Poslovni broj: Pr-111/2020-76

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Grbac, odvjetnik u Vodicama, protiv tuženika:

REPUBLIKA HRVATSKA, kojeg zastupa ODO u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja i zabrane diskriminacije, te povrede prava dostojanstva, nakon održane i zaključene glavne rasprave dan 11. prosinca 2024.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 23. siječnja 2025.g.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je svojim postupanjem, sustavno šikanirajući i uznemiravajući tužitelja na način da je slijedećim radnjama:

- pretraživanjem radnog stola i sadržaja na i u stolu,

- neodobravanjem korištenja godišnjeg odmora prema želji tužitelja i planu GO, odnosno, izjednačavanjem bolovanja i GO u smislu da je odsustvo radi bolesti ista stvar kao i godišnji odmor,

- stvaranjem pritiska putem drugih zaposlenika iz Carinske uprave koji poznaju tužitelja da istupi iz SCH kako ne bi više imao problema, odnosno, kako ne bi dobio otkaz,

- traženjem bezrazložnih očitovanja, a pogotovo onih na koje nikako nema zakonsko pravo a tiču se međuljudskih odnosa za koje je zadužen samo povjerenik za etiku,

- zaobilaženjem i u njegovom poslu onemogućavanjem povjerenika za etiku,

- zlouporabom instituta unutarnje kontrole u svrhu poređivanja međuljudskih odnosa u skladu s vlastitim željama i potrebama,

- zloupotrebljavajući institut disciplinskog postupka kako bi ostvario svoj cilj i disciplinirao tužitelja, odnosno, sindikat kojeg je tužitelj povjerenik,

oduzimajući tužitelju posao koji je radio do odlaska na bolovanje bez ikakvog pravnog temelja,

- neuvijenim i nedvosmislenim prijetnjama od strane predstojnice CU Šibenik,

- neodgovaranjem na predstavku, odnosno, prekoračenjem propisanog roka za odgovor iz KU za državne službenike i namještenike (NN 104/13, 150/13 i 153/13) od strane pročelnika PCU Split,

- neosiguravanjem uvjeta za rad sindikata kojega je tužitelj povjerenik sukladno čl. 98. KU za državne službenike i namještenike, tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, te da ga je navedenim postupcima doveo u neravnopravan položaj u odnosu na ostale službenike.

II. Tuženiku se zabranjuje svako daljnje isto ili slično postupanje pod prijetnjom novčane kazne.

III. Nalaže se tuženiku da poduzme mjere radi sprječavanja daljnjeg uznemiravanja.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.600,00 Eura u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 14.05.2015.g. navodi da je zaposlen u Ministarstvu Financija, Carinska Uprava od dana 15. rujna 2008. godine. Tijekom dosadašnjeg rada da je ocjenjivan najvišim ocjenama te da nikad nije bio pokretan disciplinski postupak protiv njega niti je ikad zabilježena primjedba vezana uz njegov rad. Dana 1. listopada 2013. godine da je na vlastiti zahtjev premješten iz [adresa] u [adresa] na radno mjesto višeg stručnog savjetnika u Područnom uredu Split, Carinski ured Šibenik, Služba za trošarine i posebne poreze. Tužitelj navodi da je premještaj sa radnog mjesta u Zagrebu na radno mjesto u [adresa] protekao bez ikakvih problema, te da se u potpunosti navikao na novu radnu sredinu, nove kolege te novo rukovodstvo. Dana 08. kolovoza 2014. godine tuženik da se učlanio u Sindikat carinika Hrvatske te da od tog trenutka trpi maltretiranje od strane njegovih neposrednih rukovoditelja, U suprotnosti sa radnom praksom sa kojom se tužitelj do tog trenutka susretao u državnoj službi, njegovi rukovoditelji gotovo svakodnevno da pretražuju sve njegove dokumente i traže očitovanje o njima. Također da započinju sa nelogičnom i neuobičajenom praksom gdje od tužitelja traže provjeru prijeđenih kilometara na svim vozilima na kojima se naplaćuje posebni porez pa medu ostalim traže provjeru svih takvih vozila iz 2013. godine. Dana 18. kolovoza 2014. godine poslije uobičajenog zahtjeva za godišnjim odmorom od 14. kolovoza 2014. godine, njegov neposredni rukovoditelj MŠ da mu zabranjuje odlazak na godišnji odmor gdje između ostalog navodi da tužitelj ne može na godišnji jer je, među ostalim, koristio bolovanje u trajanju od 1 . do 11. kolovoza 2014. godine. Tužitelj da je za svoj rad u 2013. godini od strane voditeljice službe MŠ ocjenjen s ocjenom "PRIMJERAN", dok u 2014. godini voditeljica službe MŠ kao prijedlog ocjene daje ocjene " ZADOVOLJAVA”. S obzirom na to da je tužitelj u 2014. kompletno odradio 486 predmeta s naplatom od cca 6.000.000,00 kn, što da je daleko iznad prosjeka ostalih djelatnika Carinskog ureda Šibenik zaduženih za iste ili slične poslove, tužitelj utemeljeno da predmnijeva kako je samo jedan parametar drugačiji u odnosu na 2013. godinu, a to da je tužiteljev ulazak u Sindikat carinika Hrvatske u kolovozu 2014. godine pa da stoga tužitelj nespornim smatra da je navedeno šikanozno ponašanje uzrokovano isključivo poradi diskriminacije tužitelja na osnovi članstvo u sindikatu. U vrijeme tužiteljevog odsustva sa posla, voditeljica Službe MŠ danima da pretražuje radni stol tužitelja na način da prevrće po svim stvarima kako službenim tako i privatnim predmetima. Ovakvo ponašanje da predstavlja ozbiljnu povredu privatnosti tužitelja, a s obzirom kako je opisano ponašanje voditeljice bilo naročito izraženo u vremenu od 19.08.2014. godine pa sve do 24.12.2014 godine, jasno da ukazuje na namjeru voditeljice da pokušava pod svaku cijenu pronaći inkriminirajuće "dokaze” o možebitnim nezakonitostima i nepravilnostima službenika i povjerenika SCH RŠ na način da zlorabi svoj položaj i ovlasti. Spoznaja o šikanoznom i diskriminirajućem ponašanju tuženika kod tužitelja da je izazvala strah, nesigurnost, te uvjerenje da radi u neprijateljskom okruženju, što da je imalo posljedice i po njegovo zdravstveno stanje. Ponašanja neposredno nadređenog rukovoditelja prema tužitelju da su uzrokovala su brojne zdravstvene smetnje tužitelju u vidu nesanice, nedostatka apetita, tjeskobe, te osjećaj straha i uznemirenosti od same pomisli na posao, koji je do ulaska u Sindikat carinika Hrvatske sa veseljem i entuzijazmom uspješno obavljao. S tim u svezi tužitelj da se obratio za stručnu pomoć psihijatra, koji je nakon pregleda donio dijagnozu Sy anxiosum et depressivum odnosno akutno stresno stanje te je tužitelju preporučena pošteda od stresa odnosno u ovom slučaju bolovanje jer se jedino na taj način mogao izbjeći stres uzrokovan maltretiranjem od strane rukovoditelja na radnom mjestu. Traženjem brojnih očitovanja, a u tom smislu poglavito traženjem očitovanja od strane zamjenika predstojnice CU Šibenik CŠ tužitelju da se želi izazvati osjećaj straha, nesigurnost, te ga prisiliti na pokornost. Naime, dana **.**.2014. CŠ da traži tužiteljevo očitovanje, te između ostalog traži objašnjenje izjave tužitelja da je izložen mobbingu i diskriminaciji. Na taj način CŠ da je djelovao izvan svojih ovlasti budući da je u konkretnom slučaju sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima (NN br. 92/05, 107/07, 27/08, 34/11, 49/1 1, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 1/15) te Etičkog kodeksa državnih službenika, nadležnost za postupanje u slučajevima problema u međusobnoj komunikacije između državnih službenika je u isključivoj nadležnosti povjerenika za etiku odnosno povjerljivog savjetnika. Tužitelju da ostaje nejasno zašto pročelnik PCU Split po saznanju o problemima u međusobnoj komunikaciji nije obavijestio povjerenika za etiku, što da je bio dužan, nego je to prepustio službeniku CŠ koji da je sudionik tog spora, gdje je isti, zlorabeći svoj položaj i ovlasti, koji mu isti daje, pokušao dodatno zaplašiti i uznemiriti tužitelja. Dana 28.studenog 2014. godine od strane djelatnika unutarnje kontrole da je proveden postupak nad tužiteljem i da je tužitelju pritom kao razlog za provođenje tog postupka naveden njegov sukob sa nadređenim službenicima te mobbing koji doživljava od istih razlog zbog kojeg je izdan nalog za unutarnju kontrolu pa da je tako navedeno i u zapisniku Klasa: 043-03/ 14-03/32, Ur.br.: 513-00220/30-2014-07 od 28.11.2014. godine. Kao važno naglašava da djelatnici unutarnje kontrole nemaju nadležnost nad takvim predmetima, već je to u isključivoj nadležnosti povjerenika za etiku, te da je odmah bilo jasno da se radi o lažnom razlogu za obavljanje nadzora. Međutim o istom nadzoru djelatnici unutarnje kontrole da sastavljaju Izviješće o provedenoj unutarnjoj kontroli Klasa: 043-03/2014-03/32, Ur.br.: 513-02-2030/2-14-8 od 23.12.2014. godine u kojem se kao predmet kontrole navodi: sumnja na korištenje službeničkih dužnosti u vezi opravdanosti korištenja bolovanja u vremenu od 06.11.2013. do 29.08.2014. godine, odbijanje izvršenja naloga bez opravdanih razloga„ neizvršenje službeničkih obveza po predmetima citiranima u izvješću voditeljice Službe za trošarine i pos. poreze CU Šibenik Klasa: 023-03/14-01/17 od 06.10.2014.g., te navedenim u e-mail porukama upućenim od predstojnice CU Šibenik pročelniku PCU Split dana 26.09. i 23.10.2014. godine, provjera navoda o neetičnom postupanju službenika u navedenom periodu. Prema tome, pročelnik PCU Split, štiteći "svoj" rukovoditeljski kadar u CU Šibenik da ponovno zloupotrebljava svoj položaj i ovlasti na način da službenike koji su mu podređeni koristi u stvarima u kojima nema nadležnost. Sakrivši pravi razlog predmeta unutarnjeg nadzora i kontrole, a obrazloživši isti lažnim navodima, tuženik da je pokušao zadovoljiti propisanu proceduru Zakona o upravnom postupku, ali istovremeno izbjeći predočenje dokaza službeniku i povjereniku SCH RŠ iz razloga što za lažne optužbe za kontinuirani nerad i nemarno izvršavanje poslovnih obveza, tuženik ne posjeduje nikakve dokaze te je nesporno htio onemogućiti tužitelja da se kvalitetno obrani od malicioznih optužbi. Tužitelj svakako smatra potrebnim napomenuti kako su neki od navodno spornih predmeta dana 23.09.2014. godine izuzeti od službenika RŠ od strane predstojnice CU Šibenik ĐŠ koja je pismenim putem zatražila dostavu na uvid istih, te ih je od toga dana zadržala kod sebe, a da tužitelja od tih predmeta nije razdužila. U spornom Izvješću o provedenoj unutarnjoj kontroli da se navodi kako je voditeljica Službe za trošarine CU Šibenik MŠ dana **.**.2014. godine uočila navodne nedostatke u nekim predmetima, ali tužitelj kao bitno ističe da sve do trenutka kada službenik RŠ nije imenovan za sindikalnog povjerenika SCH nije postojala sumnja na povredu službene dužnosti, te direktno nadređena nije imala potrebu poduzimati nikakve mjere iako je po zakonu bila dužna hitno djelovati u takvoj situaciji. Nakon ulaska službenika u SCH, odnosno od trenutka imenovanja istog za povjerenika SCH-a da započinju pritisci i objede na račun državnog službenika i povjerenika SCH RŠ, pa da je tako MŠ, neposredno nadređena službeniku RŠ, po pitanju predmeta utvrdila nedostatak predmeta LŠ, Klasa: UP/1 410/19/14- 21/284, kao pogrešno knjiženje OIB [osobni identifikacijski broj]a, te kako je s tim u vezi potrebno napraviti preknjiženje s OIB [osobni identifikacijski broj]a na OIB. Međutim, naknadnim nadzorom unutarnje kontrole odjednom da se za isti predmet navodi kako: uvidom u predmet, Klasa: UP/1410/19/14-21/284, utvrđeno da je LŠ dana **.**.2014. godine podnio poreznu prijavu za obračun i plaćanje posebnog poreza na motorno vozila, da zapisnika o utvrđivanju porezne osnovice posebnog poreza na motorno vozila nije bilo u predmetu, da je dana 10.06.2014. godine sačinjeno porezno rješenje pa da je na očit način tuženik sam dokazao navode tužitelja kako je izložen progonu, diskriminaciji, zastrašivanju i zlouporabi ovlasti i položaja budući da je jasno kako voditeljica MŠ dana **.**.2014. nije uočila nedostatke navedene u Izvješću o navedenoj unutarnjoj kontroli, budući da istih nije niti bilo. Da ih je bilo voditeljica da bi ih sigurno spomenula u svojoj elektronskoj poruci od 12.08.2014. godine u kojoj kao jedini problem navodi preknjiženje s OIB [osobni identifikacijski broj]a na OIB, kao i u aktu nazvanom RŠU, Klasa: 023-01114-01/17, Ur.br.:313-02-80-24/01-14- 2 od dana 29.08.2014 godine. Dakle, voditeljica službe da ne spominje nedostatak zapisnika o utvrđivanju porezne osnovice posebnog poreza na motorno vozilo jer je isti zasigurno bio u predmetu, a samo porezno rješenje bez zapisnika nikad ne bi bilo moguće sastaviti, niti bi moglo biti parafirano od strane voditeljice i na kraju potpisano i od strane predstojnice CU Šibenik. Iz svega navedenog da proizlazi kako tuženik nezakonito koristi svoj položaj i ovlasti na način da pokušava eliminirati osobe koje se zalažu za zakonito postupanje, te je pritom spreman i na grubo uznemiravanje djelatnika na način da mu nesporno podvaljuje Iažne navode. Uz ranije navedene primjerę učestalog uznemiravanja i zastrašivanja i šikaniranja tužitelja od strane tuženika tužitelj također navodi da je tuženik dana 19. siječnja 2015. godine zatražio od Sindikata carinika Hrvatske izdavanje suglasnosti za pokretanje postupaka službene dužnosti na koji je spomenuti sindikat negativno odgovorio pa je tuženik dana 17. veljača 2015. godine predao Upravnom sudu u Splitu Upravnu tužbu radi davanje suglasnosti za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti i lakše povrede službene dužnosti i vođenje postupka. Indikativno da je to da su gotovo svi sporni predmeti iz upravne tužbe u zastari, kao i da je jedini priloženi dokaz naprijed spomenuto sporno izvješće o unutarnjem nadzoru, pa da znači da tuženik početkom 2015. god otvara disciplinski postupak protiv tužitelja za predmete u kojima su se sporne radnje odvijale tijekom 2013. godine, te uglavnom 2014. godine prije ulaska tužitelja u sindikat iako odredba članaka 102. stavak 2. Zakona o državnim službenicima jasno propisuje da je postupak zbog povrede službene dužnosti hitan. S tim u svezi tužitelj smatra nespornim da tuženik navedene postupke kao i Upravnu tužbu podnosi protiv njega samo sa ciljem revanšizma odnosno daljnjeg šikaniranja, uznemiravanja i zastrašivanja. Nadalje tužitelj navodi da smatra bitnim istaknuti, kako je u vremenskom periodu od 05.10.2013. godine do 05.12.2014. godine kao državni službenik i povjerenik SCH bio djelatnik s najviše dodijeljenih predmeta, te cjelovito odrađenih predmeta visokog stupnja složenosti na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika Službe za trošarine i posebne poreze. Svi ostali službenici iste stručne spreme u tom razdoblju zajedno da su obradili 213 predmeta. Radeći na 486 predmeta tužitelj da je u navedenom periodu obračunao i državi uprihodio cca 6.000.000,00 kn, a tom prilikom nikada da nije oštetio niti stranke u postupku niti državni proračun. Nadalje, na rad tužitelja da nikad nije zabilježena niti jedna primjedba Od poreznih obveznika kojima je tužitelj vodio postupak obračuna i naplate posebnog poreza na motorna vozila. Ipak, bez obzira na očite vrlo dobre radne rezultate tužitelja, tuženik da pokreče nezakoniti i režirani disciplinski postupak te na taj način da grubo diskriminira i uznemirava tužitelja. Tim postupkom tuženik po drugi put u kratko vrijeme da pokušava započeti disciplinski postupak protiv nekog od povjerenika SCH, što da je presedan Carinskoj upravi RH, jer iako pored SCH djeluju još tri sindikata protiv niti jednog povjerenika drugih sindikata da nije voden disciplinski postupak. Razlozi za ovakvim neujednačenim postupanjem i napadima na Sindikat carinika Hrvatske da se kriju u recentnom aktivnom radu i djelovanju sindikata, kao i u javnoj objavi službeničkog statusa predsjednika Sindikata carinika Hrvatske. S obzirom na gore navedene nesporne brojčane podatke o količini predmeta koju je odrađivao tužitelj, a koji se nalaze u evidencijama carinskog informacijskog sustava, da je potrebno također spomenuti i razgovor između voditeljice Službe za trošarine i posebne poreze MŠ i službenice MŠU kojoj se voditeljica u lipnju 2014. godine obratila doslovno navodom " RŠU je pretrpan automobilima pa mu ti pomozi". Tužitelj nadalje navodi da je, kao službenik i povjerenik sindikata, od svog premještaja iz CU Zagreb dana 01.10.2013. godine, u CU Šibenik, Službu za trošarine i posebne poreze, bio jedini službenik zadužen za poslove obračuna i naplate posebnog poreza na motorna vozila, da je sav posao vezano za poslove obračuna i naplate posebnog poreza na motorna vozila obavljao samostalno i savjesno, a u prilikama kada je bio opravdano odsutan s posla, njegov posao da ga je uglavnom čekao do povratka na rad. U nekoliko navrata dio poslova privremeno da bi se obavljao u Službi za robno-granični promet, ali da bi čak i tada završetak posla obavljao tužitelj nakon povratka na svoje radno mjesto. Isto tako, tužitelj da je samostalno obučio kolegu službenika GŠ za navedeni posao, a službenik GŠ da je tek u srpnju 2014. godine postao djelomično samostalan u poslu, jer do tada nije bio ovlašteni carinski službenik i preuzima dio poslova koje je do tada obavljao isključivo tužitelj. Bez obzira na pomoć službenika ZŠ, tužitelj da je morao dodatno kontrolirati i svoje i njegove predmete i da je iz svega ranije navedenog nesporno kako je tuženik, sve do ulaska tužitelja u Sindikat carinika Hrvatske, imao povjerenja u radne navike i sposobnosti tužitelja, povjerivši mu između ostalog i edukaciju službenika ZŠ, međutim, nakon što je tužitelj postao i sindikalni povjerenik Sindikata carinika Hrvatske, situacija i položaj tužitelja u službi da se stubokom mijenja na štetu tužitelja. Dana 13. siječnja 2015. godine tužitelj da je svog nadređenog pismenim putem zatražio pomoć da se zauzme zajednički Stav po pitanju problematike u predmetu - UŠ i na taj Email tužitelj da je dobio kratak i uopćen odgovor da postupi sukladno zakonu. Međutim, kako je zbog specifičnosti predmeta bilo potrebno raspraviti određene stavke unutar istog, tužitelj da je opisao način na koji smatra da ga je potrebno riješiti. Nakon toga voditeljica službe MŠ da je naložila način na koji je potrebno riješiti predmet. Tužitelj da je ponovno, kako je i zakonom propisano, upozorio voditeljicu službe kako predložen način ne smatra zakonski ispravnim, ali da će po postupiti po njenom naputku uz traženje da svoj naputak potanko obrazloži pismenim putem i istog potpiše. Međutim voditeljica službe MŠ da je nakon toga prestala komunicirati s tužiteljem te je predmet predala službenici ĆŠ u rad i tom prilikom propustila presignirati predmet s tužitelja na kolegicu ĆŠ. Kao posljedicu ranije opisanih događaja, tužitelj da je počeo osjećati ozbiljne zdravstvene probleme, koji su uvelike utjecali i na psihičko zdravlje njegove zabrinute obitelji. Iz tog razloga u siječnju 2015. godine tužitelj odlazi kod liječnika specijaliste koji mu preporuča poštedu od stresa i bavljenje aktivnostima koje ga opuštaju (u ovom slučaju sve vezano uz košarku), medutim, tuženik u želji da diskreditira tužitelja i vjerojatno iscenira razloge za davanje izvanrednog otkaza tužitelju, u razdoblju od 04.12.2014. do 17.04.2015 šalje sveukupno 3 zahtjeva prema HZZO-u za kontrolom bolovanja. Prve dvije kontrole od strane HZZO-a uvidom u medicinsku dokumentaciju i nakon razgovora s tužiteljem zaključuju kako je bolovanje medicinski indicirano te ne nalaze ništa sporno. Međutim, očito nezadovoljan krajnjim rezultatima kontrole HZZO-a, tuženik šalje i treći zahtjev, ali ovaj put, suprotno uobičajenoj praksi, u kontrolu dolazi djelatnica HZZO-a iz Splita koja samovoljno, nasuprot nalazu liječnika specijaliste zaključuje tužitelju bolovanje s danom 21. travnja 2015. godine, a tužiteljevoj obiteljskoj liječnici izriče mjeru opomena pred raskid ugovora uz kaznu od 3.000,00 kuna. Tužitelj da je poštom na kućnu adresu dana 12. svibnja 2015. godine zaprimio rješenje CURH kojim mu se priznaje pravo na jednokratnu novčanu pomoć zbog bolovanja duljeg od 90 dana. Navodi da je nesporno da je tuženik kao tijelo državne uprave svojim utjecajem i djelovanjem proširio svoje šikanozno i maliciozno postupanje na liječnicu tužitelja na način da je spomenutom opomenom pred raskid ugovora plaši te pokušava nasilno natjerati da tužitelju više ne odobrava bolovanje. Nadalje, tuženik da je tražio da tužitelj, kao osoba koja pati od psihičkih problema uzrokovanih isključivo ponašanjem poslodavca odnosno tuženika, bude u svako doba dostupan za izvanredne preglede te da se što prije vrati na posao iako je takva šikanozna praksa zapravo uzrokovala psihičke probleme pa predstavlja paradoks i apsurd u postupanju nadležnog državnog tijela zaduženog za zdravlje državljana RH. Tužitelj navodi da ne spori da je pravo poslodavca zahtijevati kontrole bolovanje svojih djelatnika, ali isto tako indikativan na diskriminaciju i šikanozno postupanje je podatak kako se do sada unutar CU Šibenik niti jednom službeniku nije radila kontrola bolovanja, kao u slučaju bolovanja tužitelja iako je npr. u CU Šibenik u Službi za trošarine i posebne poreze službenik TŠ na bolovanju dužem od pet godina, odnosno isto prekida na dan-dva i potom, prema saznanju tužitelja, sa drugom dijagnozom ponovno nastavlja sa bolovanjem. Nadalje, za razliku od diskriminacije i uznemiravanja koje se zbog bolovanja vrši na tužiteljem, u situacijama kada se službenik TŠ nakon bolovanja pojavi nekoliko dana na radnom mjestu voditeljica službe MŠ mu ne daje nikakve zadatke. Tužitelj nadalje navodi da se vratio sa bolovanja na posao dana 21. travnja 2015. godine nadajući se da se nešto promijenilo na bolje te da će tuženik prestati sa dotadašnjom negativnom praksom uznemiravanja i diskriminiranja, međutim danom povratka na posao da je na vlastito zaprepaštenje zaključio da njegovog posla više nema. S tim u svezi odmah da je reagirao na način da je poslao pismenu predstavku pročelniku PCU Split NŠ sa upitom ”zašto je kao povjerenik Sindikata carinika Hrvatske u CU Šibenik stavljen u izrazito nepovoljan položaj u odnosu na dosadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike”. Novo negativno iznenađenje tužitelj da je doživio dana 23. travnja 2015. godine kada da ga je nadređeni službenik predstojnica CU Šibenik ĐŠ medu ostalim u razgovoru upozorila da će se "spotaknuti” pa ju je pismeno istog dana obavijestio da se zbog toga osjeća nelagodno, uplašeno i uznemireno te da je u strahu jer ima dojam kako ga se zastrašuje, degradira i omalovažava. Spomenuti nadređeni službenik ĐŠ da je istog dana e-mail porukom odgovorila tužitelju, te da je među ostalim navela da joj je posve nejasno, kako je razgovor u kojem ona spominje da će se spotaknuti, uzrokovao takve efekte kod tužitelja. Dakle, tužitelj bitnim smatra da je SŠ pismeno potvrdila da mu je rekla da će se ”spotaknuti” uz nemušte pokušaje da se opravda vjerojatno shvaćajući težinu prijetnje koju mu je uputila. Predstavkom od 21. travnja 2015. godine tužitelj da je obavijestio pročelnika PCIJ Split kako je kao povjerenik Sindikata Carinika Hrvatske u CU Šibenik stavlien u izrazito nepovoljan položaj u odnosu na svoje dosadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike, budući da više ne radi posao kojeg je savjesno i stručno obavljao posljednjih cca 2 godine. Tim činom da se krši Zakon o radu, članak 188., stavak l ., točka 2., kao i članak 80. Kolektivnog ugovora o državnim službenicima i namještenicima. Pročelnik PCU Split NŠ da je bio dužan odgovoriti na predstavku u roku od 8 dana sukladno članku 97. Kolektivnog o ugovora o državnim službenicima i namještenicima, međutim, isti da to nije učinio u propisanom roku, ali da je propušteno pokušao popraviti žurnim dopisom od 07. svibnja 2015. godine, odnosno. dan nakon što je tužitelj istog obavijestio kako podiže tužbu u zaštitu svog zdravlja i digniteta. Uzevši u obzir specijalističke nalaze liječnika koji upućuje da se psihičko stanje tužitelja nastavkom šikanoznog ponašanja te uznemiravanja i diskriminacije od strane tuženika ne može poboljšati, a s ciljem zaštite zdravlja i dostojanstva tužitelja, te sprječavanja daljnje diskriminacije i neželjenog ponašanja prema tužitelju, isti je poslao tuženiku obavijest o prestanku rada i namjeri podizanja tužbe u roku od 8 dana od prestanka rada. lako da je predsjednik Sindikata carinika Hrvatske OŠ od trenutka kad je sindikat utemeljen, od pročelnika PCU NŠ u više navrata pismeno i na sastancima tražio jednake uvjete rada kakve imaju i ostala tri sindikata koji djeluju u Carinskoj upravi RH, to da se do dana podizanja ove tužbe nije dogodilo. Pri tom da se radi o uvjetima za rad sindikata u smislu članka 98. KU, a posebno se tiču prostorije za rad i pristupu računalnom sustavu CURH za sindikalne povjerenike SCH. Isto tako pročelnik PCU Split NŠ da je u više navrata pokušao svojim dopisima kontrolirati tužitelja kao sindikalnog povjerenika i to na način da od sindikata traži da precizira datum sat i mjesto održavanja kolegija na koji je tužitelj u svojstvu sindikalnog povjerenika bio otišao. Sindikat na ponovljene upite nije odgovorio, jer da ne postoji propis koji obvezuje tužitelja da to napravi, pogotovo iz razloga što da je nesporno da se radi o pokušaju vršenja nadzora tuženika nad radom sindikata. Sve ranije navedeno da nesporno dokazuje da je povrijeđeno tužiteljevo dostojanstvo opisano odredbom članka 134. Zakona o radu (NN, br. 93/14), te da je izložen diskriminaciji opisanoj u člancima 2. i 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN, br. 85/08, 112/12) pa stoga tužitelj, uzevši u obzir sve ranije navode i dokaze, predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan u izreci ove presude.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu zaprimljenoj kod ovog suda dana protivi tužbi tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, navodeći da je tužitelj zaposlen u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi 15. rujna 2008. godine u svojstvu vježbenika I vrste u Carinarnici Zagreb, Carinskoj ispostavi I Žitnjak (rješenje o rasporedu klasa: UP/I-112-06/07-01/14, Ur.broj 513-02-4193/01-08-4 od 09. rujna 2008.g, da je nakon završenog vježbeničkog staža raspoređen s danom 20. ožujka 2010.g. na radno mjesto stručnog suradnika u Carinarnici Zagreb, CI-Žitnjak-robna (rješenje o rasporedu klasa: UP/1-112-02/09-01/383, Ur.broj: 513-02-4188/1-10-3 od 29. ožujka 2010.g., te da je s danom 6. travnja 2010.godine premješten u Središnji ured, Služba za informatički sustav, statistike i analize, Odjel za statistike i analize na istovjetno radno mjesto ( rješenje Klasa: UP/I-112-02/10-01/247, Urbroj: 513-02-4093/l-10-l od 30. ožujka 2010) Rješenjem klasa: UP/I-112-01/12-01/308, Urbroj: 513-02-4093/1- 12-l od 1. srpnja 2012.g. da je raspoređen s istim datumom na radno mjesto upravnog savjetnika u Središnji ured, Sektor za carinski sustavi procedure, Služba za carinski sustav, Odjel za carinsko sigurnosni sustav. Rješenjem klasa: UP/I-112-02/12-01/308, Urbroj: 513-02-4093/l-12-2 od 24. kolovoza 2012. da je raspoređen na radno mjesto višeg upravnog savjetnika u Središnji ured, Sektor za carinski sustav, Odjel za carinsko sigurnosni sustav. Rješenjem Klasa:UP/l-112-02/13-01/740, Ur.br.: 513-02-4093/1-13-1 od 08. srpnja 2013. da je raspoređen s istim danom na radno mjesto višeg upravnog savjetnika u Središnji ured, Sektor za carinski sustav i procedure, Službu za carinski sustav, Odjel za carinsko-sigurnosni sustav, a rješenjem Klasa:UP/l-112-02/13-01/740, Ur.br.: 513-02-4093/1-13-2 od 18. srpnja 2013., trajno da je premješten s danom 22. srpnja 2013. na radno mjesto višeg stručnog savjetnika u Područni carinski ured Zagreb, Službu za trošarine i posebne poreze. Rješenjem Klasa:UP/l-112-02/13-01/740, Ur.br.: 513-02-4093/1-13-9 od 27. rujna 2013. da je trajno premješten u Područni carinski ured Split, Carinski ured Šibenik, Službu za trošarine i posebne poreze na radno mjesto višeg stručnog savjetnika. Tuženik navodi da službenik RŠ navodi u svojoj tužbi da je za svoj rad u Carinskoj upravi, Središnjem uredu i Carinarnici Zagreb ocjenjivan najvišim ocjenama, međutim, uvidom u osobni očevidnik imenovanog da je utvrđeno da je isti za svoj rad u 2010. godini ocijenjen ocjenom „odličan", za 2011.g. ocjenom "dobar" za 2012.g. ocjenom "primjeran" za 2013.g, a za 2014. "zadovoljava". Na rješenje o ocjeni za 2014. godinu imenovani da je uložio žalbu, te da je ista u postupku rješavanja. Slijedom navedenog da je razvidno da su netočni navodi imenovanog, jer je najviša ocjena kojom državni službenik može biti ocijenjen za svoj rad „izvanredan", odnosno „izuzetan". lako da je službenik RŠ na vlastiti zahtjev premješten u Područni carinski ured Split, Carinski ured Šibenik (u daljnjem tekstu: CU Šibenik), Službu za trošarine i posebne poreze, na radno mjesto višeg stručnog savjetnika, da je netočan navod imenovanog da je njegov premještaj iz [adresa] u [adresa] protekao bez ikakvih problema, budući da je već prvog dana dolaska na posao, 9. listopada 2013. imenovani umjesto u 7,30 sati, kada je propisan početak radnog vremena, došao na posao nakon 11,30 sati, a o namjeri odnosno razlozima kašnjenja prethodno da nije izvijestio nadređene službenike. Jednako tako, s kašnjenjima u dolasku na posao da je nastavio i nadalje (dolazak u većini slučajeva oko 8,00 sati, a ponekad i kasnije), nakon čega je radni dan započinjao pijenjem kave u drugim prostorima izvan svoga ureda, u pravilu narednih pola sata, te važnim ističe da je s vremenom uočena praksa da tužitelj svoj dolazak na posao ne bi odmah evidentirao u knjigu dolazaka i odlazaka, već bi to napravio naknadno (tijekom dana ili najčešće pri odlasku) evidentirajući ga kao uredan dolazak. Tuženik nadalje navodi da je netočan navod tužitelja da je od 08. kolovoza 2014., koji dan tužitelj navodi kao dan učlanjenja u Sindikat carinika Hrvatske, posljedična „započeto svakodnevno i učestalo meltretiranje od strane njegovih neposrednih rukovoditelja", na način da njegovi rukovoditelji svakodnevno pretražuju sve njegove zadužene predmete te često traže očitovanje o njime, da započinju sa nelogičnom i neuobičajenom praksom gdje od tužitelja traže provjeru prijeđenih kilometara na svim vozilima na kojima se naplaćuje posebni porez pa među ostalim traže da provjeri sva takva vozila iz 2013. godine, da 18. kolovoza 2014.g., poslije uobičajenog zahtjeva za godišnjim odmorom od 14. kolovoza 2014., njegov neposredno nadređeni rukovoditelj MŠ mu zabranjuje odlazak na godišnji odmor, gdje između ostalog navodi da tužitelj ne može na godišnji odmor jer je među ostalim, koristio bolovanje u trajanju od 01. do 11. kolovoza 2014. navodeći da CU Šibenik o sindikalnom organiziranju tužitelja nije imao nikakvog saznanja do 04. rujna 2014. kada je zaprimljena obavijest Sindikata carinika Hrvatske br. 13/14 od 11. kolovoza 2014., da je RŠ u skladu s člankom 23. Statuta Sindikata carinika Hrvatske, na osnivačkoj skupštini održanoj 11. kolovoza 2014. u [adresa], izabran za povjerenika podružnice CU Šibenik. Navedenu obavijest Sindikat carinika Hrvatske proslijedio je i pročelniku Područnog carinskog ureda Split, a ista je u Područnom carinskom uredu Split (u daljnjem tekstu: PCU Split) zaprimljena 05. rujna 2014. Tužitelj do 4. rujna 2014. da nije nikoga od nadređenih službenika izvijestio o stjecanju opisanog statusa, a niti izravno ili neizravno ukazao na takvu okolnost. Nadalje, obzirom je Sindikat carinika Hrvatske predmetnu obavijest poslao s odmakom od 23 dana (poslana poštom preporučeno 03. rujna 2014.), da je važno sadržajno i vremenski locirati događanja koja su prethodila primanju navedene obavijesti Sindikata carinika Hrvatske, poglavito ona koja se odnose na događaje od 19. kolovoza 2014. i od 01. rujna 2014.g. Cijela tužba da je intonirana je na način da su problemi u kojima se našao tužitelj prouzročeni njegovim stjecanjem statusa sindikalnog povjerenika, a potom i djelovanjem kao sindikalnog povjerenika, a da pri tome u tužbi tužitelj ni na jednom mjestu ne navodi od čega se sastojalo njegovo sindikalne djelovanje, koja i čija prava je štitio kao sindikalni povjerenik, što od svega toga je polučilo takve reakcije nadređenih službenika o kojima u tužbi govori, te zbog čega se navedeni problemi nisu uspjeli riješiti izravnom ili bar posrednom komunikacijom s bilo kime u hijerarhijskoj strukturi Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave ili Ministarstva financija. Odgovor na navedeno da možda leži u činjenici da tužitelj svoj status kao sindikalnog povjerenika nikada nije valorizirao na način da je poslodavcu, kako su to učinila druga dva sindikata koja djeluju u Carinskoj upravi (Carinski sindikat te Sindikat državnih službenika i namještenika) prezentirao tko su mu članovi, a sve u svrhu transparentne spoznaje čija prava zastupa i štiti. Naime, Sindikat carinika Hrvatske čiji je tužitelj povjerenik za CU Šibenik, po podacima dostupnim Carinskoj upravi, u CU Šibenik ima četiri člana (svi zaposlenici CU Šibenik) i svi obnašaju neku od sindikalnih funkcija, a OŠ, predsjednik sindikata i povjerenik zaštite na radu u PCU Split, R, zamjenik predsjednika sindikata i sindikalni povjerenik za PCU Split, MŠU, povjerenik zaštite na radu u PCU Split, CU Šibenik, te tužitelj, sindikalni povjerenik za PCU Split, CU Šibenik. Tuženik ističe da iako je Sindikat carinika Hrvatske udruga koja djeluje na područje cijele Republike Hrvatske, Carinskoj upravi da nisu dostupni podaci o možebitnim drugim članovima izvan kruga gore navedenih. Uz navedeno, da je nejasna i razdioba nadležnosti između povjerenika za PCU Split, ustrojstvene jedinice Carinske uprave u sastavu kojeg je niža ustrojstvena jedinica CU Šibenik, i povjerenika koji su imenovani samo za CU Šibenik. Bez namjere osporavanja prava na imenovanje povjerenika, u nedostatku valjanih informacija, da se stvara dojam da se navedeni Sindikat pri imenovanju tih povjerenika možda rukovodio samo namjerom osobne pravne zaštite za sva svoja 4 člana, a sve bez stvarne potrebe za njihovim sindikalnim djelovanjem. Nadalje, informacija o broju članova sindikata važna je Ministarstvu financija, Carinskoj upravi kao poslodavcu, iz razloga što je odredbom članka 187. stavkom 2. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/2014) propisano da samo sindikati koji imaju najmanje pet članova zaposlenih kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika. Navodi tužitelja da je u suprotnosti sa radnom praksom svakodnevno pretraživanje njegovih zaduženih predmeta, te često traže očitovanje o njima da su netočni, jer da je pravo nadređenih službenika na traženje očitovanja o stanju pojedinih spisa kao i razlozima postupanja ili nepostupanja tužitelja kao državnog službenika. Tuženik kao važno ističe da je tužitelj sustavno opstruirao usmenu komunikaciju s nadređenim službenicima, a što da je uvjetovalo ponovljena pismena traženja, a kako da nije postupao ni povodom pisanih traženja, da je zatraženo da se protiv njega podnese prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka, te da nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe predstavlja tešku povredu službene dužnosti. Vezano uz korištenje godišnjeg odmora tuženik prilaže tabelarni prikaz iz kojeg da je razvidno da je tužitelju omogućeno korištenje g.o. sukladno njegovim zahtjevima, te da nijednom drugom službeniku CU nije odobravano tako višekratno korištenje g.o., a u svezi bolovanja navodi da je tužitelj isto koristio za sudjelovanje u svojstvu košarkaškog suca na turnirima i utakmicama u zemlji i inozemstvu. Vezano uz ocjene koje je tužitelj dobivao od voditeljice službe ističe da su iste utemeljene na radu i ponašanju tužitelja, kao i da je ista postupala po nalogu hijerarhijski nadređenog službenika i čime da su spriječene moguće štetne posljedice koje su mogle nastupiti kao posljedica nepravovremenog postupanja. Nadalje tuženik smatra da zdravstvene smetnje koje tužitelj proživljava nisu prouzročene aktivnostima voditeljice službe, niti ostalih nadređenih službenika, niti su povezane sa ulaskom tužitelja u Sindikat, te da je isti agresivan, sklon neetičnom ponašanju, da je osoba koja vješto manipulira, a obzirom da su nadređeni službenici od tužitelja samo tražili da obavlja poslove svog radnog mjesta, da su paradoksalni navodi tužitelja u kojima se prikazuje kao uznemiravana, šikanirana i zastrašivana žrtva i da nema dvojbe da je ponašanje tužitelja bilo promišljeno i unaprijed režirano postupanje u cilju stjecanja povlaštenog statusa, a budući da je status međunarodnog suca zahtijevao česta i višednevna putovanja to da je tužitelj vješto kombinirajući g.o. i boovanje uredno ispunjavao obveze prema tome dijelu svoje karijere, a da je pri tome zanemarivao obveze koje proizlaze iz državne službe i poslova radnog mjesta na kojima je zaposlen, pa stoga sve predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naloži naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem godišnje ocjene državnog službenika za 2013. godinu, preslike Email poruke od 14. i 18. kolovoza između tužitelja i MŠ, preslike ocjene za 2013. godinu, preslike prijedloga ocjene za 2014. godinu, preslike specijalističkih nalaza nadležnog liječnika, preslike Email poruke od 01. rujna 2014. godine, preslike zapisnika Klasa: 043-03114-03/32, Ur.br.:513-002-20/30-2014-07 od 28.11.2014.g, preslike izvješća o provedenoj unutarnjoj kontroli Klasa: 043- 03/2014-03/32, Ur.br. 513-02-2030/2-14-8 od 23.12.2014. godine, Email-a predstojnice CU Šibenik kojom se traži dostava predmeta 23.09.2014. godine, elektronske poruka voditeljice Službe za trošarine i posebne poreze od dana 12.08.2014. godine, elektronske poruke zaprimljene na adresu službenika RŠ kojom se dokazuje kako je pogrešno knjiženje ispravljeno dana 21.07.2014. godine, Izvješća o provedenoj unutarnjoj kontroli, preslike tužbe PCU Split Upravnom sudu u Splitu od 17.02.2015.g., preslike odgovora SCH na tužbu od 02.04.2015.g., presude Upravnog suda u Splitu posl. broj: Usl- 2912/13-11 0d 1. prosinca 2014. godine, evidencije carinskog informacijskog sustava u svezi s brojem obrađenih predmeta tužitelja, izvješća o naknadnoj kontroli PNR, preslike predstavke poslane dana 21. travnja 2015. Pročelniku PCU Split NŠ sa potvrdom primitka (potvrda primitka zatražena od HP, odgovora na predstavku od 07.05.2015. godine Klasa: 080- 01/15-02-09 Urbroj: 51302-8009/1-15-2 od 07.05.2015.g., preslike E mail komunikacija od dana 23. travnja 2015. između tužitelja i predstojnice CU Šibenik ĐŠ, preslike obavijesti tuženiku od dana 6. svibnja 2015.g., dopisa Sindikata carinika Hrvatske broj 5/13 od 18. veljače 2013.g. i broj 20/13 od 10. listopada 2013. g., dopisa Klasa: 113-01/15-01/1, Ur.broj: 513-02-8009/1-15-1 i 2 od 9. ožujka 2013.g. i 26. travnja 2013. g., e-mail poruke od 9. siječnja 2015.g. i odgovora na nju od 12. siječnja 2015.g., zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti Carinske uprava, Područni carinski ured Split od dana 16. siječnja 2017.g. pod brojem Klasa: 114-04/15-01/3, Ur.br.: 513-02-8009/1-17-16, rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda od 30.1.2018.g., evidencije carinskog informacijskog sustava u svezi s brojem odrađenih predmeta tužitelja, slušanjem svjedoka CŠU, ĐŠU, MŠ, ĐŠ, NŠ, CŠ, HŠ, EŠ, KŠ, BŠ, dr. DŠ, dok je odbijen prijedlog za saslušanjem svjedoka OŠ kao suvišan.

4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlenik Carinarnice Šibenik, već je sporno da li je tuženik povrijedio dostojanstvo tužitelja kao svog radnika, da li je tužitelj uznemiravan u vršenju radnih obveza, te da li je sustavno šikaniran, odnosno diskriminiran, a time i osnovano njegovo potraživanje naknade štete.

7. Tužitelj je, naime, zatražio zaštitu zbog povrede njegovog dostojanstva u smislu odredbe čl. 134. Zakona o radu uz tvrdnju da je učestalo uznemiravan, zastrašivan i šikaniran od strane poslodavca, te zbog toga što je izložen diskriminaciji opisanoj u čl. 2. i 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije s obzirom na članstvo u Sindikatu carinika Hrvatske i posljedično tome tužitelj zahtijeva da sud utvrdi da je tuženik svojim postupanjem povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, sustavno šikanirajući i uznemiravajući tužitelja.

8. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl.8.ZPP) ovaj sud utvrđuje da poslodavac tužitelja svojim postupanjem nije povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, sustavno šikanirajući i uznemiravajući tužitelja radnjama pobliže opisanim u izreci ove presude.

9. Naime, tužitelj svoj zahtjev za zaštitu dostojanstva temelji, u bitnome, na činjenicama da mu nije odobravano korištenje godišnjeg odmora i slobodnih dana po njegovu zahtjevu i prijedlogu, pa da je stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale službenike, posebno zbog učlanjenja u Sindikat.

10. Odredbom čl. 7. st.4. i 5. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZOR) je propisano da je zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima, te je poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

11. Diskriminacija je zabranjena u odnosu na uvjete zaposlenja i rada i sva prava iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom.

12. Izravna diskriminacija u smislu ZOR-a znači svako postupanje uvjetovano nekim od temelja iz gore cit. odredbe kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, dok neizravna diskriminacija postoji kad određena naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa osobu zbog njenog određenog obilježja, statusa, opredjeljenja, uvjerenja ili vrijednosti sustava koji čine temelje za zabranu diskriminacije stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe.

13. Dakle, da bi postojalo uznemiravanje kao vrsta diskriminacije potrebno je da postoji neki od temelja navedenih u naprijed cit. članku.

14. Svjedok MŠU, a zaposlena u Carinskoj upravi [adresa] kao stručni referent u službi za trošarine, u istom odjelu u kojem je i tužitelj, iskazuje da je zaposlena u tom odjelu od ožujka 2014. godine i tamo da je zatekla tužitelja, da je nakon 08. kolovoza 2014. godine, a kada se tužitelj učlanio u sindikat carinika Hrvatske uočila i određene promjene vezano uz odnos prema tužitelju, da je čula od kolega da se odnos prema tužitelju promijenio a i da je primijetila da se pažnja isključivo uperila na njega od strane poslodavca odnosno same voditeljice službe MŠ i gospodina CŠ. tako npr. da se svako malo gledalo gdje je RŠU, a njih ostale da se nije tako promatralo. Također što se tiče očitovanja ona da su tražena od tužitelja ali ne i od njih ostalih radnika. RŠU da je također imao i najveći obim posla, da nije ravnomjerno raspoređivan posao odnosno spisi. Također da bi voditeljica za vrijeme dok bi RŠU radio sa strankama se nametala iznad njega, nakon tog osmog mjeseca RŠU također da nije odobren godišnji odmor, a što je drugim djelatnicima odobravano. Tako npr. ona da nikad nije imala problema. Iskazuje da su oni jedna istraumatizirana sredina u koju je tužitelj kao novi djelatnik unio pozitivnu energiju, da je bio efikasan i dobar radnik, a problemi da su nastupili kad se učlanio u taj sindikat, a da ne zna zbog čega se poslodavac toliko boji tog sindikata, ali i čovjeka koji je pametan koji je samostalan i misli svojom glavom. Ističe situaciju, a kojih da je u njihovom poslu dosta, da je djelatniku potrebna nekakva uputa za rad i drugi djelatnici u pravilu je dobiju i o tome se raspravlja, međutim kod tužitelja da to nije bio slučaj budući mu je samo rečeno da postupi sukladno pozitivnim propisima, a što da je njih sve iznenadilo. Nadalje, da joj je bilo apsurdno da je ona bila od strane rukovoditelja službe upućena da tužitelju odradim jedan dio administrativnih poslova jer je isti preopterećen a da bi mu se to potom stavilo na teret, pa da je tako i protiv tužitelja pokrenut i disciplinski postupak, a po njenom mišljenju neosnovan i u kojem mu se stavljalo na teret da npr. nije odradio ono što se dalo njoj, te da misli da voditelj službe nije organizirao posao kako je trebao. Tako npr. da se RŠU čekalo da se vrati sa godišnjeg ili bolovanja, a u službi da su bila još četiri čovjeka koji su mogli odraditi posao, pa da je tako i kolegica ĐŠU tražila da se posao rasporedi ravnomjerno ali do toga da nije dolazilo. Iskazuje da je sa tužiteljem radila u istoj kancelariji pa tako i primijetila da je sva ta situacija na RŠU djelovala loše po njegovo zdravstveno stanje i uzastopno se pitao zašto se sve to događa. Iskazuje da se prema strankama tužitelj odnosio profesionalno, te da se nikada nijedna stranka nije tužila na rad tužitelja, da je u njihovom odjelu bilo kolega na višemjesečnom, višegodišnjem bolovanju, npr. kolega TŠ, ali da se nitko nije pitao zbog čega je to, niti su ikad vršene provjere tih bolovanja, dok da su za tužitelja vršene provjere bolovanje i skidano mu je sa plaće sve ono što je koristio bolovanje. Iskazuje da je disciplinski postupak protiv tužitelja pokrenut nakon ulaska u sindikat, a što se tiče kašnjenja da nije bilo ništa bitno u odnosu na druge djelatnike, a niti je bio vani na pauzi više nego drugi djelatnici, te da je voditeljica službe MŠ nakon što se sve to zahuktalo vezano uz disciplinski postupak, nadzor i nakon ulaska u članstvo tužitelja u sindikat izbjegavala ulaziti u kancelariju dok je tamo tužitelj, te da je u njegovoj odsutnosti pretraživala njegov stol i pregledavala predmete, a da ne vidi razloga zašto to nije radila u njegovoj nazočnosti, te naposljetku da se u protekle 4 godine pokretao disciplinski postupak protiv nje, pa protiv njenog supruga OŠ a sada protiv tužitelja, a koji su svi članovi sindikata.

15. Svjedok ĐŠU iskazuje da tužitelja poznaje kao djelatnika carinske uprave [adresa] u službi za trošarine, a gdje da je i ona zaposlena i da rade u istoj sobi, te da joj je poznato da su nesuglasice između voditelja službe MŠ i tužitelja počele već negdje u lipnju 2014. godine i to prije njezinog godišnjeg odmora, a kad se vratila da su isti kulminirali, te da je čula od kolega da je tužitelj imao nesuglasice sa zamjenikom predstojnice CŠ, a razlozi da joj nisu poznati, te da je čula, a ne zna kojeg točno datuma, da se tužitelj učlanio u sindikat carinika i tada da su se nesuglasice dalje samo nastavile. Iskazuje da ne zna točno da li su od tužitelja posebno zatražena nekakva očitovanja, a što nije od drugih djelatnika, ali da se npr. sjeća predmeta Labor u kojem predmetu je tužitelj tražio od predstojnice da mu se da pismeni nalog za rad budući se nisu slagala mišljenja njega i predstojnice. Što se tiče godišnjih odmora da je kod njih tradicija da se isti ne odobravaju, s čime da se ni ona nije slagala, pa da pretpostavlja da niti tužitelju nije odobren godišnji odmor, a da je čula da je išla provjera bolovanja za tužitelja, a da se nije do tada provjeravalo niti jednog djelatnika vezano uz bolovanje. Što se tiče disciplinskog postupka misli da je sve počelo zbog nesuglasica sa CŠ, ali sami razlozi da joj nisu poznati. Što se tiče voditeljice službe MŠ ona da zna dovršiti predmete ukoliko djelatnik na godišnjem ili na bolovanju pa da je tako i riješila za nju jedan predmet, a isto tako da je ona za tužitelja odradila predmet Labor, a što se tiče prekopavanja njegovih ladica to da nije vidjela da radi i da ne može osjetiti osjećaj koji tužitelj ima u sebi tako npr. da je i ona bila pod mobingom bivše predstojnice pa zna što je osjećala, a što se tiče samog šikanoznog ponašanja zbog članstva u sindikatu da misli da su nesuglasice krenule i prije tog učlanjenja, kao i da nema neposrednih saznanja da bi MŠ šikanirala tužitelja, a što se tiče neposrednih saznanja da bi šikaniranje počelo zbog sindikata iskazuje da misli da su se odnosi narušili i prije ulaska u sindikat, te da se neposredno nadređeni nisu drugačije odnosili prema tužitelju nego prema drugim radnicima, ali ponavlja nakon što su se narušili odnosi drugačiji je bio odnos, koji je bio napetiji i nije bio normalan. Iskazuje da kada je tužitelj došao odnosi da su bili odlični, on da je unio vedrinu i sve je bilo super i bio je i odnos sa strankama super kao i sa kolegama, a što se tada dogodilo i zašto se to počelo tako događati, ponavlja a da joj nije poznato. Što se tiče načina i organizacije rada iskazuje da joj se nije sviđao a zbog toga što nisu dobivali iste radove i niti iste predmete, već se to razdjeljivalo tako da je npr tužitelj dobivao isključivo automobile, a ona izdavanje odobrenja, budući je njima isti opis poslova da je željela da im se ravnomjerno dijele ti poslovi ali nisu, tako da je zbog toga obim poslova bio veći po broju predmeta, te da može reći da postoji razlika između djelatnika vezano za odobravanje godišnjeg odmora.

16. Svjedok MŠ, a voditelj službe za trošarine i posebne poreze u carinskom uredu u [adresa] iskazuje da je tužitelj bio i još uvijek je viši stručni savjetnik, i da je u službu došao 01.10.2013. godine i tada da je dobio poslove koje je radio i u Zagrebu. Iskazuje da ih je bilo jako malo u toj službi, pa kada nije bilo tužitelja onda da su te poslove svi odrađivali, a poslije da je došao i kolega KŠ koji je također radio te poslove. Tužitelj da nije imao veći broj predmeta i nije bio opterećen više nego drugi djelatnici. Sa tužiteljem u samom početku da nije bilo nekih problema što se tiče postupanja sa kolegama i strankama, a poslije kad su nastupili svi ovi događaji nastupila je jedna neugodna situacija koja se odrazila na radi cijele službe. Tužitelj da je imao jedan čudan način rada pa tako on ne bi predmete okončao, predmeti su mu znali stajati na stolu i više od mjesec dana, tako npr predmeti koji su trebali biti arhivirani stajali su kod njega na stolu a nisu arhivirani, u predmetima nisu bila upisana sva pismena, porezna rješenja su se dostavljala sa velikim zakašnjenjem službama kojima je to trebalo odaslati. U početku da je ona, dakle kao voditelj, preko svega toga prelazila, jer je mislila da će protekom vremena to doći na zdrave temelje, međutim situacija da je postojala sve gora i gora i došlo je do toga da je ona nakon svih usmenih upozorenja morala tužitelju davati pisane naloge, a što nije trebalo davati drugim djelatnicima jer su oni radili posao kako treba. Tužitelju da je i rekla koji je njihov način rada i kako treba raditi, ali da je on nastavio i dalje raditi po svom i kada ja dala, odnosno, tražila prva očitovanja na koje nije od tužitelja dobila nikakav odgovor, onda su počeli problemi, tako da joj je npr. na jedno očitovanje usmeno rekao "tko si ti, ti si nitko i ništa", tada je u prostoriju ušla kolegica ĐŠU i da ju je pitala je li to čula a ona je rekla da je čula samo nitko i ništa, međutim je tužitelj to negirao. Kada nakon toga više nije mogla vladati situacijom uključila se predstojnica i u njezinoj odsutnosti pomoćnik CŠ pa je to došlo do pročelnika, do unutarnjeg nadzora.

Tužitelj da je bio u povoljnom položaju, izlazilo mu se u susret i nije bilo drugačijeg odnosa u negativnom smislu između njega i drugih djelatnika, a naprosto da je smiješno to što on navodi diskriminaciju zbog učlanjivanja u sindikat. Naime nakon svega ovog što je bilo da je čula da je tužitelj učlanjen u sindikat i da je sindikat poslao obavijest da je RŠ povjerenik i to da nema veze s ovim prethodnim događajima. Što se tiče pitanja da li je i ranije bilo provjere bolovanja za druge djelatnike, izjavljuje da se to mora pitati stručnu službu, a za tužitelja se provjeravalo bolovanje iz razloga što je sam tužitelj kad je tražio godišnji odmor a nije ga dobio, rekao da će koristiti bolovanje. Vezano uz navode tužitelja da bi preturala po njegovim stvarima iskazuje da ona kao voditelj službe mora provjeravati predmete, riješiti što je neriješeno pa tako da je mogla i da je pregledavala tužiteljeve predmete ali i svih drugih službenika kada su odsutni sa radnog mjesta, dakle, a se radilo samo o rješavanju predmeta, a da nije pregledavala njegove osobne stvari. Što se tiče pitanja suca da li je primijetila da se tužitelj osjeća nelagodno, uplašeno i uznemireno, da samo može odgovoriti protupitanjem da li je on to primijetio kod nje i da drži da on nije imao nikakvog razloga da se tako osjeća. Vezano uz upit pun. tužene da li se rukovodila pri ocjenjivanju rada tužitelja a kod rada na predmetima kao i prema ostalim djelatnicima izjavljuje da apsolutno jeste, a na daljnji upit da li je isto tako pregledavala spise i drugih djelatnika kada je trebalo iste i dovršavati izjavljuje da jeste i ustraje u tome da je odnos prema svim djelatnicima bio isti, a RŠU da je bio privilegiran jer npr. koristio je godišnji odmora kada mu je trebao, a to mu je odobravano zato što je on međunarodni košarkaški sudac i nastojalo se udovoljiti njegovim zahtjevima da on može raditi i jedno i drugo, te na upit pun. tužitelja zašto je onda prestao biti privilegiran, izjavljuje da su njegovi zahtjevi postojali sve veći i veći, tražio je sve više i više slobodnih dana uključio se zamjenik pročelnika i bio je sastanak u uredu predstojnice vezano uz odobravanje godišnjeg odmora u više dijelova i tamo se zamjenik pročelnik VŠ složio da mu se odobravaju godišnji odmor u dijelovima ali uz uvjet da svoje poslove obavlja na vrijeme i da nema primjedbi na njegov rad i da se maksimalno angažira na poslovima carinske službe, međutim to da nije bio slučaj, da je kasnio na posao, izlazio preko radnog vremena, a što nisu radili ostali djelatnici na takav način i zbog toga svega on više nije mogao dobivati godišnji odmor kako je tražio, otišao je na bolovanje i poslije toga je podnio ovu tužbu. Što se tiče pitanja pun. tužitelja koji je opis njenog radnog mjesta izjavljuje da su to poslovi voditelja koji su u sistematizaciji i specificirani, tako npr. organiziranja rada službe, suradnja sa ostalim tijelima državne uprave, zadavanje radnih zadataka i praćenje izvršenja tih zadataka. Što se tiče pitanja da li kašnjenje na posao spada u povrede radne dužnosti sukladno Zakonu o državnim službenicima, izjavljuje da spada, a da ona nije napisala službeno prijedlog da se pokrene postupak, iz razloga što da je bila svjesna da ako jednom počnu sa postupcima onda više nema nikakvih odnosa i nemoguće će biti raditi u toj službi, a onda kad bi tome bilo tako da bi svaki dan mogla pokretati postupak, a u konkretnom da govori o tužitelju koji je najviše kasnio. Na upit pun. tužitelja da li rješavanje predmeta od strane tužitelja je nepravodobno, nesavjesno i nemarno, izjavljuje da jeste, a i da je svjesna, i to da je po zakonu da je takovo postupanje teška povreda službene dužnosti, ali da nije nikad napisala prijedlog za pokretanje postupka prema tužitelju, s tim da se to napravilo ali ne odmah. Vezano uz upit pun. tužitelja da li je protiv tužitelja ikada pokrenut postupak radi teške povrede službene dužnosti, izjavljuje da nije, a da smatram da je ona svoje poslove obavljala kako treba a da će netko drugi procijeniti da li je i tužitelj obavljao svoje kako treba, te da ne zna razlog zbog kojeg je RŠU bio na bolovanju. Nadalje vezano uz upit koliko je predmeta delegirala na tužitelja u periodu od 05.10.2013 do 05.12.2014. godine izjavljuje da je bilo negdje oko 300 i nešto predmeta, s tim da je bilo predmeta koji su bili dodijeljeni RŠU a nije ih riješio zato što je tad RŠU bio na godišnjem ili na bolovanju pa ih je riješio netko drugi, a nitko nije kažnjen zato što je na bolovanju, ali je predmet morao biti presigniran na drugog djelatnika. Iskazuje da sve druge predmete koji se nisu odnosili na naplatu posebnog poreza na motornih vozila je dodjeljivala drugim djelatnicima, a bilo ih je ne zna točno koliko. Što se tiče pitanja da li je višu pažnju usmjeravala na tužitelja nego na ostale djelatnike, iskazuje da je tomu bilo tako jer drugi djelatnici nisu radili na način na koji je radio RŠU, te što se tiče djelatnika TŠ on da je imao karcinom, dolazio vrlo rijetko na posao jer je bilo na bolovanju i dan danas je tako i pred mirovinom je, pa kad bi mu dala predmet otišao bi na bolovanje i onda bi taj predmet morala dati nekom drugom u rad, pa da je pitanje da li je tražila provjeru bolovanju za TŠ neumjesno. A što se tiče RŠU ako se njega vidi tijekom bolovanja na košarkaškim utakmicama da sudi onda da je jasno da valja provjeriti njegovo bolovanje. Što se tiče pitanja tužitelja da li su njega ikada njegovi predmeti dočekali a da nisu dani drugome u rad, izjavljuje da se to znalo dogoditi, dakle neki predmeti da su ga čekali tako npr. ako je danas došao predmet a on je sutra došao na rad taj se predmet njemu dao, a ostali predmeti su za vrijeme odsutnosti tužitelja dati drugim djelatnicima u rad. Što se tiče pitanja koliko još djelatnika se njoj obratilo sa zahtjevom za zaštitu i obavijesti o podizanju tužbe izjavljujem da je i OŠ a zbog mobinga, te ponavlja da je to smiješno da ima veze sa članstvom u sindikatu. Što se tiče pitanja da li je obavijestila povjerenika za etiku izjavljuje da je to proslijedila svojim nadređenima, te da ona nije obavijestila povjerenika za etiku, jer nije smatrala da je to njezina dužnost a niti da se radi o diskriminaciji. Naposljetku da nije bilo šikaniranja tužitelja u odnosu na druge djelatnike poslodavca i da je zapravo sve ovo stavljeno i pokrenuto da se u prvi plan stavi njegov status sindikalnog povjerenika i da je posljedica baš to što je on bio sindikalni povjerenik, a situacija da je zapravo obrnuta.

17. Svjedok ĐŠ, viši upravni savjetnik u službi za trošarine i posebne poreze carinskog ureda Šibenik a ja sam predstojnica carinskog ureda [adresa] iskazuje da se u konkretnom slučaju definitivno ne radi o diskriminaciji tužitelja na osnovi članstva u sindikatu. Zapravo da je do tužiteljevog učlanjivanja u sindikat došlo mnogo kasnije nego što su počeli problemi, a koji su bili u vidu nesuglasica između njega i njegove nadređene voditeljice službe MŠ. Tako npr. tužitelj da nije nikada dolazio na vrijeme na posao, to da nisu bila kašnjenja koja bi bila tolerantna i to da je stvaralo jednu ružnu sliku u radnoj sredini i MŠ da je njega, a po njezinim saznanjima upozoravala da se u tu uru ne može dolaziti na posao, s tim da ga je i ona sama poslije na to upozoravala. Osim toga po riječima njegove voditeljice, tužitelj nije svoje predmete rješavao do kraja i o tome da ju je voditeljica obavijestila, dakle da nije dovršio predmet, da je predmet neuredan i tome slično, te da su strogo na to gledali da su mogli protiv tužitelja podnijeti mnogo disciplinskih postupaka. Ovom podignutom disciplinskom postupku protiv tužitelja da su prethodila malo oštrija događanja i to prvenstveno što je tužitelj zatražio da mu se odobri godišnji odmor, a na što je njemu voditeljica službe uvjetovala da može ukoliko odradi posao, međutim je on to odbio i otišao na bolovanje. Ističe da je upravo ona bila ta koja je tužitelju, a kao međunarodnom košarkaškom sucu, odobravala cjepkanje godišnjeg odmora u više dijelova, a što se drugim djelatnicima nije odobravalo. To što su dopustili RŠU da nisu nikome drugome dopustili, te navodi da je i prije pokretanja ovog disciplinskog postupka njezin pomoćnik CŠ pozvao tužitelja da mu donese te predmete koji su bili razlogom neodobravanja godišnjeg odmora, te je on i njemu odbio postupiti po nalogu. Došlo je do neugodne prepiske, teških riječi, gdje je njezin pomoćnik bio prisiljen obavijestiti pročelnika i obavijestio ga, te je pročelnik sa RŠU razgovarao sa telefonom i tražio da iziđe iz pomoćnikove sobe. Nakon toga je RŠU otišao na bolovanje da su morali napraviti analizu njegovih predmeta i ona da je to radila i ja sam htjela vidjeti u čemu je problem i može li se to riješiti mirno, a nakon pregleda tih predmeta sam utvrdila da je zaista stanje onakvo kako je to navela njegova voditeljica, dakle da se radi o nedovršenim predmetima. Imajući sve to u vidu ja sam imala sve argumente da je došlo do kršenja radnih obveza. Dakle kao prvo nepostupanje po nalogu nadređenih službenika, nemarno i nepravovremeno izvršavanje zadataka pa sam ja to i procesuirala odnosno o tome obavijestila moga prvog nadređenog jer da tako nisam učinila napravila bi povredu radne dužnosti sukladno Zakonu o državnim službenicima. Ja sam tada pročelniku uputila e mail kojim ga obavještavam da ima elemenata da je počinjena povreda radne dužnosti i to prepustila pročelniku IŠ i nadležnim službama. tijekom svega toga sam ja sa tužiteljem i razgovarala više puta, a nikad nisam primijetila da bi on bio deprimiran, uznemiren, ustrašen. Iskazuje da je tužitelja molila da ne kasni, da promijeni svoj odnos prema voditeljici koja mu je nadređena i koja se njoj dolazila žaliti na ružne riječi koje je njoj tužitelj uputio, te da je i njoj jednom prilikom i rekao da ima problem sa autoritetima, te također da ima problem sa dolaskom na posao u točno vrijeme i da si ne može pomoći, kao i da s sjeća da mu je jednom prilikom rekla da se o poštivanju autoriteta uči i da će on to s vremenom i postići ali da oštricu mora otupiti jer da rade u službi koja je organizirana na hijerarhijskom principu. Naposljetku da stvarno ne može reći da je bilo šikaniranja tužitelja i da bi odnos prema njemu bilo lošiji nego prema drugim djelatnicima i kazuje da nije bilo diskriminacije po niti jednom osnovu, također, a vezano uz navode tužitelja da bi njemu bili oduzeti poslovi, iskazuje da tomu nije bilo tako da je stupila na snagu nova uredba, da je tužitelj nakon 4 mjeseca bolovanja došao na rad i napao voditeljicu da su njemu oduzeti poslovi da je on diskriminiran pa da ga ja pozvala u ured i pokušala mu to objasniti, ali on da je to odbio prihvatiti, i držao se dosta rezervirano i tada joj kazao da će o svemu razgovarati na drugom mjestu i ukazao na to da ima namjeru ustati tužbom. Iskazuje da je tada iako nije on spomenuo tužbu uvidjela da to ide u tom pravcu i tada mu rekla i ponovo krenula ga moliti kazavši mu " RŠU molim te mogao bi se spotaknuti" pri tome misleći na to da neosnovano misli da mu je neko pravo povrijeđeno. Nakon toga da su se rastali, da je otišao iz njezinog ureda da bi nakon sat vremena nakon toga dobila e mail koji je zapanjio, budući je u istom naveo da se nakon razgovora s njom osjeća uplašeno, uznemireno, da se boji za svoju egzistenciju i naročito je boldirao tu riječ da je rekla da će se spotaknuti. Iskazuje da mu je i odgovorila na taj e mail nudeći mu i nadalje, po ne zna koji put, svoju pomoć i pokušavajući ga razuvjeriti da odagna takve misli, da se radi o bilo kakvom uznemiravanju ili prijetnju. Što se tiče povjerenika za etiku istog da je trebala obavijestiti da joj je bila upućena predstavka od strane tužitelja i da joj se on požalio da ima nekakve neugodnosti na poslu, ali takvu predstavku da nije dobila, a osim toga on da se i sam mogao obratiti svom etičkom povjereniku. Što se tiče emaila koji joj je na ročištu uručio pun. tužitelja, iskazuje da nema elemenata predstavke i da traži pojašnjenje o čemu bi ona vezano uz taj e mail trebala obavijestiti etičkog povjerenika, a da je o tome obavijestila pročelnika i on da je obavijestio etičkog povjerenika, a kada je to bilo točno ne zna, ali da zna sasvim sigurno da je povjerenik za etiku bio uključen i pozivao i nju i tužitelja na iskaz, te da je ispoštovana ta procedura, te da ono što ona može reći jeste to da tužitelj postao jako predvidiv da kada je on shvatio da više ne može dobiti onoliki broj slobodnih dana da je jednostavno pokušao krenuti u tom pravcu da je diskriminiran međutim on da je dužan i dokazati da bi tome i bilo tako, a što se tiče pitanja da li smatra da je tom riječju spotaknuti značila prijetnja izjavljuje da ni u kom slučaju se nije radilo o prijetnju, da ga je upozoravala na njegovo nepromišljeno ponašanje, te se doslovno roditeljski i pokroviteljski prema njemu ponašala moleći ga da ne napravi nešto nepromišljeno. Vezano uz upit pun. tužitelja zašto nije voditeljica pokrenula postupak radi povrede službene dužnosti od strane tužitelja odmah nakon što su uočene povrede od strane tužitelja u smislu lakših povreda izjavljuje da je ona za to kriva i da ga je štitila više od godinu dana, a smatrala da će se tolerantnim postupanjem izvući maksimum od službenika pa i od njega, mislila da će se od tužitelja takvim postupanjem dobiti dobar djelatnik, ali da je očigledno pogriješila i isto tako da drži incident tužitelja sa CŠ nedoličnim ponašanjem, ali nakon toga da je i reagirala i čekala analizu tih predmeta te i izvijestila pročelnika. Inače taj incident da je bio sredinom kolovoza 2013. godine dakle prije njegovog učlanjivanja u sindikat, te da se ne sjeća točno datuma kada je pokrenut disciplinski postupak ali to sve postoji u dokumentaciji koja je predana u spis, kao i da prije pokretanja disciplinskog postupka je sve analizirala ali nije provodila disciplinski postupak. U bitnom ponavlja da ulazak tužitelja u sindikat nema nikakve veze sa pokrenutim disciplinskim postupkom, te da je predvidjela da će se RŠU pokušati zaštiti članstvom u sindikatu i ulogom povjerenika.

18. Svjedok NŠ zaposlen u Ministarstvu financija Carinska uprava, na mjestu pročelnik područnog carinskog ureda Split iskazuje da tužitelja poznaje kao djelatnika i kao kolegu, i da mu je poznat predmet spora, da mu je poznato od kad su se stvari počele odvijati u vidu pritužbi djelatnika, ovdje tužitelja, odnosno informacije od strane predstojnice da se u vremenu od prije godinu i nešto dana dogodio problem u smislu komunikacije, rasporeda poslova, odnosno problema sa odsustvom, odnosno uzimanjem godišnjeg odmora od strane tužitelja. O tome da je upoznat, kako mailom, tako i telefonom od strane predstojnice kao i pomoćnikom predstojnice CŠ, a naknadno da je upoznat s tim da je tužitelj učlanjen u sindikat. Nakon što je ušao u slučaj i informirao se o genezi samog odnosa da je upoznat sa činjenicom da je kod samog dolaska djelatnika, ovdje tužitelja bilo određenih problema u smislu radne discipline, dolaska na posao i raspodjele poslova, odnosno uzimanja godišnjih odmora. Iskazuje da ne zna točno datum kada je tužitelj ušao u sindikat, te ponavlja da su od samog njegovog dolaska postojali takovi problemi vezano uglavnom uz radnu disciplinu i tek kad je problem "eskalirao" i nije se mogao riješiti na toj razini onda da je on o tome upoznat. Ovaj svjedok ističe situaciju, odnosno događaj, kada ga je je predstojnik CŠ nazvao na telefon dosta uznemiren i kazao mu da kolega RŠ ne želi izići iz njegove kancelarije i da ima problema vezano uz raspored godišnjeg odmora te da je on tada zatražio da se telefonski čuje sa kolegom RŠ te mu se isti tada i javio i u tom razgovoru da je pokušao smiriti tenzije i kazati da se to može riješiti i mirnim putem, a nedugo nakon toga da je RŠ bio kod njega u kancelariji, da su razgovarali i on se na njih žalio, na postupanja svoje nadređene, djelatnice MŠ, na kolegu CŠ i kolegicu ĐŠ, dakle njemu nadređene u smislu da oni na neki način vrše pritisak na njega, ne razumiju njegove potrebe za godišnjim odmorima obzirom na njegovu dodatnu djelatnosti suđenja u košarci gdje je on morao učestalo izbivati, te da mu je tada rekao da on zna svoja prava kada i kako može koristiti g.o. i da je siguran da su mu nadređeni to rekli, isto da mu je rekao kao korektan djelatnik uvijek sa svojim nadređenima može ostvariti komunikaciju na način da mu se izaže u susret i omogući parcijalno korištenje godišnjeg odmora, ali da je to interna stvar, ali da nakon toga se sve obaveze moraju izvršiti na vrijeme, makar i preko vikenda, a da ima saznanja da on uredno ne obavlja zadatke pa da ga je zato na to i upozorio. Kao primjer da mu je iznio i slučaj kada je on bio nadređen JŠ koji je isto tako morao biti odsutan, ali je on kasnije uredno izvršavao svoje obaveze pa i da to očekuje od njega. Iskazuje nadalje da, nakon što su odnosi između tužitelja i njemu nadređenih i naknadno eskalirali i problemi se nisu mogli riješiti, je pozvao službu za unutarnju kontrolu da ispita sve činjenice i navode i utvrdi da li postoji povreda službene dužnosti, koja kontrola je i trajala, da je sukladno svoj proceduri a i kako je saznao da je sindikalno povjerenik zatražio od predsjednika sindikata dopuštenje da se može pokrenuti disciplinski postupak protiv kolege RŠ i da su dobili odbijenicu od sindikata carinika Hrvatske i nakon toga da im ništa nije preostalo nego da ustanu tužbom protiv tužitelja pred Ustavnim sudom što su i učinili, a koja je još uvijek u tijeku, a radi se o traženju suglasnosti za pokretanje disciplinskog postupka, a budući su utvrđene i teške i lake povrede radne obveze. Što se tiče pitanja da li je u svemu tome primijetio da bi bilo povrijeđeno tužiteljevo pravo na jednako postupanje i da je neravnopravan u odnosu na druge djelatnike, iskazuje da imaju preko 700 zaposlenika, 3 ili 4 sindikata, da ne prate tko je član kojeg sindikata već nastoje prema svim djelatnicima jednako postupati, ali uvijek da se nađe na nekakve probleme, te da drži i da su jednako postupili prema tužitelju, pogotovo jer mu je bilo drago da jedan mladi čovjek je došao iz Zagreba i raditi u Šibenik krajem 2013. godine. Što se tiče pitanja zašto su čekali godinu dana da pokrenu disciplinski postupak protiv tužitelja, izjavljuje da je unutarnja kontrola morala utvrditi sve činjenice, i on da nije želio da ovakav slučaj gdje je optuženo nekoliko rukovodećih djelatnika za neprimjereno ponašanje prema djelatniku prođe bez detaljne analize i unutarnje kontrole i nakon svih iscrpnih dokaznih radnji i kada je utvrđeno da su postojale kako teške tako i lake povrede da se krenulo u otvaranje disciplinskog postupka, a predmeti su istrage unutarnje kontrole i suđenje za vrijeme bolovanja i neizvršavanje radnih obveza, povreda radne discipline, etičkog kodeksa. Vezano uz upit pun. tužitelja da li je tužiteljev neposredni rukovoditelj obavljao svoje poslove kako je trebao, izjavljuje da su učinili sve ono da iziđu u susret tužitelju i da neki način sve nesuglasice riješe između sebe, ali nažalost to nije uspjelo i da može reći da su oni postupali u zaštitu službe i zaštitu službenika sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima i napravili sve da funkcionira služba, a da se pod normalnim smatra da oni mogu uzeti predmet djelatnika i prerasporediti ga drugim djelatnicima da posao ne bi čekao. Na daljnji upit pun. tužitelja da li u očevidniku djelatnika RŠ postoje i da li su navedene činjenice da bi ovaj kasnio na posao i vršio povrede službene dužnosti za ovo utuženo vrijeme, u kojem su njegovi nadređeni trebali sankcionirati tužitelja izjavljuje da to ne postoji u očevidniku, tamo samo da postoje ocjene djelatnika, a da ovo sada nije u očevidniku jer je tek u postupka, ali da će ući u očevidnik tek kada se završi postupak. Na upit da li zna što su djelatnici unutarnje kontrole prezentirali tužitelju kao razlog iste, izjavljuje da ne zna jer je to samostalna služba na koju on nema nikakvog utjecaja, a na upit da li su ljudi iz unutarnje kontrole trebali obavijestiti tužitelja o razlozima o tome da se ne može izjasniti već da to treba pitati nekoga od njih, s tim da oni mogu djelatnika pitati što hoće. Na upit da li je uključio etičkog povjerenika kad je čuo da se kolega RŠ žali za mobbing, ovaj svjedok iskazuje da je procijenio nakon svega što je utvrdio da je potrebno uključiti unutarnju kontrolu, a da nije smatrao da etički povjerenik je potreban da se uključi dok se ne utvrde sve činjenice na okolnost ovog slučaja. Etički povjerenik da se aktivira kad je povrijeđen etički kodeks, međutim ovdje da je stvar drugačije prirode i složenije i da je smatrao da je puno meritornije da ovaj problem odradi služba unutarnje kontrole nego jedan čovjek običan službenik. Na upit pun. tužitelja da li je nazočnost unutarnje kontrole neugodna i stresna za djelatnika, izjavljuje da je to za svakog neugodno i stresno, pa bi tako bilo i za njega, te na upit zašto čovjeku koji ima psihičke probleme kao tužitelj i koji je imao napade strahova i panike poslati unutarnju kontrolu umjesto etičkog povjerenika, izjavljuje da nema saznanja da tužitelj imao psihičkih problema, te da ne zna da li je ta saznanja imala unutarnja kontrola i naposljetku da kao pročelnik u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i svih onih navedenih 20 točaka.

19. Svjedok CŠ iskazuje da su njegovi susreti sa tužiteljem bili vrlo rijetki, a zbog toga što da on većinu radnog vremena provodi u središnjem uredu u Zagrebu. Što se pitanja suca da li su prvi problemi vezani uz tužitelja krenuli kada se on učlanio se u sindikat, iskazuje da su njegova prva saznanja da je on učlanjen u sindikat bila krajem rujna 2014. godine a nakon što ga je predstojnica upoznala s tim. Prije učlanjenja u sindikat da nije bilo nikakvih od strane tužitelja pritužbi, prigovora, niti zahtjeva i da se o tom zahtjevu uopće raspravljalo. Njegov prvi kontakt sa tužiteljem da je bio u kolovozu 2014. godine kada je došao kod njega žaliti se da mu nadređena nije odobrila godišnji odmor i da je došao sa svojom nadređenom MŠ, a kada je on zamjenjivao pročelnicu i razgovor da je bio takav da tako nešto nije doživio u svojih 20 godina rada u službi, da je bio vrlo dominantan, da je on pokušao s njim razgovarati, da mu je šefica njegova rekla da postoji čitav niz naloga koje nije odradio a radi se o nalozima za izvršenje redovnih radnih zadataka i da zbog toga da mu ne može odobriti korištenje godišnjeg odmora i ovdje da se dogodilo to da je tužitelj izrijekom odbio izvršenje radnih zadataka a što da on do tada nisam doživio, a što se tiče pitanja da li je tome bilo tako i ranije da bi se tužitelju odobravali godišnji odmori izjavljuje ponovo da je više bio odsutan nego što je bio u carinarnici [adresa], pa ono što zna da više znam iz navoda drugih djelatnika, a konkretno šefice i predstojnice. Iskazuje da taj tadašnji razgovor u njegovom uredu kada mu je tužitelj kazao "recite da ili ne" a vezano uz korištenje godišnjeg odmora da je vrlo kratko trajao i u tom trenutku da je zatražio od tužitelja da mu donese na uvid te sporne predmete za koje njegova šefica navodi da ih nije riješio, a što da je tužitelj odbio i pokazao mu nekakvu ispravu i rekao da je na bolovanju. Iskazuje da ga je iznenadio način na koji je tužitelj postupio, kao i da su znali da je on međunarodni košarkaški sudac i da se i on prema tome odnosio benevolentno i izlazilo mu se u susret. Nijednom službeniku da se nije dopustilo takvo korištenje godišnjeg odmora kao tužitelju. Iskazuje da su svi na to gledali dobronamjerno i da sigurno nadređena osoba mu nije smjela dopustiti takvo korištenje godišnjih odmora, što u krajnjoj liniji čini i nezakonitu radnju iste, međutim da ne možemo sve gledati crno-bijelo i ponavlja da se tužitelju htjelo izići u susret. Naposljetku ono što želi reći da jeste to da se tužitelj ponašao izrazito neprimjereno, u dijelu korištenja godišnjeg odmora da je bio neravnopravan u odnosu na druge radnike, da se raspravljalo o njegovim pravima i na višim instancama i u tom dijelu da je on imao sigurno veća prava nego ostali djelatnici i njegove poslove da su odrađivali drugi djelatnici, a također je tužitelj vješto kombinirao bolovanje i godišnji odmor. Na upit pun. tužitelja kada je sve to krenulo, izjavljuje da je to sve počelo 2013. godine, a ta priča da je krenula točno od dana njegovog dolaska, a na upit zašto nisu odmah reagirali iskazuje da ponavlja ono što je rekao ranije, život da nije crno-bijeli, da nije odmah reagirao i u onom trenutku da ne bi odmah reagirao, međutim danas gledano da bi sigurno reagirao. Ono što drži bitnim i njemu da je bitno da jeste da se posao dovrši a ne to kada će i u koju uru doći, mada je i to bitno jer je to pravilo i da ga je predstojnica upozorila da je već i prvi dan zakasnio, a na upit zašto danas pokrenuti postupak to je vrlo jednostavno izjavljuje da je došlo do još jednog razgovora sa tužiteljem 01.09.2014. a nakon kojeg nije dvojio da treba pokrenuti postupak, kada je tužitelj njega provocirao, pozivao se na ministra i bio jako neugodan i tako nešto da nije nikada doživio a da je i očekivao da će ga i fizički napasti, nije htio izići iz njegovog ureda i tada da je odlučio pozvati pročelnika NŠ. Iskazuje ovaj svjedok da misli da je tužitelj onda njega došao isprovocirati i da je sve to bilo s njegove strane i promišljeno na način da se nađu ovdje pred sudom, a da drži da takav njegovo odnos prema sebi nije zaslužio. Kod tužitelja drži da se radi o manipulatorskom ponašanju a on je i sam izjavio da iznimno dobro podnosi stres i tada u razgovoru od 19.08. se dobro znao kontrolirati i tako da drži da tada u razgovoru 01. rujna nije tako reagirao zbog tzv. psihičkih problema. Iskazuje da se tužitelja ne boji, niti ga se tada bojao, ali to da je vrlo tužna situacija za jednog tako mladog čovjeka i njegovi osjećaji da su tada bili dosta pomiješani, te da je u njemu gledao drugačiju osobu nego što je.

20. Svjedok HŠ iskazuje da je bila na stručnom osposobljavanju u carinarnici od 18.12.2014. do 18.12.2015. godine, a tužitelja da je upoznala na poslu, i on da je u tom razdoblju radio, i njoj da nije poznato da bi tužitelj bio uznemiravan i šikaniran na poslu, a da joj je poznato da je koristio godišnji odmor više nego ostali djelatnici, ali ne zna zbog čega i da joj je poznato da je pokrenut disciplinski postupak protiv tužitelja, ali ne zna zbog čega. Tužitelju da je bila nadređena MŠ, a da ne zna da li je ona njega uznemiravala, šikanirala ga ili pak uzimala predmete, te naposljetku da joj nije poznato da bi tako neki drugi djelatnik izbivao s posla češće od tužitelja.

21. Svjedok EŠ iskazuje da je 19. prosinca 2014. godine počela raditi u Carinskoj upravi u [adresa] na radnom mjestu stručnog referenta u službi za trošarine i tada da je zatekla tužitelja s kojim je radila smo u istom uredu, da joj je poznato da je tužitelj bio učlanjen u sindikat carinika Hrvatske, a što se tiče odnosa nadređenih prema tužitelju iskazuje da njihova šefica MŠ nije imala baš najbolji odnos prema tužitelju, ali to je bilo i obostrano. tako npr. da je ona pozivala tužitelja telefonskim putem da dođe u njezin ured a nakon kojeg razgovora bi se tuženik vratio vidno potišten, ali ne zna što se tamo događalo jer nije bila neposredni očevidac i da nije ništa primijetila što bi bilo neuobičajeno za gospođicu MŠ vezano uz upit da li je ona njemu kopala po stolu, uzimala predmete i slično. Za situaciju kakva je bila prije učlanjivanja tužitelja u sindikat da je saznala ali dosta kasnije, međutim da nema saznanja o čemu bi se tu radilo jer ponavlja, je došla kasnije kada je tužitelj već bio učlanjen u sindikat a niti zna kada je on učlanjen. Iskazuje da ima saznanja da se protiv tužitelja vodio disciplinski postupak, a zbog teških povreda službeničkih odnosa a stavljalo mu se na teret neuredno i neodgovorno obavljanje poslova i ono što je primijetila kada je došla tamo raditi jeste da je tada drugi djelatnik KŠ bio na godišnjem odmoru te je tužitelj radio sa strankama i da je on taj posao jako dobro obavljao i nije bilo nikakvih primjedbi niti prigovora od strane stranaka koje su bile odmah primljene i odmah bi se ispustilo potrebno rješenje. Što se tiče odobravanja godišnjih odmora da se sjeća jedne situacije kada je tužitelj tražio godišnji odmor te da se od njega zahtijevalo da to zatraži pismenim putem i priloži kartu, te mu je naposljetku to i odobreno. Naposljetku da ne može kazati što se događalo u uredima nadređenih tužitelju i da li su isti uznemiravali, zastrašivali ili šikanirali tužitelja budući nije tamo bila nadređena, a na upit pun. tužitelja da li se prema svim djelatnicima jednako postupalo, izjavljuje da jeste i da je nedostataka bilo i u radu kod drugih djelatnika, tako da je ona po nalogu gospođice MŠ i radila po tim nekim predmetima, a vezano uz administrativni dio, pa tako da je i kod kolege KŠ bilo istih nedostataka u radu kao i kod tužitelja te iskazuje da kada su odlučili sve te predmete dovesti u red da je ona izdvojila predmete kolege KŠ i pozvali istoga da preuzme te predmete i da ih dovrši, pa je on to i ponio sa sobom na posao u Ražine, a što se tiče tužitelja on da je nakon toga otišao na bolovanje, a njegove predmete ono što je falilo da je ona završila, a što se pitanja da li je gospođica MŠ imala saznanja o takvim nepravilnostima kod gospodina KŠ izjavljuje da mislim da jeste a ona da mu je i uputila te predmete, a da ne zna da li je tužitelj pozvan kao i kolega KŠ od strane nadređene da nadopuni i sredi te svoje predmete. Što se tiče samog sindikata iskazuje da misli da je problem tu u onim ljudima koji jesu unutra te da je komentar za tužitelja bio i kad se učlanio u isti "što je to njemu trebalo", te da ne zna da li se disciplinski postupak vezivao sa članstvom tužitelja u sindikat. Što se tiče članova sindikata tu da su osim tužitelja još i OŠ i kolega M a oni baš i nisu na dobrom glasu, a da oni nisu na dobrom glasu to da je čula iz razgovora sa kolegama.

22. Svjedok KŠ iskazuje da tužitelja poznaje jer je i on radio s njim u Carinskoj upravi, i da ga je podučavao jer nije imao veze o tim poslovima, budući je prije toga radio u Državnom inspektoratu, te da ga je tužitelj intenzivno podučavao nekoliko mjeseci, a i poslije toga kad mu je nešto zatrebalo bi mu uskakao u pomoć. Iskazuje da on stvarno ne zna da li se i kada se tužitelj učlanio u sindikat, a da je bilo nekakvih tenzija između tužitelja i njemu nadređenih samo da je čuo iz razgovora od ostalih kolega ali da zaista o tome nemam nekih saznanja budući je tijekom svog dugogodišnjeg službeničkog rada naučio gledati svoje poslove, a da nije primijetio neke veće razlike u postupanju niti nakon kolovoza 2014. godine, kao i da nije primijetio da je bilo nekakvih zaostatka u poslu kod tužitelja, te da se sve radilo na dnevnoj bazi, i karakter posla je takav da moraš biti ažuran. Iskazuje da se ne može sjetiti da bi tužitelj ikada izričito odbio nalog svog nadređenog. Što se tiče pitanja zašto je baš tužitelj njega obučavao iskazuje da misli da je to bilo zato što je on bio najobučeniji za taj rad. Što se tiče dijela problematike vezano uz odsustvo tužitelja to da ga nije zanimalo i s tim da nije upoznat, te da on mora uskoro ići u mirovinu pa se ne bavi takvim stvarima. Naposljetku RŠU da ga je podučavao negdje do jeseni 2014. godine, da su najprije radili zajedno, a poslije da je ostao samo on, a ne zna što je bilo s tužiteljem. Što se tiče pitanja pun. tuženika kako se nadređeni ponašao prema tužitelju, da li je bilo razlike prema tužitelju i prema ostalim djelatnicima izjavljuje da je bilo mrgodnog lica MŠ, na dane ali da se više od toga ne bi usudio govoriti, a što se tiče odnosa ostalih djelatnika prema tužitelju odnosi da su bili korektni koliko je mogao vidjeti i da nije bilo incidentnih situacija, a što se tiče pitanja vezano uz incidentnu situaciju sa CŠ izjavljuje da to ne zna i nikada nije išao na gornji kat.

23. Svjedok FŠ iskazuje da je zaposlen u Ministarstvu financija Carina, Sektor za unutarnji nadzor i kontrolu, Služba za unutarnju kontrolu Split na radnom mjestu višeg inspektora, da je tužitelja vidio jednom kada su se službeno sastali a zbog uzimanja od tužitelja izjave povodom službenog postupanja prema tužitelju, da se kolegi RŠ stavljalo na teret nesavjesno obavljanje dužnosti, neopravdani izostanak s posla, otvaranje bolovanja i neetični odnos sa suradnicima i nadređenima, da ne zna kad je carinski ured Šibenik otvorio taj postupak, ali da zna da je otprilike kod njih došlo u kolovozu 2015. godinei da su obavili službene radnje i utvrdili što stoji u njihovom izvješću a kod kojeg izvješća da u cijelosti i ostaje, da ne poznaje niti tužitelja niti njemu nadređenog, pa tako da mu nije poznat njihov odnos i ne može navesti da li je bilo razlike u postupanju do kolovoza 2014. i nakon toga. Što se tiče njihovog postupanja, da su s kolegom postupali jednako kao sa svakim drugim djelatnikom, a o njegovom sindikalnom radu znaju samo iz predmeta koji je došao iz Carinskog ureda Šibenik, pa u jednom od tih dopisa predstojnica ureda gospođa ĐŠ je skrenula pažnju da je kolega sindikalni djelatnik i da to treba uzeti u obzir ukoliko bi se eventualno pokretao postupak. Sam disciplinski postupak da nisu pokrenuli oni, nego Područni carinski ured Split, a nakon što su im dostavili izvješće. Na upit pun. tužitelja da li je postupak proveden sukladno pravilniku o provođenju unutarnjeg nadzora i unutarnje kontrole u carinskoj upravi, izjavljuje da jeste te poziva pun. tužitelja da isti i prouči, a što se tiče pitanja da li su izuzimali ikakvu dokumentaciju od tužitelja, odnosno sporne predmete, izjavljuje da to nisu izuzimali jer im to nikada nije bilo dostavljeno, a da su im predmeti dostavljeni od strane Carinskog ureda Šibenik, ali ne zna tko je njemu te predmete oduzeo. Inače, njihova kontrola da radi sukladno nalogu, a u konkretnom da su obavili razgovor sa tužiteljem međutim u jednom trenutku tužitelj da nije bio raspoložen za daljnji razgovor i rekao da nema više što dodati i tako da su završili taj razgovor, a na upit da li su dužni obavijestiti djelatnika o postupanju, izjavljuje da su ga obavijestili zašto su došli, a djelatnika da se ne treba obavještavati i da oni mogu vršiti izvidne radnje kako smatraju da je to potrebno i opet sukladno tom pravilniku.

24. Saslušani svjedok DŠ, spec. obiteljske medicine iskazuje da je tužitelj njezin pacijent već dugi niz godina, a i njegova cijela obitelj, da u cijelosti ostaje kod svega onoga što je utvrdila i ispisala za tužitelja u njegovom kartonu, s tim da nije u potpunosti upoznata sa predmetom ovog spora i što tužitelj potražuje, jedino da zna da je tužitelj u sporu sa svojim bivšim poslodavcem i da je pozvana kao svjedok. Vezano uz upit pun. tužitelja da li joj je poznat razlog zbog kojeg je tužitelj u utuženom razdoblju, a radi se o 2014. godini bio na bolovanju iskazuje da su razlozi njegovog bolovanja u 2014. navedeni u njegovom zdravstvenom kartonu, s tim da vidi pregledom u karton da je u tom razdoblju tužitelj imao i psihičkih problema pa da ga je uputila i kod psihijatra, a i ostale zdravstvene tegobe da su navedene u zdravstvenom kartonu i ono što je upisano u zdravstvenom kartonu da drži da su sve osnovani razlozi za bolovanje. Vezano uz upit što je uzrokovalo njegove psihičke probleme, iskazuje da nisu ulazili u detalje ali da joj je kazao da ima probleme na poslu i zato da ga je i uputila kod psihijatra jer mu je bila potrebna psihijatrijska pomoć. Na daljnji upit koliko je puta tražena revizija Lukinog bolovanja od strane poslodavca iskazuje da je tri puta tražena revizija i da se sjeća da je prvi put bila kontrolorka iz [adresa] koja je zaključila da je bolovanje opravdano, drugi put da je isto bila kontrolorka iz [adresa] koja je isto potvrdila da je bolovanje opravdano, a treća da je bila doktorica iz Solina koja se podosta zadržala kod nje, izvršila uvid u kompletnu dokumentaciju i odnijela karton sa sobom i nakon toga joj poslala odgovor gdje su po njenom mišljenju neka bolovanja bila opravdana, a neka nisu i ona bolovanja koja su njoj bila sporna da su bila kratkoročna bolovanja. Iskazuje da kada bi nju pacijent nazvao telefonskim putem i kazao da ima proljev, a u kojem slučaju nije niti uputno da dolazi u ambulantu, onda da kao liječnik mora vjerovati svom pacijentu i otvoriti bolovanje a koje se potom nakon dan ili dva zatvara i pacijent kreće raditi i ta bolovanja da su kontrolorki bila sporna. Iskazuje da radi 37 godina i da nikada nije doživjela da bi za nekog pacijenta bila revizija u tri navrata osim za tužitelja, inače da je uobičajeno da se revizija traži jedanput, te naposljetku da se ne sjeća tko je i na koji način donio odluku o zatvaranju bolovanja koje je otvoreno radi psihičkih problema.

25. Pregledom psihologijsko-psihijatrijskog vještva Ante Bilića, dr.med., spec. psihijatra, užeg spec. psihoterapije, trening grupnog analitičara i stalnog sudskog vještaka za psihijatriju mr. Gine Lugović, prof., spec. kliničke psihologije i stalnog sudskog vještaka za psihologiju od 30. lipnja 2023.g., a kojima je rješenjem ovog suda naloženo provođenje psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja tužitelja na okolnost da li je tužitelj u utuženom razdoblju 2013. i 2014.g. zbog postupanja poslodavca (mobinga) trpio neimovinsku štetu, odnosno imao psihičke probleme – duševne boli, u čemu bi se oni očitovali, te ukoliko jeste kojeg trajanja i intenziteta, utvrđeno je da iz nalaza istih vještaka proizlazi da, nakon što su pažljivo proučili cjelokupni sudski spis i dostupnu medicinsku dokumentaciju, po najboljem znanju i savjesti donijeli mišljenje da je mobbing pravni pojam koji označava specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta, da budući da dijagnoza mobbinga ne postoji u psihijatrijskim klasifikacijama, ne može se niti potvrditi ili odbaciti psihijatrijskim vještačenjem, da utvrđivanje mobbinga kao i pitanje kauzaliteta u pravnom smislu prelazi granice kompetencija psihijatrijskog vještaka, da je ispitanik, ovdje tužitelj, prosječnih intelektualnih sposobnosti, emocionalno stabilan, ne iskazuje simptome koje bi upućivali na značajnije aberacije u sferi ličnosti niti simptome psihijatrijskih ili psihosomatskih tegoba koji bi ukazivali potrebu psihijatrijskog liječenja, da je u utuženom periodu u dva navrata pregledan psihijatrijski i liječen uglavnom pod dijagnozama Akutne reakcije na stres i Anksiozno depresivnog poremećaja, da je to kratkotrajni i prolazni poremećaj koji obično traje od 3 do 30 dana a razvija se u osobe bez nekog drugog mentalnog poremećaja i pojavljuje se kao reakcija na izniman fizički ili psihički stres i ozbiljnu prijetnju sigurnosti ili fizičkoj cjelovitosti osobe, da su od psihičkih simptoma u kliničkoj slici bili prisutni napetost, razdražljivost, sniženo raspoloženje, osjećaj povrijeđenosti i nesanica. Uzimajući u obzir stvarni utjecaj traumatskog događaja na osobno i socijalno funkcioniranje osobe, psihičke smetnje da su bile samo minimalno izražene, dakle, da je imao duševne boli blagog intenziteta i u trajanju 20 dana, a da intenzitet i duljina trajanja smetnji ne zadovoljava kriterije za ocjenu povrede duševnog integriteta niti ima trajnih posljedica za duševno zdravlje, te je zaključak vještaka kojima ovaj sud poklanja vjeru kao stručnima i nepristranima i koji raspolažu znanjima kojima ovaj sud ne raspolaže, da je ispitanik RŠ osoba prosječnih intelektualnih sposobnosti, emocionalno stabilan, ne iskazuje simptome koje bi upućivali na značajnije aberacije u sferi ličnosti niti simptome psihijatrijskih ili psihosomatskih tegoba koji bi ukazivali potrebu psihijatrijskog liječenja, da su mu u utuženom periodu dijagnosticirani Anksiozno depresivni poremećaj (F41.2 prema DSM IV klasifikaciji) i Akutna reakcija na stres. (F43.0 prema DSM IV klasifikaciji), a od psihičkih simptoma u kliničkoj slici su bili prisutni napetost, razdražljivost, sniženo raspoloženje, osjećaj povrijeđenosti i nesanica, te ukoliko bi sud ocijenio da postoji pravni temelj za naknadu nematerijalne štete, uzimajući u obzir intenzitet smetnji te utjecaj stresora na osobno i socijalno funkcioniranje osobe, anksiozno depresivne smetnje da su bile izražene u minimalnom stupnju, dakle, da je imao duševne boli blagog intenziteta i u trajanju 20 dana, a da intenzitet i duljina trajanja smetnji ne zadovoljava kriterije za ocjenu povrede duševnog integriteta, niti ima trajnih posljedica za duševno zdravlje.

26. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj u postupku nije dokazao, niti to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, da bi bio sustavno šikaniran i uznemiravan pretraživanjem radnog mu stola i sadržaja na i u stolu, neodobravanjem korištenja godišnjeg odmora prema želji tužitelja i planu GO, odnosno, izjednačavanjem bolovanja i GO u smislu da je odsustvo radi bolesti ista stvar kao i godišnji odmor, stvaranjem pritiska putem drugih zaposlenika iz Carinske uprave koji poznaju tužitelja da istupi iz SCH kako ne bi više imao problema, odnosno, kako ne bi dobio otkaz, traženjem bezrazložnih očitovanja, a pogotovo onih na koje nikako nema zakonsko pravo, a tiču se međuljudskih odnosa za koje je zadužen samo povjerenik za etiku, zaobilaženjem i u njegovom poslu onemogućavanjem povjerenika za etiku, zlouporabom instituta unutarnje kontrole u svrhu poređivanja međuljudskih odnosa u skladu s vlastitim željama i potrebama, zloupotrebljavanjem instituta disciplinskog postupka kako bi ostvario svoj cilj i disciplinirao tužitelja, odnosno, sindikata kojeg je tužitelj povjerenik, oduzimanjem tužitelju posla koji je radio do odlaska na bolovanje bez ikakvog pravnog temelja, neuvijenim i nedvosmislenim prijetnjama od strane predstojnice CU Šibenik, neodgovaranjem na predstavku, odnosno, prekoračenjem propisanog roka za odgovor iz KU za državne službenike i namještenike (NN 104/13, 150/13 i 153/13) od strane pročelnika PCU Split, neosiguravanjem uvjeta za rad sindikata kojega je tužitelj povjerenik sukladno čl. 98. KU za državne službenike i namještenike, pa da bi time svime tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, te ga je navedenim postupcima doveo u neravnopravan položaj u odnosu na ostale službenike, te da nema elemenata povrede njegovog dostojanstva, niti obilježja izravne, a niti neizravne diskriminacije i da se ne radi o ponašanju prema tužitelju koje bi bilo uzrokovano nekom radnjom iz čl. 7. st. 4. Zakona o radu, tim više što su i drugi radnici, a što i sami ističu u svojim svjedočim iskazima pred ovim sudom, ali i proizlazi iz iskaza samog tužitelja, mahom bili nezadovoljni načinom rada i odnosom prema njima, pa dakle, bili u sličnom situaciji kao i tužitelj, radi čega sud nalazi da isti nije postupanjem poslodavca stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika u usporedivoj situaciji, s tim da je nesporno da tužitelj i njemu nadređena osoba nisu u radu i obnašanju službe koju su obavljali ostvarili korektan međusobni odnos koji podrazumijeva poštivanje pravila struke i međusobno uvažavanje u granicama mogućeg, razumnog i dopuštenog.

27. Naposljetku, ako radnik u slučaju spora iznese činjenice koje opravdavaju sumnju da je poslodavac postupio protivno odredbama zakona kojima je propisana zabrana diskriminacije, na poslodavcu je teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo, a na radniku teret iznošenja činjenica i okolnosti na kojim se temelji njegova tvrdnja o uznemiravanju, a kada su isti izneseni, teret dokaza da tomu nije tako prebacuje se na poslodavca.

28. Tijekom ovog postupka tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja iznio činjenice koje opravdavaju sumnju na postojanje diskriminacije, ali iz provedenih dokaza i ocjenom istih, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti, je utvrđeno da istaknuti postupci i propuštanja tužitelju nadređene osobe nisu bili diskriminirajući, pa je slijedom svega naprijed navedenog, valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti budući tužitelj nije dokazao uznemiravanje, a samim time ni pravnu osnovu za naknadu nematerijalne štete, dok s druge strane je poslodavac dokazao da nije bilo nejednakog postupanja.

29. Slijedom svega navedenog valjalo je presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7, 8, 9, 42 i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu, priznat trošak sastojeći od sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova, za sastav tri obrazložena podenska 300 bodova, za sastav žalbe – 100 bodova, za zastupanje na 18 ročišta galvne rasprave - 1800 bodova, što je ukupno 2300 bodova, a što prema vrijednosti boda od 2,00 Eura iznosi sveukupno 4.600,00 Eura, koliko je tužitelj dužan naknaditi tuženiku na ime parničnog troška, a sve pobliže opisano u toč. II. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 23. siječnja 2025. godine

S U D A C :

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Šibeniku u roku od 15 dana. Rok za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, odnosno, za stranku koja iako uredno obaviještena nije pristupila ročištu na kojem je presuda objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena, a za ostale stranke od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena