REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-967/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužiteljice EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, i II tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862 , radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika I tuženika, a u odsutnosti II tuženika, 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se I i II tuženiku solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 6.237,97 eur sa zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2017. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se I i II tuženiku solidarno naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.844,12 eur sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 19. listopada 2018. navodi da je dana 22. listopada 2015. stradala prilikom redovnog obavljanja zanimanja kod poslodavca KBC Zagreb, osiguranim kod II. tuženika te zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Navodi da je II. tuženik na ime naknade neimovinske štete isplatio tužiteljici iznos od 40.000,00 kn. Tijekom postupka tužiteljica navodi da joj je II tuženik isplatio daljnji iznos od 10.000,00 kn na ime naknade štete, 1.923,55 kn na ime kamata, 7.000,00 kn na ime parničnog troška te 15,77 kn na ime kamata. Slijedom navedenog, tužiteljica potražuje od I. i II. tuženika solidarno isplatu daljnjeg iznosa od 6.237,97 eur sa zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2015. do isplate na ime predmetne naknade štete uz trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. I. tuženik u odgovor na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva s obzirom da tužiteljica nije uložila dužnu pažnju prilikom obavljanja radnih zadataka. Slijedom navedenog predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška I. tuženiku. Kasnije tijekom postupka čini nespornim pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja dok spori visinu tužbenog zahtjeva.

3. II. tuženik u odgovoru na tužbu ne spori pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu štete u iznosu od 40.000,00 kn koji je isplatio u mirnom postupku, dok osporava visinu tužbenog zahtjeva iznad isplaćenog iznosa od 40.000,00 kn te utuženi tijek zateznih kamata. Tijekom postupka navodi da je tužiteljici isplatio daljnji iznos od 10.000,00 kn na ime naknade štete, 1.923,55 kn na ime kamata, 7.000,00 kn na ime parničnog troška te 15,77 kn na ime kamata. Stoga, predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Izjave ozlijeđenog radnika od 22. listopada 2015. (list 4), presliku zapisnika Inspektorata rada od 09. studenog 2015. (list 5-6), presliku dopisa Inspektorata rada od 30. prosinca 2015. (list 7), presliku zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 23. prosinca 2015. (list 8-14), presliku medicinske dokumentacije tužiteljice (list 15-62, 85-92, 100-101, 108-109), presliku obavijesti o zaprimljenoj šteti od 09. prosinca 2015. (list 63), presliku odštetnog zahtjeva (list 64), presliku dopisa I. tuženika (list 65), presliku odštetnog zahtjeva od 04. studenog 2015. (list 66), presliku visine cijene sata i mjesečni iznosi naknade tuđe pomoći (list 121-122), te je saslušao tužiteljicu. Sud je također proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 112-115, 135).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, dok je sporna odgovornost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se predmetni štetni događaj dogodio na neurološkom odjelu gdje je tada radila i to ispred WC-a na dnevnoj bolnici Neurologije. Poskliznula se ispred WC-a budući da je pod bio mokar jer su u toj dnevnoj bolnici nestabilni pacijenti s urinarnim problemima. Poskliznula se na način da je glavom udarila o zid i odbila se ramenom. Imala je svoju obuću prilikom štetnog događaja koju je kupila i to su bile papuče za rad. Normalno je hodala a radi se o podu na kojem se ništa ne može vidjeti osim ako se baš ne zagledate. Navodi da je bila sama na hodniku kada se poskliznula, a kolegice su došle tek kad je počela plakati i vikati. Navodi da su ju poslije štetnog događaja kontaktirali iz Inspekcije rada te su napravili test na način da su hodnik polili vodom te je u zapisniku utvrđeno da se doista ta voda jako teško vidi. Nakon te ozljede bila je 2 godine na bolovanju i imala 2 operacije. To bolovanje bilo joj je priznato kao ozljeda na radu. Po završetku bolovanja bila je na postupku utvrđivanja tjelesnog oštećenja. Tamo su joj utvrdili 40 % smanjenja radne sposobnosti na temelju medicinske dokumentacije. Iz navedenog, sud je zaključio da tužiteljica nije odgovorna za nastanak štetnog događaja niti je pridonijela nastanku štete. Naime, redovno je obavljala svoj posao i nije mogla uočiti vodu na podu. Valja navesti da je I tuženik odustao od svih dokaznih prijedloga na tu okolnosti te stoga nije dokazao da je upravo tužiteljica odgovorna za nastalu štetu.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Božidara Šebečića proizlazi da je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju višeiverni prijelom kirurškog vrata desne nadlaktične kosti i puknuće tetiva rotatorne manšete. Vještak navodi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 5 dan, srednjeg intenziteta 14 dana, manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno, a primarni strah je bio kratkotrajan i intenzivan, sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te manjeg intenziteta 6 tjedana kumulativno. Navodi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 sata dnevno tijekom 2 tjedna iza prve operacije i 11 tjedana iza druge operacije, 3 sata dnevno 5 tjedana iza prve i 5 tjedana iza druge operacije, 2 sata dnevno 4 tjedna iza prve i 4 tjedna iza druge operacije i 1 sat dnevno 8 tjedana iza prve i 8 tjedana iza druge operacije. Navodi da je kod tužiteljice došlo do naruženja srednjeg stupnja te smanjenja životne aktivnosti od 15%. Navodi da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom ortopeda 13. rujna 2017.

9. I tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka te se isti očitovao i naveo da je iz priložene medicinske dokumentacije jasno vidljivo da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila višeiberni prijelom gornjeg dijela desne nadlaktične kosti i masovni razdor tetiva rotatorne manžete. Liječena je operativno osteosintezom prijeloma pločicom i vijcima a budući da je tijekom operacije zaostao koštani defekt u njega je umetnuta umjetna kost. Prijelom nije zarastao već se razvio lažni zglob (pseudoartroza) zbog čega je ponovno operirana nakon godine dana. Novom operacijom je odstranjen osteosintetski materijal, na mjesto pseudoartroze je stavljena kost uzeta iz krila zdjelice, odstranjen je donji dio akromiona i presjecanjem tetive duge glave dvoglavog mišića nadlaktice. Postoperativno je imala imobilizaciju nešto manje od 3 mjeseca. Rupturirane tetive rotatorne manžete nije bilo moguće sašiti. Prijelom je zarastao uz umjerenu angulaciju ulomaka, kod tužiteljice je zaostala umjerena hipotrofija mišića ramenog obruča uz jaku hipotrofiju prednjeg dijela deltoidnog mišića vjerojatno zbog oštećenja aksilarnog živca. Tužiteljica ima kronične bolove u ramenu, kretnje u ramenu su ograničene u manjem stupnju, teško izvodi poslove desnom rukom koji zahtijevaju podizanje ruke iznad razine ramena. Sve nabrojene trajne posljedice ispravno su ocijenjene s umanjenjem životne aktivnosti od 15%. Ocjena pretrpljenih fizičkih bolova, straha i tuđe pomoći dana je na temelju priložene medicinske dokumentacije o tijeku liječenja, a koje je trajalo skoro 2 godine. Ocjena naruženja dana je na temelju zaostalog postoperativnog ožiljka na prednjoj strani desnog ramena duljine 20 cm, a koji je svjetliji od okolne kože, udubljenja u deltoidnom mišiću zbog jake hipotrofije mišića i manjeg ožiljka na mjestu uzimanja kosti iz krila zdjelice. U cijelosti ostaje pri danom nalazu i mišljenju. Vještak je izradio i dodatni nalaz na okolnosti je li došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja kod tužiteljice nakon vještačenja 28.kolovoza 2019. Na tu okolnost vještak je naveo da nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice.

10. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Božidara Šebečića kao stručan, valjano obrazložen i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, uzevši u obzir da je vještak pregledao tužiteljicu i imao na uvid svu relevantnu medicinsku dokumentaciju, a na kojeg tužiteljica i II. -tuženik nisu imali primjedbi niti prigovora, dok je na primjedbe I. tuženika u cijelosti otklonio. Stoga je sud i odbio prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja, uzimajući u obzir i načelo ekonomičnosti postupka.

11. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, valjalo je temeljem čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, dalje ZOO) i čl. 1095. st. 1. ZOO-a, a vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha i cilju kojemu služi pravična novčana naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, te cijeneći životnu dob tužiteljice i lokalitet ozljeđivanja, utvrditi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za što pravična novčana naknada za neimovinski dio iznosi 10.883,27 eur.

12. Cijenu sata tuđe pomoći i njege pružene tužiteljici sud je ocijenio prema slobodnoj sudačkoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 2,65 eur, te ukupno 798 sati, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Obzirom da tužiteljica na naknadu ove štete ima pravo temeljem čl. 1095. ZOO-a, tužiteljici je dosuđen iznos od 2.114,70 eur.

13. Među strankama je nesporno da je tuženik isplatio tužiteljici nesporni dio štete u iznosu od 50.000,00 kn na ime naknade štete. Slijedom navedenoga, a kako je sud osnovanim ocijenio visinu potraživanja s osnova "imovinske" i "neimovinske" štete u ukupnom iznosu od 12.997,97 eur , to je tuženik isplatom iznosa od 6.636,14 eur djelomično naknadio štetu. Slijedom navedenog valjalo je utvrditi naknadu štete u iznosu od 6.361,83 eur. Kako je tužiteljica zatražila naknadu štete u iznosu od 6.237,97 eur dosuđen joj je traženi iznos.

14. Kamate su dosuđene temeljem odredbe čl. 1103. ZOO, od završetka liječenja.

15. Odluka o troškovima temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. St 1., čl. 155. I čl. 164. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 59/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 17/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP).

16. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova, tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 – dalje OT), za zastupanje na ročištima 7.3.2019., 7.7.2020., 5.10.2021., 3.2.2022., 27.9.2022., 16.1.2023., 13.12.2023., 2.12.2024. po 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. OT), sastav podneska od 20.12.2018., 3.2.2020., 5.3.2024. po 100 bodova (Tbr.8.1 OT), trošak sastava podneska od 27.3.2019. 25 bodova (Tbr.8.5 OT) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eur i PDV 25% daju iznos od 3.375,00 eur. Tužitelju pripada i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 146,00 eur, te sudske pristojbe na tužbu 126,09 eur i presudu 126,09 eur što ukupno iznosi 3.773,18 eur. Kako je II tuženik isplatio tužiteljici iznos od 929,06 eur na ime troška preostali trošak iznosi 2.844,12 eur. Tužiteljici nisu priznati preostali zatraženi troškovi jer su ocijenjeni kao nepotrebni kao niti trošak novog medicinskog vještačenja jer je vještak utvrdio kako nije došlo po pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice te je i taj trošak bio nepotreban.

17. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151.st.3 ZPP, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate.

U Zagrebu, 23. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka presude, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. I i II tuženiku