REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 83 P-9414/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Blaženka Butigan Matić u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja FN, diplomirane pravnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, svotu od 21.667,85 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe, tj. 27.09.2023. do isplate po stopi se određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 330,65 EUR, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je osiguranik Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje BN stradao u prometnoj nesreći dana 09.06.1992. koju je skrivio osiguranika tuženika upravljajući vozilom ČK 565 32 osiguranim kod tuženika policom osiguranja 001260794903.. Odgovornost osiguranika tuženika utvrđena je pravomoćnom odlukom Općinskog suda u Novom Marofu, K-95/962 od 12.11.1993. kojom je NN proglašen krivim za predmetni štetni događaj. Rješenjem IN-693968 od 14.11.1994. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja zbog ozljeda zadobivanih u predmetnoj prometnoj nesreći, a rješenjem od 09.05.1997. pravo na invalidsku mirovinu, a invalidnost je uzrokovana ovim štetnim događajem priznatim kao ozljeda na radu u omjeru od 87%. Za ranija razdoblja tuženik je u mirnom postupku podmirivao nastalu štetu do zaključno 31.12.2013. dok je za razdoblje priznao odgovornost sklapanjem sudske nagodbe u predmetu ovog suda P-160/00. Za razdoblje do 30.11.2015. odgovornost tuženika utvrđena je presudom VTS RH Pž-4573/18 od 27.08.2019. dok je za razdoblje do 30.09.2020. u tijeku parnica pred ovim sudom pod brojem P-5576/230. Tužitelj je u razdoblju od 01.10.2020. do 30.09.2023. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 29.066,01 EUR / 218.997,85 kn. Budući da je predmetna nezgoda uzrok invalidnosti 70% tužitelj potražuje iznos od 20.342,61 EUR/153.298,50 kn. Tužitelj je za isto razdoblje potraživao i naknadu štete na ime isplaćene novčane naknade za tjelesno oštećenje u iznosu od 1.321,64 EUR/9.957,90 kn. Dakle tužitelj u ovom postupku potražuje ukupno na ime naknade štete iznos od 21.667,85 EUR/163.256,40 kn sa zateznom kamatom od utuženja do isplate, kao i trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje činjenicu nastanka prometne nezgode od 09.06.1992. godine, a u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je temeljem rješenja HZMO-a priznato pravo na invalidsku mirovinu s osnove ozljede na radu. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva, kao i tijek zateznih kamata. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženog u odlukama Rev-x-388/2018-2 od 25.8.2020.godine i Rev-12/2022-2 od 12.1.2022.godine i nadalje u priloženim presudama, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Člankom 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je : - Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenom, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. - Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njihove obitelji. - Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tuženik smatra da tužitelju isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku za njega nije nastala stvarna šteta u smislu citiranog članka 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno ista bi se ogledala u razlici između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao po osnovu ozljede na radu. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i VSRH u već citiranoj odluci Rev 12/2022-2 od 12.01.2022.. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da Naslovni sud u cijelosti odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u presliku presude Općinskog suda u Novom Marofu K-95/92 od 12.11.1993. (list 4-9 spisa), presliku rješenja tužitelja od 14.11.1994. i 09.05.1997. (list 10-13 spisa), presliku naloga za prijenos od 22.01.2002. (list 14 spisa), presliku zapisnika ovog suda o sklopljenoj sudskoj nagodbi u predmetu P-160/00 d 03.07.2001. (list 15 spisa), , Izvješće o saldu duga od 20.02.2003. (list 16- spisa), obavijesti o isplati štete od 14.04.2003. (list 17-21 spisa), presliku presude VTSRH Pž-4573/018 od 27.08.2019. (list 22-26 spisa), specifikaciju izvršenih isplata invalidske mirovine za utuženo razdoblje (list 128-29 spisa), izvod iz sudske prakse (list 63-127 spisa).

4. Nadalje proveden je dokaz financijskim vještačenjem po dipl. oec. Darku Prpiću (list 137-144 spisa).

5. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija te nastanak štetnog događaja dana 09.06.1992. koju je skrivio osiguranik tuženika upravljajući vozilom reg. oznake ČK 535 32, te da je odgovornost osiguranika tuženika utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Marofu K-95/22 od 12.11.1993. u koju je ovaj sud izvršio uvid.

6. Također je nesporno da je temeljem rješenja tužitelja IN-693968 od 14.11.1994. priznato osiguraniku tužitelja pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja zbog ozljeda zadobivanih u predmetnoj nezgodi, a rješenjem od 09.05.1997. pravo na invalidsku mirovinu, a invalidnost je uzrokovana ovim štetnim događajem priznatim kao ozljeda na radu u omjeru od 87%., a što je sud utvrdio uvidom u ista rješenja.

7. Sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva, te primjena relevantnog prava.

8. Prema stavu ovog suda za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje tu mirovinu nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, te svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok naprotiv nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu ZOMO-a), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP-a, a ne ZOMO-a izrazio je Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020. godine, zatim u odluci poslovni broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020. godine i u odluci poslovni broj Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019. godine, a identičan pravni stav izrazio je i Visoki trgovački sud RH u odluci poslovni broj Pž-10507/13 od 13. siječnja 2016. godine, s time da napomenuti i odluku Ustavnog suda RH poslovni broj U- I/988/1998 od 17. ožujka 2010. godine, u kojoj odluci je utvrđeno da je ZOMO opći zakon kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela. Drugim riječima ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.

9. Bitno je naglasiti da je odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Darka Prpića proizlazi da je osiguranik tužitelja BN stradao u prometnoj nesreći dana 9.6.1992.g. koju je skrivio osiguranik tuženika. Rješenjem broj IN-693968 od 14.11.1994. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći, a rješenjem od 9.5.1997. pravo na invalidsku mirovinu, a invalidnost je uzrokovana ovim štetnim događajem priznatim kao ozljeda na radu u omjeru od 70%. Tužitelj je u razdoblju od 1.10.2020. do 30.9.2023. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 29.066,01 EUR/218.997,85 kn. Budući je predmetna prometna nesreća uzrok invalidnosti 70%, tužitelj potražuje iznos od 20.346,21 EUR/153.298,50 kn te na ime isplaćene novčane naknade za tjelesno oštećenje iznos od 1.321,64 EUR/9.957,90 kn. Tužitelj u ovom postupku potražuje ukupno na ime naknade štete iznos od 21.667,85 EUR/163.256,40 kn. Rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske. U spisu priliježe (list 12-13) rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj IN-693968 od 9.5.1997.g. kojim se osiguraniku BN rođ. **.**.1946.g., kod kojeg je nastao gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti (30%) i povrede na radu (70%) priznaje počevši od 19.2.1997., pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 1.837,72 kn mjesečno. U Obrazloženju rješenja je navedeno: prema nalazu i mišljenju invalidske komisije u Zagrebu kod osiguranika je zbog bolesti (30%) - povrede na radu (70%) nastupio gubitak sposobnosti za rad, osiguranik je rođen **.**.1946. pa je do dana nastanka invalidnosti navršio 50 godina života, radni vijek osiguranika iznosi 24 godina, mirovinski staž osiguranika, koji se računa za stjecanje i određivanje mirovine, iznosi do dana nastanka invalidnosti ukupno 25 godina, 4 mjeseci i 16 dana, prosjek mjesečnih svota od 2.241,12 kn, utvrđen obračunom, jest mirovinska osnovica od koje se određuje invalidska mirovina, s obzirom da je invalidnost djelomice (70%) prouzročena povredom na radu, a djelomice (30%) bolešću – invalidska je mirovina određena s naslova povrede na radu prema članku 53 stav 1 Statuta u visini 85% osnovice od navedene mirovinske osnovice i iznosi 1.904,95 kn, od čega 70% iznosi 1.333,47 kn mjesečno, a invalidska mirovina s naslova bolesti – s obzirom na priznati mirovinski staž 25 godina i 4 mjeseca je određena prema članku 52 Statuta u visini 75% od navedene mirovinske osnovice i iznosi 1.680,84 kn, od čega 30% iznosi 504,25 kn mjesečno, tako da invalidska mirovina iznosi ukupno 1.837,72 kn mjesečno. U spisu (list 28) priliježu podatci tužitelja o izvršenim isplatama invalidske mirovine osiguraniku u EUR, vještak je izvršio izračun u kn primjenom fiksnog tečaja konverzije EUR=7,53450 kn. Zakonom o mirovinskom i invalidskom osiguranju (Narodne novine, Službeni list Socijalističke Republike Hrvatske broj 26 od 30.6.1983.) uređeno je: Članak 67. Kad je invalidnost prouzročena povredom na radu ili profesionalnom bolešću pravo na invalidsku mirovinu stječe se bez obzira na dužinu mirovinskog staža. Članak 68. Invalidska mirovina određuje se, ako ovim zakonom nije drukčije određeno, od mirovinske osnovice koja se utvrđuje na isti način na koji se utvrđuje mirovinska osnovica za starosnu mirovinu. Izračun invalidske mirovine s osnove ozljede na radu, do primjene Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/1998). Član 53. Statuta SIZ MIORH (Narodne novine broj 31 od 2.8.1983.) glasi: U slučaju invalidnosti prouzročene povredom na radu ili profesionalnom bolešću invalidska mirovina određuje se u visini od 85% od mirovinske osnovice, bez obzira na dužinu mirovinskog staža. Izračun invalidske mirovine s osnove ozljede na radu, u visini 85% od mirovinske osnovice: Ukupno isplaćene invalidske mirovine iznose 29.066,01 EUR što iznosi 218.997,85 kn. Invalidska mirovina, koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu, iznosi 1.904,95 kn na dan 19.2.1997. godine. Primjena Odluka o usklađivanju mirovine na iznos invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u cijelosti s osnove ozljede na radu (1.904,95 kn), do primjene Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/1998). Na dan 1.1.1999. usklađena (uvećana) mirovina bi iznosila 2.293,38 kn, a na dan 1.7.1999. - 2.381,68 kn. Primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju od 1.1.1999.g.: sukladno čl. 74., svota mirovine izračunava se tako da se osobni bodovi pomnože mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine na dan ostvarivanja prava na mirovinu, sukladno čl. 172. st. 2., mirovine i ostala mirovinska primanja iskazat će se u osobnim bodovima, tako da se svota mirovine i drugog primanja koje pripada 1. siječnja 1999. podijeli aktualnom vrijednošću mirovine određene 1. siječnja 1999.g.. Broj osobnih bodova osiguranika bi iznosio 65,2336. Na invalidsku mirovinu osiguranika primjenjuju se usklađenja (uvećanja) mirovine dana 1.1.2001. i 1.4.2004.g. i to: Izračun osobnih bodova i invalidske mirovine osiguranika na 1.1.1999., 1.1.2001. te 1.4.2004.g.: Broj osobnih bodova osiguranika bi od 1.4.2004.g. pa nadalje iznosio 83,4395. Izračun invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu, u kn i EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije EUR=7,53450 kn: Ukupno izračunate invalidske mirovine s osnove ozljede na radu bi iznosile 226.783,56 kn/30.099,39 EUR. Razlika invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu, u kn i EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije EUR=7,53450 kn: Ukupno isplaćene invalidske mirovine osiguranika BN iznose 218.997,85 kn. Ukupno izračunate invalidske mirovine, koje bi bile utvrđene u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu, iznose 226.783,56 kn. Vještak zaključuje kako razlika invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku (218.997,85 kn) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu (226.783,56 kn) iznosi 7.785,71 kn/1.033,34 EUR, odnosno, invalidske mirovine koje je tužitelj isplatio svome osiguraniku su za 7.785,71 kn/1.033,34 EUR manje od izračunatih invalidskih mirovina u cijelosti s osnove ozljede na radu. Razlika invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu, u kn i EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije EUR=7,53450 kn: Ukupno isplaćene invalidske mirovine osiguranika BN iznose 218.997,85 kn. Ukupno izračunate invalidske mirovine, koje bi bile utvrđene u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu, iznose 226.783,56 kn. Razlika invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku (218.997,85 kn) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu (226.783,56 kn) iznosi 7.785,71 kn/1.033,34 EUR, odnosno, invalidske mirovine koje je tužitelj isplatio svome osiguraniku su za 7.785,71 kn/1.033,34 EUR manje od izračunatih invalidskih mirovina u cijelosti s osnove ozljede na radu.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer je izrađen sukladno dobivenom zadatku, temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju te je logičan i obrazložen, a stranke na isti nisu imale prigovora, time da je tužitelj u podnesku od 12.09.2024. naveo kako nema prigovora na matematički izračun vještaka.

12. Imajući u vidu da iz provedenog vještva proizlazi kako ukupno invalidska mirovina koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu iznosi 226.783,56 kn (SIZ MIORH je rješenjem broj IN-693968 od 9.5.1997.g. kojim se osiguraniku ČN rođ. **.**.1946.g., kod kojeg je nastao gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti (30%) i povrede na radu (70%) priznaje počevši od 19.2.1997., pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 1.837,72 kn mjesečno), da razlika između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku od 218.997,85 kn i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu od 226.783,56 kn iznosi 7.785,71 kn/1.033,34 EUR, odnosno, invalidske mirovine koje je tužitelj isplatio svome osiguraniku su za 7.785,71 kn/1.033,34 EUR manje od izračunatih invalidskih mirovina u cijelosti s osnove ozljede na radu, bez obzira koji zakon o mirovinskom osiguranju u navedenom periodu bio na snazi, dovodi do zaključka da sukladno odredbi članka 27. stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a tužitelju nije nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik, osiguravajuće društvo, pa je slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

14. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je teme ljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP- te je sud tuženiku dosudio trošak nužnog financijskog vještačenja od 199,08 EUR kao i trošak sude pristojbe za odgovor na tužbu od 131,57 EUR, a sukladno Zakona o sudskim pristojbama. (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18), sveukupno 330,65 EUR, pa je slijedom navedenog odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 23. siječnja 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u četiri primjerka Županijskom sudu.

DNA:

- Tužitelju

- Tuženiku