Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 2 Gž R-1440/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2342/2011-62 od 21. siječnja 2021. i žalbi tužiteljice protiv dopunske presude istoga suda poslovni broj Pr- 2342/2011-70 od 5. siječnja 2023., na sjednici vijeća 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje dopunska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2342/2011-710 od 5. siječnja 2023.

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2342/2011-62 od 21. siječnja 2021. u točki II izreke za iznos od 1.696,36 eura sa zateznim kamatama.

III Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točki II izreke za iznos od 460,39 eura (preko iznosa od 1.696,36 eura do iznosa od 2.156,75 eura) sa zateznim kamatama te se sudi:

„Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 460,39 eura sa zateznim kamatama.“

IV Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće za razdoblje od 24. svibnja 2008. do listopada 2013. iznos od ukupno 19.212,92 kn/2.549,99 eura[1] (bruto) sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose s dospijećem kako je to navedeno u toj točki izreke, osim za isplatu zateznih kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Točkom II izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.250,00 kn/2.156,75 eura od presuđenja do isplate.

1.1. Dopunskom presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pr-2342/2011- 70 od 5. siječnja 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od studenog 2013. do rujna 2017. sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

2. Protiv dopunske presude tužiteljica podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik žalbom pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Prvostupanjska presuda u točki I izreke kojom je obvezan tuženik na ime razlike plaće isplatiti tužiteljici za razdoblje od 24. svibnja 2008. do listopada 2013. iznos od 19.212,92 kn/2.549,99 eura sa zateznim kamatama nije pobijana žalbom te je stoga postala pravomoćna (čl. 333. st. 1. ZPP-a).

7. Predmet spora u žalbenom stadiju je zahtjev tužiteljice, zaposlene na radnom mjestu prvostupnika sestrinstva, za isplatu razlike plaće s osnova dodataka za rad prekovremeno, subotom, nedjeljom, noću, u smjenama te blagdanima, za razdoblje od studenog 2013. do rujna 2017. primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13, 96/15- dalje:KU). Prvostupanjski sud je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u naznačenom razdoblju dopunskom presudom odbio kao neosnovan, cijeneći rezultate provedenog financijskog vještačenja prema kojem je tužiteljici u potpunosti isplaćena plaća u skladu s evidencijom radnih sati.

8. Prvostupanjskom presudom tuženik je obvezan na naknadu parničnog troška tužiteljici pozivom na čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje:Tarifa).

9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude i dopunske presude nije počinjena niti jedna od navedenih povreda. Suprotno žalbenim navodima, donošenjem pobijane presude i dopunske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijane odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

10. Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude, tužiteljica u žalbi prigovara zaključku prvostupanjskog suda o neosnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva, koji je utemeljen na prihvaćanju dopunskog nalaza i mišljenja vještakinje Snježane Herceg od 29. kolovoza 2019., ističući da je podneskom od 22. studenog 2019. prigovorila toj dopuni nalaza i mišljenja na način da ga nije prihvatila s obzirom da nije jasno na osnovu čega je vještakinja došla do zaključka da su od siječnja 2014. do rujna 2017. prekovremeni sati obračunati i isplaćivani u skladu s evidencijom radnih sati. Smatra da nije životno ni logično da je unutar godine dana iznos neplaćenih prekovremenih sati iznosio 5.867,48 kn, a za svaku slijedeću godinu da nije postojala ni jedna nepravilnost u evidenciji.

11. Protivno prednje iznesenim žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica ne ostvaruje pravo na isplatu predmetnih dodataka za razdoblje od od studenog 2013. do rujna 2017. koji su regulirani KU, kraj činjenice da je angažirani vještak financijske struke Snježana Herceg, dipl. oec., u dopuni nalaza i mišljenja od 4. rujna 2019. i prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja na ročištu od 16. siječnja 2020. obrazložila da je na temelju evidencije radnog vremena za tužiteljicu i obračunskih isplata plaće tužiteljice utvrdila da ne postoji razlika, te da je tuženik predmetne dodatke pravilno obračunao zbog čega u tom razdoblju nije utvrđena pripadajuća razlika plaće tužiteljice po navedenim osnovama. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud zaključak o neosnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice utemeljio na rezultatima provedenog financijskog vještačenja, koje je i po ocjeni ovog suda stručno i potpuno, pri čemu tužiteljica u postupku nije ni predložila provođenje drugog vještačenja.

12. Tuženik u žalbi prigovara pravilnosti primjene Tarife prilikom odmjeravanja nagrade tužiteljici za sastavljanje tužbe i podnesaka od 21.8.2012., 14.11.2012., 26.1.2016., 13.4.2016., 19.10.2017. i 22.11.2019. prema Tbr.8.t.1. Tarife s obzirom da smatra da sadržaj pojedinih podnesaka ne opravdava odmjeravanje nagrade prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, kao i da utžiteljici neopravdano odmjereni troškovi za podneske 21.8.2012., 14.11.2012., 26.01.2016., 13.04.2016. Pored toga, smatra da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja troškova postupka zanemario okolnost kvalitativnog uspjeha tužiteljice u sporu s obzirom da tužiteljica u postupku nije uspjela s pravnom osnovom svog zahtjeva u cijelosti. To zbog toga jer da je tužbom obuhvaćeno razdoblje od 9 godina i 1 mjesec, a tužiteljica je s osnovom svog zahtjeva uspjela samo djelomično i to samo za 5 godina utuženog razdoblja.

13. S obzirom na konačan ishod postupka, osnovano tuženik prigovara da tužiteljici troškove postupka treba odmjeriti sukladno uspjehu u sporu u primjeni čl. 154. st. 2. ZPP-a, pri čemu je ocijenjeno da je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 85%, dok je uspjeh tuženika 15%, slijedom čega tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 70%.

13. Pri tom je protivno shvaćanju tuženika, prvostupanjski sud u primjeni čl. 155. ZPP-a utvrdio opravdanim troškove tužiteljice s osnova nagrade za sastavljanje tužbe i podnesaka od 21.8.2012., 14.11.2012., 26.1.2016., 13.4.2016., 19.10.2017. i 22.11.2019., pri čemu je pravilno u primjeni Tbr. 8. t.1. za tužbu i obrazložene podneske kojima je odgovoreno na tužbu (21.8.2012.) i kojima se tužiteljica očitovala na dane nalaze i mišljenja vještaka (19.10.2017. i 22.11.2019.) odmjerio nagradu u visini od po 100 bodova, dok u odnosu na podneske 14.11. 2012., 26.01. 2016. i 13. 4. 2016. tužiteljici pripada nagrada prema Tbr. 8. t.3. Tarife u visini od po 25 bodova budući da je ocijenjeno da se na radi o podnescima iz Tbr. 8. t. 1. Tarife za koje se nagrada priznaje u punom iznosu. Prema tome, ukupni trošak s osnova zastupanja tužiteljice u iznosu od 12.000,00 kn koji je odmjerio prvostupanjski sud treba umanjiti za ukupan iznos od 2.250,00 s obzirom na više odmjerenu nagradu za prethodno navedene podneske, što daje ukupno iznos od 9.750,00 kn i uvećano za PDV iznosi 12.187,50 kn, a sukladno uspjehu u sporu, tužiteljici pripada konačno iznos od 8.531,25 kn, što uvećano za troškove predujma financijskog vještačenja u iznosu od 4.250,00 kn iznosi 12.781,25 kn/1.696,36 eura, dok je do iznosa od ukupno odmjerenog troška od 16.250,00 kn/ 2.156,75 eura zahtjev tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovan.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

15. Tužiteljici nije odmjeren trošak u povodu žalbe u primjeni čl. 166. st. 1. ZPP- a, te ni tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka s osnova troška sudske pristojbe na žalbu jer iz podataka u spisu ne proizlazi da je platio tu pristojbu.

U Rijeci 23. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović