Republika Hrvatska

Općinski sud u

Karlovcu Trg

hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11 Pr-68/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja AH iz Bošnjaka, Ljudevita Gaja 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirep odvjetnik iz Zagreba, Bužanova 6d protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE - Ministarstvo obrane OIB 66486182714 zastupane po ODO u Karlovcu, Građansko upravnom odjelu, radi isplate, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 23. prosinca 2024. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 23. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I.

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju AH, na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 2.302,47 EUR (slovima: dvije tisuće tristo dva eura i četrdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, a od 01. siječnja 2023.g. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, tekućom:

- na iznos od 15,48 EUR od 16.04.2012. godine

- na iznos od 69,51 EUR od 16.05.2012. godine

- na iznos od 135,36 EUR od 16.06.2012. godine

- na iznos od 487,52 EUR od 16.10.2012. godine

- na iznos od 81,81 EUR od 16.11.2012. godine

- na iznos od 12,4 EUR od 16.02.2013. godine

- na iznos od 878,64 EUR od 16.04.2013. godine

- na iznos od 12,64 EUR od 16.05.2013. godine

- na iznos od 138,39 EUR od 16.07.2013. godine

- na iznos od 470,72 EUR od 16.08.2013. godine,

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 3.527,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotnih poena, koje teku od presuđenja tj. 23. siječnja 2025. godine, pa do isplate u roku 15 dana

II.

Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva sa zahtjevom za isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa odvjetnika iz Zagreba, IBAN: [broj bankovnog računa].

O b r a z l o ž e n j e

Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlenik kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju od 2011. godine (a i ranije) obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo je organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, a koje dodatke na plaću tuženik mu nije platio . U vremenskom razdoblju rada od 07. kolovoza 2011. godine pa do 01. lipnja 2014. godine zbog neplaćanja gore navedenih dodataka plaću prilikom rada na terenu na ukupno odrađene sate rada , tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos oko brutto 300,00 kuna za svaki mjesec utuženog razdoblja. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se bezuspješno obraćao tuženiku radi mirnog rješenja spora, pa predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se na tužitelja kao na djelatnu vojnu osobu glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske a koji je lex specialis za djelatne vojne osobe. Tuženik posebno upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u predmetima iste činjenične i pravne osnove, broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12 u kojima je izneseno stajalište da glede pitanja koja uređuju propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima. Nadalje, u naslovnom predmetu potrebno je razlikovati dva vremenska razdoblja:

Prvo razdoblje: Od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika, i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navedenom odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim nerednim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo, i stražarska služba. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju je tužitelj ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju.

Drugo razdoblje: Dana 26. lipnja 2013. stupio je na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 139. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6. istog članka propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena tuženik ističe da je člankom 153. Zakona propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također važno i temeljno je za istaknuti da je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba.

Upravo su temeljem citiranih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada i to: Odluka o rasporedu radnog vremena i naprijed navedeni Pravilnik koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014.

Točkom IV. Odluke iz 2014. također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.

Kako su navedeni Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske to glede pitanja koja uređuju taj Zakon i propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima a koji se ne primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba.

Nadalje, glede tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u tri mjeseca koja su prethodila korištenju godišnjeg odmora tuženik navodi slijedeće.

U spornom razdoblju uvjeti i način korištenja godišnjeg odmora kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja kao djelatne vojne osobe bili su regulirani Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika. Odredbom članka 4. Pravilnika propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25. lipnja 2011. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

Tuženik ističe nadalje da je dana 26. lipnja 2013. stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske te je člankom 142. Zakona propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

Temeljem citiranog Zakona donesen je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba kojim je također propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu te da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

Kako je Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske lex specialis u odnosu na Zakon o radu, a upravo je na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske donesen spomenuti podzakonski propis koji uređuje uvjete i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, isti ima prednost u primjeni u odnosu na opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima slijedom čega tužitelju ne pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, za razdoblje nakon stupanja na snagu posebnih propisa kojima je to pravo uređeno za djelatne vojne osobe. Potraživanje tužitelja na ime neisplaćene božićnice tuženik smatra neosnovanim obzirom na to da se božićnica ne isplaćuje djelatnicima Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske od 2012. godine nadalje, a sukladno Dodacima I. i II. Kolektivnog ugovora. Tuženik također podredno ističe prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 7. kolovoza 2011. godine. Tuženik predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu tuženiku prouzročenog parničnog troška.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 14. srpnja 2016. godine, u Odluku o rasporedu od 27. svibnja 2015. godine, te 22. svibnja 2014. godine u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, saslušao svjedoke ČH, PH i tužitelja, te proveo knjigovodstveno vještačenje.

Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je prije svega našao za shodno odlučivati o tuženikovom istaknutom prigovoru zastare te utvrdio da isti prigovor nije osnovan. Naime, kako je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora dana 14. srpnja 2016. godine, a najstarije potraživanje tužitelja dospijeva 16. travnja 2012. godine to je ovaj sud sukladno odredbama čl. 139 Zakona o radu NN 93/14 127/17, 98/19 utvrdio da tužba tužitelja nije zastarjela, budući da od 16. travnja 2012. godine, pa sve do 14. srpnja 2016. godine odnosno prekida zastarijevanja nije proteklo 5 godina u kojem je tužitelj imao pravo podnijeti tužbu.

Uvidom u Odluku o rasporedu MORH-a od 22. svibnja 2014. godine sud je utvrdio da je tužitelj od 01. lipnja 2014. godine do 19. svibnja 2015. godine kao pozornik bio raspoređen na radno mjesto puškostrojničara sa mjestom službe u Petrinji, dakle radi se o djelatnoj vojnoj osobi.

Uvidom u Odluku o rasporedu MORH-a od 27. svibnja 2015. godine sud je utvrdio da je tužitelj od 21. svibnja 2015. godine do 20. svibnja 2021. godine kao pozornik bio raspoređen na radno mjesto puškostrojničara sa mjestom službe u Petrinji.

Prilikom odlučivanja u gornjoj pravnoj stvari ovaj sud je imao u vidu Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), za razdoblje od 01.10.2009. do 01.06.2014. godine, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), za razdoblje od 01.10.2009. godine Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 -124/09) Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika te postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću za: - prekovremeni rad 50% - rad noću 40% - rad subotom 25% - rad nedjeljom 35% - rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150% i td. Dodaci na plaću se međusobno ne isključuju.

Provodeći dokazni postupak ovaj sud je našao za shodno saslušati predloženih svjedoka ČH, PH, LH te tužitelja na okolnost prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i smjenama u utuženom razdoblju kao i na okolnost specifičnih oblika terena, kao i za prekovremene sate rada na terenu u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014.

Svjedok MH je kao nesrodan i nezavađen naveo da je u utuženom razdoblju sa tužiteljem bio zajedno u postrojbi te su odlazili na terene, a npr. 2012. godine na Slunj, Bralovac i po 5 do 6 puta od jednog tjedna do 3 tjedna pa bi godišnje na terenu proveli u prosjeku više od mjesec i pol dana. Radno vrijeme na terenu je od 06 do 22 sata, a subotom i nedjeljom je od 07 do 20 sati. Za 3 tjedna prekovremena dobivali bi 4 do 5 dana slobodnih, time da ne zna kojim principom su se izračunavali slobodni dani, a misli da se nešto kasnije uvelo i to 2014. godine za vikend dan za dan. Svjedok tvrdi da su sudjelovali na obranama od poplava oko Siska i Dužici u dva navrata i to po nekoliko dana, jer su se izmjenjivali, a kada bi bili na terenu, a to bi trajalo 15 do 17 sati. Svjedok navodi da se ne sijeća da bi za prekovremene sate na obranama od poplavama dobivali slobodne dane. Svjedok tvrdi da su sudjelovali na odavanju počasti na sprovodima i to većinom nakon radnog vremena i vikendom te im je trebalo u prosjeku 2 do 3 prekovremena sata za sprovod nakon radnog vremena. Ne zna na koliko je sprovoda sudjelovao tužitelj u utuženom razdoblju, ali za počasti na sprovodima bi dobivali slobodne dane samo za vikende. Davali su i straže i to minimalno jedan puta mjesečno, ne zna koliko je to godišnje time da kad nije bilo terena bile su straže za 7 dana straž pa bi se za to dobila 3 slobodna dana. Svjedok tvrdi da su imali pravo uvid u evidencije o radnom vremenu te ih je i potpisivao time da se nekad sa tim evidencijama i nije slagao, jer prekovremeni sati za rad na terenu nisu pravilno upisivani.

Svjedok OH je kao nesrodan i nezavađen naveo da je u utuženom razdoblju sa tužiteljem bio zajedno u postrojbi te su odlazili na terene, pa su znali odlaziti na terene na Slunj i na Bralovac te su tijekom godine znali biti dva do tri puta na terenima time da su oni trajali od tjedan do tri tjedna, a sveukupno bi na terenu bili do 2 mjeseca godišnje. Radno vrijeme na terenu je od 06 do 22 sata, a subotom 06 do 21 i nedjeljom je od 08 do 15 sati. Za vikend na terenu bi dobivali dan za dan, a za radne dane je bilo pravilo 1,6 sati. Svjedok tvrdi da su sudjelovali na obranama od poplava zajedno u Račinovcu i to jedan puta i tada su imali radno vrijeme po 15 sati dnevno, a dobivali su slobodne dane samo za dane vikenda i to dan za dan. Svjedok tvrdi da su sudjelovali na odavanju počasti na sprovodima i to za vrijeme radnog i nakon radnog vremena i vikendom i trebalo im je u prosjeku 3 do 3,5 prekovremena sata za sprovod nakon radnog vremena, time da ne zna na koliko je sprovoda sudjelovao tužitelj u utuženom razdoblju, ali jako smo često su bili zajedno time da je znalo tijekom tjedna znalo biti i po 4 sahrane. Za počasti na sprovodima bi dobivali slobodne, pa su morali nakupiti 8 prekovremenih sati da bi dobili 1 slobodan dan, a za vikend je bilo dan za dan. Straže su bile minimalno jedan puta mjesečno, a godišnje bi to bilo sigurno 10 straža, a za 7 dana straže bi se dobila 3 slobodna dana. Svjedok tvrdi da je imao uvid u evidencije o radnom vremenu te ih je i potpisivao time da je na poleđini znao napisati da se s time nije slagao.

Svjedok SH je kao nesrodan i nezavađen naveo da je već 8 i pol godina u mirovini, a tužitelj i on su bili u postrojbi minimum 5 godina, time da ja on bio desetnik i u tom dijelu nadređen tužitelju. Inače kroz njegove ruke su uglavnom prolazile evidencije o radnom vremenu koje su se odnosile na straže i to kada je zadaća bila okončana time da u tom razdoblju i nije bilo previše straža. Zna da se evidencija o radnom vremenu spuštala iz Zapovjedništva bojne, a misli da su evidencije o radnom vremenu uglavnom bile točne, ali se ne sjeća da bi netko odbijao potpisati evidencije o radnom vremenu niti da bi tko na poleđini pisao neke primjedbe. Svjedok samo zna da su bili dužni evidentirati je li tko nazočan na poslu i to je bilo bitno kako bi se organizirala prehrana u vojarni i na terenu kao i sam rad. Inače znalo je biti da je teren bio od ponedjeljka do petka i za to razdoblje po tim pravilima nisu dobili niti jedan slobodan dan ili maksimalno 1 slobodan dan, a sve to skupa je bilo mizerija. Svjedok navodi da je radno vrijeme postrojbe na terenu bilo od 08,00 do 16,00 sati, ali realno se kretalo ranije, jer se moralo pripremiti i jesti, a završavalo se u 16,00 sati ali se moglo dogoditi da su imali i neke kasnije aktivnosti pa čak i noću time da on kao desetnik nije imao ovlasti za vođenje radnog vremena na terenu. Svjedok dopušta da se radi o njegovoj pogrešci kada je kao zapovjednik na terenu upisao radno vrijeme od 08 ,00 do 16,00 sati kao redovno radno vrijeme, a ostali zapovjednici na terenu u istom razdoblju su radno vrijeme upisivali od 08 do 20,00 i uglavnom kao prekovremeni rad. No, navodi da su i on i ostali vojnici dobivali unaprijed ispunjene evidencije koje su bile tiskane i na terenu nema stroj za tiskanje, pa su to samo kao takve i potpisivali.

Tužitelj je naveo da je u utuženom razdoblju sudjelovao sa postrojbom u radu na terenima i to na Slunj i Bralovac i to 4 do 5 puta od tjedan do 3 tjedna time da su godišnje znali biti na terenu od mjesec i pol do tri mjeseca. Radno vrijeme na terenu je od 06 do 22 sata, a subotom 06 do 20 i nedjeljom je od 06 do 20 sati pa bi za vikend dobivali dan za dan, a za radne dane je bilo pravilo 1,6 sati. Tužitelj tvrdi da je sudjelovao na obranama od poplava u Sisku te u Račinovcima-Gunja i tada su imali radno vrijeme od 15 do 17 sati efektivnog rada dnevno te misli da su dobivali samo slobodne dane za vikende i to dan za dan. Tužitelj tvrdi da je sudjelovao na odavanju počasti na sprovodima i to za vrijeme radnog i nakon radnog vremena i vikendom te im je trebalo u prosjeku 3 prekovremena sata za sprovod nakon radnog vremena time da je sudjelovao u 30 do 40 sprovoda u utuženom razdoblju nakon radnog vremena. Za počasti na sprovodima bi dobivali slobodne, pa su morali odraditi 5 sahrana da bi dobili 1 slobodan dan, a za vikend je bilo dan za dan. Tužitelj tvrdi da je davao straže i to 10 do 12 straža godišnje, jer se znalo dogoditi da budu i dvije straže mjesečno, a za 7 dana straže bi se dobila 3 slobodna dana. Tužitelj tvrdi da je imao uvid u evidencije o radnom vremenu te ih je i potpisivao time da je na poleđini znao napisati da se nije slagao sa obračunom radnog vremena.

Ovaj sud je iz provedenog dokaznog postupka saslušanjem predloženih svjedoka ČH i HH te tužitelja utvrdio nespornim da je tužitelj radio prekovremeno, tim više što je i svjedok SH kao tužitelju nadređeni naveo također da se radilo o prekovremenom radu i to od 08,00 do 20,00 sati, a kako navodi i ranije, dakle od 07,00 sati, jer se moralo ranije pripremiti i jesti prije započinjanja rada, pa kad navodi da je radno vrijeme trajalo do 16,00 sati isti svjedok dodaje da su neke aktivnosti vođene i noću, pa kao takav nije imao ovlasti voditi takve evidencije pa sud zaključuje da je stoga radno vrijeme bilo i do 20,00 sati, a upravo kako navodi svjedok MH.

Imajući u vidu takvo utvrđeno činjenično stanje to je sud na okolnost količine prekovremenog rada i troška istog rada našao za shodno provesti knjigovodstveno vještačenje.

Dakle, sud je stoga dao nalog vještaku da na temelju dokumentacije u sudskom spisu pravilno raščlani upisano radno vrijeme kao npr. za dane 28.04.2012. godine, 05.05.2012. godine ( subote) te 01.04.2012. godine, 29.04.2012. godine i 06.05.2012. godine ( nedjelje) upisano radno vrijeme od 08,00 h do 16,00 h treba obračunati kao prekovremeni rad budući su dani vikenda neradni. Prilikom izrade nalaza i mišljenja potrebo je uzeti i specifične oblike terena- sve iskazane prekovremene sate rada ( prekovremeno noć, subota, nedjelja i td) iskazane pod oznakama RRV, bez upisane vrste službe i sl. koji suštinski predstavljaju rad na terenu. Nadalje, sud je dao nalog vještaku i da na temelju iskaza saslušanih svjedoka ČH, HH, LH te tužitelja kao i dokumentacije u sudskom spisu te dokumentacije koju sud ili sudski vještak naknadno pribavi, samo za terene koji nemaju upisano radno vrijeme ili je upisano radno vrijeme od 08,00 h do 16,00 h obračuna - radnim danima od 06,00 h do 22,00 h - subotom od 07,00 h do 20,00 h - nedjeljom od 07,00 h do 20,00 h time da je prilikom izrade nalaza i mišljenja potrebo uzeti i specifične oblike terena- sve iskazane prekovremene sate rada ( prekovremeno noć, subota, nedjelja i td) iskazane pod oznakama RRV, bez upisane vrste službe i sl. koji suštinski predstavljaju rad na terenu. Ujedno u obje varijante vještačenja u obračun ne uzimaju u obzir slobodni dani iskorišteni u 08/2011 ( 8 Sd) za koje je očigledno da se ne odnose na prekovremeni rad na terenu u utuženom razdoblju nego na neki minuli prekovremeni rad.

Vještak je u okviru provedenog zadanog vještačenja utvrdio da tužitelju na ime razlike plaće (za rad na terenu) za razdoblje od 07. kolovoza 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine nije isplaćeno kako slijedi:

a) temeljem dokumentacije u spisu - prekovremeni sati ostvareni radom na terenu nisu umanjeni za korištene slobodne dane

- za ukupno manje evidentiranih 178 prekovremenih sati, 16 sati noću, 40 sata subotom, 40 sata nedjeljom i 8 sati blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 11.948,99 kuna (1.585,90 EUR).

b) temeljem svih provedenih dokaza u ovom predmetu - prekovremeni sati ostvareni radom na terenu nisu umanjeni za korištene slobodne dane

- za ukupno manje evidentiranih 517 prekovremenih sati, 16 sati noću, 63 sati subotom, 63 sati nedjeljom i 13 sati blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 33.227,81 kuna (4.410,08 EUR).

c) temeljem dokumentacije u spisu - prekovremeni sati ostvareni radom na terenu umanjeni za korištene slobodne dane

- za ukupno manje evidentiranih 16 sati noću, 40 sati subotom i 40 sati rada nedjeljom i 8 sati blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 1.624,44 kuna (215,60 EUR).

d) temeljem svih provedenih dokaza u ovom predmetu - prekovremeni sati ostvareni radom na terenu umanjeni za korištene slobodne dane

- za ukupno manje evidentiranih 250,33 prekovremena sata, 16 sati noću, 63 sata subotom, 63 sata nedjeljom i 13 sati blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 17.347,86 kunu (2.302,46 EUR).

Premda je tuženik istaknuo prigovor varijanti D sačinjenu temeljem personalnih dokaza, umanjeno za iskorištene slobodne dane, sukladno kojoj varijanti je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev navodeći da iskaz tužitelja o njegovom radu te iskazi svjedoka o broju sati rada na terenu nikako ne mogu biti precizni i vjerodostojni ovaj sud je takav prigovor tuženika odbio kao neosnovan budući su i saslušani svjedoci i tužitelj iskazivali o dugogodišnjem načinu rada gdje su točno znali radno vrijeme kada bi bili na terenu time da o onim činjenicama i okolnostima o kojima ne znaju ili se ne sijećaju nisu iskazivali. U tom smislu ovaj sud drži iskaz saslušanih svjedoka ČH, HH, IH te tužitelja vjerodostojnim, pa nisu osnovani navodi tuženika da tužitelj, posebice svjedoci nakon proteka vremena od nekoliko godina mogu dati potpun i detaljan iskaz o broju odrađenih prekovremenih sati na terenu kao i da se rad tužitelja temelji na paušalnim i uopćenim procjenama tužitelja o njegovom radu na terenu, jer je vještak osim na temelju iskaza svjedoka svoj nalaza temeljio i na priležećoj dokumentaciji.

Premda tuženik ističe da je tužitelj evidencije radnog vremena koju je vodio tuženik o njegovom načinu rada kroz utuženo razdoblje ovjerio svojim potpisom i prihvatio kao potpune, točne i istinite za svaki mjesec ovaj sud je iz iskaza saslušanih svjedoka NH i HH te tužitelja utvrdio nespornim da su isti potpisivali evidencije ali da su na poleđini znao napisati da se sa istima nisu slagali tim više što je sud iz knjigovodstvenog vještačenja utvrio da navedene evidencije nisu bile točne. Premda svjedok SH kao tužitelju nadređeni navodi da se ne sjeća da bi itko na poleđini pisao neke primjedbe ovaj sud je iz provedenog dokaznog postupka utvrdio nespornim da takve evidencije o radu na terenu zasigurno nisu održavale stvarno radno vrijeme jer su tužitelj i ostali pripadnici njegove postrojbe radili od 07,00 do 22,00 sati, a ne redovito radnovo vrijeme od 08,00 do 16,00 sati kako je u evidencijama pisano, te takvo potpisivanje i evidencije koje je unaprijed bila ispunjena i tiskana ne čini istu točnu i vjerodostojnu. Ovome sudu je bitan fakticitet rada I nesporno utvrđeni prekovremeni rad, pa eventualno potpisivanje unaprijed tiskanih evidencija ne anulira takav rad I prekovremeno radon vrijeme, tim više što su iste evidencije bile unaprijed pripremljene, a svjedok SH kao neposredno nadređeni navodi da je tek void evidenciju o nazočnosti na poslu za taj dan, a ne o duljini radnog vremena.

Naime, sud je iz iskaza nesrodnih i nezavađenih svjedoka ČH i HH te tužitelja utvrdio da se na terenu radilo od ponedjeljka do subote od 06,00 do 22,00 sata, subotom od 07,00 do 20,00 sati, a nedljenjom od 07,00 do 20,00 sati, pa je nesporno da je radno vrijeme tužitelja na terenu bilo prekovremeno, kao i da isto nije bilo upisano u evidencijama radnog vremena.

Ovaj sud je stoga u varijanti na temelju provedenog dokaznog postupka saslušanih svjeoka i tužitelja uz prekovremene sate ostvarene radom na terenu umanjene za korištene slobodne dane sukladno prethodno citiranim odrebama čl. 12 Odluke, a u svezi s čl. 155 Zakona o službi u oružanim snagama RH i citiraniog Pravilnika na ime neisplaćene plaće za prekovremene sate ostvarene radom na terenu za utuženo razdoblje od 07. kolovoza 2011. godine do 01. lipnja 2014.g. dosudio tužitelju iznos od 2.302,47 EUR po pojedinim iznosima kako je to navedeno pod točkom I izreke presude time da je na isti iznos sud dosudio tužitelju i zatraženu zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

Međutim, valjalo je odbiti zahtjev i to u dijelu koji se odnosi za isplatu na žiro- račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, jer je odredbom članka 433.a stavkom 1. ZPP-a određeno da kad se utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, s time što je stavkom 2. toga članka, propisano da će primjerak pravomoćne presude kojom je odlučio o zahtjevu radnika iz stavka 1. ovoga članka sud dostaviti i poreznoj upravi. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu za isplatu naknade plaće za rad na terenu to se radi o dohotku po osnovu nesamostalnog rada u bruto iznosu.

Prema odredbi članka 2. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16. – u daljnjem tekstu: ZPD), porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak, a prema odredbi članka 86. istoga Zakona, tijela državne uprave i pravosudna tijela i druga državna tijela, tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe, obavljaju isplate primitaka koji se smatraju dohotkom obveznicima poreza na dohodak te isplate primitaka koji se ne smatraju dohotkom, odnosno na koje se ne plaća porez na dohodak fizičkim osobama na njihov žiro račun kod banke, a iznimno na njihov tekući račun sukladno posebnim propisima te u gotovom novcu na propisan način, s tim da ministar financija pravilnikom propisuje isplate primitaka koje se mogu izvršiti na tekući račun, odnosno u gotovom novcu.

Pravilnik o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 10/17. i 128/17. – u daljnjem tekstu: Pravilnik o porezu) u odredbi članka 92. razrađuje citiranu odredbu članka 86. ZPD-a te određuje da u skladu s člankom 86. ZPD-a tijela državne uprave i sudbene vlasti te druga državna tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe obavljaju isplate primitaka fizičkim osobama, na njihov žiro račun kod banke odnosno nerezidentima na njihov račun; iznimno od stavka 1. ovoga članka navedena tijela, organizacije odnosno osobe mogu obveznicima poreza na dohodak, odnosno fizičkim osobama isplatiti na njihov tekući račun kod banke primitke, među ostalim, po osnovi nesamostalnog rada iz članka 21. Zakona.

Ugovor koji je protivan prisilnim propisima ništetan je u smislu odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - u daljnjem tekstu: ZOO), pa iako opseg punomoći određuje stranka, isti ne može biti protivan imperativnom propisu.

Imajući u vidu kogentnu narav odredbe članka 86. ZPD-a, a kada se ima u vidu i odredba članka 433.a ZPP-a, to proizlazi da nije moguće isplatu naknade plaće za rad na terenu izvršiti na žiro račun punomoćnika tužitelja, već isključivo na račun tužitelja osobno, pa je u ovom dijelu valjalo odbiti ovaj dio zahtjeva, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući članak 154 stavak 1 Zakona o parničnom postupku NN 70/19, pa je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to sastava zahtjeva za mirno rješenje spora ( Tbr. 28) u iznosu od 250,00 EUR, sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 16. studenog 2018. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 25. veljače 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 08. svibnja 2019. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 20. prosinca 2022. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 09. veljače 2023. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 19. lipnja 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 28. lipnja 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 02. listopada 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 24. listopada 2024. godine u iznosu od 62,50 EUR, zastupanja na ročištu od 12. studenog 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 23. prosinca 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, ukupno 3.062,50 EUR, time da je istom trošku sud dodao i trošak knjigovodstveno financijskog vještačenja u iznosu od 464,53 EUR, pa je sud u konačnici dosudio tužitelju sveukupno 3.527,03 EUR time da je na taj iznos sud dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr., koja kamata teče od dana donošenja presude 23. siječnja 2025. godine, pa sve do isplate.

Ovaj sud nije dosudio tužitelju sastav podneska od 18. prosinca 2017. godine, jer tužitelj u istima ističe dokazne prijedloge koje je mogao iznijeti u tužbi niti sastv podneska od 12. ožujka 2017. godine, jer istim ponavlja dokazne prijedloge iz podneska od 18. prosinca 2017. godine, a koje me mogao iznijeti i u tužbi niti sastav podneska od 08. studenog 2018. godine, jer istim ponavlja dokazne prijedloge te izvješćuje sud o uplati knjigovodstveno financijsko vještačenje, niti sastav podneska od 06. svibnja 2020. godine, jer je u istom tužitelj ponovio zadatak vještaku koji je iznio u podnesku od 25. veljače 2019.

U Karlovcu 23. siječnja 2025.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anto Pecirep odvjetnik iz Zagreba, Bužanova 6d

2. ODO u Karlovcu, građ.-upravnom odjelu na br. P-DO-82/2018