REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-217/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužitelja ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, Berislavićeva 12, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB:52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.500,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 8.lipnja 2015. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje na način da se eskontna stopa HNB-a, u prethodnom polugodištu uveća za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.136,14 eur sa pripadajućim zateznim kamatama.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 938,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ZU podnio je ovom sudu dana 24. rujna 2015. godine tužbu u kojoj navodi da se od 2. siječnja 2014. godine do 30. siječnja 2014. godine nalazio u Centru za dijagnostiku, koji je sastavni dio Zatvora u Zagrebu gdje je boravio u potpuno neljudskim i ponižavajućim uvjetima, a koji se prije svega protive odredbama Ustava Republike Hrvatske, Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine broj 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13) kao i CPT Standardima Vijeća Europe. U Zatvoru u Zagrebu boravio je u uvjetima koji ne udovoljavaju propisanim standardima jer je bio smješten u sobi broj 75 površine oko 20 m2 u kojoj je boravio s još sedam zatvorenika pa je raspoloživi prostor po osobi bio ispod minimuma standarda. Madraci su bili dotrajali, neugodnog mirisa, sanitarni čvor nije u potpunosti odijeljen od ostatka prostorije a nema niti adekvatna vrata, nedostatna je ventilacija pa se sobom šire neugodni mirisi, u istom prostoru poslužuje se i hrana čije je konzumiranje radi nedostatka prostora i nedostatne ventilacije te sanitarnog čvora vrlo neprimjereno i vrijeđa ljudsko dostojanstvo. Higijenski uvjeti bili su vrlo loši, tuširanje tek jednom tjedno nekoliko minuta a u ostalo vrijeme higijena se obavlja improvizirano polijevajući se iz plastičnih boca. Navodi da je imao određene zdravstvene tegobe vezano uz hranu radi čega je zatražio pregled kod zatvorskog liječnika a potom upućen u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu. Od 30. siječnja 2014. godine premješten je u Kaznionicu u Turopolju gdje je boravio sve do 6. studenog 2014. godine. Navodi da su uvjeti u ovoj zatvorskoj ustanovi bili vrlo slični onima u Zatvoru u Zagrebu jer prostorija u kojoj je bio smješten nije odgovarala propisanoj kvadraturi tj. boravio je u sobi površine oko 40 m2, a u jednom periodu bilo je čak 18 zatvorenika. Soba je bila puna vlage a zidovi prljavi i puni plijesni. Zbog boravka u takvim uvjetima zatražio je pregled kod psihijatra u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu a potom su se počele javljati pulmološke smetnje imajući u vidu da je 1996. godine pretrpio teške tjelesne povrede u prometnoj nesreći radi čega mu je utvrđen stupanj od 90% invalidnosti. Tijekom boravka u Kaznionici u Turopolju u nekoliko navrata je bio upućivan u Kliniku za infektivne bolesti odnosno u KBC Sestre milosrdnice na plućni odjel. Navodi da za vrijeme cijelog boravka u zatvorskim ustanovama nije imao mogućnost za pravilno ostvarenje zakonom zajamčenih prava na rad, prava na sportske aktivnosti, na druženja, pristup biblioteci ili pravu na izobrazbu te je bio izložen najgorem obliku ponižavanja. Ti uvjeti nisu bili prilagođeni njegovom zdravstvenom stanju radi čega osobe s takvim teškim invaliditetom ne treba smještati unutar zatvorskog sustava. Tužitelj se među ostalim u tužbi poziva na izvješća pučkog pravobranitelja za 2008., 2009., 2010., 2011., 2012. i 2013. godinu u dijelu koji se odnosi na osobe lišene slobode. Ujedno ukazuje na relevantne odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Također se poziva i na praksu Europskog suda u rješidbama koje se tiču povrede čl. 3 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) i to u pogledu uvjeta smještaja osoba lišenih slobode i općenito načina izvršavanja kazne zatvora u Republici Hrvatskoj. Tako ističe da već sama činjenica uskrate kvadrature predstavlja povredu čl. 3 Konvencije. Osvrćući se na standarde koje je donio Europski odbor za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) također ukazuje na nužnost osiguravanja mogućnosti svakodnevnog boravka na otvorenom, pristup odgovarajućem nužniku i održavanje dobrih higijenskih standarda. Nadalje, ovdje je važna i mogućnost zatvorenika za održavanjem dobrog kontakta s vanjskim svijetom, a isto tako i na uspostavljanje učinkovitog žalbenog postupka i inspekcije što se tiče zlostavljanja u zatvorima. Poziva se i na izvještaj CPT-a o posjeti hrvatskim zatvorima 2012. godine u kojem se ukazuje da je svim zaposlenicima Zatvora u Zagrebu potrebno dati do znanja na neprihvatljivost fizičkog i verbalnog zlostavljanja, a koje je onda potrebno prikladno kažnjavati. Isto tako upozorava se na potrebu jačanje usluga zdravstvene skrbi kao i povećanja broja osoblja, ukazuje se da svi zatvorenici moraju imati najmanje 4 m2 životnog prostora (ne uključujući površinu sanitarnog čvora i inventara) kao i da u manjim sobama "za dvoje" treba smjestiti samo jednog zatvorenika. Zaključno ističe da izdržavanje kazne zatvora u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima dovodi do povrede i ustavnog prava predviđenog odredbom 23 st. 1 i čl. 25 st. 1 Ustava Republike Hrvatske. Iako se obratio Općinskom državom odvjetništvu 8. lipnja 2015. godine sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ono je taj zahtjev otklonilo. Stoga kako je tužitelju u okolnostima u kojima je izdržavao kaznu zatvora u neodgovarajućim uvjetima povrijeđeno pravo osobnosti odnosno povrijeđeno pravo na dostojanstvo, to predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženicu da mu isplati s osnova naknade štete iznos 50.000,00 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora te mu naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da je tužitelj u [adresa] za dijagnostiku u Zagrebu, a koji Centar prolazi svaki osuđenik u Republici Hrvatskoj, bio smještan na V. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 75, površine 21,10 m2 od čega na sanitarni dio otpada 1,57 m2, a volumen iste je 49,80 m3. Soba ima 4 prozora koji se mogu otvoriti te se kroz njih vrši prozračivanje, postoji umjetna rasvjeta, kupanje je omogućeno dva puta tjedno, u sobama je dostupna hladna i topla voda te je omogućeno obavljanje osobne higijene. S obzirom da objekt nema zajedničku blagovaonicu, dnevni obroci konzumiraju se u zatvoreničkim sobama a omogućena su tri obroka dnevno propisane kalorijske vrijednosti. Zatvorenicima je omogućen boravak na svježem zraku u trajanju najmanje dva sata dnevno, plahte i jastučnice mijenjaju se svakih 15 dana, pokrivači se peru i mijenjaju po potrebi. Omogućeni su posjeti u trajanju najmanje 60 minuta a također i telefoniranje jednom tjedno u trajanju do 10 minuta kao i pravo na posjete članova obitelji. Omogućen je svakodnevni odlazak kod zatvorskog liječnika. Što se tiče Kaznionice u Turopolju ona je poluotvorenog tipa u kojoj se kazna zatvora izdržava u blažim uvjetima što podrazumijeva da se zatvorenici slobodno kreću po krugu kaznionice i neograničeno borave na vanjskom prostoru do povečerja odnosno noćnog odmora. Prostorije u kojima zatvorenici borave ne zaključavaju se a skoro svi zatvorenici koriste pogodnosti izlaska izvan kaznionice. Svi zdravstveno sposobni radnici rade na poslovima sukladno njihovim sposobnostima i vještinama. Za vrijeme slobodnog vremena zatvorenicima je uvijek dostupna sportska dvorana, košarkaško i nogometno igralište te druge aktivnosti. Nadalje omogućeno im je sudjelovanje u raznim glazbenim, likovnim, modelarskim i sličnim sekcijama kao i duži boravak u zajedničkim prostorijama za odmor gdje imaju na raspolaganju tv, dnevni tisak, a omogućeno je i korištenje zatvorske knjižnice. Zatvorenicima je omogućen neometan pristup sanitarnim uređajima za tuširanje, te neograničeno korištenje sanitarnih čvorova za obavljanje fizioloških potreba. Spavaonice se redovito liče, prozračuju i drže urednima i čistima a svakom zatvoreniku osiguran je zaseban krevet. Tužitelj je s obzirom na uvjete smještaja imao osiguran prostor od 10 m3 jer je svim zatvorenicima omogućeno nesmetano kretanje i boravak po cijelom krugu kaznionice. Tužitelju je bila omogućena zdravstvena zaštita odnosno zdravstvena skrb a terapija je dosljedno primjenjivana sukladno uputama liječnika specijalista. Slijedom svega navedenog tuženica smatra da tužitelju za vrijeme izvršavanja kazne zatvora nisu uskraćivana nikakva prava a niti da bi duševna bol koju je, kako navodi, trpio zbog nedovoljnog prostora prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja koji je povezan s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode. Pritom se osvrće na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Z protiv Republike Hrvatske u kojoj nije utvrđena povreda čl. 3 Konvencije i to iz razloga što je ograničenost prostora u spavaonicama nadoknađena slobodom kretanja tijekom dana. Slijedom navedenog smatra da tužitelju nisu povrijeđena ljudska prava niti mu je ugroženo ljudsko dostojanstvo pa stoga u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva i predlaže ga odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je obavio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, medicinsku dokumentaciju glede ozljeda iz 1996. godine, odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, primjere sudskih odluka kao odraz prakse u postupanju u sličnim i istovrsnim pravnim stvarima, zapisnik o očevidu obavljenom u Zatvoru u Zagrebu u predmetu Pn-1811/13, uvid u zdravstveni karton tužitelja, medicinsku dokumentaciju prije izdržavanja kazne zatvora, očitovanje [adresa] za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu, očitovanje Kaznionice u Turopolju, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, svjedoka FU, svjedoka CU , saslušan je svjedok VU, pročitana je izjava doktora IU, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Slavku Mikliću, pulmologu, vještak je sačinio dopunu nalaza i mišljenja.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 153/23 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je djelomično tužbeni zahtjev.

5. Među strankama nije sporno vremensko razdoblje u kojem je tužitelj boravio u [adresa] za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu, odnosno u Kaznionici u Turopolju. Sporno je da li je uslijed uvjeta koji su vladali u zatvoru odnosno u kaznionici tužitelju povrijeđeno ljudsko dostojanstvo tj. da bi mu bila povrijeđena ljudska prava pa u tom smislu onda da bi mu bila pričinjena šteta. Iz tog razloga sporan je onda osnov i visina tužbenog zahtjeva.

6. Prema podacima u spisu proizlazi da je tužitelj tijekom izdržavanja kazne zatvora najprije bio upućen u Centar za dijagnostiku u Zatvoru u Zagrebu gdje je u razdoblju od 2. siječnja 2014. pa do 30. siječnja 2014. godine bio smješten na V. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 75 s 5-7 zatvorenika, površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3. Sanitarni čvor od 1,57 m2 odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Nakon toga bio je na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Turopolju u razdoblju od 30. siječnja 2014. godine pa do 6. studenog 2014. godine, gdje je boravio u spavaonici broj 5 gdje je bilo smješteno 5-8 zatvorenika a prostorija je dimenzija 8x7 m pri čemu svaki zatvorenik ima prostor od 4 m2 odnosno 10 m3. Svim zatvorenicima omogućeno je nesmetano kretanje i boravak po cijelom krugu kaznionice a sobe se ne zaključavaju.

7. Tužitelj u svom iskazu opisuje razdoblje dok je bio smješten u Centru za dijagnostiku pri čemu posebno ističe da zbog prometne nezgode 1996. godine proglašen 90%-tnim invalidom pa zbog zdravstvenog stanja nije bio sposoban izlaziti van na dnevne šetnje. Navodi da je morao koristiti posebnu prehranu, što je i rekao liječniku nakon čega je svakodnevno dobivao juhu i meso na lešo kao i drugu hranu koju je mogao konzumirati. Soba u kojoj je bio imala je wc školjku umjesto čučavca i jedina je bila prilagođena za osobe s invaliditetom no vrata su bila pomična i takva da se i gore i dolje moglo vidjeti unutar wc-a. Što se tiče higijene nju je održavao uglavnom vlažnim maramicama jer zbog zdravstvenih razloga nije koristio previše vodu. Prilikom tuširanja sve se moralo obaviti jako brzo i nije imao na raspolaganju potrebno vrijeme. Radi bolova koje je počeo osjećati u plućima odnosno u abdomenu kasnije se javio u zatvorsku bolnicu. Lijekovi koje je uzimao bili su mu dostupni dok je boravio u [adresa]. Što se tiče boravka u Kaznionici u Turopolju ističe probleme sa korištenjem lijekova jer je za neke morao tražiti terapiju od svoje liječnice pa čak i nadoplatiti, zbog zdravstvenog stanja nije bio raspoređen na rad ali se uključio u klub liječenih ovisnika. Pojašnjava da je opojna sredstva koristio jer bi mu nakon njihovog uzimanja bilo lakše s obzirom na ozljede iz prometne nezgode. Navodi da je koristio i pogodnosti tj. mogućnost izlazaka za vikend tj. mjesečno se moglo koristiti do 3 dana a s vremenom se to i povećavalo a postajala je i mogućnost izlaska iz kaznionice na 8 sati, što je također koristio kao pogodnost. Glede prehrane navodi da nije imao problema a ona je bila sukladno njegovom zdravstvenom stanju. Zdravstvena skrb mu je bila omogućena i u pravilu je dobio sve što je trebao no ne odmah u početku, pri čemu ističe da je u nekoliko navrata dobio tuđu terapiju a ne svoje. Isto tako navodi da je jednom bio pušten na vikend a da nije dobio svoje tablete koje inače koristi. Za vrijeme boravka u Kaznionici u Turopolju dobio je dvije upale pluća iz razloga što je zbog blizine riječnog područja stalno bila prisutna vlaga. Radi tih upala pluća bio je u zatvorskoj bolnici no iz nje je pušten iako smatra da je trebao biti zadržan. I dan danas ima smanjen kapacitet pluća te je konstantno pod nadzorom liječnika i stalno ide na kontrole.

8. Svjedok FU koji je s tužiteljem boravio i u Centru za dijagnostiku odnosno u Kaznionici u Turopolju u bitnom opisuje smještajne i ostale uvjete slično kao i tužitelj s tim da dodatno navodi da ih je u sobi u Zatvoru u Zagrebu bilo 8 dok ih je u sobi u Kaznionici u Turopolju površine nekakvih 40 m2 u pravilu bilo 18 s tim da je ovaj broj varirao od 2-3 zatvorenika no da ih nikada nije bilo ispod 15. Također ističe prisutnost vlage kao i gljivica na zidu. Navodi i probleme sa korištenjem zdravstvene zaštite jer je dugo morao čekati na pregled. U pogledu održavanja higijene navodi da su u Kaznionici u Turopolju bila dva sanitarna čvora u prizemlju sa kabinama za veliku nuždu odnosno pisoari kao i umivaonici a postojali su i tuševi i kabine pri čemu su zatvorenici sanitarne prostorije mogli praktički stalno koristiti. Prehrana je bila organizirana u restoranu pri čemu ističe jednoličnu hranu. Glede slobodnog vremena postojale su igre kao što je nogomet, boćanje, šah, moglo se čitati u čitaonici, gledati tv program. Isto tako postojale su i pogodnosti koje je koristio. Bili su omogućeni posjeti, primanje paketa i pisama.

Svjedok VU, upravitelj Kaznionice u Turopolju također opisuje način funkcioniranja i ustrojstvo te sadržaje koji se nalaze u samoj kaznionici. Posebno ističe da što se tiče broja zatvorenika s time nikada nije bilo problema jer se zatvorenici tijekom dana slobodno kreću. Boravak tužitelja u sobi površine od oko 40 m2 s 5 do najviše 10 zatvorenika (između 7-10 zatvorenika) smatra u skladu s uvjetima propisanim za izvršenje kazne zatvora. Isto tako zdravstvena zaštita odnosno skrb o zatvorenicima stalno je bila osigurana a i sam tužitelj je navedenu zdravstvenu zaštitu koristio. Isto tako koristio je i pogodnosti u vidu izlazaka iz kaznionice a koristio je i mogućnost posjete s izlaskom u trajanju od 8 sati. Također osigurano je i korištenje zajedničkih prostorija kao i dodatnih sadržaja.

9. Iz zapisnika o očevidu obavljenom u Zatvoru u Zagrebu na dan 6. veljače 2014. godine u predmetu ovoga suda poslovni broj Pn-1811/13, za kojeg su se stranke suglasile da se koristi kao dokaz u ovom predmetu, proizlazi da je izvršen uvid u sobu br. 121 na 3. katu, VII. odjela Zatvora u Zagrebu. Iz navedenog zapisnika nadalje je utvrđeno je da se u sobi nalaze 4 kreveta, da se u sobi lijevo nalazi wc školjka i umivaonik i ogledalo, s time da je WC odvojen od ostatka prostorije zidom visine od oko 180 cm. U istoj prostoriji nalaze se još drveni stol, 2 drvene klupe za sjedenje, tri ormara, prozor koji se sastoji od četiri dijela, jedan radijator i svijetlo iznad prozora. Također obavljen je i uvid u prostoriju za tuširanje površine 3,5x2 m potpuno opločena sa 6 tuševa.

10. Iz iskaza svjedoka CU djelatnika [adresa] za dijagnostiku u Zagrebu, u bitnom proizlazi potvrda onoga što tijekom postupka navodi tuženica vezano za organizaciju i uvjete boravka Zatvora u Zagrebu odnosno tretmanu u Centru za dijagnostiku. Tako navedeni svjedok u bitnom potvrđuje okolnosti koje se tiču smještajnih uvjeta, osiguranja zdravstvene zaštite, prehrane, obavljanja higijene, korištenja slobodnog vremena itd.

11. Uvidom u Izvješća Ustavnog suda Republike Hrvatske o uvjetima života u zatvorima od 12. lipnja 2014. godine utvrđeno je da je ukupni kapacitet Zatvora u Zagrebu na dan 31. prosinca 2013.g. iznosio 594 zatvorenika, a da je broj zatvorenika na taj dan 31 iznosio 881. U Izvješću se spominje i ranija Odluka Suda broj U-III/4182/2008 od 17. ožujka 2009. godine kojom je, između ostaloga, naloženo Vladi Republike Hrvatske u primjerenom roku, ne duljem od 5 godina, prilagoditi kapacitete Zatvora u Zagrebu potrebama smještaja osoba lišenih slobode. Iz Izvješća o radu Pučkog pravobranitelja za razdoblja od 2008. do 2013. godine proizlazi postojanje velikog broja pritužbi osoba lišenih slobode koje se u većini slučajeva odnose na smještaj i povredu prava propisanih Zakonom i izvršavanju kazne zatvora te Zakonom o kaznenom postupku, odnosno Pravilnikom o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje prigovora, temeljem čega je Pučki pravobranitelj tijekom 2007. godine pregledao zatvore u Karlovcu, Rijeci, Puli, Varaždinu te Kaznionicu u Valturi, tijekom 2008. godine zatvore u Bjelovaru, Osijeku, Požegi, Puli, Rijeci, Sisku, Varaždinu i Zagrebu te kaznionicu u Glini, Lepoglavi, Požegi, Valturi i Turopolju, kao i odgojne zavode u Požegi i Turopolju te zatvorsku bolnicu, tijekom 2009. godine ponovio je između ostalih i obilazak Zatvora u Zagrebu, dok je tijekom 2010. godine ponovio i pregled zatvora u Sisku, Rijeci, Puli i Karlovcu te kaznionice u Glini i Lepoglavi, kojim pregledima je kroz sve naprijed navedeno razdoblje, utvrđen velik broj povreda ili ugrožavanja prava osoba lišenih slobode proizašlih iz prenapučenosti zatvora koja se iz godine u godinu povećava, tako da je ocjena pravobranitelja da se radi o zabrinjavajućoj situaciji, s time da je pravobranitelj istaknuo da je pregledima utvrđeno i to da se u cijelom zatvorskom sustavu ili povodom preporuka Pučkog pravobranitelja ili na vlastitu inicijativu, poduzimaju brojne aktivnosti s ciljem poboljšavanja uvjeta života osobama kojima je oduzeta sloboda, iako se u pravilu radi o manjih zahvatima koje financiraju sami zatvori. Tijekom daljnjih pregleda 2011., 2012. i 2013. godine nije se utvrdilo bitnije poboljšanje uvjeta u zatvorima, poglavito što se tiče Zatvora u Zagrebu. Pučki pravobranitelj je u svom izvješću temeljem pregleda Zatvora u Zagrebu ukazao i to da se veliki broj pritužbi odnosi na sanitarne čvorove koji nisu potpuno odvojeni od ostatka prostorije, već ih od ostatka prostorije djelomično razdvaja zid visine od oko 180 cm, radi čega je tijekom pregleda 2009. godine ukazao na loše higijenske standarde. Istaknuo je da još nije započeta izgradnja objekta u Zatvoru u Zagrebu tijekom 2010. godine, iako su od odluke Ustavnog suda (U-III-4182/2008), kojom se nalaže prilagodba kapaciteta Zatvora u Zagrebu u roku od 5 godina, protekle gotovo 2 godine.

Iz Izvješća Vijeća Europe, Odbora za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) koje Izvješće je sačinjeno u svezi pregleda Zatvora u Zagrebu u razdoblju od 19. - 27. rujna 2012. godine i kojim Izvješćem su utvrđene nepravilnosti te dane preporuke za stanje u Zatvoru u Zagrebu, utvrđeno je da Zatvor u Zagrebu ima službeni smještajni kapacitet od 400 mjesta, a da je u vrijeme posjeta Odbora isti pružao smještaj za 910 zatvorenika, s time da se zatvor sastoji od 9 ćelijskih modula gdje je smješten i Odjel za dijagnostiku koji prima osuđene zatvorenike iz cijele zemlje na početku izdržavanja kazne i odlučuje o njihovoj daljnjoj raspodjeli, tako da je Zatvor u Zagrebu u kojem je smještano dvostruko više zatvorenika nego što su njegovi smještajni kapaciteti, ocijenjen pogubnim u smislu utjecaja prenapučenosti, dok je utvrđeno da je standarda veličina ćelije oko 21 m2 u kojima je smješteno po 6 ili 7 zatvorenika (povremeno i 8), radi čega je preporuka CPT-a da hrvatske vlasti poduzmu korake da se smanji razina popunjenosti zatvorskih ćelija u svim zatvorima u Hrvatskoj, kako bi se osiguralo najmanje 4 m2 stambenog prostora po zatvoreniku, u koju površinu nisu uračunati prostori za sanitarne čvorove. U navedenom Izvješću je rečeno da su ćelije u Zatvoru u Zagrebu u pristojnom stanju, dobro prozračene i da imaju primjerenu umjetnu rasvjetu, s time da one ćelije koje gledaju na dvorište na prozorima imaju postavljene metalne rolete koje su u velikoj mjeri ograničavale pristup prirodnom svjetlu, dok su sanitarni čvorovi u većini ćelija odijeljeni samo do pola te su se zatvorenici žalili na nedostatak privatnosti i higijenske uvjete, radi čega je preporuka CPT-a da se sanitarni čvorovi u potpunosti odijele do razine stropa, a metalne rolete na prozorima prema dvorištu da se zamijene alternativnim sigurnosnim uređajima radi pristupa prirodnog svjetla. CPT je za sve zatvore u Hrvatskoj utvrdio da su zatvorenicima i pritvorenicima ponuđena 2 sata boravka na otvorenom za tjelovježbu kao i da je svim zatvorenicima ponuđen individualni plan izdržavanja kazne, čime im je teoretski dopušten pristup radu i strukovnim aktivnostima ovisno o njihovoj ocjeni, koju mogućnost mnogi od zatvorenika nisu iskoristili, a da pritvorenici u Zatvoru u Zagrebu provode 22 sata dnevno zaključani u svojim ćelijama te da im nije dostupna nikakva vrsta organiziranih aktivnosti, osim 1 sata tjedno za pristup zatvorenom košarkaškom igralištu, radi čega je stavljena preporuka za poboljšanje programa aktivnosti te produljenje trajanja tjelovježbe na otvorenom.

Također, CPT pridodaje posebnu pažnju održavanju kvalitetnih kontakata s vanjskim svijetom za sve osobe lišene slobode, dok je pregledom zatvora u Hrvatskoj utvrdio da su zakonski okviri vezani uz posjete ostali nepromijenjeni te omogućavaju zatvorenicima 2 mjesečna posjeta u trajanju od sat vremena, a pritvorenicima 6 mjesečnih posjeta u trajanju od 15 do 60 minuta uz mjesečne bračne posjete u trajanju od 2 - 4 sata, dok je stajalište CPT-a da se svim zatvorenicima mora omogućiti minimalno sat vremena posjeta tjedno jer je poželjno da zatvorenici imaju posjete svaki tjedan.

12. Prema podacima koji se tiču samog tužitelja, a vezano za njegovo zdravstveno stanje treba navesti da je u spis priložen i zdravstveni karton iz kojeg se vidi da mu je za vrijeme boravka kako u [adresa] za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu tako i u Kaznionici u Turopolju pružana zdravstvena zaštita, a vidi da je u nekoliko navrata bio i upućen u specijalističke zdravstvene ustanove radi problema sa disanjem te radi upale pluća te da mu je propisivana terapija i lijekovi. Tužitelj je od ranije imao zdravstvene tegobe koje su nastale kao posljedica prometne nesreće iz 1996. godine kada je zadobio niz teških tjelesnih povreda među kojima je bila i ozljeda pluća, a što je imalo za posljedicu upalu pluća kao komplikaciju serijskih prijeloma rebara. Tužitelj je po zaprimanju u Centar za dijagnostiku bio uredno pregledan od liječnika te mu je propisana odgovarajuća terapija. Isto tako daljnji tretman odnosno liječenje provođeno je i u Kaznionici u Turopolju od strane tamošnjeg liječnika s upućivanjem u specijalističke ustanove odnosno u zatvorsku bolnicu. Vještak dr. Slavko Miklić detaljno u nalazu i mišljenju opisuje zdravstveno stanje tužitelja prije izdržavanja kazne odnosno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora a također i liječenje koje je uslijedilo kasnije po izlasku iz zatvorskog sustava. Prema mišljenju vještaka kod tužitelja je tijekom izdržavanja kazne zatvora došlo do pogoršanja u odnosu na ranije zdravstveno stanje koje se odnosi prvenstveno na tegobe dišnih organa a što je bilo dijelom zbog uvjeta u kojima je tužitelj boravio a dijelom i zbog pušenja kojeg se tužitelj nije odrekao kao što mu je pulmolog ponavljano savjetovao. U svom dopunskom očitovanju vještak navodi da je teško odrediti postotak ili omjer pogoršanja zdravstvenog stanja i posebno razlučiti doprinos samog tužitelja, prvenstveno pušenja, te s druge strane uvjeta u kojima je boravio u zatvoru jer pored toga i sama priroda bolesti tužitelja ima progresivni tok.

Dakle, kada se razmotri zdravstveno stanje tužitelja prije izdržavanja kazne te ono kako je opisano po izlasku iz zatvorskog sustava može se utvrditi da kod tužitelja doista postoji određeno pogoršanje u smislu otežanog disanja tj. tegoba dišnih organa. Međutim, kako nije moguće nedvojbeno razlučiti koliki udio predstavlja doprinos tužitelja zbog konzumiranja duhana, koliko sam progresivni tijek i narav bolesti a koliko uvjeti boravka u zatvoru na pogoršanje zdravstvenog stanja, to sud smatra da tužitelj nije na nedvojben način dokazao da bi pogoršanje zdravstvenog stanja uslijedilo isključivo zbog uvjeta boravka u zatvorskim ustanovama odnosno da bi upravo ti uvjeti bili uzrokom daljnjih zdravstvenih tegoba. Naime, tužitelj je i od ranije bio osoba koja je imala upalu pluća kao posljedicu ozljeđivanja te je u tom smislu morao biti svjestan da će nezdravim načinom života izvjesno pogoršati tijek bolesti a što onda ima za slučaj zdravstvene komplikacije koje su se upravo i manifestirale tijekom boravka u zatvoru. Činjenica je da boravak u sredini relativno zatvorenog sustava sa većim brojem ljudi pogoduje pojavi određenih oboljenja, a kod tužitelja je to bilo u vidu problema s plućima. Međutim takve stvari teško se mogu s obzirom na narav i svrhu zatvorskih ustanova u potpunosti spriječiti. Tužitelj je morao biti svjestan da će nepridržavanjem zdravog načina života i povredama od ranije i oslabljenoj funkciji organizma drastično povećati mogućnost oboljenja, pa je u tome onda na njemu i glavni teret odnosno odgovornost. S druge strane sama upala pluća kao takva može se dobiti i izvan zatvorskih prostorija, a kako je tužitelju bila omogućena zdravstvena skrb očito je da je njegova bolest bila pod nadzorom i da je uspješno liječena. To što su kasnije zaostale povećane tegobe ne može se pripisati samo činjenici upale pluća jer kako je ranije navedeno tužitelj je i od prije bio zdravstveno rizična osoba, nije se pridržavao preporučenih liječničkih uputa o prestanka konzumiranja duhana, a i sama narav bolesti od ranije imala je tendenciju progresije što znači da je i najmanja okolnost bila mogući okidač koja bi dovela do pogoršanja bolesti (obična prehlada, nazeb, propuh i sl.). Zato sud ne nalazi na strani tuženice propust odnosno odgovornost koja bi se mogla dovesti u neposrednu uzročno-posljedičnu vezu sa daljnjim zdravstvenim tegobama koje tužitelj danas ima s obzirom da tužitelj nije dokazao jasnu poveznicu između uvjeta smještaja i pogoršanja od ranije prisutne bolesti, pored činjenice vlastitog rizičnog ponašanja.

13. Što se tiče samog kapaciteta prostorija u kojima je tužitelj bio smješten onda treba navesti da je doista prostor u kojem je boravio u [adresa] za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu kao takav bio neodgovarajući jer površina s obzirom na broj zatvorenika nije udovoljavala uvjetima propisanim ne samo što se tiče izdržavanja kazne zatvora nego i prihvaćenim međunarodnim standardima. Upravo ovi skučeni uvjeti u kojima su zatvorenici morali boraviti 22 sata dnevno, jesti, obavljati higijenu u neadekvatnim uvjetima jer sanitarni čvor nije bio na odgovarajući način odvojen od ostatka sobe, nesumnjivo predstavljaju povredu elementarnog dostojanstva svakog čovjeka čime je on izložen određenom stupnju poniženja pa čak i dehumanizacije.

14. S druge strane pak uvjeti u Kaznionici u Turopolju su u tom smislu na puno višem nivou te sud temeljem pribavljenih podataka pa čak i iskaza samog tužitelja odnosno svjedoka FU nije utvrdio povredu koja bi se ticala niti smještajnih uvjeta niti postupanja prema zatvorenicima od strane zatvorskog odnosno medicinskog osoblja a niti u smislu lišenja elementarnih ljudskih prava (higijena, prehrana, boravak na svježem zraku, slobodno vrijeme i sl.). Naprotiv sobe u kojima je tužitelj boravio u Kaznionici u Turopolju bile su otključane tijekom čitavog dana i iz njih se moglo izaći u krug kaznionice što onda znači da je eventualno postojanje kakvog prostornog ograničenja što se tiče površine sobe i broja zatvorenika bilo kompenzirano mogućnošću slobodnog kretanja po drugim prostorima. Prvenstveno ovdje treba navesti da je to vanjski dio kaznionice a potom i prostorija za odmor, gledanje TV programa, razne mogućnosti provođenja slobodnog vremena i bavljenje određenim aktivnostima. Isto tako prehrana je organizirana u blagovaonici što znači da se ne jede u sobama u kojima se boravi. Nadalje, tužitelj je koristio i određene pogodnosti te mu je bio omogućen izlazak izvan kaznionice tijekom mjesečnog razdoblja u nekoliko puta a koristio je i tzv. osmosatni dnevni izlazak. Sve navedeno ukazuje da je tužitelj imao na raspolaganju dovoljno prostora i dovoljno sadržaja kojima je mogao osigurati kvalitetno provedeno vrijeme unutar zatvorske ustanove. Što se pak tiče prehrane i sam tužitelj navodi da je prehrana bila u skladu sa njegovim zdravstvenim stanjem. I zdravstvena zaštita tužitelju je bila osigurana jer o tome u prilog govori dosta opsežan medicinski karton i liječnička dokumentacija a okolnost što je jedanput ili dvaput dobio "tuđu terapiju" odnosno što je na dopust otišao neopskrbljen dovoljnom količinom lijekova ne može se pripisati ni u kakvu povredu osnovnih a kamoli nekih drugih zaštićenih vrijednosti odnosno prava pojedinca. Uostalom, tužitelj zbog navedenog nije trpio nikakve štetne a niti trajne posljedice. Higijenski uvjeti u Kaznionici u Turopolju također su bili zadovoljavajući, sanitarni čvor i tuševi bili su dostupni svakodobno, a određeni problemi za vrijeme radova nikako ne mogu značiti kršenje prava na ljudsko dostojanstvo. Tužitelj tijekom perioda izdržavanja kazne zatvora nije bio radno angažiran jer mu to njegovo zdravstveno stanje nije dopuštalo pa niti u tome sud ne nalazi povredu njegovih prava.

15. Odredbom čl. 23 st. 1 Ustava Republike Hrvatske propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja, odredbom čl. 25 st. 1 Ustava Republike Hrvatske propisano da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora poštivati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo i odredbom čl. 35 Ustava Republike Hrvatske propisano je da svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Nadalje, odredbom čl. 3 Konvencije propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut ponižavajućem postupanju ili kazni.

Nadalje, sukladno Zakonu o izvršavanju kazne zatvora svaki zatvorenik ima pravo, između ostaloga, na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, stručnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, dodir s vanjskim svijetom, boravak na otvorenom prostoru najmanje 2 sata dnevno i druga prava (čl. 14). Sukladno istom Zakonu, prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, te zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele (čl. 74). Sukladno istom Zakonu, zatvorenicima također mora biti omogućeno svakodnevno pranje tijela (čl. 76), te im se mora osigurati liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 103.). Nadalje, Pravilnikom o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (Narodne novine, broj 92/02) propisano je da se zatvoreniku mora osigurati u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i Kućnim redom zatvora.

16. Temeljem čl. 19 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr, a odredbom čl. 1100 ZOO-a propisano je propisano je da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju, s time da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, kao i tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.

Iz svih provedenih dokaza proizlazi da je jedino za vrijeme boravka u [adresa] za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu tijekom 29 dana tužitelju bilo uskraćeno pravo na odgovarajući smještaj u smislu propisane površine prostorije i broja zatvorenika kao i mogućnost nesmetanog obavljanja fizioloških potreba odnosno higijene kao i konzumiranja hrane u primjerenim uvjetima. Zbog navedenog, valjalo mu je dosuditi iznos od 1.500,00 eur temeljem čl. 1100 ZOO.

17. Što se tiče boravka u Kaznionici u Turopolju sud ne nalazi nikakvih povreda prava osobnosti poglavito ne ponižavajućeg odnosno nečovječnog postupanja odnosno povrede dostojanstva jer je tužitelj imao mogućnost slobodnog kretanja unutar zatvorske ustanove tijekom čitavog vremena boravka, bila mu je osigurana odgovarajuća vrsta prehrane, higijenski uvjeti su bili zadovoljavajući a sanitarni čvor dostupan također tijekom cijelog dana, zdravstvena zaštita korištena je radi liječenja postojećih i novih zdravstvenih tegoba, korištene su pogodnosti u vidu dnevnih odnosno osmosatnih izlazaka iz kaznionice i provođenja vremena sa članovima obitelji. Zato ovdje nema zakonskih uvjeta dosuditi bilo kakvu novčanu naknadu.

18. Odluka o parničnom trošku tuženice temelji se na odredbi čl. 154 st. 2, čl. 155 i čl. 163 ZPP. Tužitelj je uspio u parnici po pitanju osnove 10%, a po pitanju visine 23% što čini uspjeh tužitelja od 33%. Tuženica je po pitanju osnove uspjela 90%, a po pitanju visine 77% što čini uspjeh od 167 %. Kada se oduzme 167 od 33 i podijeli sa 2 dobije se uspjeh tuženice u parnici od 67%. Tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu 200,00 eur po Tbr. 8/1 Tarife, te zastupanje na ročištima 6.4.2016., 15.6.2016., 20.9.2016., 17.7.2018. 7.6.2024. i 3.12.2024. po 200,00 eur po Tbr.9/1 Tarife što ukupno iznosi 1.400,00 eur. S obzirom na uspjeh u parnici od 67,00% tuženici je valjalo dosuditi trošak u iznosu od 938,00 eur.

U Zagrebu, 23. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka presude, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po ODO