REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-100/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽIZ iz [adresa], zastupane po punomoćnici Biserki Radolović, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica 24A – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, zastupane po punomoćniku Ediu Slivaru, odvjetniku iz Pule radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Biserke Radolović, odvjetnice iz Pule i punomoćnika tuženika Edia Slivara, odvjetnika iz Pule, te održanog ročišta za objavu presude dana 23. siječnja 2025., istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, OIB: 16089706543 da tužiteljici ŽIZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće za razdoblje od prosinca 2013. do travnja 2019.godine, isplati ukupan iznos od 15.315,42 eura bruto zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

-356,60 eura počevši od 15. siječnja 2014. godine

-168,95 eura počevši od 15. veljače 2014. godine

- 42,03 eura počevši od 15. ožujka 2014. godine

-281,45 eura počevši od 15. travnja 2014. godine

-161,73 eura počevši od 15. svibnja 2014. godine

-235,77 eura počevši od 15. lipnja 2014. godine

-112,02 eura počevši od 15. srpnja 2014. godine

-478,79 eura počevši od 15. kolovoza 2014. godine

-181,84 eura počevši od 15. rujna 2014. godine

-178,21 eura počevši od 15. listopada 2014. godine

-113,21 eura počevši od 15. studenog 2014. godine

-248,64 eura počevši od 15. prosinca 2014. godine

-169,07 eura počevši od 15. siječnja 2015. godine

- 46,72 eura počevši od 15. travnja 2015. godine

-370,11 eura počevši od 15. svibnja 2015. godine

-464,67 eura počevši od 15. lipnja 2015. godine

-287,42 eura počevši od 15. srpnja 2015. godine

-247,26 eura počevši od 15. kolovoza 2015. godine

-626,71 eura počevši od 15. rujna 2015. godine

-328,70 eura počevši od 15. listopada 2015. godine

-93,26 eura počevši od 15. studenog 2015. godine

-370,19 eura počevši od 15. prosinca 2015. godine

-411,58 eura počevši od 15. siječnja 2016. godine

-804,93 eura počevši od 15. veljače 2016. godine

-377,71 eura počevši od 15. ožujka 2016. godine

-180,38 eura počevši od 15. travnja 2016. godine

-256,83 eura počevši od 15. svibnja 2016. godine

-313,83 eura počevši od 15. lipnja 2016. godine

-173,95 eura počevši od 15. srpnja 2016. godine

-316,10 eura počevši od 15. kolovoza 2016. godine

-521,15 eura počevši od 15. rujna 2016. godine

-124,94 eura počevši od 15. listopada 2016. godine

-247,54 eura počevši od 15. studenog 2016. godine

-370,58 eura počevši od 15. prosinca 2016. godine

-207,73 eura počevši od 15. siječnja 2017. godine

-303,42 eura počevši od 15. veljače 2017. godine

-269,64 eura počevši od 15. ožujka 2017. godine

-134,81 eura počevši od 15. travnja 2017. godine

-143,43 eura počevši od 15. svibnja 2017. godine

-282,16 eura počevši od 15. lipnja 2017. godine

-310,67 eura počevši od 15. srpnja 2017. godine

-256,43 eura počevši od 15. kolovoza 2017. godine

-157,38 eura počevši od 15. rujna 2017. godine

-104,96 eura počevši od 15. listopada 2017. godine

-112,14 eura počevši od 15. studenog 2017. godine

-255,09 eura počevši od 15. prosinca 2017. godine

-142,75 eura počevši od 15. siječnja 2018. godine

-146,63 eura počevši od 15. veljače 2018. godine

-149,89 eura počevši od 15. ožujka 2018. godine

-205,30 eura počevši od 15. travnja 2018. godine

-167,28 eura počevši od 15. svibnja 2018. godine

-196,37 eura počevši od 15. lipnja 2018. godine

-188,26 eura počevši od 15. srpnja 2018. godine

-221,20 eura počevši od 15. kolovoza 2018. godine

-189,98 eura počevši od 15. rujna 2018. godine

-180,73 eura počevši od 15. listopada 2018. godine

-220,23 eura počevši od 15. studenog 2018. godine

-120,33 eura počevši od 15. prosinca 2018. godine

-205,47 eura počevši od 15. siječnja 2019. godine

-204,67 eura počevši od 15. veljače 2019. godine

-289,26 eura počevši od 15. ožujka 2019. godine

-286,34 eura počevši od 15. travnja 2019. godine

pa sve do isplate, po stopi zatezne kamate koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po

./

stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotne poena, sve u roku od 15 dana, dok se u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos tužiteljica odbija.

II Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA, Santoriova ulica – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Via Santorio 24A, OIB: 16089706543 da tužiteljici ŽIZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.894,31 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 23. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je, između ostalog, i u razdoblju od prosinca 2013. u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika kao liječnik specijalist neurolog i to od 12.01.2012. godine kao rukovoditelj Djelatnost za neurokirurgiju, od 01.06.2014. kao Voditelj odjela u Odjelu za neurokirurgiju te od 01.12.2016. kao liječnik specijalist u Jedinici opće neurologije, Odjel za neurologiju. Tužitelj za navedena razdoblja da ima pravo na plaću i naknade sukladno Zakonu o radu te Kolektivnim ugovorima i Temeljnim ugovorima. Odredbama čl. 86. odnosno 94. (ZR/2014) da je određeno da radnik ima pravo na povećanje plaće za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanima ili nekim dr ugim danima za kojem je zakonom određeno da se ne radi. Sukladno čl. 57. odnosno čl. 55. (KU/2018) te Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dohodak, radnik u djelatnosti zdravstvea i zdravstvenog osiguranja, kao specijlist neurolog, da ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 25%. Doktori medicine da ostvaruju i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život I zdravlje ljudi i to dodatkom na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće (čl. 57 KU) odnosno za u razdoblju od 01.12.2013. do 01.10.2015. godine u visini od 10% (čl. 59 KU/2013). Nadalje, čl. 60. KU/2013 da je određeno i pravo na uvećanje osnovne plaće za odrađene godine navršenog radnog staža te pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako jet o za njega povoljnije (čl. 36. st. 2. KU/2013. odnosno čl. 34. st. 2. KU/2018). Odredbom čl. 60. st. 1. ZR i čl. 81. ZR da je određeno pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora u visini određenoj Kolektivnim ugovorom odnosno Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegoe prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu I naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/2012. odnosno čl. 58. st. 1. TKU radniku za vrijeme bolovanja do 42 dana da pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Dakle tužitelj, kao radnik tuženika, da ima pravo na plaću i naknadu plaće obračunatu i sukladno navedenim

./

dodacima kao Ii dodatak za doktorat znanosti, i to kumulativno, i to kako za redovan rad tako i za prekovremeni rad. Navodi da je naknada za prekovremeni rad dio osnovne plaće, sukladno čl. 51. st. 1. KU, te se osnovna plaća obračunava na način da istu čine naknade sa svim dodacima za redovni rad I naknada sa svim dodacima za prekovremeni rad. Naime, tužitelj da ima pravo na sve dodatke sukladno ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru, temeljnom kolektivnom ugovoru i Zakonu o radu (i to one koji su za radnika povoljniji), koja prava se kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovni rad i naknada sa svim dodacima za prekovremeni rad, a tuženik, protivno navedenom, u utuženom razdoblju da nije obračunavao plaću tužitelja na taj način te tužitelju nije isplatio plaće i naknade plaće u visini koja istom i pripada, a koji se obračun vrši na način da se i na prekovremeni rad obračunavaju s navedeni dodaci. Nadalje navodi da i za vrijeme bolovanja odnosno naknade za korištenje godišnjeg odmora tužitelju nije isplaćeno u iznosu kojem istog i pripada. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom – podneskom od 18. listopada 2024. (list 330-332 spisa), tužiteljica predlaže da sud donese presudu kako je pobliže opisano u izreci.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik kao poslodavac ističe da u cijelosti isplaćuje plaću tužitelju kao I svim ostalim radnicima na temelju ugovora o radu i po odredbama kolektivnog ugoovora a obračrun plaće za sve radnike izvršava se temeljem zakonskog propisa po programu za obračun plaća, tzv. Centralni obračun podataka (COP), koji program je temeljem zakonskog propisa izradila i vodi Financijska agencija a uveden je u primjenu u lipnju/srpnju 2014. godine. Nadalje tuženik postupa i po uputi o evidenciji radnog vremena i obračunu plaća koju uputu je temeljem odredbi kolektivnog ugovora izdalo Ministarstvo zdravstva. Međutim, prije nastavka izlaganja u odgovoru na tužbu, potrebno je istaknuti neke detalje koji se u ovom postupku a i u drugim postupcima koji su pokrenuti radi isplate razlike plaće zbog pogreške u primjeni određenih propisa i ugovora ne spominju ili navode, jer tvrdnja iz tužbe je vrlo jednostavna – tuženik pogrešno obračunava plaću i to godinama ali ne navodi se u čemu je greška i kako bi to bilo potrebno obračunati tu plaću, već se navodi da greška iznosi 500,00 kuna mjesečno ali ne navodi se po kojoj osnovi i dodacima bi taj iznos nastao. Nadalje, ako je nekom radniku pogrešno obračunata plaća, tada je to očito osnova za ulaganje zahtjeva za zaštitu prava jer to nije novčano potraživanje, to je greška u izvršavanju rješenja o plaći koja odluka je tužitelju dostavljena i u kojem rješenju je navedeno da se među ostalim tužitelju isplaćuje 25% po osnovi posebnih uvjeta rada a u tužbi se to isto potražuje, iako je kolektivnim ugovorom to uređeno. Tužitelj godinama nije imao primjedbe na takav obračun plaće i sada nakon mnogo godina, bez ulaganja zahtjeva za zaštitu prava, podnosi tužbu i tvrdi da je oštećen a ne navodi u čemu je greška u obračunu, već samo predlaže da se financijskim vještačenjem utvrdi visina razlike plaže. Dakle, FINA kao operater na tome programu izvršava obračun plaća za sve institucije predviđene propisom pa tako i za tuženika i tuženik nema nikakvog utjecaja u obračun plaća, može samo unijeti podatke o radnicima i ostvarenim radnim satima a ostale elemente obračuna plaće, dodatke i slično, temeljem primjene kolektivnog ugovora i njegovog tumačenja provodi u svojemu djelovanju FINA, primjenjujući sve zakonske propise i tumačenja tih propisa u njihovoj primjeni. Stoga i prije svega, tuženik smatra da je tužitelj u slučaju da je smatrao da se njemu pogrešno obračunava plaća ili neki dodatak na plaću, dakle da se je neko njegovo pravo kao radnika prekršilo, morao se je prethodno obratiti vansudskim zahtjevom za zaštitu prava tužitelju kao poslodavcu da bi mogao ovu tužbu uložiti. Naime, u suštini

./

ovoga spora nije da li tužitelju pripada neka isplata nekog novčanog iznosa već je suština spora u tome da tužitelj kao radnik tvrdi da se njemu krši neko radno pravo i ne obračunava mu se dodatke, slično kao da s potražuje da mu nije određen dnevni odmor te je time radio prekovremeno ili da nije koristio dnevni odmor. Dakle, prije predloženog sudskog vještačenja potrebno je nedvosmisleno utvrditi da li tužitelju po propisima pripadaju određene isplate a da bi se to utvrdilo, sud će uz tvrdnje koje iznosi tužitelj u tužbi i njegova tumačenja zakonskih propisa na tu temu, morati uzeti u obzir i razmotriti i navode iz pismenog pravnog mišljenja koje je naručilo Ministarstvo zdravstva a izradio profesor dr. sc. ŽI. Naime, da bi se utvrdilo da li tužitelj ima neko radno pravo, odnosno pravo na obračun nekog dodatka na plaću, mora postojati izričito postavljeni zahtjev da mu se to pravo prizna, dokazi da to pravo pripada tužitelju temeljem propisa i tumačenja odredbi kolektivnog ugovora. Obvezatno tumačenje propisa - kolektivnog ugovora daje zajedničko povjerenstvo, tumačenje se daje u formi zaključaka koji se usvajaju na sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te je o osnovama po kojima isplatu potražuje tužitelj donio zaključke odnosno tumačenja. Tuženik primjenjuje sve propise i tumačenja pa na tu okolnost predlaže saslušanje svjedoka BI, pomoćnika ravnateljice zaduženog za primjenu obračuna plaća. Tuženik smatra da je u ovome sporu (a i u drugim sporovima) potrebno utvrditi na koji način zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora smatra da se primjenjuje kolektivni ugovor i konkretno ako postoji tvrdnja tužitelja da je oštećen u priznavanju uvećanja od 25% po osnovi posebnih uvjeta rada i to točno za razdoblje rada prekovremenog i rada blagdanom, te naknade za godišnji odmor, tada će povjerenstvo koje se sastoji od 6 osoba na vrlo brz, jednostavan i u potpunosti prihvatljiv način za sve učesnike u sporu donijeti svoje tumačenje određenog spornog pitanja i to ili na svojoj sjednici ili na sudskoj raspravi na kojoj se njih može pozvati kao svjedoke odnosno članove određenog ovlaštenog organa koji će sudu pomoći u utvrđivanju činjeničnog stanja odnosno razjasniti što je precizno mišljeno u određenim odredbama kolektivnog ugovora i kako se te odredbe imaju primjenjivati prema dogovoru stranaka – radnika i predstavnika poslodavca. Tuženik tvrdi da propise i tumačenja o isplati plaća primjenjuje pravilno a nije za očekivati da bi se moglo pripisati državi koja donosi te zakonske propise i uređuje njihovu primjenu i tumačenje neka slaba namjera ili pokušaj da radnike nepravilnim obračunom plaća dovodi u položaj oštećene osobe. Konkretno, ako kolektivno pregovaranje dovede do uređenja nekog područja radnih odnosa do određene situacije ili stanja, svaki radnik koji smatra da se njemu krše prava iz radnog odnosa ima pravo uložiti zahtjev za zaštitu prava i nakon obavezujućega tumačenja zajedničkog povjerenstva može očekivati da će to mišljenje biti primijenjeno i da će ili dobiti razliku plaće ili je neće dobiti. Stoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

3.U dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovore o radu (list 6-10), provedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Marinu Rameša (list 35- 243) kao i dopuna (list 253-271) te je proveden dokaz saslušanjem vještaka i izvršen je uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.

4.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi djelomično osnovanim.

5.Presudom Naslovnog suda posl. broj Pr-89/20 od 28. listopada 2022. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 115.394,08 kuna / 15.315,43 eur

./

kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća pa do isplate, pa je odlukom Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž R-93/23 od 2. srpnja 2024. ukinuta navedena presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. Pr-89/20 od 28. listopada 2022. i predmet je vraćen prostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist neurolog i to od 12.01.2012. godine kao rukovoditelj Djelatnost za neurokirurgiju, od 01.06.2014. kao Voditelj odjela u Odjelu za neurokirurgiju te od 01.12.2016. kao liječnik specijalist u Jedinici opće neurologije, Odjel za neurologiju. i da tužiteljica kao liječnik ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada – za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Nije sporno da je tužiteljica radila ovisno o potrebama posla prekovremeno, u dežurstvima, subotom, nedjeljom i državnim blagdanima o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis.

7.Sporno je među strankama da li tuženik ispravno obračunava plaću tužitelju u situacijama kada tužiteljica radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka i sukladno tome da li ispravno obračunava prekovremeni rad tužitelja. Također je sporno da li tužiteljici pripada pravo na isplatu dodataka na rad sukladno kolektivnom ugovoru i na prekovremene sate koje dodatke tuženik nije isplaćivao. Sporno je također da li je tužitelju isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor za utuženo razdoblje.Tuženik tvrdi kako je tužitelju isplatio sve naknade pa tako i dodatke na rad blagdanom.

8.Odredbom čl.1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj u čl.1. određuje koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, a u st. 2 propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi. Sukladno čl.5. istog zakona zaposlenici na dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće. Sukladno navedenim odredbama tuženik se neosnovano poziva na navedeni zakon kada kaže da se rad na blagdan uračunava u redovni rad i redovnu mjesečnu satnicu jer to navedenim zakonom nije propisano. Isto tako neosnovano se u tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva u zaključku 153 poziva na Zakon o blagdanima i neradnim danima iako tim zakonom kako je već rečeno nije propisano da se rad blagdanom uračunava u redovnu mjesečnu satnicu. Zakon o radu ne propisuje ništa dodatno u pogledu neradnih dana. Zakon o radu propisuje da radnici mogu raditi u punom i nepunom radnom vremenu. Isto tako čl. 65. Zakona o radu propisuje da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

9. Bitno je napomenuti kako je navedena materija različito propisana temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama u odnosu na Kolektivni ugovor za zdravstvo i zdravstveno osiguranje. Kolektivnim ugovorom za zdravstvo iz 2013. godine u čl.58 st.9 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem

./

mjesecu. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati. Stavkom 1. čl. 58 KU propisani su dodaci za rad noću subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni i turnusima. Čl.58. st.10. propisano je da se dodaci iz st. 1 međusobno ne isključuju. Čl.58. propisano je pravo na uvećanu plaću za 150% za rad na blagdane i neradne dane, a st. 4. istog članka propisano je da sati odrađeni na blagdan, neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dane Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu. Međutim temeljnim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike iz 2012. i 2017. koji se primjenjuje i na tuženika ne propisuje da rad blagdanom ulazi u redovnu mjesečnu satnicu. Naime takvo utvrđenje da bi rad blagdanom ulazio u redovnu mjesečnu satnicu protivno je odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima kao i Zakonom o radu koji propisuju da su blagdani neradni dani dakle da radnik na blagdan nije dužan raditi. Sukladno tome Temeljni kolektivni ugovor iz 2012. i 2017. godine ne sadrži takvu odredbu, a Granski kolektivni ugovori za zdravstvo od 2011. do 2018. godine to propisuju. Pravilo je da se kolektivnim ugovorima detaljnije definiraju prava radnika ovisno o struci i potrebama posla, ali u svakom slučaju prava propisana zakonom o radu ne mogu se smanjiti ili ograničiti kolektivnim ugovorom jer je to ugovaranje protivno kogentnoj normi zakona što takve odredbe čini ništetnim. Definicija redovnog mjesečnog fonda radnih sati u svim je kolektivnim ugovorima za zdravstvo jednak, a to je umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati rada dnevno, isto tako u svim je Granskim kolektivnim ugovorima prekovremeni rad svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Dakle ukoliko u redovni mjesečni fond ulaze radni dani i radni sati onda nema nikakve logike da u taj fond ulazi neradni dan i neradni sati. Upravo zato za rad blagdanom je drugačije propisana plaća ukoliko radnik ipak na taj dan radi, pa je ta plaća uvećana za 150%. Dakle pravilo je da se na dane blagdana ne radi jer su to neradni dani pa se oni kao takvi ne mogu uračunavati u redovnu mjesečnu satnicu niti u redovni mjesečni fond radnih sati. Naime, takvim obračunavanjem blagdana u redovnu mjesečnu satnicu vrši se diskriminacija prema radnicima koji na taj dan ipak rade, u odnosu na one koji ne rade, a primaju naknadu. Dakle radnici koji rade na blagdan moraju odraditi više sati mjesečno da bi im se nakon toga priznao prekovremeni rad, u odnosu na radnike koji u dane blagdana nisu radili, što je diskriminatorno. Prema stavu ovog suda poslodavac ne može radnika zadužiti za veći broj radnih sati od ostalih bez obzira da li mora raditi na dane blagdana jer mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba ostvariti u redovnom radu (GžR-27/15 Županijskog suda u Puli-Pola). Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci GžR- 1300/2019 od 21. listopada 2019. u kojoj kaže da iako je odredbom čl. 59KU/05 odnosno čl. 52 KU/13 definirana evidencija rada na blagdan i neradne dane kao redovni rad koji se ubraja u redovnu satnicu, to ne isključuje primjenu odredbe čl. 58. st. 9. KU/05 odnosno čl. 51. st. 9. KU/13 prema kojima prekovremeni rad predstavlja rad ostvaren povrh redovnog rada, a u koji ne ulazi rad na dan blagdana i neradni dan. Dakle, u situaciji kada radnik ne ostvari sate preko redovnog mjesečnog fonda sati, njegov rad blagdanom odnosno neradnim danom evidentiran se kao redovan rad i ubraja u redovnu satnicu sukladno čl. 52. KU/13, a ukoliko takve sate ostvari oni se u smislu čl. 51. st. 9. KU/13 smatraju prekovremenim radom.

10.Sukladno tome sav višak sati koji nastaje izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati predstavlja prekovremeni rad u smislu čl. 51 st. 9 KU/13, što je u skladu s odredbama Zakona o radu koji propisuju prekovremeni rad.

./

11.Tvrdnje tuženika kako se plaća obračunava u elektroničkom sustavu naziva COP (centralni obračun plaća) te da isti sam vrši izračun prekovremenih sati bez mogućnosti utjecaja na izračun, te da su sve javne službe dužne koristiti taj sustav za izračun plaće, sud uvažava ali to ne opravdava tuženika u smislu utvrđenih činjenica u ovom postupku kako je nepravilnim načinom obračuna prekovremenih sati tužitelj zakinut za dio plaće koji mu pripada. Tuženik u smislu svoje obveze primjene sustava COP i njegovog načina rada svoja prava može eventualno ostvarivati jedino od Republike Hrvatske koja je tu obvezu korištenja sustava propisala.

12.Tužitelj nadalje tvrdi kako mu tuženik nije isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na odrađene prekovremene sate. Odredbom čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora/13 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. Istim člankom propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Također prema odredbi čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a odredbom čl. 59. KU propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Dodatkom 1. naprijed navedenog Kolektivnog ugovora (NN 96/15) propisano je u čl. 4. da se u čl. 59. brojka 10% zamjenjuje sa brojkom 12%. Isto tako odredbom čl. 57. KU/18 je propisano da zbog iznimne odgovornost za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Sukladno navedenim odredbama proizlazi da je tužitelj kao liječnik za svaki odrađeni sat radio u jednakim uvjetima, dakle otežanim uvjetima rada, što jednako vrijedi za prekovremeni rad. Isto tako, tužitelj je imao jednaku odgovornost za život i zdravlje pacijenata u redovnom radu kao i u prekovremenom radu, stoga je neosnovana tvrdnja tuženika da tužitelju ti dodaci pripadaju samo na redovni rad. Naime, tužitelju se isplaćuju dodaci za prekovremeni rad, ali ti dodaci se međusobno ne isključuju već se oni primjenjuju kumulativno sa svim ostalim dodacima sukladno čl. 57. i 59. Kolektivnog ugovora zajedno sa dodacima za prekovremeni rad (takav stav potvrđuje Vrhovni sud RH u svom pravnom shvaćanju sa sjednice građanskog odjela od 9. prosinca 2019., kao i odluka Županijskog suda u Zagrebu Gž R- 588/2020). Sukladno navedenom tuženik je dužan tužitelju isplatiti razliku i po osnovi godišnjeg odmora koji nisu isplaćena u cijelosti.

13.Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Marinu Rameši. Iz nalaza i mišljenja - varijanta I (list 46 spisa) proizlazi da je nalaz sastavljen sukladno zadaći od 06. rujna 2021. godine. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka predstavlja isključivo zaključke temeljem financijskih izračuna prema nalogu suda, te ne prejudicira eventualna pravna pitanja vezana uz primjenjivost pojedinih propisa. Razlika bruto plaće u kunama nastala uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno Zakonskih akata

./

i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kako je navedeno u dijelu II/ ovog nalaza. Sveukupna razlika iznosi 105.211,68 kuna bruto u korist tužitelja. Pregled razlika po mjesecima nalazi se u Tablici 2, a pregled izračuna se nalazi u prilozima 2 - 5 ovog nalaza.

14.Sačinjena je prema uputi suda i varijanta II (list 249-266 spisa) a sve radi razlučivanja i vršenja obračuna sati po Zaključcima 148. i 153. pa vještak u dopuni (list 265 spisa) navodi da se manje isplaćeni sati prekovremenog rada odnose se na sate koje je tužitelj odradio preko mjesečnog fonda sati, u mjesecima u kojima je bio jedan ili više državnih praznika koji su padali u dane od ponedjeljka do petka. Tuženik je tužitelju sate obračunavao upravo na taj način osim u situaciji kada je Tužitelj radio za blagdan. U spomenutim situacijama tuženik nije tužitelju omogućio plaćeni slobodan dan na koji imaju pravo svi zaposleni u RH sukladno Zakonu o blagdanima. Na taj način je tužitelj u tim mjesecima premašio mjesečni fond sati, te je tako nastalo 64 neisplaćenih prekovremenih sati (kolona 1 u Prilogu 2). Ukoliko je iznos prekovremenih sati koji se dobije na način da se oduzme od broja radnih sati fond (kolona 6 – kolona 5 ) manji od stvarno isplaćenih sati u koloni 10, korišten je broj sati u koloni 10. Sveukupna razlika bruto plaće po svim osnovama, a prema zadaći, izračunata u ovoj varijanti nalaza iznosi 115.394,08 kune bruto. Cjelokupni izračun nalazi se u prilozima 2 - 5 ovog nalaza, a satnica prema kojoj je izračun napravljen u prilogu 1 nalaza. Vještak navodi (list 266 spisa) da je ova varijanta nalaza sastavljena sukladno zadaći od 06. rujna 2021. godine, odnosnu nalogu suda. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka predstavlja isključivo zaključke temeljem financijskih izračuna prema nalogu suda, te ne prejudicira eventualna pravna pitanja vezana uz primjenjivost pojedinih propisa. U ovoj varijanti nalaza efektivni mjesečni fond računa se jednako u čitavom tužbenom razdoblju. Razlika bruto plaće u kunama nastala uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno Zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kako je navedeno u dijelu II/ ovog nalaza.

15. U ponovljenom je postupku proveden dokaz saslušanjem vještaka financijske struke Marina Rameše (list 336-337 spisa) iz kojeg iskaza proizlazi da u cijelosti ustraje kod pisanog nalaza i mišljenja a vezano za primjenu Dodatka 3. KU, a što je pravno pitanje, nalaz i mišljenje je sačinjen pod pretpostavkom da se isti Dodatak nije primjenjivao do tada međutim, u skladu sa navedenim primjedbama izrađena je varijanta I. Na upit na koji je način utvrdio redovni mjesečni fond radnih sati za svaki utuženi mjesec i na koji način je utvrdio broj odrađenih sati u svakom pojedinom mjesecu za tužitelja uzimajući u obzir da kada tužitelj radi u turnusima da svaki njegov odrađeni sat bilo subotom, nedjeljom, blagdanom ili noću taj rad ulazi u redovni fond sati te tek ukoliko na taj način ukupni broj odrađenih radnih sati u pojedinom mjesecu prelazi redovni mjesečni fond sati koji se izračunava sukladno tumačenjima Povjerenstva tada isti predstavljaju prekovremeni rad koji se isto kao i za redovno odrađeni sat rada uvećava za sve dodatke na koje ima pravo tužitelj temeljem KU u povećanom iznosu sukladno KU za djelatnost zdravstvenog osiguranja. U svim varijantama nalaza broj sati odrađenih, odnosno prekovremeni sati utvrđeni su i računati na mjesečnom nivou dakle, isključivo u odnosu na mjesečni fond, a ne na pojedinačne dane u tjednu, turnusu te je nebitno da li su dani kada je tužitelj radio bili subota, nedjelja, blagdan

./

ili noć. Što se tiče mjesečnog redovnog fonda radnih sati on se utvrđuje u I varijanti nalaza na način da se broj dana u mjesecu ne računajući subote, nedjelje i blagdane koji padaju u inače radne dane (od ponedjeljka do petka), množi sa 8 (to je ustvari prema Zaključku 148.). U svom nalazu i mišljenju (varijanta I i varijanta II) primjenio je zaključak 148. i zaključak 153., a razlike između njih su slijedeće. Naime, u zaključku 148. su uključeni blagdani, a u zaključku 153. nema blagdana, a već je naprijed obrazložio kako se vrši izračun.Na pitanje tužitelja obzirom da je sukladno zaključku 153. redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna da li vještak može reći koliki je taj redovni mjesečni fond radnih sati za siječanj 2016. (kao primjer se uzima taj mjesec da se lakše razumije o čemu se vodi spor), vještak navodi da mjesečni fond sati je bio 168 sati, međutim redovni mjesečni fond radnih sati je bio 152 sata iz razloga što su dva blagdana padala u dane od ponedjeljka do petka.Pojašnjava da u mjesecu u kojem postoji jedan dan blagdana a pada na radni dan radnicima se taj radni dan uračunava u mjesečni fond sati, odrađenih, iako nisu bili na poslu. Radnik koji je taj dan blagdana i radio ako mu se u mjesečni fond radnih sati ubroji taj dan koji je faktički radio kao i taj dan koji se drugim radnicima, koji nisu radili, ubraja u mjesečni fond radnih sati tada radnik koji je radio ima prekovremene sate. Dakle, u stvarnosti COP nije tako radio jer nikome nije pisan minus, ali ne bi dobio niti prekovremeni sat, već bi dobio naknadu za blagdan od 8 sati. Inače nikada u svojim nalazima nije pisao prekovremeni rad samo zato što je pojedini djelatnik radio blagdanom nego isključivo kao zbroj odrađenih sati na nivou mjeseca u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati.

16. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao i dopunu u odnosu na matematički izračun, pa tako i izračunatu visinu naknade za prekovremeni rad tužitelja kao i neisplaćene dodatke za prekovremeni rad koju je ista utvrdila, a koju tuženik nije isplatio sukladno čemu je isplaćena i manja naknada za godišnji odmor prema prosječnoj plaći isplaćenoj u prethodna tri mjeseca. Sud je i nadalje stajališta da je da je varijanta II nalaza i mišljenja vještaka jasna i potpuna, te u skladu sa ostalim provedenim dokazima dakle stajalište je suda u konkretnom slučaju valja primijeniti varijantu II jer je tuženik prilikom obračuna plaće postupao suprotno zaključcima zajedničke komisije br.148 i 153. koji izrijekom utvrđuju da mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Naime valja ukazati na razliku između termina "redovni mjesečni fond sati" i "mjesečni fond radnih sati". Redovni mjesečni fond sati je broj sati u mjesecu za koje se radnicima isplaćuje plaća i/ili naknada plaće i naveden je u platnim listama, te je isti za sve radnike u Republici Hrvatskoj bez obzira na posao koji obavljaju. Mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. Dakle, redovni mjesečni fond sati definira sate koji se plaćaju kroz plaću i/ili naknadu, a mjesečni fond radnih sati definira broj sati u mjesecu koji se efektivno trebaju odraditi. Formulacija korištena u Kolektivnom ugovoru i Zaključcima (sati koje radnik treba odraditi) ne ostavlja mogućnost drugačije interpretacije nego da se radi o satima koji se stvarno moraju odraditi. Formalna razlika između Zaključka br. 153., od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) je u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak

./

radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati ali oba zaključka se u bitnome svode na isto, da je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana sa 8 sati. Konkeretno tuženik je radnicima koji nisu radili na blagdan uračunavao neradne dane i neodrađene sate u redovni mjesečni fond radnih sati isto kao ovjde tužitelju, iako je isti za blagdane radio. Time je ovdje tužena bolnica radnicima koji na blagdan nisu radili te sate uračavala kao odrađene, dok je radne sate radnici koja je radila na blagdan uračunavala kao pravo na plaću i time su ostvarivali isti fond radnih sati kao i radnici koji su na blagdan stvarno radili. Ako je mjesečni fond radnih sati (koji svaki radnik treba odraditi) za sve radnike isti tada radnik koji je radio na blagdan ne može imati veći broj radnih sati u odnosu na radnika koji nije radio na blagdan. Zaključno kada bi se efektivni mjesečni fond sati za tužitelja računao na jednak način kao i za druge djelatnike (da li nasumično izabrane ili nedmedicinsko osoblje) tada bi razlika plaće bila identična izračunima iz dopune nalaza i mišljenja koju je sud i dosudio.

17.Bitno je napomenuti da je u odlukama VSRH (Rev 1071/21, Rev 1293/21, Rev 1045/21) zauzet stav, koji stav dijeli i ovaj sud, da ako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18. Ovaj sud smatra da se u utuženom periodu imaju primijeniti i Zaključak 148. i to do zaključno 20. prosinca 2015., kao i Zaključak 153. od 21. prosinca 2015. pa nadalje, s time da je sud mišljenja da sukladno Zaključku 153. redovan mjesečni fond radnih sati mora biti jednak za sve radnike, bez obzira radili oni samo jutarnju smjenu, turnuse, dežurstva i sl. Redovni mjesečni fond radnih sati definiran je odredbom iz čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnom odredbom iz čl. 49. st. 10. KU/19, te između ostaloga i Zaključcima 148. i 153. i to na način da redovni mjesečni fond radnih sati predstavlja sate koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

18. Dakle zaključak ovoga suda je da je tuženik od 21. prosinca 2015. na pravilan način obračunavao redovan mjesečni fond radnih sati nemedicinskog osoblja (koji u pravilu ne rade neradnim danom), ali da isto nije učinio i za tužitelja jer između medicinskog i nemedicinskog osoblja ne smije postojati razlika u načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda sati sve sukladno Zaključku 153. Zaključkom 153. propisano je da redovni mjesečnih fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati. Četrdesetosatno tjedno puno radno vrijeme propisano je odredbom iz čl. 61. Zakona o radu; propisano je da radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od neprekidno 12 sati tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata (čl. 74 ZOR-a), kao i da radnik ima pravo na neprekidni tjedni odmor od najmanje 24 sata (čl.75. ZOR-a), dok je raspored radnog vremena u isključivoj domeni poslodavca. Kako subota i nedjelja predstavljaju radne dane, to je legitimno pravo sindikata i poslodavca da radi pravilnog obračuna redovnog mjesečnog fonda sati upravo ta dva dana u tjednu utvrde kao dane koji neće ulaziti u obračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a sve kako bi se zadovoljio zakonski kriterij 40 satnog radnog tjedna. Pravilnom primjenom zaključka 153. u redovan mjesečni fond radnih sati mogu se uračunavati samo radni dani umanjeni za subote i nedjelje, ali se pritom neradni dani ne smiju uračunavati u redovan mjesečni fond radnih sati. Neradni dani taksativno su navedeni u čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH (NN br.110/19). Dakle zaključno je stajalište ovog suda da u konkretnom slučaju valja primijeniti oba Zaključka 148. (do 20. prosinca 2015.), kao i Zaključak 153. (od 21. prosinca 2015.

./

pa nadalje) ali tumačenjem navedenih Zaključaka kako je naprijed obrazloženo jer bi svako drugačije tumačenje bilo na štetu medicinskog u odnosu na nemedicinsko osoblje. Sud smatra potrebnim ukazati na odluke u kojima je ovakav pravni stav zauzet kao što su odluka Županijskog suda u Karlovcu posl. broj: Gž R-111/2022 od 08. veljače 2022., presuda ŽS Karlovac posl. broj Gž R-51/2022 od 26. kolovoza 2022., presuda ŽS Osijek posl. broj Gž R 839/2022 od 01. prosinca 2022., presude Županijskog suda u Splitu Gž R-1164/21 od 19.07.2023., Gž R-111/22 od 19.12.2023. Konačno valja ukazati i na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-4957/2015 od 11. srpnja 2023. (Narodne novine 86/23) u kojoj Odluci je izražen stav da je upravo na sudu tumačenje svakog pojedinog propisa, svake zakonske norme prilikom njihove primjene na konkretan predmet pa tako i vjerodostojnih tumačenja koja također imaju snagu zakona. Stoga je prema motrištu ovog suda upravo na sudu tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora u svakom pojedinom slučaju cijeneći sve okolnosti toga slučaja polazeći pritom prvenstveno od zakonskih odredbi (Zakona o radu, Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj) a sve opet polazeći od temeljnog načela da odredbe Kolektivnog ugovora za pojedinu djelatnost pa tako niti tumačenja odnosno Zaključci Povjerenstva za tumačenje KU-a ne smiju biti nepovoljniji za zaposlenike od temeljnih zakonskih odredbi. Naime i suvremeni pravni sustavi država članica Europske Unije (Italije, Belgije) poznaju institut vjerodostojnog tumačenja ali ga opet ograničavaju zabranom retroaktivnosti i zabranom zadiranja u funkciju pravosuđa i sudske postupke u tijeku na što ukazuje i stav zauzet u navedenoj Odluci Ustavnog suda RH.

19.Isto tako bitno je ukazati i na zaključak sa osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 9. prosinca 2019. i zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

20.Tužitelju u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu pripadaju i zatezne kamate koje teku od svakog 15. u mjesecu na razliku bruto plaće za prethodni mjesec, osim u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u kojem je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Naime, tužitelji nema pravo na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.). Stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan.

21.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku pa je tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku priznat trošak i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanju na ročištu 04.10.2019. 100 bodova (Tbr.9/1), na ročištu 09.07.2020. 50 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska od 20.12.2021. 25 bodova (Tbr.8/3), za sastav podneska od

./

21.10.2022. i 26.05.2022. po 250 bodova (Tbr.8/1), zastupanje na ročištu 22.09.2022. 250 bodova (Tbr.9/2), za zastupanje naroištu 17.10.2024. 125 bodova (Rbr.9/2), za sastav podneska od 18.10.2024. 25 bodova (Tbr.8/3) i za zastupanje na ročištu 10.12.2024. 250 bodova (Tbr.9/1) što sve uvećano za PDV iznosi 3.562,50 eur. Tužiteljici je nadalje priznat trošak provedenog vještačenja u iznosu od 331,81 eur pa joj je ukupno na ime parničnog troška priznat iznos od 3.894,31 eur.

U Puli, 23. siječnja 2025. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- Tužiteljici po pun.

- Tuženiku po pun.

./