Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Pr-35/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužiteljice IKE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Opće bolnice Varaždin, OIB: 59638828302, Varaždin, Ulica Ivana Meštrovića 1, zastupanog po punomoćniku Marku Golubiću, odvjetniku u Koprivnici, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke i primjeni koeficijenata složenosti poslova, nakon na dan 11. prosinca 2024. zaključene glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice IK, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika, 23. siječnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika KLASA: 007- 03/24-01/6, URBROJ: 2186-192-31-24-2, od 10.4.2024. godine, te ne proizvodi nikakve pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 625,00 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 2. svibnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke i primjeni koeficijenata složenosti poslova, navodeći da je zaposlenica tuženika temeljem ugovora o radu. Nadalje je navela da je stupanjem na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i u javnim službama (NN 153/23 Zakon o plaćama) i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 23/24) poslodavac proveo postupak prevođenja na način da je ugovorom o radu, KLASA: 112-01/24- 01/56, URBROJ: 2186-192-24/2- 24-1139 i Rješenjem o plaći, KLASA: 120-01/24-02/2, URBROJ: 2186-192-24/2-24- 1139, od 1. ožujka 2024. preveo radno mjesto tužiteljice iz „maser kupeljar“ u „radnik III. vrste“ u Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Za radno mjesto „radnik III. vrste“ te da joj je određen koeficijent složenosti poslova u visini od 1.25. Protiv takvog određivanja koeficijenta izjavila je zahtjev za ispravak koeficijenta, koji je odlukom poslodavca KLASA: 007-03/24-01/6, URBROJ: 2186-192-31-24-2, od 10.4.2024., odbijen kao neosnovan. Navela je da je protiv odbijenice poslodavca, sukladno odredbi čl. 36 st. 6 Zakona o plaćama zatražila sudsku zaštitu, sukladno općim propisima radnog prava. Radnik ostvaruje pravo na sudsku zaštitu povrijeđenih prava iz radnog odnosa u roku od 15 dana, nakon odbijanja njegovog prigovora, odnosno zahtjeva za zaštitu prava. Nadalje je navela da je pobijanu odluku zaprimila dana 16.4.2024. pa unutar roka od 15 dana izjavljuje tužbu. Navela je da je kao zaposlenica na radnom mjestu masera kupeljara obavljala poslove navedenog radnog mjesta u Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, te da osim što obavlja poslove masera kupeljara, ima i završenu srednju medicinsku školu, položen stručni ispit, licencu za samostalan rad te je i po zanimanju maser kupeljar. Tvrdi da ima kompetencije (potrebnu razinu formalnog obrazovanja za obavljanje poslova određenog radnog mjesta) sukladno čl. 9. Zakona o plaćama te da je Uredbom, točnije čl.16. st.13. skupina XII. radna mjesta zdravstvenih radnika III. vrste t. 16.13.2. za radno mjesto zdravstveni radnik u poliklinici određen koeficijent u visini od 1,70. Navela je da se prema odredbama čl. 26. st. 1. i 2. Uredbe provođenje pojedinih radnih mjesta provodi se prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu te da iz tog slijedi da tuženik u pobijanoj odluci neosnovano navodi da je prevođenje proveo po zakonu i da nije uskratio tužiteljicu s određivanjem pripadajućeg koeficijenta u visini od 1,25. Navela je da je pobijanom odlukom pogrešno i nezakonito odbijen zahtjev radnika za ispravkom koeficijenta te da joj je poslodavac trebao sukladno čl. 16. st. 13. t. 16.13.2. Uredbe odrediti koeficijent u visini od 1,70 za radno mjesto „medicinska sestra/medicinski tehničar/zdravstveni radnik u bolnici, poliklinikama, primarnoj zdravstvenoj zaštiti i javnom zdravstvu-2“, platni razred 5. Tvrdi da je stoga pobijana odluka nezakonita i ništetna, te ne može proizvoditi pravne učinke i predložila je da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika KLASA: 007-03/24-01/6, URBROJ: 2186- 192-31-24-2 od 10.4.2024 te da ne proizvodi nikakve pravne učinke i da se naloži tuženiku da joj nadoknadi troškove postupka, sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Naveo je da tužiteljica u tužbi uopće ne navodi nikakve činjenice niti nudi dokaze koji bi govorili u prilog pravovremenosti tužbe zbog povrede prava iz radnog odnosa, sukladno odredbama čl. 133. Zakona o radu, stoga smatra da tužba nije pravovremena i predložio je istu odbaciti. Nadalje je naveo da je tužiteljica potpisala novi Ugovor o radu dana 1.03.2024. i tada saznala za povredu prava iz radnog odnosa, a zahtjev za zaštitu prava podnijela tek 27.03.2024., dakle izvan rokova propisanih u čl. 133. Zakona o radu. Također je naveo da je Odluku Upravnog vijeća tuženika, KLASA: 007-03/24-01/6, URBROJ: 2186- 192-31-24-14, od dana 10.4.2024., tužiteljica zaprimila dana 15.04.2024., a tužbu je podnijela sudu dana 2.5.2024., dakle izvan roka od 15 dana propisanog odredbama čl. 133. Zakona o radu. Nadalje je naveo da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje deklaratornog tužbenog zahtjeva kakav je postavila, da tužiteljica tužbom traži utvrđenje da je nezakonita Odluka tuženika kojom joj je odbijen zahtjev za zaštitu prava te da sve i kad bi sud takav zahtjev usvojio, pravna pozicija tužiteljice ne bi bila ničim poboljšana već bi bila ista kao i prije podnošenja tužbe jer bi i dalje bilo na snazi njegovo rješenje o plaći s utvrđenim koeficijentom i Ugovor o radu koji je sklopila s 1.3.2024., te bi sva njena prava i obveze bile iste. Naveo je kako je tužiteljica temeljem Ugovora o radu od 1. 3.2024., raspoređena na poslove radnika III. vrste, maser-kupeljar, u Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Opće bolnice Varaždin, te da je 27.3.2024., podnijela Upravnom vijeću tuženika, prigovor odnosno zahtjev za zaštitu prava na ponuđeni Ugovor o radu i Rješenje o plaći obzirom smatra da joj je u istima pogrešno utvrđeno radno mjesto i koeficijent za obračun plaće. Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ 155/23) stupio je na snagu dana 1. siječnja 2024. , a 1. ožujka stupila je na snagu Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, a u prilogu koje se nalaze tablice prevođenja temeljem kojih se utvrđuju nazivi radnih mjesta i koeficijenti za obračun plaće po novoj Uredbi. Člankom 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisano je da će se odredbe Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama primjenjivati na prevođenje dosadašnjih radnih mjesta u nove nazive radnih mjesta te utvrđivanje koeficijente za obračun plaće utvrđene navedenom Uredbom. Naveo je da isti članak Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisuje da je čelnik javne službe dužan u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama ponuditi radnicima izmjenu ugovora o radu u skladu s odredbama navedenog Zakona te da je člankom 37. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisano da je čelnik javne službe, odnosno upravljačko tijelo obvezno donijeti pravilnik o unutarnjem redu odnosno opći akt o sistematizaciji radnih mjesta u skladu s Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama u rok od 6 mjeseci od stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama. Naveo je da je slijedom navedenog Opća bolnica Varaždin svim radnicima ponudila potpisivanje Ugovora o radu te dostavila Rješenja o plaći sukladno gore navedenim propisima te da je tužiteljica do 1.3.2024., sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Opće bolnice Varaždin, imala sklopljeni ugovor o radu (od dana 22.3.2023.) za radno mjesto maser-kupeljar na kojem je prema Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova ostvarivala pravo na koeficijent od 0,815 i dodatak na uvijete rada od 11% te dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi od 8% te da je primjenom odredbe članka 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama, tablicama prevođenja koje su sastavni dio Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama te potpisanom Ugovoru o radu njeno radno mjesto prevedeno kao radnik III. vrste s pripadajućim koeficijentom za obračun plaće od 1,25, pa joj je i ponuđeno sklapanje Ugovora od radu sukladno navedenim propisima. Naveo je da je tužiteljica Ugovor o radu i potpisala, no dana 27. ožujka 2024. je podnijela Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava koje je Opća bolnica Varaždin odbila kao neosnovan. Dakle, tuženik tvrdi da je postupio prema tablicama prevođenja iz Uredbe, prema kojoj se dosadašnji koeficijent 0,815 prevodi u novi koeficijent 1,25 i nije ni mogao drugačije postupiti i koeficijent 0,815 prevesti u koeficijent 1,70, jer bi postupao protivno Zakonu o plaćama i Uredbi, a i suprotno sistematizaciji radnih mjesta, a novu sistematizaciju radnih mjesta nije donio jer je još uvijek u tijeku zakonski rok za njeno donošenje, pa smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan. Priložio je dopise Ministarstva zdravstva i HZZO-a u kojima se upozorava na striktno pridržavanje tablica prevođenja koeficijenata koji su sastavni dio Uredbe. Predložio je tužbu odbaciti, a podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu troškova parničnog postupka.
3. U podnesku od 26. rujna 2024. tužiteljica je navela da su neosnovani navodi tuženika o nepravovremenosti izjavljene tužbe. Navela je da je člankom 36. st. 6. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) propisano da službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak. Ako čelnik javne službe utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je donijeti odluku o odbijanju zahtjeva, a službenik i namještenik može tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom sukladno općem propisu o radu. Tvrdi da je netočan navod tuženika da je nakon proteka roka zatražila ispravak pogrešno prevedenog koeficijenta. Osim toga, čak i da je tako postupila, tada je i tijelo koje je odlučivalo o njezinom prigovoru kojim zahtjeva ispravak trebalo odbaciti prigovor kao nepravodoban, a ne meritorno odlučivati o istome. Budući da je o njezinom prigovoru odlučivano i da je povodom istog donijeta odluka kojom se njezin zahtjev odbija, očito je da ni tijelo koje je odlučivalo o njemu nije smatralo da je isti nepravovremeno izjavljen. Također je navela da je navod tuženika da je postupak pred sudom pokrenut izvan zakonskog roka netočan. Naime, da tuženik dostavlja kao dokaz nepravodobnosti izjavljene tužbe povratnicu datiranu na 15.4.2024. te tvrdi da je upravo tog dana ona zaprimila odbijenicu na podneseni prigovor. Tužiteljica tvrdi da je na dostavljenoj povratnici ispisan datum 15.04.2024. kao datum kada je ona bila obaviještena o pošiljci, no istu nije zaprimila tog datuma te da je krajnje nekorektno od tuženika da pokušava na takav način, navodeći krive datume i dostavljajući povratnice koje ne dokazuju datum primitka pošiljke pokušati izvrnuti činjenice i prikazati parnični postupak nepravovremeno pokrenutim. Dostavila je potvrdu, odnosno evidentirano kretanje poštanske pošiljke, prijamni broj RG502587905HR iz koje proizlazi da joj je odluka uručena dana 16.4.2024., kako je i navela u tužbi. Navela je da budući da je pošiljka zaprimljena dana 16.4.2024., a tužba je izjavljena dana 2.5.2024., smatra da je izjavljena u propisanom roku te nema razloga za govor o nepravovremenosti izjavljene tužbe. Vezano za navod tuženika da nema pravni interes za postavljanje deklaratornog tužbenog zahtjeva navela je da ima pravni interes zahtijevati da sud odredi da je Odluka tuženika nezakonita i nedopuštena budući da joj je tuženik pogrešno preveo koeficijent za obračun plaće uskrativši je za viši koeficijent složenosti poslova na koji ima pravo prema važećoj Uredbi pa je prema tome i takva odluka poslodavca nedopuštena te da nesporno obavlja poslove radnog mjesta masera kupeljara u Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju te da ima i završenu srednju medicinsku školu, te je bila u obvezi odrađivanja pripravničkog staža u trajanju od godine dana, kao i svi drugi zdravstveni radnici koji imaju srednju stručnu spremu, položila je stručni ispit i ishodila licencu za samostalan rad te je i po zanimanju maser kupeljar i da je zdravstveni radnik, pa nije jasno zašto joj tuženik ne želi dati i pripadajući koeficijent složenosti poslova u visini od 1,70 koji temeljem Uredbe pripada zdravstvenim radnicima te da je postupak provođenje od strane poslodavca pogrešno izvršen.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu i to Ugovor o radu od 1.3.2024 (list 5-6 spisa), Rješenje o plaći od 1.3.2024. Klasa: 120-01/24-02/2, Urbroj: 2186-192-24/2-24-1139 (list 7 spisa), Odluku od 10.4.2024. Klasa: 007-03/24- 01/6, Urbroj: 2186-192-31-24-2 (list 8-9 spisa), Uvjerenje o položenom stručnom ispitu (list 10 spisa), Odobrenje za samostalan rad (licenca) -list 11 spisa. Izvršen je uvid u povratnicu za dostavu RG 502587905 HR (list 20 spisa), Rješenje o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenata složenosti poslova i dodatak na plaću Klasa: 120-01/23-02/2, Urbroj: 2186-192-24/2-23-1 od 22. ožujka 2024. (list 21 spisa), dopis Ministarstva zdravstva Klasa 011-02/24-03/06, Urbroj: 534-07-1-1/10-24-1 od 22.3.2024. (list 22 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Klasa: 520-01/24-01/02, Urbroj: 338-01-07-01-24-01 od 27.3.2024. (list 23 spisa), evidentirano kretanje poštanske pošiljke od 10.9.2024. (list 27-28 spisa) i dopis Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske Klasa: 011-02/24-12/58, Urbroj: 534-07-1-1/3-24- 02 od 12.9.2024. (list 33 spisa). Druge dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je tužiteljica odustala od dokaznog prijedloga da se sasluša kao stranka u postupku, te je izjavila da ne predlaže saslušanje nikakvih svjedoka.
5. Iz navoda stranaka sud je zaključio da između stranaka nije sporno da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta masera-kupeljara u Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Opće bolnice Varaždin. Sporno je li tužba tužiteljice pravovremena, odnosno podnesena sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radi te ima li tužiteljica pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe, te je li tuženik prilikom prevođenja naziva radnih mjesta i utvrđivanja koeficijenata za obračun plaće, te prilikom izrade ugovora o radu i rješenja o plaći tužiteljici primijenio odredbe Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN broj 155/23) i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN broj 23/24), odnosno je li pobijana Odluka Upravnog vijeća tuženika KLASA: 007-03/24-01/6, URBROJ: 2186-192-31-24-2, od 10.4.2024. dopuštena i zakonita.
6. Glede pravovremenosti predmetne tužbe sud je ocijenio da je ista podnesena sukladno odredbi čl.133. Zakona o radu (NN broj 93/14, 98/19, 151/22, 64/23). Naime, odredbom čl.133.st.1. Zakona o radu propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Člankom 133.st.2. Zakona o radu propisano je da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Člankom 133.st.3. Zakona o radu propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. tog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Na temelju dokumentacije u spisu sud je zaključio da su tužiteljici dostavljeni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na potpis i Rješenje o plaći od 1. ožujka 2024., no nedvojbeno se ne može zaključiti kada, odnosno kada je tužiteljica potpisala Ugovor o radu od 1.ožujka 2024. (list 5-6 spisa) i kada joj je dostavljeno Rješenje o plaći (list 7 spisa). Iz provedenog postupka proizlazi da je to bilo sigurno prije 27. ožujka 2024., s obzirom da iz sadržaja pobijane Odluke (list 8-9 spisa), kojim je odbijen Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 10. travnja 2024. proizlazi da je tužiteljica 27. ožujka 2024. podnijela Upravnom vijeću tuženika prigovor, odnosno Zahtjev za zaštitu prava na ponuđeni Ugovor o radu i Rješenje o plaći, s obzirom da je smatrala da joj je istima pogrešno utvrđeno radno mjesto i koeficijent za obračun plaće. Na temelju sadržaja Evidentiranog kretanja poštanske pošiljke Hrvatske pošte d.d. (list 27 spisa) utvrđeno je da je tužiteljici pobijana Odluka, donesena 10. travnja 2024., uručena 16. travnja 2024., a da je 15. travnja 2024. tužiteljica samo bila obaviještena o toj pošiljci. Dakle, iz preslike povratnice na listu 20 spisa prema stajalištu suda proizlazi samo da je tužiteljica dana 15.04. obaviještena o pošiljci RG502587905HR, odnosno odluci 007-03/24-01/6 2186-192-31-24-2, a ne da joj je toga dana i dostavljena, s obzirom da kod potpisa tužiteljice na POVRATNICI na listu 20 spisa, nema i datuma uručenja, a iz EVIDENTIRANOG KRETANJA POŠTANSKE POŠILJKE na listu 27 spisa nedvojbeno proizlazi da je tužiteljici pošiljka prijamnog broja RG502587905HR uručena 16.04.2024. S obzirom da je tužiteljica predmetnu tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke tuženika od 10. travnja 2024. podnijela sudu preko punomoćnika putem e-komunikacije 2. svibnja 2024. sud je ocijenio da je ista, primjenjujući pravila iz čl.112. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) i čl. 133. Zakona o radu, pravovremeno podnesena, odnosno u konkretnom slučaju je posljednji dan roka iz čl.133.st.2. Zakona o radu padao na državni blagdan, odnosno 1. svibnja 2024. pa je u konkretnom slučaju rok za podnošenje predmetne tužbe isticao protekom prvog idućeg radnog dana, odnosno 2. svibnja 2024.
7. Glede navoda tuženika da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe valja reći da je odredbom čl. 36. st.6. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN broj 155/23) propisano da službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak. Ako čelnik javne službe utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je donijeti odluku o odbijanju zahtjeva, a službenik i namještenik može tražiti zaštiti povrijeđenog prava pred nadležnim sudom sukladno općem propisu o radu. Slijedom navedenoga sud je ocijenio da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, s obzirom da je tuženik, odnosno Upravno vijeće tuženika donijelo odluku o odbijanju zahtjeva tužiteljice kojim je ona zatražila da joj se ispravi pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnoga mjesta i novi koeficijent za obračun plaće.
8. Nadalje, iz Ugovora o radu na listu 5-6 spisa proizlazi da su ugovorne strane odnosno Opća bolnica Varaždin, kao poslodavac i tužiteljica IKE **.**.2024. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi usklađivanja sa Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) i usklađivanja koeficijenta sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 22/24). Nije bilo sporno da je tužiteljica već bila radnica, odnosno zaposlenik tuženika na neodređeno vrijeme. Iz čl.6. Ugovora o radu proizlazi da je konstatirano da je radnica radila na radnom mjestu masera-kupeljara koji se sukladno Uredbi prevodi u radno mjesto Radnik III. vrste, te da poslodavac može naložiti radnici da osim poslova radnog mjesta za koji je sklopila ugovor o radu, kratkoročno obavlja i neke poslove drugog radnog mjesta za koje je sposobna, a koji su vezani uz radno mjesto za koje je sklopila ugovor o radu. Iz čl.7. Ugovora o radu proizlazi da se osnove mjerila za plaću određuju sukladno Zakonu o plaćama, Uredbi, Zakonu o radu i kolektivnim ugovorima, te da tužiteljica ima pravo na plaću prema koeficijentu 1,25, a u slučaju promjene koeficijenta iz stavka 2. tog članka temeljem Uredbe ili na drugi zakoniti način, a pod uvjetom da se ostali elementi plaće, odnosno sustav obračuna plaće ne mijenja, radnica će imati pravo na plaću prema tako izmijenjenom koeficijentu bez potrebe promjene ugovora o radu. U čl.10. Ugovora o radu je navedeno da se taj Ugovor primjenjuje od 1. ožujka 2024. te da danom početka primjene tog Ugovora o radu prestaje važiti dosadašnji Ugovor o radu sklopljen između ugovornih strana 26. svibnja 2014. Nadalje proizlazi da je taj Ugovor potpisan od strane tužiteljice i ravnatelja tuženika OK. Iz Rješenja o plaći na listu 7 spisa, od 1. ožujka 2024. proizlazi da je tužiteljica uposlena na poslovima i na radnim zadacima Radnik III. vrste u Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju te da ostvaruje pravo na koeficijent obračuna plaće 1,25 te da se to Rješenje primjenjuje od 1. ožujka 2024. i da danom primjene tog Rješenja prestaje važiti Rješenje o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću od 22. ožujka 2023. Iz Upute o pravnom lijeku proizlazi da protiv tog Rješenja radnica ima pravo podnijeti zahtjev za zaštitu privrijeđenog prava Upravnom vijeću bolnice, u roku od 15 dana računajući od dana primitka istog. Iz Odluke na listu 8-9 spisa Upravnog vijeća Opće bolnice Varaždin od 10. travnja 2024. proizlazi da je odbijen Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice raspoređene na poslove radnika III. vrste u Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Opće bolnice Varaždin, kao neosnovan i potvrđen je prijedlog Ugovora o radu Opće bolnice Varaždin KLASA: 112-01/24-01-56, URBROJ: 2186- 192-24/2-24-1139 od 1. ožujka 2024. Iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi da je tužiteljica raspoređena na poslove Radnika III. vrste u odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Opće bolnice Varaždin podnijela Upravnom vijeću Opće bolnice Varaždin 27. ožujka 2024. prigovor, odnosno zahtjev za zaštitu prava na ponuđeni Ugovor o radu i Rješenje o plaći, s obzirom da smatra da joj je istima pogrešno utvrđeno radno mjesto i koeficijent za obračun plaće. Nadalje, Upravno vijeće tuženika tvrdi da je Zakon o plaći u državni službi i javnim službama (NN 155/23) stupio na snagu 1. siječnja 2024., a 1. ožujka 2024. stupila je na snagu Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama u prilogu koje se nalaze tablice prevođenja temeljem kojih se utvrđuju nazivi radnih mjesta i koeficijentima za obračun plaće po novoj Uredbi. Navedeno je da je čl.36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisano da će se odredbe Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama primjenjivati na prevođenje dosadašnjih radnih mjesta u nove nazive radnih mjesta, te utvrđivanje koeficijenata za obračun plaće utvrđene navedenom Uredbom te da isti članak propisuje da je čelnik javne službe dužan u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama ponuditi radnicima izmjenu Ugovora o radu u skladu s odredbama navedenog Zakona. Nadalje Upravno vijeće tuženika navodi da je čl.37. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisano da je čelnik javne službe, odnosno upravljačko tijelo obvezno donijeti pravilnik o unutarnjem redu, odnosno opći akt o sistematizaciji radnih mjesta u skladu Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama. Nadalje, tuženik navodi da je svim radnicima ponudio potpisivanje ugovora o radu te dostavio rješenje o plaći sukladno navedenim propisima te da je tužiteljica sukladno pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Opće bolnice Varaždin imala sklopljeni ugovor o radu za radno mjesto maser-kupeljar na kojem je prema Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova ostvarivala pravo na koeficijent od 0,815 i dodatak na uvjete rada od 11% te dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi od 8% kojeg je ista potpisala sa Općom bolnicom Varaždin. Nadalje, tuženik navodi da je primjenom odredbe čl.36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama, tablicama prevođenja koji su sastavni dio Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, te potpisanom ugovoru o radu tužiteljičino radno mjesto prevedeno kao radnik III. vrste, s pripadajućim koeficijentom za obračun plaće od 1,25 pa je tužiteljici i ponuđeno sklapanje Ugovora o radu sukladno navedenim propisima. Nadalje, tuženik navodi da je tužiteljica Ugovor o radu i potpisala, no 27. ožujka 2024. je podnijela Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava. Nadalje je tuženik naveo da, s obzirom da je prilikom prevođenja radnih mjesta i utvrđivanja koeficijenata za obračun plaće te prilikom izrade Ugovora o radu i Rješenja o plaći primijenio odredbe gore navedenih pozitivnih pravnih propisa, Upravno vijeće smatra da je Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice neosnovan te je donio odluku kao u dispozitivu. Iz Pouke o pravnom lijeku proizlazi da radnica može u roku od 15 dana računajući od dana dostave odluke zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred Općinskom sudom u Varaždinu. Iz Uvjerenja o položenom stručnom ispitu (list 10 spisa) proizlazi da je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi 21. rujna 2010. izdalo to Uvjerenje tužiteljici nakon uspješno završenog pripravničkog staža propisanog za masere-kupeljare (zdravstveno usmjerenje). Iz Odobrenja za samostalan rad (licenca) na listu 11 spisa proizlazi da je Hrvatska komora fizioterapeuta 3. studenog 2021. izdala to odobrenje za samostalan rad tužiteljici za masera-kupeljara i to za razdoblje od 2.1.2022. do 2.1.2028. za poslove u fizioterapeutskoj skrbi, a sukladno uputi i programu koji je izradio kvalificirani fizioterapeut. Iz rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću od 22. ožujka 2023. (list 21 spisa) proizlazi da tužiteljica OKE uposlena na poslovima i radnim zadacima maser- kupeljar u Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju ostvaruje pravo na koeficijent složenosti poslova 0,815 te dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u visini 11% i dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Iz dopisa Ministarstva zdravstva od 22. ožujka 2024. (list 22 spisa) zdravstvenim ustanovama proizlazi da su tim dopisima zdravstvene ustanove upućene da prevođenje na nove koeficijente provedu u skladu s propisanim uvjetima iz Uredbe te da se koeficijenti utvrđuju sukladno Tablici za prevođenje koja je sastavni dio Uredbe, te da cilj prevođenja starih koeficijenata na nove koeficijente nije priznavanje višeg koeficijenta ili priznavanje koeficijenta o višem stupnju obrazovanja, već dodjeljivanje koeficijenata koji su propisani. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za osiguranje (list 23 spisa) od 27. ožujka 2024. ugovornim subjektima bolničke zdravstvene zaštite proizlazi da su ugovorni subjekti bolničke zdravstvene zaštite u obvezi dosljedno se pridržavati Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN broj 22/24) te koeficijente složenosti radnih mjesta primjenjivati u skladu s tom Uredbom te da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u obvezi kontinuirano provoditi kontrole izvršavanja ugovornih obveza. Iz dopisa Ministarstva zdravstva (list 33 spisa) od 12. rujna 2024. Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske proizlazi da su sukladno čl.168. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22, 156/22 i 33/23) maseri-kupeljari taksativno navedeni kao zdravstveni radnici i stoga im pripada koeficijent zdravstvenog radnika.
9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a i 135. Zakona o radu), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.
10. Naime, između stranaka nije bilo sporno da je tužiteljica na dan stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN broj 155/23), odnosno 1.1.2024., kao i na dan stupanja na snagu Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN broj 22/24), odnosno 1.3.2024., obavljala poslove masera-kupeljara u Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Opće bolnice Varaždin na temelju ugovora o radu sklopljenog između stranaka 26. svibnja 2014. Nije sporno niti da je tuženik, odnosno čelnik tuženika postupio sukladno odredbi čl.36.st.4. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama te je tužiteljici ponudio izmjenu ugovora o radu, odnosno novi Ugovor o radu kojim joj je preveo naziv radnog mjesta u radnik III. vrste i odredio novi koeficijent za obračun plaće 1,25, te da je tužiteljica, s obzirom da je smatrala da joj je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnoga mjesta i novi koeficijent za obračun plaće podnijela Zahtjev za zaštitu prava 27. ožujka 2024. koji je Upravno vijeće tuženika odbilo pobijanom Odlukom od 10. travnja 2024. Uzimajući u obzir činjenice da tužiteljica ima završenu srednju medicinsku školu, da je bila u obvezi odrađivanja pripravničkog staža u trajanju od godinu dana, da je položila stručni ispit nakon uspješno završenog pripravničkog staža propisanog za masere-kupeljare 21. rujna 2010. (Uvjerenje o položenom stručnom ispitu – list 10 spisa) te da joj je Hrvatska komora fizioterapeuta izdala Odobrenje za samostalan rad (licenca) za obavljanje poslova masera-kupeljara za razdoblje od 2.1.2022. do 2.1.2028. (list 11 spisa), te da je tužiteljica na temelju ranije sklopljenog Ugovora o radu s tuženikom i radila na radnom mjestu masera-kupeljara, te s obzirom na sadržaj odredbi čl.155. i čl.168. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22, 156/22 i 33/23), koji je bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN broj 155/23) i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN broj 22/24) i na temelju sadržaja Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN broj 155/23) i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN broj 22/24), sud je zauzeo stajalište da je tuženik pogrešno preveo naziv radnog mjesta tužiteljice u radnik III. vrste i odredio joj novi koeficijent za obračun plaće 1,25. Naime, prema stajalištu suda, tuženik je prema Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama trebao tužiteljičino radno mjesto prevesti sukladno čl.16. Uredbe, kojim se propisuju nazivi posebnih radnih mjesta u sustavu zdravstva klasifikacija radnih mjesta u pripadajući platni razred, koeficijenti za obračun plaće i stručni uvjeti koji moraju biti ispunjeni prilikom zapošljavanja na propisana radna mjesta i to stavkom 13. skupina XII. radna mjesta zdravstvenih radnika III. vrste, 16.13.2. medicinska sestra/medicinski tehničar/zdravstveni radnik u bolnici, poliklinikama, primarnoj zdravstvenoj zaštiti i javnom zdravstvu-2, sa koeficijentom 1,70 i platnim razredom 5. Naime, iz čl.115. Zakona o zdravstvenoj zaštiti proizlazi da su zdravstveni radnici osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu. Iz čl.155.st.2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti između ostalog proizlazi da se zdravstveni radnici obrazuju na srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Iz čl.168. Zakona o zdravstvenoj zaštiti u verziji koji je vrijedio do 2.4.2024., odnosno u vrijeme stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama, te Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, odnosno prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 36/24), proizlazi da zdravstveni radnici stječu stručnu kvalifikaciju završetkom obrazovanja (čl.168.stavak 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti) te da su iznimno od stavka 1. tog članka nakon završenog obrazovanja pripravnički staž obvezni obaviti, između ostalog, i maser- kupeljar. Slijedom svega navedenoga, sud je ocijenio da je tužiteljica u vrijeme stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Uredbe o nazivima radnih mjesta i uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama bila zdravstveni radnik, odnosno bila je osoba koja ima obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno u vidu zanimanja pruža zdravstvenu zaštitu stanovništvu, te da je njezino radno mjesto masera-kupeljara tuženik sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama trebao prevesti kao posebno radno mjesto u sustavu zdravstva propisano čl. 16. te uredbe, odnosno čl. 16. st. 13. Uredbe Skupina XII. radna mjesta zdravstvenih radnika III. vrste, odnosno kao zdravstveni radnik u bolnici za koje radno mjesto joj sukladno toj Uredbi pripada koeficijent za obračun plaće od 1,70 ( 16.13.2.), a ne kako je to pogrešno tuženik po ravnatelju, odnosno čelniku tijela preveo Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2024. i Rješenjem o plaći kao radnik III. vrste, te da ima pravo na plaću prema koeficijentu 1,25. Slijedom toga su prema stajalištu suda povrijeđena prava tužiteljice pobijanom Odlukom Upravnog vijeća tuženika od 10. travnja 2024. kojom je odbijen tužiteljičin Zahtjev za zaštitu prava i potvrđen prijedlog Ugovora o radu i Rješenje o plaći Opće bolnice Varaždin od 1. ožujka 2024. , te je slijedom svega navedenoga valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.
11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a. Naime, tužiteljica je uspjela u parnici pa joj je tuženik dužan naknaditi troškove postupka u visini jednokratne naknade za cijeli prvostupanjski postupak sukladno tbr.7.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) od 250 bodova, odnosno 500,00 EUR, sukladno tbr.54. Tarife, na što valja obračunati i PDV sukladno tbr.46. Tarife. Dakle, tuženik je tužiteljici dužan naknaditi troškove postupka u iznosu od 625,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 151. st.3. ZPP-a.
12. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
U Varaždinu 23. siječnja 2025.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana izjaviti žalbu, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a. st. 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku u Zagrebu 2. Tuženiku po punomoćniku Marku Golubiću, odvjetniku u Koprivnici
