Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž 1647/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, te Svjetlane Pražić sutkinje izvjestiteljice i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača FZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi provedbe jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, odlučujući po žalbi vjerovnika OD Leko i partneri d.o.o., izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Sp 2431/2019 od 26. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025,
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika OD Leko i partneri d.o.o., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Sp 2431/2019 od 26. lipnja 2020.
II Vjerovnik OD Leko i partneri d.o.o. sam snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom 1. izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača FZ, točkom 2. izreke zaključen je predmetni postupak, točkom 3. izreke oslobođen je imenovani potrošač preostalih obveza u odnosu na vjerovnike pobliže navedene u toj točki.
2.Prvostupanjsko rješenje pobija vjerovnik OD Leko i partneri d.o.o. iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a), koji se propis primjenjuje na temelju čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 75/2015 i 104/2017, dalje: SZ-a), u svezi čl. 23. i 79.o. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj 100/2015 i 67/2018, dalje: ZSP-a).
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba vjerovnika nije osnovana.
5.Donoseći pobijano rješenje, sud prvog stupnja utvrđuje da je 9. travnja 2019. Financijska agencija (dalje: FINA), dostavila prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, da se potrošač nije očitovao da li je suglasan s provođenjem predmetnog postupka, da nije dostavio ni popis imovine, pa da se sukladno čl. 79.c. st.2. ZSP-a smatra da je suglasan da se provede ovaj postupak, da je potrošač u neprekinutoj blokadi 3395 dana, da vjerovnici povodom objavljenog oglasa os 28. travnja 2020. u roku od 45 dana nisu obavijestili sud o postojanju imovine koja se može unovčiti kao stečajna masa, da je sud pribavio podatke o imovini potrošača od nadležnih tijela iz kojih da proizlazi da je isti u 2017. ostvario prihod po osnovi plaće u iznosu od 4.272,90 eur, u 2018. po istom osnovu u visini od 2.194,63 eur, dok da u 2019. i 2020. nije ostvario nikakvo novčano primanje. Nadalje sud utvrđuje da je potrošač bio osnivač trgovačkih društava ..., ... i ..., koja društva da su brisana iz Sudskog registra u tijeku 2012., 2014., te 2018., da potrošač nema imovine po osnovi obračunate dividende, da nema ni druge imovine, da je uvidom u Zajednički informacijski sustav zemljišnih knjiga i katastra utvrđeno da potrošač nije vlasnik ni posjednik nekretnina.
6.Shodno tome sud prvog stupnja zaključuje da su u ovom slučaju ispunjene pretpostavke za otvaranje i zatvaranje jednostavnog postupka stečaja na imovinom potrošača, budući da isti nema pokretne imovine iz koje se mogu namiriti njegovi vjerovnici, odnosno da je vrijednost te imovine manja od 1.327,22 Eur / 10.000,00 kn, pa pozivom na čl. 79.g. st.1. ZSP-a odlučuje kao u točkama 1. i 2. izreke, a pozivom na čl. 79.g. st.4. ZSP-a, oslobađa potrošača preostalih obveza u odnosu na osnove plaćanja vjerovnika navedenih u čl. 79.a. ZSP-a, na način pobliže naveden u točki 3. izreke rešenja.
7.Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st.2. u svezi čl. 381. ZSP-a, uz daljnju primjenu čl. 10. ST-a, te čl. 23. i čl. 79.o. SZP-a.
Isto tako, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.
iz citiranih zakonskih odredbi utvrđujuću da su u konkretnom slučaju ostvarene sve potrebne pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja, a također je pravilan zaključak suda prvog stupnja da potrošač nema imovine.
8.1.Nisu pravno utemeljene žalbene tvrdnje vjerovnika, u dijelu u kojem pobija pravilnost stava prvostupanjskog suda o ispunjenju jedne od pretpostavki iz čl.79.a. st.2. ZSP-a, glede duljine trajanja neprekidne blokade potrošača, ističući da njegova osnova nije zavedena u redoslijed osnova za plaćanje dulje od 3 godine, te da se ovakvim postupanjem vjerovniku uskraćuje njegovo pravo da pokuša namiriti svoju tražbinu od potrošača.
8.2.U svezi prednjeg, skreće se vjerovniku pažnja na stajalište izneseno u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 995/2021, iz kojeg u bitnome proizlazi slijedeće:
-da iako se u postupku jednostavnog stečaja potrošača, potrošač trajno oslobađa svoje obveze namirenja vjerovnikove tražbine, uskraćivanje vjerovnicima primjerenog vremenskog razdoblja da pokušaju namiriti svoju tražbinu na zakonitom predmetu ovrhe ne predstavlja povredu njihovih prava, niti bi se diskriminiralo vjerovnike tražbina manjeg iznosa u odnosu na ostale vjerovnike, niti bi se dovelo u pitanje i smisao vođenja sudskih postupaka, a niti bi bila oduzeta sadržajno pravna snaga sudskim odlukama u kojima su utvrđene takve tražbine,
-da je ZSP-a stupio je na snagu 1. siječnja 2016., dok je Zakon o izmjenama i dopunama ZSP-a, kojim je dodan čl. 79.a, stupio na snagu 1. siječnja 2019.,
-da je potreba za donošenjem sada važećeg ZSP-a proizlazila iz potrebe učinkovitijeg rješenja problema prezaduženosti fizičkih osoba,
-da je opći cilj tog Zakona i uvođenja instituta stečaja potrošača, razviti sustav koji će rezultirati stvaranjem uvjeta insolventnim potrošačima za reprogramiranje njihovih obveza ili novi početak, a vjerovnicima omogućiti ravnomjerno namirenje njihovih tražbina, dok su posebni ciljevi ZSP-a stvaranje uvjeta da se kroz neformalne (neinstitucionalne) i formalne (institucionalne) okvire postigne dogovor između vjerovnika i potrošača oko restrukturiranja postojećih tražbina, stvaranje uvjeta za odgovorno i ekonomski racionalno ponašanje potrošača te rasterećenje sustava od bezuspješnih i višestrukih ovršnih postupaka,
-da je svrha i cilj ZSP-a omogućiti dijelu insolventnih građana, koji su u tzv. "dugotrajnoj blokadi" za relativno male iznose, da u ubrzanom i pojednostavljenom postupku namire vjerovnike iz imovine koja je za to podobna i da se oslobode od preostalog duga, zatim osigurati primjenu Zakona i na onim općinskim sudovima na kojima nema osoba koje su zainteresirane obavljati dužnost povjerenika, kao i doraditi pojedine odredbe sada važećeg Zakona.
8.3.Nadalje, je za istaknuti da je iz obrazloženja navedene odluke, razvidno i to da se vodilo računa i o testu razmjernosti, da prema stajalištu Vrhovnog suda RH, donošenje predmetnog zakona predstavlja pravno valjano ("zakonito") miješanje države u imovinska prava adresata, da ima legitimni cilj: povećanje socijalne zaštite i sprječavanje produbljivanja dužničke krize, jer je riječ o mjeri koja je razmjerna cilju s obzirom na to da su sva ograničavajuća pravna pravila prikladna za ostvarenje postavljenog legitimnog cilja, a nisu (oštrija) stroža no što je to neophodno i ne nameću prekomjerni teret vjerovnicima.
Shodno iznesenom, neutemeljenom se ukazuje žalbena tvrdnja vjerovnika o navodnoj diskriminaciji i oduzimanju prava vjerovnicima da se pokušaju naplatiti u odnosu na tražbine koje nisu starije od 3 godine.
9.Isto tako nisu pravno utemeljene žalbene tvrdnje vjerovnika ni u dijelu u kojem smatra da prvostupanjski sud nije pribavio sve podatke o imovini potrošača, posebno da je propustio pribaviti podatke o eventualnom zaposlenju.
Protivno tome, valja naglasiti da je iz stanja u spisu razvidno da je sud prvog stupnja sukladno čl. 79.f. st.2. ZSP-a, izvršio sve potrebne provjere radi utvrđenja postojanja eventualne imovine potrošača, što pored ostalog uključuje i podatke o svim primicima i dohocima potrošača po svim mogućim osnovama.
Podredno se napominje, da sama činjenica da sud prvog stupnja, u obrazloženju svoje odluke izrijekom nije naveo koje je sve podatke pribavio, dakle da je izvršio uvid u podatke Evidencije dohodaka i primitaka (EDIP), podatke jedinstvenog registra računa o upisanim založnim pravima, podatke MUP-a o vozilima, podatke Visokog trgovačkog suda o poslovnim udjelima, podatke Središnjeg klirinškog depozitarnog društva o vrijednosnim papirima, te podatke Ministarstva prometa, prometa i infrastrukture o plovilima, prema uvjerenju ovog suda nije od utjecaja na pravilnost prvostupanjskog rješenja.
10. Sukladno čl. 45. st.4. ZSP-a, svaki vjerovnik sa snosi svoj trošak postupka.
11.Zbog tih razloga, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu vjerovnika, potvrditi rješenje suda prvog stupnja, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a u svezi čl.23. i 79.o. ZSP-a.
U Rijeci 23. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
