REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1310/2020-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, protiv tuženika protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 22694857747 da tužitelju HZMO iz [adresa], isplati iznos od 42.943,88 kn uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od petnaest (15) dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, isplatiti tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.864,99 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. ožujka 2020. ovom sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je 29. listopada 2009. osiguranica tuženika ČĐ smrtno stradala u prometnoj nezgodi kao suvozač u osobnom automobilu, kao i da je navedenu prometnu nezgodu skrivio JĐ upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] obvezno osiguranim kod tuženika policom broj [broj police], a za koju je i proglašen krivim pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Krapini pod poslovnim brojem K-14/10 od 18. studenoga 2010. Ističe da je konačnim rješenjem tužitelja broj 787419 od 13. listopada 2010. priznato udovici i djetetu umrle osiguranice pravo na obiteljsku mirovinu te da isplatom navedene obiteljske mirovine trpi štetu, kao i da u skladu s odredbom čl. 161. -166. Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo na naknadu navedene štete. Tužitelj navodi da isplatom obiteljske mirovine trpi štetu koja za razdoblje od 1. studenoga 2017. do 31. listopada 2019. iznosi 42.943,88 kn, a što da je puni iznos obiteljske mirovine isplaćene u navedenom razdoblju. Stoga tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od ukupno 5.699,63 EUR (42.943,88 kn) sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ali da osim navoda o kaznenoj osudi osiguranika tuženika nema drugih dokaza iz kojih bi proizlazilo da je tuženik odgovoran naknaditi nastalu štetu tužitelju. Navodi da je smrt osiguranice tužitelja pretežito uzrokovana njenom krivnjom jer da nije koristila sigurnosni pojas. Dakle, tuženik tvrdi da je osiguranica tužitelja doprinijela nastanku i visini štete u omjeru od najmanje 90%. Tuženik osporava i pravnu osnovu i način obračuna visine štete te ističe da se na predmetni slučaj treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, pa da bi šteta postojala bilo bi potrebno da je mirovina koju tužitelj isplaćuje veća od one koja bi osiguranika pripala da je umirovljen zbog povrede na radu. Tuženik ističe i prigovor zastare te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem zapisnika o očevidu (list 4-8 spisa), presude Općinskog suda u Krapini pod poslovnim brojem K-14/10-29 od 8. studenoga 2010. (list 9-18 spisa), rješenja od 13. listopada 2010. (list 19-21 spisa), obračuna tužitelja od 26. studenoga 2019. (list 33 spisa), dopisa od 4. prosinca 2019. (list 34-37 spisa), nalaza i mišljenja vještaka od 6. lipnja 2023. (list 137-143 spisa), saslušan je vještak Zrinko Ručević (list 174-176 spisa) te je sud izvršio uvid u sudsku praksu dostavljenu u spis.

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa obiteljske mirovine koju je isplatio u razdoblju od 1. studenoga 2017. do 31. listopada 2019. u iznosu od 5.699,63 EUR (42.943,88 kn) obitelji osiguranice tužitelja ČĐ smrtno stradaloj u prometnoj nesreći 29. listopada 2009., a koja ozljeda se tretira kao ozljeda izvan rada.

7. Između stranaka nije sporno da je ČĐ smrtno stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 29. listopada 2009., niti da je vozilo koje je uzrokovalo predmetnu prometnu nesreću, a kojim je upravljao osiguranik tuženika JĐ, u trenutku prometne nezgode bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika. S druge strane, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv osiguratelja štetnika (tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja).

8.1. Čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

8.2. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

9. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno utvrđenja eventualne razlike između obiteljske mirovine koju obitelj osiguranika tužitelja prima i invalidske mirovine koju bi osiguranik tužitelja primao da se radi o ozljedi na radu), sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

9.1. Vještak Zrinko Ručević u svom nalazu i mišljenju od 27. prosinca 2023. (list 137-143 spisa) navodi da bi, u skladu s pretpostavkama i izračunima iz nalaza, u utuženom razdoblju od 1. studenog 2017. do 31. listopada 2019. razlike između isplaćene obiteljske mirovine i invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svojoj osiguranici da je ista bila određena u slučaju ozljede na radu, nakon uračunavanja suodgovornosti osiguranice tužitelja za predmetni štetni događaj u omjeru od 90%, iznosile ukupno 226,30 kn, odnosno 30,00 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa).

9.2. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. rujna 2024. predložio da se vještak Zrinko Ručević pozove na ročište radi usmenog saslušanja, budući da nije jasno na koji način je utvrdio da bi invalidska mirovina zbog ozljede na radu bila manja od isplaćene obiteljske mirovine.

9.3. Povodom navedenog prigovora tuženika, na ročištu je saslušan vještak koji navodi da je invalidsku mirovinu koju bi osiguranik tužitelja primao pod pretpostavkom da bi otišao u invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu izračunao na temelju vrlo detaljno obrazloženih elemenata na stranici 2. i 3. tekstualnog dijela nalaza, a tako dobivenu mirovinu da je usporedio sa stvarno isplaćenim obiteljskim mirovinama pa da je proizašao rezultat kakav je vidljiv iz tabelarnog izračuna. Nadalje, na poseban upit punomoćnika tuženika bi li u konkretnom slučaju bilo ispravnije primijeniti mirovinski faktor od 0,80 umjesto mirovinskog faktora od 0,667, vještak je rekao da se radi o pravnom pitanju, kao i da bi pretpostavljena invalidska mirovina osiguranika tužitelja uz primjenu mirovinskog faktora 0,80 iznosila 1.810,88 kn u ožujku 2010., pa bi primjenom istih izračuna kao iz tabele 1 nalaza u predmetnom razdoblju, počevši od studenoga 2011. pretpostavljena invalidska mirovina iznosila 1.963,50 kn i da bi bila za cijelo predmetno razdoblje veća od isplaćene obiteljske mirovine.

9.4. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje Zrinka Ručevića kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije. Naime, po mišljenju suda, vještak je vrlo jasno, logično i detaljno odbio sve prigovore stranaka i time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje. Isto tako, sud ukazuje i na činjenicu da stranke nisu imale prigovore na usmeno dopunjeni nalaz i mišljenje vještaka dan na raspravi održanoj 10. prosinca 2024.

10. Odredbom čl. 87. st. 1. točke 10. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018) mirovinski faktor za invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja se isplaćuje za vrijeme nezaposlenosti iznosi 0,8, dok je točkom 12. određeno da mirovinski faktor za invalidsku mirovinu ostvarenu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću koja se isplaćuje osiguraniku za vrijeme zaposlenja ili obavljanja samostalne djelatnosti iznosi 0,6667.

10.1. S obzirom da je čl. 27. st. 3. ZOOP-a određeno da se u obzir ima uzeti invalidska mirovina koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, utvrđeno je da se na izračun ima primijeniti mirovinski faktor u iznosu od 0,8, s obzirom da je istom propisana mirovina za vrijeme nezaposlenosti.

11. Slijedom navedenog, a s obzirom da je vještak Zrinko Ručević naveo da bi u slučaju primjene mirovinskog faktora od 0,8 pretpostavljena invalidska mirovina zbog ozljede na radu bila za cijelo predmetno razdoblje veća od isplaćene obiteljske mirovine, sud nalazi utvrđenim da bi u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. listopada 2019. invalidska mirovina koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu iznosila više od isplaćene obiteljske mirovine.

12. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je za utuženo razdoblje iznos isplaćene obiteljske mirovine niži od iznosa invalidske mirovine kada bi bila obračunata zbog ozljede na radu, slijedom čega je zaključio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, te je stoga u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

13. S obzirom da tužitelju nije nastala šteta, sud nije razmatrao preostale navode tuženika, odnosno nije utvrđivao postoji li odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj, je li nastupila zastrara, pa je tako i odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaznih prijedloga u odnosu na navedene okolnosti.

14. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I izreke ove presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa) te troškovniku tuženika (list 177 spisa).

15.1. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu od 27. ožujka 2020. u visini od 100 boda (Tbr. 8. st. 1. Tarife) te za zastupanje na ročištima održanima 9. ožujka 2021., 13. rujna 2021., 6. lipnja 2022., 6. studenoga 2023. i 16. rujna 2024. u visini od 100 boda za svako (Tbr. 9. st. 1. Tarife), odnosno ukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.500 EUR. Isto tako, tuženiku je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje u ukupnom iznosu od 331,81 EUR te trošak predujma za pristup vještaka na ročište u iznosu od 33,18 EUR. Dakle, tuženiku pripada naknada troškova u ukupnom iznosu od 1.864,99 EUR.

15.2. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 28. listopada 2021., s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

15.3. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st.

3. ZPP-a.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. siječnja 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku