ili utjecaja na takve odredbe ugovora i odluke tuženika.

1.4. Polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) ono što je primio na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama, a sukladno čl. 323 ZOO-a prema kojem je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora uz napomenu da uz glavnicu pripadaju mu i zakonske kamate.

1.5. Navodi da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja kredita temeljem jednostranih odluka mijenjao ugovorenu kamatnu stopu te na temelju ništetne odredbe obračunavao mjesečni anuitet u valuti CHF plativo u kunama po prodajnom tečaju banke i naplaćivao mjesečne anuitete u višem iznosu. Na taj način tuženik je u razdoblju od 5.9.2006. pa nadalje temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu od njega naplatio neutvrđeni iznos više nego bi to iznosilo da je mjesečni obrok kredita obračunavan bez valutne klauzule i uz ugovorenu redovitu kamatnu stopu.

1.6. Prilikom sklapanja Aneksa uz ugovor o kreditu prilikom konverzije tuženik mu je priznao iznos od 9.995,27 kn s osnove preplate do tada otplaćenog kredita. Smatra da je prilikom konverzije uskraćen za sada neutvrđeni novčani iznos koji je tuženik naplatio više povećavajući mjesečne anuitete na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

1.7. Temeljem odredbe čl. 186.b. st. 2. ZPP-a ustaje s tzv. "stupnjevitom tužbom", a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja specificirat će tužbeni zahtjev. Predlaže da sud u skladu s odredbama čl. 323. ZOO-a u svezi s čl. 49., 50. i 55. ZZP-a usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.

2. Podneskom od 1. veljače 2024. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, predlažući da tako specificirani tužbeni zahtjev sud usvoji u cijelosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 22. kolovoza 2019. a i najdalje tijekom postupka navodi da nije prijeporno kako je s tužiteljem zaključio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj: 5140030250-62000157878/2006. Tužitelj je predmetni ugovor izmijenio u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu. Navodi da je bio obvezan ponuditi tužitelju sklapanje predmetnog Aneksa sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15). Navodi da je tužitelj sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu člankom 3. Aneksa ugovora o kreditu. Aneks se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno a što proizlazi iz otplatnog plana koji je tužitelj je primio uz Aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tako je visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti i to od početka otplate ugovora o kreditu. Smatra da je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi i dalje odrediva ali se ista mijenja u odnosu na promjenu EURIBOR na tržištu a ne u odnosu na valutu. Tužitelj sklapanjem ugovora o konverziji nema pravni interes za vođenje parnice kao i pravni osnov za zahtijevanje bilo kakve isplate. Pored toga ističe da je tužitelj sklopio sa Slavonskom bankom d.d. predmetni ugovor, a Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu. Pravnim sljedništvom je tuženik preuzeo sva, do tad nastala, prava i obveze Slavonske banke d.d. kao prednika. Međutim, budući da je prednik bio samostalna pravna osoba koja je sklapala ugovore različite od ugovora koje je sklapao tuženik, te da kolektivnim sporom nije utvrđivana (ne)zakonitost odredbi ugovora o kreditu za Slavonsku banku d.d., tako ni tuženik kao slijednik ne može snositi odgovornost kao da je za prednika bila utvrđena ništetnost spornih odredbi. Odnosno, budući da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne odnose na ugovore koje je sklapala Slavonska banka d.d., ni tuženik ne može pravnim sljedništvom preuzeti odgovornost koja za prednika nije niti bila nastala. Ističe prigovor zastare te predlaže sudu da tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

5. Sud je presudom br. P-123/2023-17 od 15. ožujka 2024. djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koju je presudu povodom žalbe tuženika Županijski sud u Splitu pod br. Gž-1674/2024-3 od 5. rujna 2024. potvrdio pod st. I. izreke te ukinuo pod st. II. i III. izreke presude i vratio sudu na ponovno odlučivanje.

6. U ponovljenom postupku tužitelj je i dalje ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva opisanog kao u izreci ove presude predlažući da ga sud u cijelosti usvoji, a kojem tužbenom zahtjevu se tuženik i dalje protivi.

7. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu i pročitao iskaz svjedokinje TM i tužitelja.

8. Sud nije provodio dokaz saslušanjem javnog bilježnika jer je javni bilježnik samo ovjerio potpise na ugovorima niti je proveo dopunsko vještačenje jer ga stranke na ročištu održanom 20. prosinca 2024. nisu ni predložile.

9. Svjedokinja TM iskazala je da je od 1995. djelatnica bivše Slavonske banke, a nakon toga pravnog sljednika Hypo Alpe Adria Bank, a nakon toga pravnog sljednika te banke danas Addiko bank u kojoj i danas radi na poslovima blagajnika. Cijeli radni vijek obavljala je isključivo smo poslove blagajnika i nije radila na poslovima kredita. Nema nikakva saznanja vezano za kredit koji je tužitelj podigao u banci niti o načinu izdavanja kredita i pregovaranja vezano za kredite.

10. Tužitelj, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je Ugovor o kreditu sklopio 2006. s bivšom Slavonskom bankom u Poslovnici u Valpovu. Pregovarao je s jednom ženskom osobom iz poslovnice u banci, ali ne zna kojom. Trebao je stambeni kredit za adaptaciju obiteljske kuće kao fizička osoba, a bio je i klijent te banke. Djelatnica banke mu je ponudila kredit u CHF jer su bile male kamate i to je bio najpovoljniji kredit na tržištu. U to vrijeme radio je u Santaj plastici Valpovo. Pristao je na takav kredit i pribavio dokumentaciju te popunio zahtjev za kredit. Banka je sačinila ugovore po njenim uvjetima. Nakon što su sačinjeni ugovori, djelatnica banke mu je predala ugovor koji je letimično pogledao, a zanimao ga je iznos kredita i mjesečna rata kredita te rok otplate od 18 godine. Ugovore je odnio kod javnog bilježnika Mandice Popović koja mu je ovjerila samo potpise na ugovoru. Djelatnica banke kao ni javni bilježnik nisu mu spominjali rizike vezano za taj kredit u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, tečaj i valutu. Nitko ga od djelatnika banke nije upozoravao da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na eur. Osim njega, na ovjeru potpisa išli su i sudužnik ČM i njegova supruga S kao prikriveni vlasnik. Ugovore je vratio u banku i kredit je ubrzo realiziran i isplaćen mu je u kunama a ne u CHF. Početna rata kredita je bila oko 880,00 kn, a nakon nekog vremena se povećala na iznos od oko 1.500,00 kn. Da mu je početna rata bila kao naknadno povećana, ne bi niti ostvarivao uvjete za takav kredit. Naveo je da su mu dolazile nekakve obavijesti od banke kao i opomene jer nije bio više kreditno sposoban za plaćanje povećanih rata, a koje je plaćao ustegnućem od plaće po djelatnicima računovodstva gdje je radio. Razliku mimo plaće sam je plaćao. Sav kredit utrošio je u adaptaciju svoje kuće u kojoj živi sa članovima svoje obitelji, a kuću nikada nikome nije iznajmljivao. Raspitivao se u banci zašto su mu rate povećane a oni su mu odgovorili da je to zbog povećanja kamata i tečaja CHF. Nakon toga, s Hypo Alpe Adria Bank koja je naslijedila Slavonsku banku zaključio je 2016. Aneks ugovora i opet je i taj ugovor sačinila banka po svojim uvjetima. Na isti način je i taj ugovor nosio na ovjeru kod javnog bilježnika. Priznali su mu iznos od oko 10.000,00 kn ali ga nisu isplaćivali na ruke već su ga obuhvatili u buduće dospijevajuće rate. Nakon konverzije rata mu iznosi oko 120,00 € i kredit će otplatiti krajem 10. mjeseca ove godine. Zasigurno ne bi dizao kredit da je znao da će mu rate biti drastično povećane. Na pitanje pun. tuženika da li se razumije u promjenjive kamatne stope, tečaje i valute odgovorio je da se samo djelomično razumije. Nije čitao čl. 5. Ugovora da je mogao za vrijeme trajanja tog ugovora mijenjati tečaj CHF u neku drugu valutu.

11. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje - zaključak vještakinje Dajane Vuković zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da razlika anuiteta iznosi 25.609,70 kn ili 3.398,99 € i sadrži razliku promjenama visine kamatnih stopa kao i tečajnu razliku. Vještakinja navodi da iz Aneksa od 22.02.2016. kao i obavijesti o provedenoj konverziji vidljivo da je utvrđen iznos preplate u postupku konverzije u iznosu od 9.995,27 kn.

12. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje dok tuženik u podnesku od 18.12.2023. osporava metodologiju koju je vještak koristio u nalazu i mišljenju budući da je isti izvršeni na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu. Naime, izračunom kakav je prezentiran u ovom predmetu ugovor o kreditu pretvara se u ugovor s fiksnom kamatnom stopom, a što je protivno volji stranaka u trenutku njegovog sklapanja, budući da je bila ugovorena CHF valuta obveze i promjenjiva kamatna stopa. Smatra kako se u obzir može uzeti jedino izračun razlike koji uključuje i tzv. negativne razlike jer je neprijeporno da izračun samo pozitivnih razlika ne odgovara tužbi, budući da tužitelj ističe ništetnost odredbi kojima se ugovaraju promjenjivost kamatne stope i valutna klauzula, te potražuje isplatu razlike uslijed promjena kamate i tečaja. Ukoliko je ništetna odredba kojom je ugovoreno da su određeni parametri promjenjivi (kamata i tečaj), a čemu se izričito protivi, onda je ništetna promjena tih parametara i kad se isti smanjuju u odnosu na početno ugovorene, jer i smanjenje predstavlja promjenu. Poziva se na presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1077/20, Gž-1324/22 i Gž-242/2022.

13. Vještakinja se u podnesku od 11.01.2024. očitovala na podnesak tuženika ostajući u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja navodeći da je konverzija u cijelosti provedena prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

14. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje kao i očitovanje vještakinje jer su isti dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

15. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su parnične stranke sklopile 5. rujna 2006. Ugovor o kreditu br. 5140030250- 62000157878/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, ovjeren kod javnog bilježnika Mandice Popović iz Valpova pod br. OU-478/06 dana 20. rujna 2006.;

- da je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit za adaptaciju u iznosu od 26.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora);

- da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 26.000 CHF zaračunavaju kamate od 4,30 % godišnje, dekurzivno te se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja uz rok vraćanja od 18 godina (čl. 3. Ugovora);

- da se temeljem čl. 3. toč.3. Ugovora kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja;

- da je u čl. 4. ugovora o kreditu određeno da je kamatna stopa promjenljiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, a izmjena kamatne stope smatra se sastavnim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa Ugovoru što stranke potvrđuju svojim potpisom;

- da su stranke zaključile 12. veljače 2016. Aneks uz ugovor o kreditu broj 5140030250- 62000156839/2006 kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;

- da preplata iz postupka konverzije na dan 30.9.2015. iznosi 9.995,27 kn.

16. Među strankama je prijeporno i to:

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno navedenih ništetnih predmetnih odredbi s obzirom da je između stranaka zaključen dodatak Ugovoru o kreditu;

- da li su osnovani istaknuti tuženikovi prigovori zastare potraživanja i promašene pasivne legitimacije.

17. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaz svjedokinje i tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude.

18. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:

"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

19. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu, ali iz nalaza i mišljenja vještakinje razvidno je da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule.

20. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi.

21. Sud je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

22. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.

23. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.

24. Iako je Županijski sud u Splitu ukinuo presudu u ovom predmetu, ovaj sud, bez obzira na njihov stav, i dalje smatra da je tužitelj oštećen te mu pripada pravo na povrat onoga što je temeljem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a.

24.1. Naime, u lipnju 2023. Sud Europske unije donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20).

24.2. Osim toga, poziva se na odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022-4 o 5.11.2024.

25. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik jer iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

25.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).

26. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 10.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a.

27. Sud je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva preko iznosa od 2.020,04 €. Naime, tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještakinje potražuje ukupan iznos od 3.398,99 € dok pojedinačni zbroj potraživanja iznosi 3.346,64 €. Vještakinja je u nalazu i mišljenju između ostalog navela da preplata u postupku konverzije iznosi 9.995,27 kn. Kako priznatim iznosom preplate u konverziji 9.995,27 kn odn. 1.326,60 € nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i valutne klauzule, tužitelju još pripada iznos od 2.020,04 € kao razlika između zahtijevanog pojedinačnog potraživanja tužitelja na ime ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u iznosu od 3.346,64 € te priznate preplate u konverziji u iznosu od 1.326,60 €.

28. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

29. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

30. Tužitelj zahtijeva troškove postupka u iznosu od 2.493,81 €, a tuženik u iznosu od 2.595,68 €.

31. Tužitelju su priznati troškovi u iznosu od 2.412,81 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23 dalje: Tarife), iznosa od 200,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 01.02.2024. po Tbr.8/1. Tarife, šest iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 23.11.2020., 19.04.2023., 10.01.2024., 02.02.2024., 19.02.2024. i 20.12.2024. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 400,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 1.600,00 €, iznosa od 331,81 € na ime troškova vještačenja te iznosa od 81,00 € na ime pristojbe na tužbu.

31.1. Sud je odbio tužitelja s dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 81,00 € na ime pristojbe za presudu jer je tužitelj oslobođen od plaćanja pristojbe na presudu sukladno čl. 11.st.1. toč. 5. Zakona o sudskim pristojbama.

32. Tuženiku su priznati zahtijevani troškovi u iznosu od 2.595,68 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime odgovora na tužbu po punomoćniku po Tbr. 8/1. Tarife, dva iznosa od po 200,00 € na ime obrazloženih podnesaka po punomoćniku od 17.3.2023. i 18.12.2023. sve po Tbr. 8/1. Tarife, šest iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 23.11.2020., 19.04.2023., 10.01.2024., 02.02.2024., 19.02.2024. i 20.12.2024. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 250,00 € na ime sastava žalbe po punomoćniku, iznosa od 512,50 € na ime 25 % PDV- a na iznos od 2.050,00 € te iznosa od 33,18 € na ime pristojbe na odgovor na tužbu.

33. Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi vještačenja u iznosu od 331,81 € jer su isti nastali neovisno o omjeru uspjeha stranaka u postupku.

34. Kako je tužitelj u cijelosti (100 %) uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, a u odnosu na dosuđeni novčani iznos i specificirani tužbeni zahtjev uspio s 59,43 %, odn. sa 79,72 % (159,43/2) priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 1.990,78 €.

35. Tuženik je u parnici uspio s 20,28 % pa s obzirom na uspjeh u parnici uspio s troškovima postupka u iznosu od 526,40 €.

36. Međusobnim prebijanjem navedenih troškova tuženik je dužan tužitelju isplatiti troškove postupka u iznosu od 1.464,38 € (1.990,78-526,40), pa je sud tužitelja s preostalim dijelom zahtijeva za naknadom troškova u iznosu od 1.029,43 € odbio. 37. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 23. siječnja 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika