REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-130/2020-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Stanke Ružević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, sa sjedištem u [adresa], protiv I. tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., OIB: 82031999604, sa sjedištem u [adresa], i II. tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 17. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika I. tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog II. tuženika, 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.974,74 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2019. do isplate, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II. tuženika kojim potražuje isplatu iznosa od 8.974,74 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2019. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je osiguranik tužitelja NĆ stradala u prometnoj nesreći 12. veljače 1992. kao putnica u autobusu u vlasništvu I. tuženika, a koje vozilo je bilo osigurano kod II. tuženika. Rješenjem tužitelja broj IN-683308 od 1. srpnja 1993. osiguraniku NĆ priznato je pravo na invalidsku mirovinu čijom isplatom tužitelj trpi štetu, a uzrok nastale invalidnosti je 100% ozljeda na radu kao posljedica prometne nesreće u kojoj je stradala. Isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 1.1.2017. do 30.9.2019. tužitelju je nastala šteta u iznosu od 8.974,74 EUR (=67.620,18 kn), a koji iznos potražuje od I. i II. tuženika sa zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada 2019. do isplate.

2. I. tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, dok osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da bi osiguranica tužitelja po redovnom tijeku stvari stekla uvjete za punu starosnu mirovinu, stoga isplata invalidske mirovine nakon što je osiguranica navršila 65 godina, za tužitelja ne predstavlja štetu.

3. II. tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, odgovornost i pasivnu legitimaciju, dok osporava visinu potraživanja tužitelja.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitan je zapisnik o uviđaju (list 3-6 spisa), prijava o povredi na radu (list 7-10 spisa), nalaz i mišljenje (list 11-14 spisa), rješenje tužitelja broj IN 683308 (list 15-19 spisa), banka podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 20-41 spisa), obračun isplata (list 42 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 43 spisa), odgovor II. tuženika (list 44 spisa), odluka o otklonu zahtjeva (list 45 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na I. tuženika, a neosnovan u odnosu na II. tuženika.

6. Među parničnim strankama nesporna je pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak štetnog događaja, dok je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Sukladno čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 102/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u daljnjem tekstu: ZMO) zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, temeljem st. 2. toč. 1. istog čl. naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu. Sukladno čl. 164. st. 1. ZMO- a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

8. Međutim odredba čl. 27. st. 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Temeljem st. 2. istog čl. stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Nadalje, temeljem st. 3. istog čl. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

9. Za rješenje ovog spora potrebno je utvrditi da li su, i u odnosu na kojeg tuženika, mjerodavne odredbe ZMO-a ili ZOOP-a.

10. Odlučujući o reviziji u predmetu poslovni broj Rev-12/22 rješenjem od 12. siječnja 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje izraženo već i u ranijim odlukama Rev-x-388/2018 i Rev-5292/2019, da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

11. Tužitelj potražuje naknadu štete za isplaćenu invalidsku mirovinu za razdoblje od 1.1.2017. do 30.9.2019., u koje vrijeme je na snazi bila citirana odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Budući je temeljem navedene odredbe tužitelj od tuženika ovlašten potraživati iznos u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, tužitelj je dužan dokazati da postoji razlika invalidske mirovine u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP-a, odnosno da bi invalidska mirovina njegovog osiguranika u slučaju povrede na radu bila manja od one utvrđene rješenjem tužitelja broj 618761 od 14.8.2017. Budući tužitelj na te okolnosti nije predložio izvođenje dokaza sukladno čl. 221.a ZPP-a nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a niti u kojoj visini pa je tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika odbijen kao neosnovan.

12. U odnosu na I. tuženika, a s obzirom da je utuženo razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. rujna 2019., treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/2014, 33/15, 93/15, 120/16, 115/18) kojim je propisano, i to čl. 161., da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja time da naknada stvarne štete obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalog, novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

13. Kako visina zahtjeva proizlazi iz obračuna isplata koji predstavlja javnu ispravu i u kojem je naznačen ukupno isplaćen iznos koji predstavlja štetu za tužitelja, temeljem odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, zahtjev je utvrđen osnovanim u odnosu na I. tuženika te je odlučeno kao u toč. izreke ove presude.

14. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

15. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22).

16. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. I.tuženiku

3. II. tuženiku