Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžmp-15/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČE i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 1. točka 5. u vezi članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog ČE, optuženog GE i optuženog BE podnesenim protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj Kmp- 1/2022. od 12. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog ČE, optuženog GE i optuženog BE kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj Kmp-1/2022. od 12. travnja 2023. optuženi ČE, optuženi GE i optuženi BE proglašeni su krivima da su počinili kazneno djelo protiv spolne slobode, teško kazneno djelo protiv spolne slobode, iz članka 154. stavak 1. točka 5. u vezi članka 153. stavak 1. KZ/11.

1.1. Optuženi ČE na temelju članka 154. stavak 1. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen izvršava dio kazne u trajanju od jedne godine, a dio kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ako optuženi u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, a na temelju članka 54. KZ/11. vrijeme lišenja slobode od 7. kolovoza 2021. do 18. kolovoza 2021. uračunava se u neuvjetovani dio kazne.

1.2. Optuženi GE na temelju članka 154. stavak 1. u vezi članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. uz primjenu članka 106. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine broj: 126/19., u daljnjem tekstu ZSM) osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen izvršava dio kazne u trajanju od jedne godine, a dio kazne u trajanju od jedne godine i dva mjeseca neće se izvršiti ako optuženi u roku od dvije godine ne počinio novo kazneno djelo, a na temelju članka 54. KZ/11. vrijeme lišenja slobode od 7. kolovoza 2021. do 9. kolovoza 2021. uračunato je u neuvjetovani dio kazne zatvora.

1.3. Optuženi BE na temelju članka 154. stavak 1. u vezi članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. te uz primjenu članka 106. stavak 1. ZSM-a osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda s time da se kazna na koju je osuđen izvršava dio i to u trajanju od jedne godine, a dio kazne u trajanju od jedne godine neće se izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, a na temelju članka 54. KZ/11. vrijeme lišenja slobode od 7. kolovoza do 9. kolovoza 2021. uračunato je u neuvjetovani dio kazne.

1.4. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) oštećenica žrtva je upućena da imovinsko pravni zahtjev ostvaruje u parnici.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka i to troškove vještačenja svaki od po 1.360,05 eura, troškova svjedoka svaki po 3,27 eura te na ime paušala svaki optuženik po 500,00 eura te su dužni naknaditi troškove zastupanja žrtve po punomoćnici o čemu će biti doneseno posebno rješenje. Optuženi ČE dužan je platiti troškove postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Zlatka Haramusteka u iznosu od 1.622,53 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli optuženi ČE po braniteljici Marini Pezar, odvjetnici u Zagrebu, optuženi GE po braniteljici Aniti Pezer, odvjetnici u Slavonskom Brodu i BE po branitelju Zoranu Mataiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu.

2.1. Optuženi ČE, optuženi GE i optuženi BE žale se zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni sa prijedlogom da ih se oslobodi od optužbe, podredno da ih se oglasi krivim sukladno članku 153. stavak 2. KZ/11., a ustvari svi žele oglašavanje po članku 153. stavak 3. KZ/11., odnosno da im se izrekne kazna zatvora s blažim neuvjetovanim dijelom kazne ili da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbe je podnio državni odvjetnik sa prijedlogom da se odbiju žalbe sve trojice optuženika kao neosnovane.

4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Optuženici se žale zbog istih osnova, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a obrazloženja žalbenih osnova su gotovo identična pa će se iznijeti razlozi koji se odnose na svu trojicu optuženika.

6.1. Optuženi ČE, optuženi GE i optuženi BE žale se zbog povrede kaznenog zakona jer su obrane optuženika ukazivale da su isti bili u otklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka na spolni odnos te da ukoliko je postojala kaznena odgovornost ona je mogla biti samo kao počinjenje kaznenog djela iz članka 153. stavak 2. (a ustvari žalitelji smisleno navode odredbu članka 153. stavak 3. KZ/11. „da će počinitelj koji je bio u otklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka na spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju biti kažnjen i kaznom zatvora do tri godine“).

6.2. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju pod točkom 25.1. naveo da prihvaća obrane optuženog ČE, optuženog ZE i optuženog BE jer nisu primjenjivali silu da bi ostvarili spolni odnos s žrtvom, a to im se ne stavlja na teret. Međutim, ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obrane sve trojice optuženika kada tvrde da su spolni odnos, odnosno spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnosom ostvarili sa pristankom žrtve i dobrovoljno, jer je utvrđeno vještačenjem i iskazima svjedoka da ĐE nije bila u stanju izraziti svoj pristanak na spolni odnos uslijed veće konzumacije alkohola i droge niti je bila u stanju pružiti otpor i izraziti svoje odbijanje. Stoga su sva trojica optuženika svjesno iskoristila alkoholiziranost i utjecaj droge kod žrtvu te s njom ostvarili spolni odnos, odnosno spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnosom bez njezinog pristanka.

7. Žalitelji se pozivaju na otklonjivu zabludu u vezi pristanka na spolni odnos smatrajući da jedna strana smatra da je druga strana pristala na seksualni odnos dok to zapravo nije slučaj. Prema sudskoj praksi pristanak na spolni odnos mora biti jasan, izričit i trajati tijekom cijelog odnosa. Samo fizički kontakt poput grljenja ili ljubljenja ili prethodnog plesa sa određenom osobom ne može se smatrati pristankom. Pristanak ne može dati osoba koja je u nesvjesnom stanju ili pod utjecajem alkohola ili droga niti se pasivnost žrtve može tumačiti kao pristanak. Zakonodavac je izričito naveo da kod kaznenog djela silovanja nema pristanka ako je spolni odnošaj ili s njime izjednačena spolna radnja izvršena iskorištavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije bila sposobna izraziti svoje odbijanje.

7.1. Ujedno, samo iznošenje obrane optuženika o dobrovoljnom odnosu bez čvrstih dokaza ne može se prihvatiti jer ne postoji sumnja u iskaz žrtve koji je dala odmah na dokaznom ročištu, a potom na raspravi kada je željela pogodovati optuženicima ČE i BE, navodeći da oni nisu krivi, no navela je da ne bi stupila u odnose niti sa jednim optuženikom da nije bila pod utjecajem alkohola i droge. Za žrtvu je utvrđeno da je bila u teškom pijanom stanju s koncentracijom alkohola u krvi višom od 2,00 g/kg apsolutnog alkohola i pod utjecajem droge kokaina i amfetamina, sužene svijesti, nesposobna razmišljati i odlučivati.

8. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je po službenoj dužnosti postoji li povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. te isto nije utvrdio.

9. Nisu u pravu optuženici kada se žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da je sud iz utvrđenih činjenica izveo pogrešne zaključke jer da je žrtva ĐE dobrovoljno došla u kuću optuženog ČE te da nije imala spolni odnos sa svom trojicom optuženika istovremeno, a optuženici nisu mogli prema njezinom ponašanju zaključiti da ona ne može suvislo dati pristanak na spolni odnošaj i izjednačenu spolnu radnju.

10. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud naveo da je vještakinja Snježana Đunđer, specijalist ginekologije utvrdila da je žrtva ĐE zadobila oguljotine bedara sprijeda širine 1 centimetar i duljine 10 centimetara i po sedam oguljotina sa svake strane s unutarnje strane bedara s lijeve, a s desne strane četiri te sa stražnje strane po dvije dugačke 15 centimetara iz čega je zaključila da se radi o ozljedama koje su karakteristične kod silovanja. Ujedno, utvrđene su ozljede male usne kao i puknuće rodnice sluznice od 1,5 centimetara, a u desnom velikoj usni dijagnosticirana je razderotina od 2 centimetara, a na ulazu u rodnicu uočene su ozljede sluznice sa točkastim krvarenjima rubno te u rodnici na prednjem svodu ozljeda sluznice promjera 1 centimetar. Upravo takav nalaz koji govori o nizu oguljotina, razderotina, ozljeda sluznice govori u prilog da se radilo o žrtvi koja nije dala pristanak na spolne odnošaje i izjednačenu spolnu radnju, a kako sva trojica optuženika to svojim obranama žele prikazati.

11. Naime, iako je žrtva na raspravi nakon proteka vremena željela pomoći ČE i BE govoreći da ju nisu silovali, ali ponavlja da nije bila pod utjecajem droge i alkohola da ne bi pristala na spolni odnošaj što je upravo optuženicima i stavljeno na teret, da su bez njezinog pristanka izvršili spolni odnošaj, odnosno njima izjednačenu radnju. Sami optuženici u obranama za razliku od navoda u žalbi nisu navodili da su bili bez svijesti i da su bili u tako opijenom stanju da nisu mogli vidjeti ponašanje žrtve ĐE, koja je došla po pozivu ČE u njegovu kuću, tamo pila i konzumirala drogu te se i za druge osobe, goste, ponašala čudno, jer zaštita spolne slobode podrazumijeva da svaka osoba ima pravo na slobodno odlučivanje o seksualnim odnosima, a svaka sumnja da žrtva ne može dati jasan i smisleni pristanak na spolni odnošaj, mora od druge osobe biti otklonjena pa pokušaj obrane da se dokaže dobrovoljnost odnosa bez jasnih dokaza je doista neuvjerljiv.

12. Navodi žalbe da optuženici nisu istovremeno izvršili spolni odnošaj, odnosno izjednačenu spolnu radnju sa žrtvom ĐE je suprotna njihovoj obrani, ali i utvrđenom činjeničnom stanju da su BE i ČE istovremeno izvršili spolni odnošaj i izjednačenu spolnu radnju, a potom je spolni odnošaj izvršio GE pa je logično da je uslijedilo vrijeme između jednog vaginalnog odnosa i drugog što se i dalje može smatrati da je kazneno djelo spolnog odnošaja izvršeno s više počinitelja.

12.1. Neosnovano se u žalbi ističe da su oni na rođendanu bili alkoholizirani i u veselom raspoloženju i nisu mogli biti svjesni da je žrtva 28-godišnjakinja pod takvim utjecajem alkohola i droge da ne može svjesno odlučiti želi li spolni odnošaj bez obzira da se radi o 19-godišnjacima i 20-godišnjacima jer je jasno liječnik psihijatar naveo, a kako je navedeno pod točkom 23.1. da su sva trojica optuženika konzumirali alkohol i drogu, jer to proizlazi iz njihovih obrana, ali i nalaza vještaka toksikologa, ali da su bili ubrojivi što su i oni iskazivali pri prvom iznošenju obrane, detaljno opisujući što se događalo na rođendanu, mjesto i vrijeme i kako su ostvarili spolni odnos sa žrtvom. Naime, iako je vađenjem krvi po proteku od jednog dana od počinjena kaznenog djela bilo utvrđeno da nisu alkoholizirani iz podataka koje se dobilo toksikološkom analizom utvrđeno je da je osim droge u njihovoj krvi vjerojatno bilo i alkohola, zato je došlo do određenog kemijskog spoja koji na to ukazuje pa je za svu trojicu optuženika utvrđeno da su u vrijeme počinjenja djela bili smanjeno ubrojivi, ali ne bitno zbog konzumacije psihotropnih tvari i alkohola.

12.2. Ujedno, navodi žalbe da je prostor u kojem je bio ostvaren spolni odnos, odnosno izjednačena spolna radnja bio u blizini sobe gdje je bilo puno drugih prisutnih osoba ne dovodi logično u pitanje da se u takvom prostoru sa drugom osobom bez njezina pristanka izvrši spolni odnošaj, odnosno izjednačena spolna radnja, a radnje ne moraju biti glasne da bi ih druge osobe u drugoj prostoriji to čule, time više što su druge osobe plesale uz muziku i razgovarale.

13. U pravu je prvostupanjski sud kada je utvrdio da se radilo o spolnom odnosu bez pristanka, jer je u to vrijeme žrtva ĐE bila pod utjecajem droge amfetamina, kokaina, alkoholizirana te nesposobna donijeti odluku za pristajanje na spolni odnos, odnosno na izjednačenu spolnu radnju, a pripitost i konzumacija droge od strane optuženika ne dovodi u pitanje njihovu sposobnost da se sa sigurnošću uvjere je li žrtva sposobna dragovoljno pristati na takve odnose.

14. Optuženici se žale zbog odluke o kazni i to optuženi ČE da ne postoje otegotne okolnosti jer visoki stupanj povrede zaštićenog dobra i stupanj krivnje nisu otegotne okolnosti jer se radi o obilježjima djela, a olakotne okolnosti nisu dovoljno cijenjene. Međutim, prvostupanjski sud je kako je i naveo pod točkom 31.1. cijenio ČE njegovu mladu životnu dob, u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao je 21 godinu, dosadašnji život i činjenicu da je kazneno i prekršajno neosuđivan, a da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv zbog konzumacije alkohola i droge te da se ispričao žrtvi na raspravi, dok mu je kao otegotno cijenjeno da je on bio organizator slavlja i doveo je žrtvu na rođendan iza ponoći i ostvario istovremeno spolni odnos sa spolnom izjednačenom radnjom zajedno s optuženim BE. Prvostupanjski sud je posebno cijenio osobite olakotne okolnosti te je ČE osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako da će se izvršiti kazna zatvora u trajanju od jedne godine dok se ostatak kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Time je prvostupanjski sud doista posebno cijenio olakotne okolnosti razmatrajući to u okviru omogućavanja i uključivanja optuženika u društvo i ponovno zapošljavanje. Neosnovana je žalba optuženika da visoki stupanj povrede zaštićenog dobra i stupanj krivnje nisu otegotne okolnosti, jer se ne radi o obilježjima djela, pa je isto ispravno navedeno u prvostupanjskoj odluci.

15. Stoga nisu u pravu optuženi GE i optuženi BE kada u žalbi zbog odluke o kazni navode da je kazna prestroga te da je trebalo primijeniti članak 56. i 57. KZ/11., a koji je prvostupanjski sud i primijenio upravo u korist i jednog i drugog optuženika, jer su u vrijeme počinjenja djela bili devetnaestogodišnjaci, mlađi punoljetnici, ispričali su se žrtvi te uvažavajući mišljenja stručne suradnice suda kao i prema izvješću, socijalnoj anamnezi, Zavoda za socijalni rad primijenio odredbe članka 106. stavak 1. ZSM-a te izrekao blaže kazne od propisane za ovo kazneno djelo, a u granicama ublažavanja kazne.

16. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u potpunosti prihvaća da je prvostupanjski sud uvažavao olakotne i otegotne okolnosti i primijenio načelo individualizacije kazne za sva tri optuženika te je kazna primjerena stupnju krivnje, okolnostima počinjenja kaznenog djela, a uvažavaju se osobine ličnosti i osobna svojstva optuženika, pa nisu u pravu optuženici da su olakotne okolnosti podcijenjene.

17. S obzirom na izloženo, a budući ispitivanjem prvostupanjske presude na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. nisu pronađene povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan