Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2357/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica – protutuženih (dalje: tužiteljica) pod 1) TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) TPĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Mariju Skejiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika – protutužitelja (dalje: tuženika) pod 1) ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Karlu Siminiatiju Ćupiću, odvjetniku u Splitu, radi predaje i utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljica i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-364/2024 od 8. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-364/2024 od 8. svibnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke presudio:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljicama u zakoniti i neposredni posjed nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja je u dopunjenom vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića "Split, 21.06.2019" prikazana likom A-B-C-D-A površine 140 m2, te nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja je u dopunjenom vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića "Split, 21.06.2019." prikazana likom C-D-E-F-C površine 259 m2, obje nove numeracije [katastarska čestica] zemljište zvana "Badnjevača-Badnjača", slobodne od osoba i svojih stvari.

2. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljicama u zakoniti i neposredni posjed nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja je u dopunjenom vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića "Split, 21.06.2019." prikazana likom G-H-l-J-G površine 61 m2, te nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja je u dopunjenom vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubić, "Split, 21.06.2019." prikazanu likom l-J-K-L-J površine 129 m2, obje nove numeracije [katastarska čestica], zemljište zvano "Trogirica", slobodne od osoba i svojih stvari.

3. Dužni su tuženici u roku od 15 dana, solidarno i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljicama parnični trošak sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena." U točki II. izreke prvostupanjski je sud presudio:

„II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da su tuženici—protužiteIji temeljem usmenog ugovora o diobi i ustupa sklopljenim u Splitu travnja 2011 godine sa pok.RP pribavili pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretninama označenim čest. zem. [katastarska čestica] nove numeracije [katastarska čestica] zvane Badnjevača i čest. zem. [katastarska čestica] nove numeracije [katastarska čestica] zvane Trogirica sve za cijelo pa su tužiteljice-protužene dužne trpjeti da tuženik protužitelj temeljem ove presude uknjiži pravo vlasništva za cijelo na predmetnim nekretninama na svoje ime, uz istodobno brisanje istog prava sa imena tužiteljice-protuženice kao upisanih zemljišno knjižnih vlasnika."

Konačno, u točki III. izreke prvostupanjski je sud naložio da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljice su podnijele žalbu i to u dijelu pod točkama I. i III. izreke. Žalbu podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužiteljice predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženici su također protiv prvostupanjske presude podnijeli žalbu i to u dijelu pod točkom II. i III. izreke. Žalbu su podnijeli zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Tuženici predlažu da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu tužiteljica. Tužiteljice nisu podnijele odgovor na žalbu tuženika.

5. Žalbe tužiteljica i tuženika su osnovane.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljica za predajom posjeda nekretnina pobliže opisanih u odlomku 1. obrazloženja ovog rješenja te zahtjev tuženika za utvrđenjem stjecanja pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama i ovlast za uknjižbu prava vlasništva.

7. Tužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom odbijen kao neosnovan zasniva se na tvrdnji tužiteljica da su vlasnice predmetnih nekretnina koje po njihovoj tvrdnji tuženici drže u posjedu bez pravnog osnova.

Protutužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom odbijen kao neosnovan zasniva se na tvrdnji tuženika da su pravni prednici tužitelja i tuženika izvršili zamjenu nekretnine radi diobe suvlasničke zajednice.

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan uz zaključak da tužitelji nisu dokazali da su predmnjevani vlasnici predmetnih nekretnina, jer da je za stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem i pravnim poslom potrebna uknjižba. S druge pak strane, presudom je odbijen i protutužbeni zahtjev kao neosnovan uz obrazloženje da tuženici nisu dokazali svoje protutužbene navode jer da je za stjecanje prava vlasništva diobom potrebna uknjižba.

9. Tužiteljice u žalbi u bitnome ističu kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da one kao predmnjevane vlasnice nemaju pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje predmetnih nekretnina iz razloga što nisu uknjižene u zemljišnoj knjizi kao vlasnice. Tuženici u žalbi u bitnome navode kako im je prvostupanjski sud oduzeo pravo na pristup sudu time što nije izveo niti jedan dokaz koji su oni predložili na okolnost utvrđenja činjenica koje su oni iznijeli. Nadalje, navode kako je predmetna presuda nerazumljiva jer ne sadrži obrazloženje iz kojih je razloga protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

10. Zaista prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (str. 6. i 7. presude) navodi kako tužitelji tvrde da su predmnjevani vlasnici predmetnih nekretnina koje da su stekli nasljeđivanjem pravnog prednika i pravnim poslom. Međutim, prvostupanjski sud smatra da je za taj način stjecanja prava vlasništva odlučan upis u zemljišnu knjigu, što tužiteljice da nisu ostvarile.

11. Odredbom članka 166. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP), pod nazivom „Vlasnička tužba predmnijevanoga vlasnika“ propisano je da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.

Stavkom 2. istog članka je propisano da će predmnijevanom vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on.

Nadalje, odredbom stavka 3. istog članka je propisano da predmnjeva vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari. Konačno, odredbom stavka 4. istog članka je propisano da predmnijevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnjeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. ovoga članka; inače se na vlasničku tužbu predmnjevanoga vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnjevanoga vlasnika.

12. Dakle, publicijanska tužba (actio publiciana) je tužba kojom kvalificirani posjednik traži povrat stvari od posjednika kod kojega se ta stvar nalazi bez pravnog temelja slabijem pravnom temelju.

OGZ, koji se primjenjivao temeljem odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravni propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl.l. 84/46.) u svezi sa Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06.04.41.g. (Narodne novine 73/91.), je ovu tužbu nazivao »tužbom iz pravno predmnijevane vlasnosti«. Slično je bilo (prema Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL SFRJ 6/80., 36/90., Narodne novine 53/91., 91796., dalje: ZOVO), koji je kvalificiranog posjednika nazivao »pretpostavljenim vlasnikom «. ZVDSP (čl. 166) govori o vlasničkoj tužbi predmnjevanog vlasnika. Nazivi nisu potpuno točni, jer se kod publicijane ne radi ni o predmnjevanom ni o postojećem vlasništvu. Publicijanskom se tužbom, naime, štiti jače pravo na posjed. Tužitelj ili aktivno legitimirani u publicijanskoj tužbi je kvalificirani posjednik koji je izgubio posjed stvari. Prema tome, tužitelj mora dokazati sve one elemente koji ga čine kvalificiranim posjednikom. To znači da mora dokazati zakonitost i istinitost svog posjeda, da se stvar nalazi u posjedu tuženog i identitet stvari. Kvalificirani posjednik ne mora dokazivati da je pošten posjednik jer se poštenje predmnjeva (članak 18. stavak 5. ZVDSP-a). Publicijanskom se tužbom može poslužiti i vlasnik stvari koji neće ili pak ne može dokazati vlasništvo prednika.

Tuženi ili pasivno legitimirani je sadašnji posjednik stvari.

U publicijanskoj parnici pobijedit će onaj koji može dokazati jače pravo na posjed. Nema sumnje da najjače pravo na posjed ima vlasnik stvari. Iza njega najjače pravo na posjed ima kvalificirani posjednik protiv svakog onog koji nije kvalificiran posjednik, jer mu je posjed npr. nepošten ili nezakonit.

13. U predmetnom postupku, prema do sada izvedenim dokazima (izvatku iz katastra, rješenjima o nasljeđivanju i ugovoru o prodaji), prvostupanjski je sud utvrdio da su tužitelji predmnijevani vlasnici predmetnih nekretnina, dakle kvalificirani pojedinci (str. 4. i 5. prvostupanjske presude). Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud smatrao da tužitelji moraju dokazati pravo vlasništva, a ne kvalificirani posjed.

S druge pak strane, tuženici su prigovorili da imaju jače pravo na posjed, jer su, prema njihovoj tvrdnji, pravni prednici tužiteljica i tuženika izvršili usmeni sporazum o diobi suvlasništva u kojem su predmetne nekretnine pripale pravnom predniku tuženika pok. KP. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud smatrao da tuženici moraju dokazati pravo vlasništva, a ne jače pravo na posjed.

Stoga pobijana prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama (povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), a na koju povredu u žalbi ukazuju kako tužiteljice tako i tuženici.

14. Ujedno je za istaknuti kako tuženici protutužbenim zahtjevom traže utvrđenje da su stekli pravnu osnovu za stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina temeljem izvršenog pravnog posla diobe sklopljenog između pravnih prednika stranaka te ovlast za uknjižbu.

Stoga je prvostupanjski sud dužan izvesti predložene dokaze na okolnost utvrđenja osnovanosti / neosnovanosti: 1) prigovora tuženika da imaju jače pravo na posjed i 2) protutužbenog zahtjeva.

Neizvođenjem dokaza predloženih od strane tuženika sud je počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer je tuženicima onemogućio pristup sudu, a na koju povredu u žalbi ukazuju tuženici.

15. Pored toga za reći je kako odredba članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10 i 05/14.) sudovima nameće dužnost da na primjeren način razmotre podneske, argumente i dokaze koje su stranke predočile sudu. Primjena pravila o teretu dokazivanja, sagledavajući postupak koji je posrijedi kao cjelinu, također mora biti u skladu s načelom jednakosti oružja (Turek protiv Slovačke, br. 57986/00, § 116., presuda od 14. veljače 2006.).

16. Sukladno iznijetom pobijanu je presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a sukladno odredbi članka 369. stavak 1. ZPP-a.

17. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočene bitne povrede odredbi parničnog postupka te će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 23. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović