Poslovni broj: P-1093/2022-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Šeparović Bradvica, u pravnoj stvari tužitelja EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku LG, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ČG (prije E) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Katarini Fabek Glasnović, odvjetnici u Zaprešiću, Josipa Jelačića 13, radi utvrđenja i namirenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. listopada 2024. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja LG i tuženika osobno uz zamjenika punomoćnice tuženika, odvjetničkog vježbenika HG, dana **.**.2025.,

p r e s u d i o j e :

Tuženik ČG (prije E), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja EG u iznosu od 26.842,82 EUR iz vrijednosti založene nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zaprešić, zk.č. br. 3144/200 jednokatna obiteljska stambena zgrada u nizu i garaža u [adresa] i dvorište površine 245 m2 (jednokatna obiteljska stambena zgrada u nizu i garaža u [adresa] površine 94 m2 i dvorište površine 151 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj je uknjiženo založno pravo upisano pod br. Z-7796/93 rj. Z-1223/09 (ozn. I-3161/92), primljeno: 19. ožujka 2009., na temelju rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zagrebu br. I-3161/92 od 10. prosinca 1992. godine, radi osiguranja potraživanja od ukupno 52.500,00 DEM s pripadajućim kamatama i troškovima postupka, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tražbina tužitelja EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osigurana založnim pravom uknjiženim na teret nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zaprešić, zk.č.br. 3144/200 jednokatna obiteljska stambena zgrada u nizu i garaža u [adresa] i dvorište površine 245 m2 (jednokatna obiteljska stambena zgrada u nizu i garaža u [adresa] površine 94 m2 i dvorište površine 151 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to založnim pravom upisanim pod br. Z-7796/93 rj. Z-1223/09 (ozn. I- 3161/92), primljeno: 19. ožujka 2009., na temelju rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zagrebu br. I-3161/92 od 10. prosinca 1992. godine, radi osiguranja potraživanja od ukupno 52.500,00 DEM s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.".

II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 12. prosinca 2022. naveo kako je sa DG sklopio dva ugovora o zajmu, i to Ugovor o zajmu od 14. rujna 1992., kojim je tužitelj DG pozajmio iznos od 10.500,00 DEM u protuvrijednosti HRD prema srednjem tečaju HNB na dan zaključenja ugovora, te Ugovor o zajmu od 13. studenog 1992. kojim je tužitelj DG pozajmio iznos od 52.500,00 DEM u protuvrijednosti HRD prema srednjem tečaju HNB na dan zaključenja ugovora. Nadalje je naveo kako ukupno pozajmljeni iznos od 52.500,00 DEM u protuvrijednosti HRD tužitelju nikada nije vraćen, zbog čega je tužitelj 10. prosinca 1992. pokrenuo postupak radi osiguranja novčanog potraživanja osnivanjem založnog prava na nekretninama, koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem I-3161/92. Istaknuo je kako je rješenjem o izvršenju poslovni broj I-3161/92 od 10. prosinca 1992. određeno izvršenje na temelju navedenih ugovora o zajmu, i to založnim pravom na nekretnini zajmoprimca- zk.č.br. 3144/200 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje je založno pravo i dalje upisano na navedenoj nekretnini pod poslovnim brojem Z-7796/93 rj. Z-1223/09 (ozn. I-3161/92) primljeno 19. ožujka 2009. Ujedno je naveo kako ovom tužbom potražuje samo namirenje glavnice, a ne i namirenje kamata i drugih povremenih davanja.

2. Ističući kako je tuženik vlasnik nekretnine na kojoj je upisano predmetno založno pravo, te da je navedeno založno pravo bilo upisano u zemljišnoj knjizi u trenutku stjecanja od strane tuženika, to je tužitelj tužbenim zahtjevom predložio utvrditi da je tražbina tužitelja osigurana založnim pravom uknjiženim na teret nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem Z-7796/93 rj. Z-1223/09 (ozn. I-3161/92), te obvezati tuženika da trpi namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 26.842,82 EUR iz vrijednosti založene nekretnine, dok je podredno, za slučaj da sud istaknuti tužbeni zahtjev nađe neosnovanim, predložio obvezati tuženika da trpi namirenje tražbine tužitelja sudskom prodajom založene nekretnine.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći kako je pozajmljeni iznos u cijelosti vraćen tužitelju, budući da u protivnom tuženik ne bi stjecao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini (list 31 spisa).

4. U tijeku postupka izveden je dokaz čitanjem isprava: Ugovora o zajmu od 14. rujna 1992. (list 6- 8 spisa), Ugovora o zajmu od 13. studenog 1992. (list 9- 11 spisa), izvatka iz zemljišne knjige od 9. prosinca 2022. (list 16 spisa), povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige od 9. prosinca 2022. (list 17- 20 spisa) i izvatka iz zemljišne knjige od 26. listopada 2023. (list 49- 50 spisa), pročitan je spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj I-3161/92 (list 12- 15 spisa, list 39- 42 spisa) i spisi Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Z-16702/15, Z-1492/14 (list 56- 57 spisa) i Z-1229/09, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka DG (list 82- 84 spisa), te dokaz saslušanjem tužitelja (list 84- 85 spisa) i tuženika (list 86- 87 spisa) kao stranaka.

5. Postupajući sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim, a djelomično nedopuštenim.

6. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja kao založnog vjerovnika prema tuženiku kao vlasniku založene nekretnine, radi namirenja potraživanja tužitelja u iznosu od 26.842,82 EUR na ime potraživanja po Ugovoru o zajmu od 14. rujna 1992. i Ugovora o zajmu od 13. studenog 1992., oba sklopljena sa ŽG kao zajmoprimcem, i to iz vrijednosti založene nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, navodeći kako je pozajmljeni iznos u cijelosti vraćen tužitelju, dok je u daljnjem tijeku postupka naveo kako se kao vlasnik predmetne nekretnine upisao tek nakon provedenog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, što ne bi učinio da je imao ikakvih saznanja o postojanju ikakvog duga koji bi teretio predmetnu nekretninu (list 58 spisa).

8. U odnosu na navode tuženika, tužitelj je u tijeku postupka osporio da mu je DG vratio pozajmljeni iznos, ističući kako bi u takvom slučaju o tome postojao pisani dokaz, posebno s obzirom na okolnost zasnivanja založnog prava radi osiguranja navedene tražbine (list 36- 38 spisa). Također je istaknuo kako se tuženik upisao kao vlasnik predmetne nekretnine nakon što je na istoj nekretnini izvršen upis založnog prava za korist tužitelja, slijedom čega je tuženik o navedenom svakako morao imati saznanja (list 58- 59 spisa).

9. Sukladno odredbi čl. 339. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZV), založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikovog prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnog vjerovnika iz vrijednosti zaloga. Odredbom čl. 340. ZV nadalje je propisano kako založni vjerovnik, da bi mogao u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvariti svoje pravo iz čl. 339. ZV, mora dokazati svoje založno pravo i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava.

10. Uvidom u Ugovor o zajmu od 14. rujna 1992. utvrđeno je kako je istim ugovorom ovdje tužitelj kao zajmodavac DG kao zajmoprimcu pozajmio iznos od 2.475.380,00 HRD, koji predstavlja protuvrijednost od 10.500,00 DEM prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan zaključenja ugovora, i to na vrijeme od 3 mjeseca sa kamatnom stopom od 3% mjesečno, dok se zajmoprimac obvezao zajam vratiti najkasnije u roku od 3 mjeseca u dinarskom iznosu koji predstavlja protuvrijednost od 10.500,00 DEM, kao i plaćati kamatu od 3% mjesečno na dinarsku glavnicu svaki mjesec (list 6- 8 spisa).

11. Nadalje, uvidom u Ugovor o zajmu od 13. studenog 1992. utvrđeno je kako je navedenim ugovorom ovdje tužitelj kao zajmodavac DG kao zajmoprimcu pozajmio iznos od 14.538.300,00 HRD, koji predstavlja protuvrijednost od 42.000,00 DEM prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan zaključenja ugovora, dok se zajmoprimac obvezao zajam vratiti najkasnije u roku od mjesec dana u dinarskom iznosu koji predstavlja protuvrijednost od 42.000,00 DEM, kao i platiti kamatu od 3% mjesečno na dinarsku glavnicu (list 9- 11 spisa).

12. Uvidom u povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige od 9. prosinca 2022. utvrđeno je kako je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana zk.č.br. 3144/200 jednokatna obiteljska stambena zgrada u nizu i garaža u [adresa] i dvorište ukupne površine 245 m2, pri čemu je kao vlasnik navedene nekretnine bio uknjižen DG sve do 18. lipnja 2015., kada je na temelju pojedinačnog ispravnog postupka upisano pravo vlasništva na navedenoj nekretnini za korist ovdje tuženika. Također je utvrđeno kako je na navedenoj nekretnini od 19. ožujka 2009. upisano založno pravo za korist ovdje tužitelja, i to na temelju rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj I-3161/92 od 10. prosinca 1992., radi osiguranja potraživanja od ukupno 52.500,00 DEM s pripadajućim kamatama i troškovima postupka (list 17- 20 spisa).

13. Čitanjem spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3161/1992 utvrđeno je kako je postupak u navedenom predmetu pokrenut prijedlogom ovdje tužitelja kao vjerovnika, podnesenim 10. prosinca 1992. Općinskom sudu u Zagrebu protiv DG kao dužnika, radi osiguranja novčanog potraživanja osnivanjem založnog prava na nekretninama, povodom kojeg je prijedloga rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj I-3161/92 od 10. prosinca 1992., a radi osiguranja potraživanja tužitelja od ukupno 52.500,00 DEM zajedno sa kamatama i troškovima, određeno osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretninama dužnika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je navedeno rješenje o izvršenju postalo pravomoćno 25. travnja 1993. Predmet je uz dopis poslovni broj Z-7796/93 od 8. lipnja 1993. vraćen izvršnom odjelu suda do provedbe predbrojeva Z-1441/93 i 2040/93. U spis je 29. travnja 2009. zaprimljeno rješenje Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Z-7796/93 (Rj. Z-1223/09, ozn. I- 3161/92) od 23. ožujka 2009. kojim je, između ostalog, određeno brisanje upisa društvenog vlasništva i prava korištenja, nekretnina otpisana iz z.k. tijela AII i pripisana z.k. tijelu AI, te je na istoj uknjiženo pravo vlasništva za korist DG, kao i uknjižba prava zaloga za korist tužitelja na temelju citiranog rješenja o izvršenju. Podneskom od 11. ožujka 2015. ovdje tuženik je zatražio obustavu postupka i brisanje navedenog tereta, ističući kako navedeno osiguranje tužitelj nije opravdao niti nakon 18 godina, dok je podneskom od 16. studenog 2022. ovdje tužitelj predložio nastaviti postupak izvršenja. Dopisom od 5. prosinca 2022. sud je obavijestio ovdje tužitelja kako nastavak postupka u navedenom predmetu nije moguć, s obzirom da su provedene sve radnje osiguranja.

14. Uvidom u spis Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Z-7796/93 (ozn. I-3161/92) utvrđeno je kako je navedenom sudu 19. ožujka 2009. dostavljeno na provedbu rješenje poslovni broj I-3161/92 od 10. prosinca 1992., uz pozivanje na poslovni broj Z-7796/93, pod kojim je brojem na navedenoj nekretnini na dan 20. ožujka 2009. bila upisana aktivna plomba. Rješenjem Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Z-7796/93 (Rj. Z-1223/09, ozn. I-3161/92) od 23. ožujka 2009. određeno je brisanje upisa društvenog vlasništva i prava korištenja, otpis jednokatne obiteljske stambene zgrade u nizu i garaže u [adresa] iz z.k. tijela A II, te pripis čestici br. 3144/200 u A I, uz izmjenu opisa čestice, te je na istoj uknjiženo pravo vlasništva za korist DG, promjena naziva ulice u " [adresa]", brisanje tri zabilježbe spora, te uknjižba prava zaloga za korist tužitelja na temelju citiranog rješenja o izvršenju.

15. Uvidom u spis Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Z-1492/14, Z- 16792/15 utvrđeno je kako je postupak u navedenom predmetu pokrenut prijedlogom ovdje tuženika od 12. svibnja 2014. radi pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka u odnosu na zk.č.br. 3144/200 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Uz navedeni prijedlog dostavljen je kupoprodajni ugovor između DG i tuženika od 3. kolovoza 1994., porezno rješenje od 4. kolovoza 1994., izvaci iz matica za tuženika i prijepis posjedovnog lista 3590 k. o. [katastarska općina]. Rješenjem Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Z-1492/14 od 14. svibnja 2014. otvoren je pojedinačni ispravni postupak u pogledu predmetne nekretnine, te je 17. srpnja 2014. održan uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke. Rješenjem Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Z-16702/15, Z-1492/14 od 11. lipnja 2015. usvojen je prijedlog i određen ispravak upisa na predmetnoj nekretnini, na način da je određeno brisanje upisanog vlasnika i uknjižba prava vlasništva za korist tuženika.

16. Svjedok DG u svojem je iskazu danom na ročištu održanom 29. listopada 2024. naveo kako je 1992. sudjelovao u jednom financijskom inženjeringu u suradnji s državnim tijelima, i to na način da je sa zainteresiranim građanima sklapao ugovore na temelju kojih bi oni uplaćivali sredstva i poslije za te uplate dobivali kamatu, pri čemu su kao garanciju dobivali uknjižbu na nekretnine, dok su sva tako prikupljena sredstva išla Ministarstvu obrane za potrebe naoružanja. Naveo je kako su uplaćena sredstva primali djelatnici koji su radili u uredu u Maksimirskoj, te da su isti ti djelatnici radili i upise hipoteka. Naveo je kako se zbog ovoga 1993. protiv njega vodio kazneni postupak koji je završio oslobađajućom presudom, dok su građani bili upućeni pokrenuti građansku parnicu za eventualni povrat onog što su isplatili. Također je istaknuo kako je u tom uredu prošlo preko 60.000 građana koji su ostavljali novce, od čega ih je možda šestero pokrenulo sudske postupke, pri čemu su svi ti postupci završili odustankom tužitelja jer su vidjeli da do tih novaca neće doći i ne mogu doći. Nadalje je naveo kako mu tužitelj osobno nije poznat, te da ugovore o zajmu od 14. rujna 1992. i 13. studenog 1992. nije potpisao u isto vrijeme kada i on. Također je naveo kako mu nije poznato je li tužitelj isplatio novac koji je naveden u ugovoru, ali da ima saznanja kako se ugovarateljima govorilo da će se novac koji oni isplate njima vratiti zajedno s kamatama, a njima je taj novac trebala vratiti firma u koju su ulagali, i to firma ZIP d.o.o. čiji je on bio direktor. Ujedno je istaknuo kako je bilo nekoliko hipoteka upisanih na obiteljskoj stambenoj zgradi u [adresa], ali da su te hipoteke izbrisane jer su građani odustali od svojih zahtjeva. Istaknuo je kako više nije vlasnik te nekretnine, budući da je ona 1993. prodana tuženiku, s time da u vrijeme prodaje hipoteke još nisu bile upisane, nego su se tek naknadno upisivale. Istaknuo je kako nije znao za postojanje ikakvih tereta na kući, te da niti tuženiku nije govorio o postojanju ikakvih tereta. Također je naveo kako je siguran da je tuženiku kuću prodao 1993., budući da je prva tri mjeseca te godine proveo u pritvoru, da je nakon izlaska u travnju prodao kuću, dok je nedugo nakon toga otišao iz Hrvatske. Ujedno je naveo kako je on znao da se taj novac nikada neće vratiti, dok je tužitelju, kao i ostalim građanima, bilo rečeno da će dobiti povrat tog novca s kamatama, zbog čega je uz njega u kaznenom postupku bila tužena Republika Hrvatska. Pritom je naveo kako je od svojeg odvjetnika dobio informaciju da je tužitelju vraćen novac, ali da ne zna točno kada niti tko mu je isplatio dug (list 82- 84 spisa).

17. Pritom valja napomenuti kako podnesak koji je svjedok DG dostavio u spis 30. listopada 2024., a kojim je sadržajno dopunio svoj iskaz, ovaj sud nije uzimao u obzir sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP, imajući u vidu da je navedena isprava dostavljena u spis nakon zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu.

18. Tužitelj je u svojem iskazu danom na ročištu održanom 29. listopada 2024. naveo kako je za financijski inženjering saznao od člana obitelji kao lijep način da se dođe do određenih sredstava. Naveo je kako je sve funkcioniralo na način da se novac davao agenciji, te da se mjesečno isplaćivala kamata, a nakon toga i vratio cijeli iznos, pri čemu nije imao saznanja je li ta agencija imala ikakav dogovor sa državom, ali da je nepojmljivo da bi se sklapali ugovori, a da se odmah zna da se novac neće vratiti. Također se prisjetio da je iznos od 42.000 DEM po drugom ugovoru osobno dao DG, budući da se radilo o velikom iznosu, te da je iznose po oba ugovora isplatio u valuti DEM, budući da bi mu za isplatu u valuti HRD trebala oveća torba. Naveo je kako mu ništa od isplaćenih iznosa nije vraćeno, te da je dobio samo prve dvije kamate po prvom ugovoru o zajmu koje su mu isplatili djelatnici poduzeća ZIP, što ga je i motiviralo da sklopi i drugi ugovor o zajmu. Naveo je kako se ne može prisjetiti kada je hipoteka upisana na predmetnu nekretninu, jer je to vodila njegova odvjetnica, koja mu je rekla da se uz njegovo založno pravo nalazi i banka i još dvije osobe (list 84- 85 spisa).

19. Tuženik je u svojem iskazu danom na ročištu održanom 29. listopada 2024. naveo kako je u Zagreb doselio 1992., te da je za predmetnu kuću saznao od svojeg rođaka koji je bio prijatelj DG. Naveo je kako je DG upoznao 1993., te da je ta kuća praktički bila ruševina i da nije imala niti krova, niti vrata, niti prozore, pri čemu je doznao da je bila postavljena nekakva bomba u vezi inženjeringa, zbog čega su bili i urušeni zidovi. Također je naveo kako je odmah prilikom dogovora pitao DG je li kuća čista, te je li ikome iz tih svojih poslova inženjeringa garantirao s tom kućom, te da mu je on rekao da nikada nikome nije ništa garantirao niti potpisao, te da je sve čisto. Naveo je kako je nakon toga odlučio kupiti kuću i angažirao procjenitelje, te da su kupoprodajnu cijenu dogovorili u iznosu od 24.000,00 DEM. Prisjetio se da je već bio isplatio prvi dio novca, te da je primijetio da su se neki vjerovnici počeli upisivati. Istaknuo je kako je DG već tada bio napustio Hrvatsku, zbog čega je tuženik kontaktirao svog rođaka i rekao mu da kaže DG da se vrati, da uzme ostatak novca i da rade ugovor. Pritom je pojasnio kako je kupoprodajnu cijenu platio u dva obroka, i to prvi dio novca odmah nakon procjene, kada je postojao samo dogovor i rukom pisani ugovor, dok je drugi dio isplatio kada su napravili definitivni ugovor, te je nakon toga i platio porez. Tuženik je nadalje naveo kako je uočio da se neki ljudi upisuju na nekretninu kada je otišao prijaviti svoju nevjenčanu suprugu na tu adresu, zbog čega je zvao rođaka da zove Meseca da to srede, te da je angažirao i svoju odvjetnicu Senku Ursić Bukorović koja je tamo stavila nekakvu plombu, te je to ona dalje rješavala. Također je naveo kako sa ŽG nije razgovarao o ovoj hipoteci, budući da je s njim izgubio kontakt nakon što su sklopili kupoprodajni ugovor i nije ga niti vidio 30 godina, dok je njegova odvjetnica Senka preuzela sve. Ujedno je naveo kako se cijeli problem pojavio nakon što su supruga i on odlučili prodati ovu nekretninu, te našli i kupca na čiji se poticaj tuženik odlučio javiti tužitelju da vide što se može riješiti oko te hipoteke. Također je naveo kako je od odvjetnika DG g. L saznao da je tužitelj naplaćen, odnosno da mu je vraćeno potraživanje iz tog inženjeringa i da je on jedan od rijetkih kojemu je to uspjelo, zbog čega ovaj postupak smatra pokušajem prijevare od strane tužitelja. Ujedno je naveo kako za ovu cijelu situaciju okrivljuje DG i njegovog odvjetnika, jer su ga oni uvjeravali da je nekretnina čista, te da je njemu njegova odvjetnica govorila da bi u slučaju problema taj dug trebao platiti DG (list 86- 87 spisa).

20. Na temelju izvedenih dokaza u ovom postupku utvrđeno je kako tužitelj prema DG ima tražbinu u ukupnom iznosu od 52.500,00 DEM na temelju Ugovora o zajmu od 14. rujna 1992. i Ugovora o zajmu od 13. studenog 1992. S obzirom da je od 1. siječnja 2002. valuta EUR zamijenila valutu DEM kao sredstvo plaćanja, i to prema utvrđenom tečaju euro konverzije 1 EUR= 1,95583 DEM, to je utvrđeno kako navedeno potraživanje predstavlja iznos od 26.842,82 EUR. Pritom valja napomenuti kako navedeni tečaj euro konverzije predstavlja općepoznatu činjenicu, slijedom čega ovaj sud, sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP, nije izvodio dokaz financijskim vještačenjem predložen radi utvrđenja visine dugovanja uslijed promjene valute obveze.

21. Na temelju izvedenih dokaza ujedno je utvrđeno kako je navedena tražbina tužitelja osigurana založnim pravom uknjiženim za korist tužitelja na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk.č.br. 3144/200 jednokatna obiteljska stambena zgrada u nizu i garaža u [adresa] i dvorište ukupne površine 245 m2). Pritom je utvrđeno kako je navedeno založno pravo upisano u zemljišnu knjigu rješenjem Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Z-7796/93 (Rj. Z-1223/09, ozn. I-3161/92) od 23. ožujka 2009., i to na temelju rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj I-3161/92 od 10. prosinca 1992.

22. Nadalje je utvrđeno kako je tuženik sa prijašnjim vlasnikom predmetne nekretnine ŽG u pogledu iste nekretnine sklopio Kupoprodajni ugovor od 3. kolovoza 1994., dok se kao vlasnik navedene nekretnine u zemljišnoj knjizi upisao tek na temelju rješenja Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Z-16702/15, Z-1492/14 od 11. lipnja 2015., donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku.

23. Navodi tuženika kojima je isticao kako je pozajmljeni iznos u cijelosti vraćen tužitelju nisu prihvaćeni primjenom odredbe čl. 221.a ZPP, odnosno pravila o teretu dokazivanja, budući da je tužitelj osporio istinitost istih navoda, dok tuženik nije, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP, priložio niti jedan dokaz u prilog istih navoda.

24. Pritom valja istaknuti kako je svjedok DG u svojem iskazu samo naveo da je od svojeg odvjetnika dobio informaciju da je tužitelju vraćen novac, pri čemu nije mogao točno iskazati kada je tužitelju niti tko isplatio dug. S obzirom da je, prema sadržaju Ugovora o zajmu od 14. rujna 1992. i Ugovora o zajmu od 13. studenog 1992., upravo DG bio dužnik vraćanja spornog iznosa tužitelju, kao i direktor agencije "ZIP" koja je posredovala prilikom sklapanja navedenih ugovora, ocijenjeno je neuvjerljivim da isti nije imao nikakvih vlastitih saznanja o eventualnom ispunjenju navedene obveze, kao ni da o tome nije sastavljena nikakva pisana isprava. Iz navedenih razloga, iskaz svjedoka DG o okolnosti povrata duga tužitelju nije prihvaćen kao uvjerljiv, utemeljen niti vjerodostojan.

25. Stoga je utvrđeno kako je tužitelj, kao založni vjerovnik tražbine u iznosu od 26.842,82 EUR, sukladno čl. 336. st. 1. ZV ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga, pa tako i od tuženika, kao vlasnika navedene nekretnine, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga sukladno čl. 336. st. 3. ZV.

26. Pritom valja napomenuti kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nema mjesta primjeni odredbi čl. 122. st. 1. i 2. ZV, u svezi sa čl. 318. ZV. Naime, uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3161/1992 utvrđeno je kako je u zemljišnoj knjizi rješenje o izvršenju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj I-3161/92 od 10. prosinca 1992. bilo zaprimljeno pod poslovnim brojem Z- 7796/93 i stavljeno u kalendar do rješavanja prethodno upisanih plombi, dok je i uvidom u spis Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Z-7796/93 (ozn. I-3161/92) utvrđeno je kako je na predmetnoj nekretnini bila upisana aktivna plomba poslovni broj Z-7796/93, slijedom čega je rješenjem Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Z-7796/93 (Rj. Z-1223/09, ozn. I-3161/92) od 23. ožujka 2009. izvršena i uknjižba prava zaloga za korist tužitelja na temelju navedenog rješenja o izvršenju.

27. Iz navedenog proizlazi kako je tuženik još prije zaključenja Kupoprodajnog ugovora od **.**.1994. sa ŽG mogao i morao znati da zemljišnoknjižno stanje u pogledu predmetne nekretnine nije "čisto", odnosno da postoje potencijalna prava trećih osoba koja terete istu nekretninu. Naime, valjalo je imati u vidu da je na istoj nekretnini bila evidentirana aktivna plomba poslovni broj Z- 7796/93 koja se odnosila upravo na predmetno založno pravo tužitelja, dok je i sam tuženik u svojem iskazu naveo kako je prije zaključenja konačnog kupoprodajnog ugovora primijetio da se "neki ljudi upisuju" na navedenu nekretninu.

28. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na utvrđenje da je tražbina tužitelja osigurana založnim pravom uknjiženim na teret predmetne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upisanim pod br. Z-7796/93 rj. Z- 1223/09 (ozn. I-3161/92) na temelju rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zagrebu br. I-3161/92 od 10. prosinca 1992. godine, radi osiguranja potraživanja od ukupno 52.500,00 DEM s pripadajućim kamatama i troškovima postupka, valja napomenuti kako takav zahtjev ne udovoljava pretpostavci propisanoj čl. 187. st. 1. ZPP.

29. Naime, sukladno odredbi čl. 187. st. 1. ZPP, tužitelj može u tužbi tražiti da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa, ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. S obzirom da citiranim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj sadržajno zahtijeva utvrđenje činjenice (da je tražbina tužitelja osigurana založnim pravom upisanim na predmetnoj nekretnini), koju činjenicu tuženik u ovom postupku ujedno nije niti osporavao, to je tužbeni zahtjev u navedenom dijelu utvrđen nedopuštenim (navedeni stav potvrđen je i u rješenju Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1227/2023-2 od 11. travnja 2024.).

30. Iz navedenih razloga, dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da je tražbina tužitelja osigurana založnim pravom upisanim na nekretnini tuženika valjalo je primjenom odredbe čl. 187. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopušten, dok je primjenom odredbi čl. 336. st. 1. i 3. ZV, u svezi sa čl. 339. st. 1. ZV, valjalo obvezati tuženika da trpi namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 26.842,82 EUR iz vrijednosti založene nekretnine, te odlučiti kao u izreci.

31. Odluka o troškovima ovog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP. Naime, s obzirom da je tužitelj uspio sa jednim od dva tužbena zahtjeva postavljena u tužbi, ocijenjeno kako su stranke podjednako uspjele u ovom postupku.

32. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 23. siječnja 2025.

Sudac:

Ivana Šeparović Bradvica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika