Poslovni broj: P-339/2022-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji tog suda Zorani Matešić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari prvotužitelja IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugotužiteljice ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima Mati Matiću i Danielu Haniku, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv prvotuženika ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugotuženice ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Dino Gliha, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sandra Marković, Sidonija Grbavac i Dino Gliha u Zagrebu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 9. prosinca 2024. u nazočnosti prvo i drugo tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev prvotužitelja IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugotužiteljice ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] koji glasi:

"I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen dana 1. veljače 2018. između IR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja i ER, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao davatelja uzdržavanja, i koji ugovor je solemniziran dana 01.02.2018. godine pod brojem OU-17/18.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici, ZK odjelu Velika Gorica, uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pod brojem Z-1131/18, odnosno na stanje kakvo je bilo prije upisa zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju. "

II. Nalaže se prvotužitelju IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugotužiteljici ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da prvotuženiku ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugotuženici ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev prvotuženika ER i drugotuženice ČR za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 26,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. siječnja 2025. pa do isplate kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev prvotužitelja IR i drugotužiteljice ŠR za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.528,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. siječnja 2025. pa do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvotužitelj i drugotužiteljica u tužbi i tijekom postupka navode kako su kao primatelji uzdržavanja dana 1. veljače 2018. sa prvotuženikom i drugotuženicom (dalje; tuženici) kao davateljima uzdržavanja sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Marka Jurline u [adresa], dana 1. veljače 2018. pod brojem potvrde OU-17/18.

1.1. Predmetnim Ugovorom tuženici, tj. davatelji uzdržavanja su se obvezali uzdržavati tužitelje na način da će im osigurati svu potrebnu prehranu, pomoć pri spremanju kuće, pranje rublja kao i druge osobne potrebe i svu potrebnu njegu, a u slučaju bolesti i liječenje te snositi sve troškove liječnika i lijekova uključujući i bolničke troškove, kao i brinuti se o svemu ostalom što uključuje posebnu brigu o osobi i kućanstvu. Obveza tužitelja jest po smrti prvotužitelja prijenos prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište, izgrađeno zemljište, gospodarska zgrada i stambena zgrada [adresa], ukupne površine 1147 m2, kao i prijenos prava korištenja grobnog mjesta na groblju [adresa], oznake XVIII-61-1.

1.2. S obzirom da su primatelji uzdržavanja umirovljenici starije životne dobi, ali izuzetno vitalni, davatelji uzdržavanja su praktično samoinicijativno odlučili kako će se obveze iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju svesti na pomoć u čišćenju i održavanju nekretnine koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to na način da će prvotuženik ER pomagati prvotužitelju IR u održavanju okoliša (košenje trave i skupljanje lišća, cca jednom mjesečno po 5 (pet) sati), dok će drugotuženica ČR pomagati u čišćenju prostorija kuće 5 (pet) puta mjesečno po 2 (dva) do 3 (tri) sata. Ubrzo su davatelji uzdržavanja odlučili i smanjiti broj dolazaka i/ili ne dolaziti u dogovorena i najavljena vremena, a i počeli su svoje obveze vrlo površno izvršavati, tj. prvotuženik je dolazio u istom opsegu, dok je drugotuženica odlučila dolaziti 3 (tri) puta mjesečno, te je počela vrlo površno čistiti, izbjegavajući čišćenje WC-a i kupaone, i to tako da bi drugotužiteljica morala sve prostorije počistiti još jednom nakon drugotuženice, a WC i kupaone je drugotužiteljica samostalno jedina čistila. Vrlo brzo nakon sklapanja Ugovora tužitelji su počeli primjećivati navedenu površnost u izvršavanju obveza od strane tuženih. Nadalje, u nekoliko navrata su tuženi pokazali vrlo nedolično ponašanje prema tužiteljima, sukladno čemu su tužitelji bili prisiljeni predložiti tužiteljima da se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sporazumno raskine sa danom 31. ožujka 2022. zbog neispunjenja obveza tuženika, uz isplatu odgovarajuće naknade tuženicima. Od navedenog dana se Ugovor uopće ne konzumira, a tuženi odbijaju raskinuti predmetni Ugovor zahtijevajući neosnovano visok iznos naknade.

1.3. Predlažu prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženici se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovi tako i visini tužbenog zahtjeva.

2.1. Ističu da je nesporna činjenica da su ovdje suprotne strane, stvarno ugovorne strane predmetnog Ugovora. Prvenstveno, prvotuženik i drugotuženica prigovaraju osnovanosti tužbenog zahtjeva.

2.2. Navode da u konkretnom slučaju prvotužitelj i drugotužiteljica iznose netočne navode o prvotuženiku i drugotuženici, te bez konkretnih dokaza nastoje ocrniti prvotuženika i drugotuženicu, i zanemariti njihove napore i trud prilikom davanja uzdržavanja, što već četvrtu godinu obavljaju u skladu s Ugovorom pa čak i izvan preuzetih obveza. Naime, svoje navode prvotužitelj i drugotužiteljica temelje isključivo na subjektivnom nezadovoljstvu, a što nikako ne smije biti razlog sudskog raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju. O navedenom postoji niz sudskih presuda kojima se nastoji zaštititi davatelja uzdržavanja od zlouporabe prava kojim se primatelj uzdržavanja kao snažnija ugovorna strana služi. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ne može tražiti osoba: 1. čiji su postupci doveli do potpunog ili djelomičnog neizvršavanja ugovorne obveze druge ugovorne strane – zlouporaba prava; 2. koja je postupak raskida ugovora pokrenula zbog isključivo subjektivnog nezadovoljstva.

2.3. U konkretnom slučaju nesporno je da je ovdje riječ o subjektivnom nezadovoljstvu, te skrivljenom ponašanju prvotužitelja i drugotužiteljice usmjerenom na stvaranju nepodnošljivih odnosa u cilju raskida ugovora.

2.4. Naime, priznavanjem prava na raskid ugovora nesavjesnoj strani značilo bi pružanje sudske zaštite zlouporabi prava. Prvotuženik i drugotuženica posebno ističu nezanemarivu činjenicu kako je ovo već drugi odnos prvotužitelja i drugotužiteljice sklopljen u obliku Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naime, prvotužitelj i drugotužiteljica su prethodno već promišljeno stupili u obvezni odnos s drugim strankama, i nakon određenog vremena isprovocirali sporazumni raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju uz gotovo nikakvu kompenzaciju davatelju uzdržavanja. Po takvom modusu, sada prvotužitelj i drugotužiteljica nastupaju prema prvotuženiku i drugotuženici.

2.5. S obzirom na trenutačan odnos primatelja uzdržavanja s prvotuženikom i drugotuženicom, predmetni postupak sve više nalikuje na strategiju kojom se prvotužitelj i drugotužiteljica služe, kako bi nakon višegodišnje pomoći davatelja uzdržavanja, iste podcijenili i isplatili za minimalan novčani iznos, koji su naposljetku davatelji uzdržavanja, radi zaštite osobnog mira, primorani prihvatiti. Prvoužitelj i drugotužiteljica koncentrirani su isključivo na izbjegavanje izvršavanja svoje dužnosti na koju su se Ugovorom obvezali, a sve kako bi nakon određenog vremena za sebe, osim uzdržavanja, izvukli i materijalnu korist. Dakle, da bi do raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju došlo, nužno je ispunjenje objektivnih okolnosti neispunjenja preuzetih obveza bez krivnje suprotne strane, što u konkretnom slučaju nesporno nije ispunjeno.

2.6. Tuženici prigovaraju i postavljenoj vrijednosti predmeta spora. Ističu da su tužitelji naznačili vrijednost predmeta spora 10.001,00 kn/1.327,23 eura[1] , te predlažu da sud u skladu s člankom 40. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku rješenjem odredi vrijednost spora.

2.7. Ističe da su navodi prvotužitelja i drugotužiteljice o (ne)ispunjenim obvezama, odnosno smanjenim dolascima prvotuženika i drugotuženice u suprotnosti su sa stvarnim stanjem ispunjavanja dužnosti prvotuženika i drugotuženice. Naime, pri sklapanju Ugovora, prvotužitelj i drugotužiteljica izričito su naglasili kako su izuzetno vitalni i samostalni, da će gotovo pola godine provoditi u apartmanu na moru, te da im za preostalo vrijeme koje borave u predmetnoj nekretnini treba minimalna pomoć, a za koju je drugotužiteljica posebno naglasila da će, u trenutku kada to bude potrebno, u potpunosti biti usmjerena prema prvotužitelju. Smatraju da se radi se o jednom od ekstremnijih primjera odnosa doživotnog uzdržavanja s obzirom na količinu i narav pruženog uzdržavanja od strane davatelja uzdržavanja. Obveze prvotuženika i drugotuženice obuhvaćali su kategorije čišćenja, sezonskih poslova ili onih po potrebi, uključujući nerijetko pribavljanja hrane, zdravstvene pomoći kao i povremenih odlazaka na interesne kazališne predstave po želji drugotužiteljice. Čišćenje je obuhvaćalo gotovo sve prostorije unutar i izvan predmetne nekretnine. Od redovnih tjednih čišćenja koja su započela s ulaznim popločanim dijelom dvorišta, čišćenjem apartmana (cjelokupno vađenje suđa iz elemenata, odmicanje kućanskih aparata, brisanje, pranje roleta i drvenih žaluzina, čišćenje cijelog dnevnog boravka, te čišćenje i poliranje kupaone i tuša sa skidanjem svih obloga na istim), čišćenjem kuće (presvlačenjem posteljine, usisavanjem madraca, nadmadraca, brisanje pojedinačnih letvica, pranje prozora, usisavanje, brisanje prašine u svim prostorijama – više od 100m2, pranje radijatora, stepenica, terase), cjelokupno čišćenje podruma i garaže, pa sve do svakodnevnih mijenjanja svježe vode za golubove (u slučaju odsutnosti primatelja uzdržavanja) te hranjenje golubova do potrošnje zaliha. Osim redovnih i svakodnevnih radnji čišćenja, prvotuženik i drugotuženica su obavljali i godišnje poslove po smjernicama prvotužitelja i drugotužiteljice. Čišćenje visokog potkrovlja kuće i balkonskih stijeni na dva balkona i terasi uključujući žlijebove na kući i dvorišnoj zgradi sve do krova kuće i ograde. Čišćenje pristupne ceste i nogostupa, te ruba ulice sve po uputi primatelja uzdržavanja. Također, prvotuženik i drugotuženica su imali niz sezonskih poslova koji su postali sastavni dio njihovog uzdržavanja. Sezonska sadnja aktualnih voćki i povrća ovisno o godišnjem dobu (češnjak, peruanske jagode, grožđe), priprema i obrezivanja voćnjaka, uklanjanje smole s voćnjaka, krečenje stabala, pa sve do branja grožđa i priprema mošta. Prvotuženik i drugotuženica svakodnevno su se brinuli i o zalijevanju sadnica i cvijeća, a što naposljetku uključuje i brigu o potrošnji vode i pripremi pumpe i vanjskog dijela vodovodnih instalacija za sezonu, te su sudjelovali u pripremi zimnice. Istodobno, radnje koje su izvršavali uključuju također košenje i sakupljanje trave u sezoni rasta, kao i ostatka biljaka uz sitnjenje, sakupljanje i odvoz na reciklažno dvorište uz potrebu uklanjanja trave, zemlje i mahovine s nožićem iz mozaik kamena u dvorištu. Istovar stajskog gnojiva i zakapanje istog oko sadnica, sakupljanje lišća u jeseni, te odvoz na reciklažno dvorište, kao i čišćenje snijega u zimi, te obavezno čišćenje svakog alata nakon korištenja. Nadalje, prvotuženik i drugotuženica obavljali su po potrebi tekuće poslove koje su primatelji uzdržavanja zahtijevali. Svi potrebni popravci namještaja ili uređaja, plaćanje računa u slučaju njihove odsutnosti, nošenje i vožnja namještaja, oglašavanje za prodaju, te bilo kakvi administrativni poslovi u slučaju šteta i tomu slično. Po potrebi, a osobito kad drugotužiteljice nije bilo u [adresa], jer bi dva puta godišnje odlazila na more, drugotuženica je donosila hranu prvotužitelju, a nerijetko kolače i hranu za razne blagdane. Također, u nekoliko navrata prvotuženik i drugotuženica vozili su prvotužitelja za razne kontrole, rješavali sav potreban administrativni dio pri prijavi za kontrole, uključujući e–naručivanja za vrijeme pandemije.

2.8. Prvotuženik i drugotuženica su uz sve prethodno navedene obveze, posjećivali primatelje uzdržavanja otprilike 3 puta tjedno, uglavnom u večernjim satima, te su im za vrijeme pandemije bili svakodnevno na raspolaganju, osobito u slučaju izolacije ili samoizolacije. Iz svega navedenog razvidno je kako su prvotuženik i drugotuženica izvršavali sve svoje obveze preuzete Ugovorom. Davatelji uzdržavanja nastojali su primateljima uzdržavanja maksimalno olakšati život obavljajući sve potrebno kako bi oni što manje o tome morali brinuti, iako je znatan dio obavljenih radnji nadilazio sadržaj preuzetih obveza. Također, prvotuženik i drugotuženica posebno ističu, kako navedene radnje nikako nije bilo moguće obaviti u vremenskom periodu koji su prvotužitelj i drugotužiteljica u tužbi i tužbenom zahtjevu istaknuli. Za uredno izvršavanje navedenih obveza, bio je potreban svakodnevni redovni angažman, što je nesporno životno logično s obzirom na količinu obavljenih radnji. Stoga, navodi prvotužitelja i drugotužiteljice o smanjenom broju dolazaka, te površnom obavljanju obaveza u potpunoj su suprotnosti sa stvarnim činjeničnim stanjem te zlonamjerni.

2.9. Ističu da je pritisak za raskidom ugovora dolazio od strane primatelja uzdržavanja, kao i da su prvotužitelj i drugotužiteljica, između ostalog, i potvrdili pred punomoćnicima na zajedničkom sastanku održanom u svibnju 2022. da pruženo uzdržavanje do kraja ožujka 2022. nikada nije bilo sporno. Davatelji uzdržavanja nisu obvezni pristati na takav pritisak primatelja uzdržavanja. Dapače, takvo postupanje predstavlja omalovažavanje instituta doživotnog uzdržavanja kao jednog od najformalnijih odnosa obveznog prava.

2.10. Prvotuženik i drugotuženica su bez obzira na sve zahtjevnije zadatke koji su morali odrađivati, i dalje pristupali u skladu s Ugovorom, odnosno u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, te odrađivali sve potrebno kako bi ispunili svoju ugovornu obvezu, a time zadovoljili primatelje uzdržavanja. Navodi primatelja uzdržavanja o smanjenju broja dolazaka i površnom izvršavanju obveza ne samo da su netočni, već su potpuno kontradiktorni realnom stanju odnosa između ugovornih strana. Naime, prvotuženik i drugotuženica su sve dok im to prvotužitelj i drugotužiteljica nisu onemogućili, odlazili više puta tjedno na adresu primatelja uzdržavanja, i u skladu s njihovim uputama odrađivali sve potrebno i iznad toga, kao što su to činili i prethodnih godina.

2.11. Također, suprotno navodima prvotužitelja i drugotužiteljice, o tome koliko su prvotuženik i drugotuženica bili predani i posvećeni svojim ugovornim obvezama, ide i činjenica kako su prvotuženik i drugotuženica unatoč pozivu da se raskine ugovor te podnesenoj tužbi radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, i dalje bili na raspolaganju prvotužitelju i drugotužiteljici. Prvotuženik i drugotuženica i u tijeku postupka u potpunosti stoje na raspolaganju primateljima uzdržavanja.

2.12. S obzirom na kompleksnost odnosa i činjenicu da prvotužitelj i drugotužiteljica onemogućuju prvotuženika i drugotuženicu da osobno obavljaju radnje uzdržavanja, prvotuženik i drugotuženica također su predložili i da se u skladu s člankom 1. stavkom 2. Ugovora uzdržavanje vrši putem trećih osoba. Međutim, prvotužitelj i drugotužiteljica nisu prihvatili takvu alternativnu mogućnost te nastavljaju neosnovano inzistirati na raskidu ugovora.

2.13. Stoga je, iz svega prethodno navedenog, razvidno kako se radi isključivo o subjektivnom nezadovoljstvu prvotužitelja i drugotužiteljice, te kako svojim postupanjem sabotiraju odnosno dovode do potpunog ili djelomičnog neizvršavanja ugovorne obveze druge ugovorne strane, a navedeno ne može biti razlog raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naime, prvotužitelj i drugotužiteljica traže raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju isključivo temeljem navoda čiju istinitost nisu potkrijepili dokazima. Stoga, neutemeljeni navodi prvotužitelja i drugotužiteljice čine tužbeni zahtjev potpuno subjektivnim i ne potkrepljenim, a posljedično njihovo potraživanje potpuno neosnovanim.

2.14. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju ne radi o doživotnom uzdržavanju strana koje ostvaruju životnu zajednicu, a za sudski raskid u kojem druga ugovorna strana ne ispunjava svoje obveze nisu ispunjene sve potrebne pretpostavke, jedino ispravno je tužbu i tužbeni zahtjev odbiti. Slijedom svega predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu nadoknade prouzročenog parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom i čitanjem u Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljenom 1. veljače 2018. pred javnim bilježnikom Markom Jurlinom posl. br. OU-17/18 (list 5-6 spisa), zemljišnoknjižni izvadak i potvrdu o grobnom mjestu (list 7 spisa), presliku u ispis SMS poruka između stranaka (21-27 spisa), fotografija nožića s kojim je I tuženik obrađivao sitnu travu oko popločanog dijela (list 28 spisa), ispis vožnji I i II tuženika iz Google Maps-a u ožujku 2022. (list 29-34 spisa), sudsku praksu (list 35-39 spisa), izveden je dokaz saslušanjem prvotužitelja i drugotužiteljice i prvotuženika i drugotuženice kao stranaka u postupku (list 52-57 spisa), saslušanjem svjedoka IRN, FR, ZR (list 59-61 spisa), svjedoka MR, SR, PR (list 67-69 spisa), AR, RR, ĆR, CR, TR (list 71-73 spisa), te svjedoka JR (list 84 spisa), uvidom u priklopljeni spis posl. br. R1-18/2023 u kojem je u postupku osiguranja dokaza saslušana svjedokinja ĐR.

3.1. Podneskom od 19. srpnja 2024. (list 74 spisa) tužitelji su obavijestili sud kako povlače prijedlog za saslušanjem svjedoka DR i NR, kao i svjedokinje GR na ročištu održanom 15. srpnja 2024. (list 73 spisa).

4. Raspravnim rješenjem od 3. svibnja 2023. (list 51 spisa) sud je utvrdio vrijednost predmeta spora u visini od 1.327,23 eura.

5. Ocjenom provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,

2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev prvotužitelja i drugotužiteljice nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja IR i ŠR za raskidom Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog u obliku javnobilježničkog akta od 1. veljače 2018. s tuženicima BR i ČR, pri čemu se tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da tuženici kao davatelji uzdržavanja nisu izvršavali preuzete obveze iz predmetnog Ugovora.

7. Među strankama nije sporno da su prvotužitelj IR i drugotužiteljica ŠR kao primatelji uzdržavanja i prvotuženik ER i drugotuženica ČR kao davatelji uzdržavanja sklopili u [adresa] dana 1. veljače 2018. Ugovor o doživotnom uzdržavanju u obliku javnobilježničkog akta po javnom bilježniku Marku Jurlini iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-17/18.

8. Sporna je osnovanost zahtjeva prvotužitelja i drugotužiteljice za raskidom predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i to jesu li prvotuženik i drugotuženica ispunjavali svoje obveze iz članka 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. veljače 2018.

9. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221. a ZPP određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Naime, pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu tvrdnju poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

10. Prema odredbi čl. 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015- dalje ZOO) ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, a prema odredbi čl. 9. ZOO-a sudionici u obveznom odnosu dužni su ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

11. Nadalje, odredbom članka 583. stavak 3. ZOO propisano je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

12. Da bi sud prihvatio tužbeni zahtjev zbog neizvršavanja obveza tužitelji su dužni dokazati da su tuženici svjesno i s namjerom izbjegavali obavljanje preuzetih obveza davanja uzdržavanja.

13. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 1. veljače 2018. (dalje: Ugovor o doživotnom uzdržavanju) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja i tuženika u obliku javnobilježničkog akta. Nadalje, iz članka 1. navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da se davatelji uzdržavanja ER i ČR, ovdje tuženici, obvezuju da će primatelje uzdržavanja, ovdje tužitelje, IR i ŠR uzdržavati na način da će im osigurati svu potrebu prehranu, pomoć pri spremanju kuće, pranje rublja kao i druge osobne potrebe i svu potrebnu njegu, a u slučaju bolesti liječenje, te snositi sve troškove liječnika i lijekova, uključujući bolničke troškove, kao i brinuti se o svemu ostalom što uključuje posebnu brigu o osobi i kućanstvu i to na način da će opisanu brigu i skrb pružati primateljima uzdržavanja osobno, a ukoliko budu u tome spriječeni i putem trećih osoba što uključuje mogućnost smještaja primatelja uzdržavanja u Dom za starije i nemoćne osobe u kojem trošku smještaja će davatelji uzdržavanja participirati u iznosu koji premašuje iznos mirovina primatelja uzdržavanja, te ih pokopati prema mjesnim običajima i snositi troškove pokopa, te dati izraditi o svojem trošku na opisanom grobnom mjestu spomenik srednje kategorije, a primatelji uzdržavanja na ime naknade za pruženo uzdržavanje nakon smrti ostavljaju imovinu pobliže navedenu u čl. 2. navedenog Ugovora.

15. Na okolnost utvrđenja ispunjenja predmetnog ugovora iz čl. 1. Ugovora saslušani su tužitelji i tuženici kao stranke u postupku, te svjedoci IRN, FR, ZR, MR, SR, PR, AR, RR, ĆR, CR, TR i JR, te je u postupku osiguranja dokaza R1-18/2023 saslušana svjedokinja ĐR.

16. Prvotužitelj IR saslušan kao stranka u bitno je iskazao da su sklopili predmetni ugovor s ovdje tuženicima. Navodi da tuženici nisu izvršavali ugovor o doživotnom uzdržavanju onako kako su se dogovorili, kao i da je sve ono što je njegova supruga proživjela, da je on bio prisutan i da je on to sve zajedno s njom proživio i doživio. Istaknuo je da ga je jednom prilikom prvotuženik vozio doktoru, te da ga je ostavio ispred čekaonice, on je bio u blizini, međutim nije sjeo pored njega, tako da on ne zna s obzirom da slabije čuje da li ga je itko tom prilikom prozvao. Smatra da prvotuženik nije izvršavao svoje obveze i to na način da ističe da je isti mrzovoljno i pod ljutnjom posadio stabla ribizla, a što se njima nije svidjelo jer je tom prilikom galamio. Isto tako smatra da je tom prilikom pola sadnica potrgao. Navodi da mu je teško palo kad su njegovoj supruzi, a kad su već razgovarali o raskidu ugovora, rekli da ukoliko ista neće moći spremati hranu, da će joj naručiti iz staračkog doma. Što se tiče drugtuženice niti ona nije izvršavala svoje obveze uredno. Jednom prilikom je uočio da je u kupaonici bila plahta paučine. Isto tako je naveo da je prvotuženik odbio očistiti šahtu. Navodi da su ranije imali sklopljen ugovor s njegovom nećakinjom DR, međutim isti su s njima raskinuli ugovor zbog više sile, zbog bolesti njegove nećakinje. Istaknu je da prvotuženik nije dolazio sam raditi već je njemu pomagao, a kada su se oni se nalazili na moru, tada su tuženici to sami radili, tj. zalijevali su vrt, te da po njegovom shvaćanju da se tuženici nisu brinuli o svemu ostalom što uključuje posebnu brigu o osobi i kućanstvu, a kako je to navedeno u čl. 1. Ugovora. Što se tiče ostalih poslova osim šahta ističe da je prvotuženik sve odradio i to na način koji je on to od njega tražio odradio, kao i da je prvotuženik uvijek došao kad ga je on pozvao, međutim navodi da kada su oni boravili na moru, a kada su se vratili da su vidjeli da tuženici nisu sve uredno zalili pa su neke biljke propale. Kad je išao na hitnu na Rebro čuo je preko zvučnika svoje ime, ali je imao strah da možda nije od prve čuo, a što se tiče drugotuženica ne sjeća se da bi ista išla u HZZO zbog njegovih pomagala, a ako je išla „hvala I da je išla“.

17. Drugotužiteljica ŠR u bitnom je iskazala da je 1. veljače 2018. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženicima, a koji joj se daje na uvid i prileži na listu 5-7 spisa. Ističe da je tuženike upoznala kod svoje prijateljice koju je ona često obilazila, a koja je bila jako bolesna, te je tom prilikom vidjela da se ovdje drugotuženica ČR o njezinoj prijateljici jako brinula, te je ista bila čista i uredna, a što se njoj tada jako svidjelo. Nakon smrti prijateljice prvotuženik i drugotuženica su se njima htjeli odužiti zbog savjeta oko njezine prijateljice, te su tada rekli da ako treba da će njih besplatno dohraniti, međutim oni su sklopili ugovor, te je godinu dana sve bilo u redu i predmetni ugovor se uredno izvršavao, međutim nakon tih godinu dana drugotuženica ČR prestala je redovno dolaziti. Jednom nije došla tri dana i tada im nije ništa javila iz kojih razloga nije mogla doći, a kada se pojavila na nju je galamila, da je drugotuženica što se tiče čišćenja po kući sve površno čistila, te da je ostajala iza nje paučina. Prvotuženik je dolazio češće kod njih da bi ih vidio, a po pozivu je dolazio kada je trebalo pokositi travu ili očistiti pločice, a tako se dogovorio sa njezinim suprugom. Navodi da je negdje 2020. godine njezin suprug pozvao prvotuženika ER da nešto počisti u dvorištu, međutim prvotuženik je to odbio, te navodi da je ona bila prisutna kada se to dogodilo. Isto tako navodi da oni to nisu mogli sami počistiti te su zvali svog sina iz Zagreba da dođe to počistiti. Ona i suprug znali dugo boraviti na moru oko mjesec, mjesec i pol, s time da su tada prvotuženik i drugotuženica imali ključeve njihove kuće, te su mogli počistiti oko kuće i pokositi travu dok njih nema. Kad su oni bili na moru njezin suprug je rekao tuženicima da provjetre kuću i da drugotuženica iznese madrace na sunce, ali od toga se ništa nije dogodilo. Pogotovo kada su se oni vratili 2021. godine s mora bez najave tada su shvatili da prvotuženik i drugotuženica nisu ništa počistili kuću. Na poseban upit suda iz kojih razloga joj nisu prvotuženik i drugotuženica pomagali kada je boravila na moru u Pirovcu, drugotužiteljica je iskazala da je boravila na moru preko mjesec dana, te da joj tamo pomoć od prvotuženika i drugotuženice nije bila potrebna, jer ona može sama skuhati, te je trebalo brinuti o kući dok su oni bili na moru. Godine 2021. oni kada su se vratili s mora zatekli su imanje u jako zapuštenom izdanju, te da je ona tada pitala drugotuženicu da kada su se oni (tuženi) vratili s mora, te joj je ista tom prilikom rekla da su se vratili nekih 10-ak dana prije njih, međutim oko kuće nisu ništa počistili. U razdoblju od kada je sklopljen ugovor ona nije bila bolesna, te se može samostalno brinuti o sebi i o suprugu, kao i to da ona nije htjela prvotuženika i drugotuženicu puno opterećivati. U vrijeme korone tuženici su njima u par navrata donijeli hranu, kao i kada je ona boravila u apartmanu isti su znali donijeti hranu njezinom suprugu, kao i to da ukoliko tuženici žele da mogu to njima sve obračunati. Kada je prvotuženik donio hranu za vrijeme korone iz dućana da su mu oni dali novce za to. Prvotuženik je njezinog supruga 13. ožujka 2022. vozio na Rebro jer njezinom suprugu nije bilo dobro, te ga je tom prilikom ostavio samog u čekaonici, kao i to da njezin suprug slabo čuje i slabo razumije. Tom prilikom prvotuženik je njenog supruga vratio natrag kući, te ga je čekao u bolnici i kretao se tom prilikom u okviru bolničkog kompleksa. Saznanja o tom događaju ima od svog supruga koji joj je to rekao kada su se vratili kući. Nadalje navodi da je 21. ožujka 2022. njezin suprug pozvao prvotuženika da dođe posaditi ribizle. Prvotuženik je tada došao ljut i mrzovoljan, te da je ona u jednom trenutku čula galamu i izašla iz kuće te je vidjela da prvotuženik viče da on ima škole, te da to nije dužan raditi, te je nju tom prilikom bilo sram od susjeda, ali isto tako ističe da je prvotuženik tom prilikom posadio te ribizle. Tad joj je prvotuženik rekao da oni više ne mogu ispunjavati ugovor da je to za njih preopterećenje, te da žele svoj život natrag. Dana 31. ožujka 2022., a nakon što je od 2019. drugotuženica smanjila dolaske kod njih, ista je došla spremiti ljetnu kuhinju, a ona ju je tad pitala da li će doći prvotuženik, te je dobila odgovor kako ona to ne zna. Ona je očekivala da će on doći iz razloga što je par dana prije govorio da želi raskinuti ugovor, pa je mislila da će o tome popričati. Ističe da je tom prilikom njezin suprug, a ovdje prvotužitelj rekao drugotuženici da više u njih nemaju povjerenja, da su oni sve stariji, te da će raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju, te joj je rekao da ostavi ključeve. Drugotuženica je nakon toga ostavila ključeve i rekla da će se savjetovati sa svojim odvjetnikom, a prvotuženik je nakon nekoliko dana došao kod njih po svoje radno odijelo. Ona tom prilikom nije pričala s prvotuženikom da će raskinuti ugovor, kao i to da su tad komunicirali samo sms porukama, te su se ona i suprug nakon toga konzultirali s odvjetnikom u svezi raskida ugovora. Njoj je prvotuženik u sms poruci napisao da li su oni voljni da oni obavljaju posao za njih za novac. Nakon toga ga je ona zvala da vide koliko košta sat rada ukoliko bi isti obavljali taj rad kod njih za novac, međutim isti joj se nije javio na mobitel. Navodi da je 12. lipnja 2022. poslala poruku tuženicima sa sadržajem da li su oni voljni da se pokušaju ipak međusobno dogovoriti. Isti su 14. lipnja 2022. došli kod nje i kod supruga, čak je tom prilikom drugotuženica rekla da su oni voljni ponovno izvršavati ugovor i da se dogovore, a ona je tada prvotuženiku rekla da je ona već dosta stara, da je dosta zabrinuta i šta ako ona više neće moći kuhati kako će se prehranjivati, a onda joj je prvotuženik odgovorio da će joj naručivati hranu iz staračkog doma te je u njoj tada nešto puklo i više se nije htjela s tuženicima pomiriti. Ona nema nikakvu mržnju prema tuženicima, već ima veliki osjećaj krivnje prema svom suprugu jer je ona cijeli taj ugovor inicirala, a sad je ovako loše ispalo. Ranije su imali sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, a kojeg su sklopili 2014. godine. Isti je trajao tri godine i 6 mjeseci. Bio je sklopljen sa DR i NR, te je sporazumno raskinut jer se DR razboljela na srce. Istaknula je da je drugotuženica smanjila dolaske sa četiri puta mjesečno na dva puta mjesečno, te joj je tom prilikom rekla da više neće čistiti kupaonicu i wc da to ona može i sama. Što se tiče potrebne prehrane, a koju su se obvezali tuženici prema čl. 1. ugovora o doživotnom uzdržavanju, ističe da joj isti to nisu osigurali, niti su izvršavali obveze pranja rublja kao i druge osobne potrebe i svu potrebnu njegu. Što se tiče njezinog liječenja i snošenja troškova liječenja i lijekova, isti je nisu snosili kao i to da joj je prvotuženik ER jednom ili dva puta naručio kod doktora putem e- maila za vrijeme korone, te je lijekove koje je dobila od doktora ona sama platila, odnosno platila je nadoplatu s obzirom da ima dopunsko zdravstveno osiguranje. Ona smatra da se tuženici nisu postupali u skladu s čl. 1. Ugovora, te da isti nikad nisu dolazili izvan odgovorenih mjesečnih termina. Istaknula je također da ona ne može procijeniti koliko je vremenski potrebno da se zalije 40 litara vode na sadnice, da se očisti i nahrane golubovi, da se očisti stajsko đubre i očisti lišće stabla trešnje četkicom, jer to se ne radi sve svaki dan i ovisi o vremenskim prilikama. Što se tiče golubova želi reći da prvotuženik nije imao nikakvih obveza, da je to ovisilo o njegovoj dobroj volji, te da mu je ona rekla da im baci kruha koliko želi te da im da vode. Istaknula je da je njoj i suprugu bila potreba opskrbe hranom od strane tuženika za vrijeme korone. Ali da inače u pravilu nije bilo potrebe jer njezin suprug bi kupio po jeftinijim cijenama za razliku od prvotuženika koji nije gledao cijene u trgovini, te bi im hranu kupio po najskupljim cijenama. Oni su prvotuženiku davali novac kada je išao kupiti hranu, kao i to da joj je tuženik znao odgovoriti nekad da nema vremena da joj ode u dućan. Ističe da tuženici nisu redovito obavljali do 4 mjeseca 2022. svoje obveze iz ugovora. Ona ne zna iz kojih razloga su tuženici u svibnju 2022. bili u toplicama kao i to da ih, nije niti pitala, niti su isti to sami rekli. Ističe da su oni putem odvjetnice poslali pismo tuženicama za potencijalnim dogovorom oko raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju u svibnju mjesecu, te da 31. ožujka još uvijek nisu razmišljali o raskidu ugovora, već su se mislili s njima dogovoriti. Ističe da su im tuženici nudili uzdržavanje putem trećih osoba, a kako to stoji u ugovoru. Njih tuženici nisu obavijestili o svojoj spriječenosti kad su nudili uzdržavanje putem trećih osoba, već naprotiv stalno su im dolazile poruke o njihovom raspolaganju, odnosno da mogu raspolagati s njihovim radom. A nakon što su razgovarali o raskidu ugovora u odvjetničkom uredu jednom, tuženici su im dali do znanja da su im na raspolaganju.

18. Prvotuženik ER saslušan kao stranka u bitnom je iskazao je da su u veljači 2018. sklopili on i supruga, s ovdje prisutnim tužiteljima, Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tužitelje je upoznao preko supruge, a ona njih preko žene o kojoj se brinula. U prvo vrijeme on nije bio za to da sklope navedeni Ugovor s tužiteljima i nekih 6 mjeseci su ga tužitelji zajedno s njegovom suprugom nagovarali da sklope predmetni Ugovor. Ističe da je on tužiteljima htio pružiti uslugu uzdržavanja bez sklapanja predmetnog ugovora te im je tom prilikom rekao da će o njima brinuti koliko može, te da ne trebaju sklapati Ugovor. Ističe da su tužitelji inzistirali na sklapanju Ugovora između njih, te da je drugotužiteljica ŠR pristala da će oni prije nego što oni međusobno sklope Ugovor isplatiti prethodne pružatelje usluga iz ranijeg ugovora o doživotnom uzdržavanju i pretpostavlja da su ih tužitelji isplatili. Navodi da ne zna zbog čega je raniji ugovor točno raskinut. Sve ono što su tužitelji od njega tražili i na način kako su tražili da je on ispunjavao predmetni ugovor, te da je u dva navrata odbio ispuniti ono što su od njega tužitelji tražili. Odbio je čišćenje šahta, kao i da to čišćenje šahta nije površinski, već se radi o rupi u zemlji u kojoj se nalazi cijev koja je duboka tri do četiri metra, te im je tom prilikom rekao da kada bi to radili da bi moglo doći do trovanja monoksidom, a što tužitelj ne bi prepoznao, pa mu tom prilikom ne bi mogao niti pomoći. Isto tako navodi da uz sve te šahtove s krovova curi voda, te ima mnogo kemikalija koje se slijevaju u taj šaht i koje su otrovne. Čistio je dvorište, svakodnevno je zalijevao cvijeće s 10 litara vode, pogotovo kada njih ne bi bilo tu. Posebice je istaknuo da se voda pumpa iz pumpe, da je to tužiteljima teško pa da je zato on to radio. Za vrijeme korone tužiteljima je išao u dućan, kao i to kada je išao u dućan bio je ograničen s obzirom da je bila korona. Isto tako navodi da novac kojim je kupovao potrebnu prehranu da su mu tužitelji isti dali. Prvotužitelja je vodio u traumatološku bolnicu kada se isti porezao. Boravio je s njim u hodniku ali dok su čekali isto tako se malo okolo prošetao, ali ističe da kada je isti ušao u ambulantu da je on s njim ušao zajedno unutra. Isto tako navodi da su ga vodili doktoru za slušni aparat kao i to da je supruga na HZZO nosila papire kako bi isti dobio slušno pomagalo. Isto tako navodi da mu je prebacivao za ranije termine za urologa s obzirom da su tužitelji išli na more. Otkad su sklopili ugovor jedan dio kuće je on spremao u kojem nitko ne živi, te je spremao alatnicu. Tri puta tjedno je išao kod njih, a nekad se dogodilo da bi išao i dan za danom, to je sve ovisilo o potrebi koja im je bila potrebna, pogotovo kada im je trebalo namještati televiziju ili kada je trebalo nešto namjestiti oko telefona. On se brinuo oko 1700 m2 okućnice. Naime, tu se radilo dosta o lozi i o samoniklim biljkama, sve je okopavao i uređivao. Supruga, ovdje drugotuženica, je išla misli jedanput tjedno, međutim ne zna točno, misli da je to ovisilo o dogovoru između nje i tužitelja. Ona se brinula o kući i o ljetnoj kuhinji u kojoj su isti često boravili, te navodi da su u istoj boravili i preko zime. Dana 31. ožujka 2022. supruga mu je rekla da su tužitelji tražili ključeve kuće i da su im dali otkaz, te da su zaključali ulazna vrata od dvorišta. Nakon toga su mogli komunicirati samo sms-om, te je on još jednom došao u kuću kako bi pokupio stvari, te mu je tom prilikom drugotužiteljica ŠR rekla da trebaju raskinuti ugovor, te da bi trebali angažirati vještaka, da se vidi koji im iznos oni njima trebali platiti, te navodi da je on tom prilikom rekao da on to ne želi raskinuti ugovor, kao i to da ne želi nakon raskida ugovora kod njih raditi za novac. Poruka od 6. svibnja 2022., a koju je navela drugotužiteljica je upravo ono što je ona predložila usmeno, a što oni nisu htjeli. On je tužiteljima uvijek bio na raspolaganju i nauštrb vlastitog vremena, a što se tiče njegovih toplica navodi da je u iste išao u svibnju 2022., iako je to mogao ići svake godine. Ističe da je u vrijeme korone plaćao račune za tužitelje, a za koje su mu isti dali novac, kao i to da je plaćao račune dok su isti boravili na moru, te je drugotužiteljicu često naručivao kod doktora. Kada su sklapali ugovor o doživotnom bili su upoznati s time da će tužitelji jedno vrijeme boraviti na moru, te da im neće biti na teret. Tužitelji kad su otišli na more imali su zahtjeve da se golubovima svakog dana da čista voda za piti, te da se sadnice loze zaliju sa 10 litara vode svaki dan, ili ako je bilo svaki drugi sa 20 litara vode po sadnici, a što iznosi oko 300-400 litara vode dnevno za cvijeće, te navodi da je to sve obavljao svakoga dana dok su tužitelji bili na moru. Dva puta je njegov sin zalio predmetne sadnice, te je on s nožićem čistio korov između kocki u dvorištu, a kako je to zahtijevao prvotužitelj. Isto tako navodi da ukoliko on nekada nije mogao doći da je sadnice znala zalijevati susjeda ZR, jer ju je on zamolio, a ona radi u staračkom domu i on je baš nju tražio da ukoliko isti ne bi mogli skuhati hranu, da im ona skuha hranu, jer istu poznaju i jeli su njezinu hranu, te navodi da su predmetnu ZR njima ponudili kao zadnju opciju, odnosno kao treću osobu koja bi u domu gdje pružaju uslugu kuhanja hrane za vanjske korisnike istu ponudila tužiteljima, te time ispunila ugovor umjesto njih oko kuhanja hrane, ako to isti žele. On je i nadalje tužiteljima slao poruke da što se tiče njihove neke ugroženosti ili zdravlja da je on njima i nadalje na raspolaganju, jedino da uslugu brige oko kuhanja nudi da radi treća osoba, jer on nije u mogućnosti to osobno ispunjavati. Kada im je to ponudio tužitelji su načelno pristali, odnosno rekli su mu da neka se svi sada odmore, da oni idu na more, te da će u 9 mjesecu o tome razgovarati. Međutim oni su u 9 mjesecu dobili tužbu od tužitelja za raskid ugovora. Isto tako navodi da im je kroz cijelo to vrijeme slao poruke, te da je prestao slati kada su mu odvjetnici rekli da to više ne šalje. Isto tako ističe da mu tužitelji niti u jednom trenutku nisu rekli da im prestane slati poruke. Navodi da je uvijek imao dobru volju pomoći tužiteljima i da je često u zimskom periodu predvečer znao otići kod njih i pomoći im oko bilo kakvih pa i malih sitnica. Istaknuo je da je druga okolnost kada je odbio posao bila kod sadnje ribizle, tj. on je cijeli tjedan bio kod tužitelja, izrezao je drva, iskopao je kanal, položio je travu, odvezao je lišće na reciklažno dvorište, da bi mu onda tužitelj rekao da odu u Novo Čiče kako bi doveli prikolicu stajskog gnojiva i tada je on odbio taj posao jer smatra da to nije ulazilo u njegove obveze na koje se obvezao ugovorom. Što se tiče potrebne prehrane, tuženik je samo kada ŠR nije bila prisutna, odnosno kada nije bila kod kuće i kada su oni to izričito tražili nosio hranu tužitelju, ali da mu je prvotužitelj često govorio da mu ne treba donositi hranu. Prali su im samo zavjese, jer nije bilo potrebe za nečim drugim jer su bili vitalni. Pružao je svoje usluge u slučaju bolesti, a što se tiče troškova liječenja i lijekova i bolničkih troškova da uopće nije bio upoznat da su ih tužitelji imali. Ističe da tužitelji nisu željeli njegovu uslugu pa je iz tog razloga nudio izvršavanje ugovora po trećim osobama. Po njegovom mišljenju ekstreman primjer uzdržavanja je bio taj kako „čišćenje nožićem korova“, „četkanje trešanja sa četkicom za zube“, te enormno zalijevanje biljaka. Oni su udaljeni 400 metara i on je sve što su oni tražili ispunio, kao i to da situacija nije zahtijevala ništa posebno s obzirom da su tužitelji dobrog zdravstvenog stanja bili. Zimi je znao biti oko 6 sati tjedno, a ljeti po 10 sati tjedno kod tužitelja, a nekad i više od toga, te nikad nije bio nedostupan tužiteljima.

19. Drugotuženica ČR saslušana kao stranka u bitnom je iskazala da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju zajedno sa svojim suprugom sklopila s ovdje prisutnim tužiteljima na inicijativu gospođe ŠR, tj. drugotužiteljice. Ističe da su nekoliko mjeseci razmišljali s obje strane da li će sklopiti ugovor, kao i to da njezin suprug nije bio previše zainteresiran da se predmetni ugovor sklopi, jer su oni susjedi te su im rekli da će im pomoći oko svega ako im što treba. Naime tužitelji su izrazito vitalni ljudi i borave na moru. Ona je njima čistila svaki tjedan ljetnu kuhinju s kupaonicom, kuhinjom i dnevnim dijelom, a u kuću u kojoj prespavaju tužitelji čistila je jednom mjesečno, dok gornji kat kuće, kao i potkrovlje i podrum se čistio po potrebi. Navodi kada je čistila ljetnu kuhinju da je čistila od 10-14,00 sati, te da bi još do 15 sati čistila garažu, mali podrum i terasu. Znala je da su tužitelji prije imali sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ona nezna zašto je raniji ugovor raskinut, kao i to da su se tužitelji njoj predstavili kao osobe koje hitno trebaju nekog da se o njima brine, te da su ih raniji uzdržavatelji ostavili na cjedilu. Ona je redovito dolazila u čišćenje kako se obvezala, te da se nikad nije dogodilo da ne bi došla ili da bi odbila pružiti svoju usluge, niti da bi prorijedila svoje dolaske bez da joj je izričito rečeno da ne dolazi toga dana. Drugotužiteljica ŠR inzistirala da ona kuha s obzirom da je još vitalna, te je čak tom prilikom rekla da nije dobro da čovjek miruje, pa zbog toga ona nije kuhala za njih. Nosili su prvotužitelju jelo kada bi se drugotužiteljica nalazila na moru. Isto tako navodi da je isti znao kod njih jesti. O spomenu da bi im kuhala neka treća osoba bio je razgovor tek nakon podnošenja tužbe, te o tome prije toga nisu razgovarali. Što se tiče bureka koji je prvotužitelj platio navodi da ga je isti platio jer je to htio, a ona se nije gurala jer je to njima bila jedna vrsta identiteta i samostalnosti da još uvijek mogu platiti. Ona je prvi puta čula o mogućnosti raskida ugovora 31. ožujka 2022. te joj je to rekao prvotužitelj i to na način "curo moram ti nešto reći, ne znam da li ćeš se obradovati ili rastužiti, mi raskidamo ugovor", te joj je tom prilikom rekao da porazgovara sa svojim suprugom, te da vidi koji je iznos njihove satnice i da se nakon toga jave. Tog dana su inzistirali da im vrate ključeve kuće, a što je ona učinila i otišla kući. Isto tako navodi da su joj činjenicu raskida ugovora rekli nakon što je očistila ljetnu kuhinju. Ona i tužitelji se prije toga nisu svađali. Nakon što su dobili tužbu onda su ponudili tužiteljima da ugovor izvršava treća osoba. Navodi da su tužitelji misli 2020. imali oboje upalu pluća, te je o njima brinula i dolazila svakog dana, te im je tada donosila jelo, a za ostalo koliko se sjeća nije bilo potrebe jer su bili dosta vitalni i zdravi. Nosila je doznake u HZZO kako bi prvotužitelj dobio slušni aparatić. Suprug je naručivao drugotužiteljicu na sve preglede koje ide. Isto tako navodi da su bili 2-3 puta u kazalištu, zvala je drugo tužiteljicu na kavu da malo izađu da nisu stalno na dvorištu, te je ista njezine pozive prihvatila. Isto tako ju je zvala na susrete žena 3 dana rekreativno na more, ali ju je drugotužiteljica odbila. Nije snosila nikakve liječničke troškove za tužitelje, s obzirom da nije bila upoznata da bi ih isti imali. Čistila je WC koji su se nalazili u okviru objekata koji su sadržani u ugovoru o doživotnom uzdržavanju, da je čak skidala obloge s tuš kabina. Pretpostavlja da cijela kuća iznosi preko 100 m2, međutim navodi da gornji kat nije namješten ali je morala obrisati prašinu u istom, skinuti paučinu i oprati prozore. Tužitelji su je znali opomenuti da prilikom čišćenja nešto nije napravila kako treba tj. da nije skinula svu paučinu i da je u maloj kupaonici ostao jedan suhi papirić u košu. Ona se nakon tog ispričala te je rekla da će ga pokupiti da ga jednostavno nije vidjela. Evidenciju o dolascima i odlascima kod tužitelja, drugotuženica nije vodila. Nikad nije bila spriječena izvršavati obveze iz ugovora. Ističe da kada je išla u toplice da je tužitelje o tome obavijestila, te da bi posao obavila drugi dan, kao i to da je njezin suprug tada njima bio cijelo vrijeme na raspolaganju, a isto tako navodi, s obzirom da su toplice u Topuskom da im je nešto hitno trebalo da bi ona došla za sat vremena. Drugotuženica ističe da kada bi čistila spavaću sobu da je morala uzimati jednu po jednu stolicu i nositi na hodnik, te ih tamo prebrisati i tek onda ih vratiti natrag u sobu, što se tiče posteljine morala ju je namještati jedan cm na jedan cm, dok deka se morala specifično staviti, morala je biti ispod lopatica a iznad bubrega, te da je čistila nožićem travu na dvorište, a dok bi zavjese sušila vani morala ih je stavljati na određen način na štrik i to na kvačice da je određeno raspoređeno, odnosno kvačice su morale biti jednako udaljene. Što se tiče treće osobe, da su o tome razgovarali s tužiteljima nakon podnošenja tužbe, čak su mislili da se hrana donosi iz obližnjeg doma ili da im kuha ZR, jedino što je uvjetovala drugotužiteljica ŠR ona nije htjela da hrana bude iz Bolta ili Wolta. Naime gospođa ZR kuha u staračkom domu, kao i da tužiteljima nije potrebna posebna briga jer su vitalni. Ona je kod njih dolazila po unaprijed dogovorenom, a nekad je dolazila puno više, npr. ako je napravila palačinke istima bi to odnijela.

20. Svjedokinja ZR u bitnom je iskazala da ona ne zna kakvi su međusobni odnosi između tužitelja i tuženih, niti se želi miješati u njihove osobne odnose. Iskazuje da je saznala da je između stranaka sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju i to je saznala kada je kod istih bila na roštilju i kada su na tom roštilju bili prisutni i tužiteljici i tuženici. Ona je zadnji put vidjela drugotužiteljicu 22. ožujka 2020. i tada je bila kod iste u kući. Ističe da se sjeća datuma iz razloga što je bio potres, a ona je otišla kod njih da vidi jesu živi, te su isti bili tada sami u kući jer je bilo rano ujutro. Ona živi kuća do kuće tužitelja i podstanar je u toj kući. Ona inače ide raditi ujutro i ne vidi tko je u kući tužitelja, ali kada je radila popodne da je svaka dva tjedna znala vidjeti ovdje drugotuženicu da čisti stepenište u apartmanu, jer joj je taj detalj "ubo u oči" kada bi izašla iz kuće. Rjeđe viđala prvotuženika, međutim ističe da zadnje dvije godine nije vidjela niti tužitelje, niti tuženike, niti je s istima kontaktirala i nije znala da su isti prekinuli ugovor. Kad je kod njih bila na roštilju pričali su o tome da ona radi kao kuharica u staračkom domu kao i to da u staračkom domu imaju organiziranu prehranu za starije osobe, međutim njoj tada nitko nije rekao da ima potrebe da bi se hrana dovozila iz doma niti za tužitelje, niti za tuženike. Taj razgovor o prehrani na roštilju bio uglavnom općeniti i odnosio se uglavnom na to tko šta radi. Navodi da ona nakon potresa nije nikad više ulazila u kuću kod tužitelja. Ističe da nisu u nikakvoj zavadi, već jednostavno se nisu posjećivali. Znala ih je vidjeti u dvorištu u te dvije godine, međutim s njima nije kontaktirala odnosno nije ih posjećivala nakon potresa. Ne sjeća se da bi nakon podnošenja tužbe s tuženicima u rujnu 2022. razgovarala na ogradi. Ona se sjeća da sin drugotužiteljice IRN radio nešto oko kuće jer je to vidjela kada se vraćala s posla tj. isti je čisto zajedničku šahtu, koja se nalazi na zajedničkom prostoru, a koja pripada trojici braće i kojim se prostorom sva trojica koriste. Isto tako navodi da taj prostor ne pripada isključivo tužiteljima. Sjeća se dok su svi lijepo družili a svi su boravili na moru da ju je drugotužiteljica zamolila da zalije cvijeće.

21. Svjedok FR u bitnom je iskazao je da je on prvi susjed od tužitelja i iskazuje da je u normalnim odnosima s tužiteljima. Znao je viđati i tuženike kod tužitelja i s njima je imao korektan odnos, znali bi se pozdraviti i na kratko popričati. Znao je da isti imaju potpisan ugovor o doživotnom uzdržavanju to je saznao prije par godina (4- 5 godina) i to su mu rekli tužitelji. On je u mirovini nekih 5 godina i on iz svoje kuhinje vidi dvorište od tužitelja i kuću tužitelja, te da je tada kroz prozor znao viđati tuženike povremeno kod tužitelja, to je bilo par puta mjesečno, on to nije brojao, jer to njega nije zanimalo. Nekad je vidio jednog tuženika, nekad drugog, a nekad i oboje. Navodi da je gospođa vani čistila dvorište, a tuženika je najviše vidio da čisti travu između betonskih elemenata i pomogao lišće odvesti kada se skupi na hrpu odnosno kada padne sve lišće s drveća. Prvotuženik je tu travu između betona znao s nečim strugati između i misli da je to radio dva puta godišnje, ne može sa sigurnošću reći ali misli da je bilo tako. Navodi da nikad nije vidio tuženika da čisti šahtu. Navodi da šahta koja se nalazi da pripada samo tužiteljima koliko on zna i da je jednom prilikom vidio da je sin drugotužiteljice čistio šahtu. On je susjed od tužitelja preko 50 godina i nikad nije vidio osim njegovog sina da netko čisti šahtu. On je pitao, s obzirom da sam živi, gospođu ŠR da kakvi su tuženicu jer ih je mislio angažirati da i njemu povremeno očiste oko kuće i u kući. Sjeća se da mu je tom prilikom drugotužiteljica ŠR rekla da je prvotno bila jako zadovoljna s njima ali da su se u zadnje vrijeme pokvarili, da su postali nemarni, da više ne čiste kao prije i da rjeđe dolaze. U tom vremenu ne sjeća se da bi tužitelji bili bolesni, niti da bi im u tom razdoblju bila potrebna briga. Ističe da su tužitelji znali boraviti na moru tri do četiri tjedna i da bi u tom razdoblju znao vidjeti da bi ponekad došao prvotuženi, pretpostavlja da je tada pogledao da li je sve u redu, te ne zna što je isti radio oko kuće tada. Isto tako navodi da je on znao pripaziti na kuću dok nema tužitelja, na način da pogleda dvorište i oko kuće, da ne bi netko provalio u kuću. On se u razdoblju dok su tužitelji boravili na moru s njima nije čuo. Povremeno je znao vidjeti da tuženici zalijevaju cvijeće dok se tužitelji nalaze na moru, ali je znao vidjeti i rodbinu koja stanuje u istom dvorištu da zalijeva cvijeće. Što se tiče šahta navodi da zna da isti pripada samo tužiteljima jer ostala braća imaju svoje šahte koliko on zna, međutim isti samo imaju jedan zajednički dio kojim prolaze.

22. Svjedok IRN, sin drugotužiteljice u bitnom je iskazao, da su njegova majka i njezin izvanbračni suprug sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju. Zna da je taj ugovor sklopljen na poticaj njegove majke, jer se ista htjela pobrinuti za tuženike. U početku je bila vrlo zadovoljna sa tuženicima i to je trajalo nekih godinu dana da bi kasnije postala nezadovoljna. Navodi da pozna tuženike, da ih je viđao kada su isti bili kod tužitelja. U početku je sve bilo dobro, međutim njegova je majka prigovarala da isti rjeđe dolazi, te ga je par puta zvala da očisti šahtove i tom prilikom je njemu rekla da se tuženici boje čistiti šahtove zbog štetnih plinova koji postoje u šahtu, pa je on zbog toga očistio šaht i tom prilikom dok je čistio šahtove a kojih ima tri u dvorištu bio je prisutan tuženik cijelo vrijeme. S njima je isto bio i prvotužitelj. Dok je čistio šaht cijelo vrijeme mu je pomagao prvotuženik i to na način da je pridržavao kantu, jer se radilo o puno lišća koje se skupilo u šahtu, kao i da su oni skupa očistili taj šaht. Drugotuženica je čistila po kući, međutim on nije ulazio unutra pa nije nadgledao kako ista čisti, dok je prvotuženik radio oko kuće. Navodi da je njegova majka s prvotužiteljem znala više puta tijekom godine otići na more, ali ne zna točno koliko su boravili na moru. Ističe da isti tamo imaju apartman, kao i to da on dok su oni boravili na moru nije dolazio u kuću, niti bi išta radio oko kuće. Što se tiče tuženika ne zna o tome da li su isti tada dolazili i nešto radili oko kuće. Navodi da se sjeća jednom da mu je u telefonskom razgovoru majka rekla da je ER, prvotuženik, njoj rekao da on to više neće moći raditi, kao i to da im je tom prilikom tada rekao da kada oni više neće to moći raditi da će im se donositi hrana iz doma, da je tom prilikom njegova majka "poludjela". Isto tako navodi da mu je u telefonskom razgovoru rekla da je ER bio živčan kada su mu rekli da treba posaditi bobice. Ne sjeća se i ne zna da li je na kraju ER posadio te bobice. Navodi da kada je on znao doći kod majke da je sve bilo normalno da je prvotuženik radio oko kuće, a drugotuženica da je obavljala poslove po kući. Što se tiče drugih stvari majka mu se na ništa drugo nije posebno tužila. Misli da se intenzitet dolazaka tuženika smanjio tj. na početku su dolazili često, a kasnije rjeđe, međutim on to nije brojao, a to je saznao iz razgovora sa svojom majkom, kao i to da je njegova kćer znala doći naknadno nakon čišćenja drugotuženice još očistiti. Tijekom trajanja ugovora prvotužitelj je skupljao lišće, jer mu je to zanimacija, čak lišće slaže u jednu kocku. Za vrijeme trajanja ugovora da koliko on zna tužitelji nisu bili bolesni, niti da im je trebala posebna njega.

23. Svjedok MR u bitnom je iskazao je da je bio od 2018. do 2023. godine susjed od ŠR i IR, ovdje tužitelja. I kada mu je supruga umrla 2018. godine ŠR kada mu je došla izraziti sućut zbog smrti supruge tom prilikom mu je rekla da je sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ona mu je tom prilikom rekla koje su to osobe, međutim on ih nije tada poznavao. Upoznao ih je kada su oni počeli dolaziti kod tužitelja raditi. Tuženike je vidio često kako dolaze tužiteljima i kako im pomažu oko kućanskih poslova, te navodi da je vidio prvotuženika negdje dva puta godišnje da čisti čak i kolni ulaz od tužitelja. Navodi da nije vidio tuženicu kad čisti po kući iz razloga što tad nije dolazio njima u kuću, ali je istu vidio kada je drugotuženica čistila oko kuće. Kada je prvotužitelj čistio lišće vidio je prvotuženika da mu isti pomaže oko grabljanja tog lišća, te su isto odvozili na otpad. Čišćenje šahte on osobno nije vidio te navodi da je istu čistio od Š sin. Koliko on zna, odnos između njih je bio dobar, međutim zna da su se kasnije počeli nešto prepirati oko svega. Navodi da su se tužitelji žalili da nisu previše zadovoljni s tuženicima, s njihovim čišćenjem oko kuće te da nisu čistili kuću onako kako su se dogovorili. Ističe da su tužitelji znali boraviti na moru oko 2 mjeseca i da bi za to vrijeme tuženici obilazili kuću, međutim istu nisu tada uređivali nego bi ju samo obišli nakratko i otišli, i to samo ER. On je znao popričati s tuženicima kada bi isti došli obići kuću i da je s njima bio u korektnim odnosima. Ističe da nikad nije vidio drugotuženicu da bi zalijevala cvijeće. Navodi da nema saznanja da bi tužitelji u vremenu dok su imali sklopljeni ugovor s tuženicima bili bolesni. Sjeća se da bi Š njima dolazila svaka dva dana na kavu, ali da se ista nije nikad žalila na neke bolesti. Zna da su se svađali oko sadnje ribizla. Tada je čuo da je gospodin prvotuženik ER vikao da neće on saditi ribizle, da on ima školu. Nakon toga su ribizli posađeni, ali ne zna tko ih je posadio, da li su oboje posadili ili samo tužitelj. Ističe da taj dio dijeli garaža, pa on taj događaj nije vidio, samo ga je čuo. Ističe da je prvotužitelju prvotuženik pomagao u radu po dvorištu. On je u tom razdoblju boravio kod kuće stalno, te da je jednom mjesečno možda išao doktoru.

24. Svjedokinja PR u bitnom je iskazala je da je 2021. u Pirovcu na plaži u razgovoru s gospođom ŠR, koju je neposredno prije toga upoznala, saznala da ista ima sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju s određenim ljudima. Gospođa ŠR se tom prilikom žalila da je jako nezadovoljna s ljudima s kojima ima potpisan ugovor o doživotnom. Njoj je bilo čudno što isti uopće gospođu ŠR nisu zvali, jer u tom razdoblju dok su se družili u Pirovcu, a išli su vrlo često u tom razdoblju na kavu i navečer u centar isti ni jednom tužiteljicu nisu nazvali, a tužiteljica je tada slomila trticu i vrlo teško se kretala. Ona ju je tom prilikom pitala da li ona ima djecu, a ista joj je odgovorila da ima, ali da se njima ne želi žaliti da ne bi izazvala daljnje sukobe. Tom prilikom joj je rekla da misli da su osobe s kojima je sklopila ugovor o doživotnom najvjerojatnije na godišnjem. Ističe da je to njihovo druženje 2021. godine trajalo nekih mjesec dana. Ističe da se gospođa ŠR tada teško kretala i išla liječniku u Šibenik i tom prilikom ju je vozio ovdje prvotužitelj IR. Ona ističe da je njoj to sve bilo jako čudno s obzirom na dob gospođe ŠR i s obzirom da je ista imala potpisan ugovor. Ističe da ona tuženike nikad pa ni sada nije upoznala. Ona misli da joj drugotužiteljici trebala pomoć jer se ista teško dizala sa te ležaljke, ona se nudila kao pomoć ali isti su to odbili. Ističe da je ona svakodnevno u tom razdoblju s gospođom ŠR izlazila u grad. Sva svoja saznanja crpi iz razgovora s drugotužiteljicom jer tuženike nije nikad upoznala.

25. Svjedokinja KR, sestra drugotuženice i šogorica prvotuženika iskazala je da ima saznanja o tome da su njezina sestra i šogor sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju s ovdje prisutnim tužiteljima i to iz razloga što je ona nekih 2-3 godine živjela s njima iz razloga što se liječila na Institutu za tumore, te ju je tada vrlo često šogor vozio na kemoterapije. Ističe da je tada i kasnije često dolazila nakon tog vremena kod njih jer je išla na kontrole. S obzirom da kad bi se vratila iz instituta ona je morala obavezno šetati. Znala bi se prošetati po Gorici do sestre, do kuće ovdje prisutnih tužitelja po ključ i tada bi vidjela svoju sestru kako ista čisti kuću od tužitelja. Sjeća se da je ista tom prilikom znala prati čaše, zavjese. Sestra je išla jednom tjedno čistiti generalno cijelu kuću, a koliko se sjeća prvotuženi ER je išao skoro svaki dan obilaziti tužitelje. Sjeća se da ja jednom prilikom vidjela da obrezuje voćke kod tužitelja zajedno s gospodinom MR. Sjeća se da mu je tada gospodin MR govorio što treba napraviti. Isto tako zna da kada su tužitelji bili na moru da su njezina sestra i šogor išli zalijevati cvijeće, a to zna iz razloga što je ona osobno bila tada s njima. Isto tako navodi da kad se ona šetala znala je biti sestra s njom, da bi zastali kod kuće od tužitelja jer je sestra otišla vidjeti da li je sve u redu i to kada su isti bili kod kuće i kada su boravili na moru. Sjeća se da u jednom razdoblju su tužitelji imali gripu, ne sjeća se koje je to godine bilo, ali bilo je u vremenu kada je sklopljen ugovor o doživotnom, da je ista tužiteljima nosila kolače, te je tada na sebi nosila dvije maske. Sjeća se da je jednom prilikom kada je nju šogor, ovdje I tuženik ER, ostavio kod doktora, da je I tužitelja vozio na pregled u bolnicu, međutim ona se ne sjeća razloga zbog kojih je isti vođen kod doktora. Ističe da poslije sklapanja ugovora o doživotnom, da je ona bila sa svojom sestrom i šogorom zajedno s tužiteljima i da su išli u kafić na piće i ona ih je tom prilikom prvi put upoznala. Po njezinom mišljenju ona misli da su tužitelji dosta vitalni i da su sposobni brinuti se sami o sebi. Po njezinim saznanjima, koliko ona zna, misli da su se tužitelji s tuženicima dobro slagali. Ona nema nikakvih saznanja da bi bilo nekakvih prepirki između njih. Sjeća se da ju je sestra zaprepaštena nazvala telefonom i tom prilikom joj je rekla da tužitelji žele raskinuti ugovor s njima, međutim ona o tome, tj. njezina sestra o tome nije imala nikakvih saznanja i bila je u šoku. Jednostavno joj nije bilo jasno zbog čega isti žele raskinuti ugovor s njima. Isto tako navodi da ona nema nikakvih saznanja o tome da bi gospođa ŠR, ovdje drugoužiteljica, nešto ozbiljnije bila ozlijeđena, te da se ona ne sjeća da bi ista imala ozljedu trtice. Sjeća se da je sestra čistila cijelu kuću kada je ona došla u kuću da je vidjela da sestra čisti cijeli gornji kat, da je ribala kupaonu, da je prala čaše i zavjese i po njezinom mišljenju to je generalno čišćenje kuće. Osim kolača ona nije vidjela da bi drugotufženica neku drugu hranu nosila tužiteljima, međutim iz telefonskog razgovora sa drugotuženicom je saznala da je gospođa ŠR na moru, a da joj prvotužitelj dolazi na ručak. A iz saznanja isto iz razgovora sa sestrom je saznala da je tada njezina sestra znala nositi ručak prvotužitelju. Njoj se tuženici nikad nisu žalili na obveze kod tužitelja, te da koliko zna da drugotužiteljica ŠR nije imala neka teža zdravstvena oboljenja.

26. Svjedok AR, sestra prvotužitelja, ali ne razgovora s bratom ovdje prvotužiteljem preko 20 godina iskazala je da ona nema nikakvih saznanja o tome da su I i II tužitelji s tuženicima sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, te navodi da ona s obzirom da ne razgovara s tužiteljima ne zna ništa što se kod njih događa. Ali s obzirom da je njena kuća pored njihove, ona iz svoje kuće vidi u kuću tužitelja, te je vidjela prije nekih godinu-dvije dana da netko dolazi kositi travu i tada je tom prilikom bila muška osoba koja je kosila travu i s njim je bila jedna ženska osoba. Ona ne pozna te osobe i da ne zna o kome se radi, ne sjeća se koliko ih je puta vidjela jer ju to nije zanimalo.

27. Svjedok LR, suprug nećakinje drugotuženice, iskazao je da ima saznanja da su tuženici s tužiteljima sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, ta saznanja crpi iz razgovora sa tuženicima. Naime oni su se 2020. godine doselili iz [adresa] u [adresa], te su često posjećivali tetu i njenog supruga u [adresa] i po njegovom saznanju i onom što je on vidio zna da su isti išli vrlo često kod tužitelja pomagati. Navodi da je iz razgovora s tuženicima saznao da su isti radili kod tužitelja na način da su prali dvorište, pomagali u vrtu i isto tako ima saznanja da je teta čistila u kući kod tužitelja. Koliko zna da su isti ih znali voziti doktoru ukoliko bi isti bili bolesni, te da su tuženici održavali tužiteljima kuću i radili po dvorištu dok su isti boravili na moru. Smatra da su tužitelji bili prezahtjevni, da je tetak morao razvlačiti nekakvo gnojivo, te zalijevati biljke po najvećoj vrućini. On tužitelje nije nikad upoznao niti je imao ikakav kontakt s njima. Sva saznanja crpi iz razgovora sa tuženicima. On nije bio osobno prisutan kada su tuženici izvršavali obveze tužiteljima.

28. Svjedok CR u bitnom je iskazao je da ima saznanja o ugovoru na način da mu je prvotužitelj, kada je on htio kupiti njegov vrt da si produži parking, isti mu je tom prilikom rekao da je on to obećao čovjeku koji se brine za njega i to je bilo prije nekih 6 godina, te navodi da se on zbog toga naljutio na susjeda. Ističe da on osobno nikad nije vidio nekog drugog u dvorištu da bi nešto radio, ali je vidio neke ljude u dvorištu da sjede i da su pili. Ističe da on osobno nikad nije vidio da bi netko prao prozore. Navodi da on kada se parkira uđe u hotel i ne zagledava se previše. Ističe da ga je znao susjed-I tužitelj zvati na rakiju i tom prilikom se II tužiteljica znala žaliti da ljudi koji brinu o njima ne žele raditi. Koliko se sjeća nešto su govorili da neće posaditi ribizle, niti počupati travu. On tuženike nikad nije upoznao, a sva saznanja o tome kako tuženici ispunjavaju ugovor ima iz razgovora s tužiteljima kada je kod istih došao na rakiju. On nema nikakvih saznanja o tome da bi tužitelji ikad bili bolesni.

29. Svjedok TR u bitnom je iskazao je da se prije nekih godinu dana upoznao s tužiteljima na sajmu i od njih je tada saznao da imaju sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju te da isti žele raskinuti, a kasnije je saznao da su pokrenuli postupak pred sudom. Navodi da on ne poznaje tuženike. On je naime tužitelju prodao sadnice za ribizle i od tužitelja je tada saznao da čovjek koji je trebao posaditi te sadnice da je bio frustriran, te navodi da je od tužitelja saznao da je taj čovjek posadio sadnice ali da je sve pupove potrgao. Zna da se radilo o osobi koja je s tužiteljima sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, te mu je gosp. IR rekao da su se iste na kraju posadile i da ih je posadio gosp. ER.

30. Svjedokinja HR, šogorica prvotužitelja u bitnom je iskazala da po viđenju pozna tuženike i iste je upoznala kod tužitelja na roštilju i to kada je ER pekao roštilj kada su tužitelji došli s mora. Ona nije niti razgovarala s tuženicima jer su isti njih dvorili. Koliko ona zna nikad se nitko od strane tužitelja nije žalio na tuženike, niti su se tuženici njoj žalili na tužitelje. Znala je da su imali sklopljen ugovor o doživotnom. Navodi da ne zna koliko su tuženici dolazili kod tužitelja "mogli su dolaziti više ili manje". Ona to nije mogla vidjeti jer njezina kuća nije odmah pored kuće tužitelja, a njihovo dvorište ograđeno je živicom. Ona je znala tuženike vidjeti kada su isti išli po ulici i kada bi se ona nalazila na dvorištu iste je pozdravila. Ona nema saznanja o tome da li su tuženici dolazili u kuću dok su tužitelji bili na moru. Možda su bili ali ona to nije vidjela. Ona sva saznanja ima od tužitelja o tome da mu je isti otkazao ugovor i to nakon prekida ugovora u roku od dva mjeseca, i tada je to nju jako šokiralo jer se nisu žalili na njih, niti se druga strana žalila, a ona tada s tuženicima nije niti komunicirala, međutim bili su na kavi i nitko se nije žalio. Ona se sjeća jednom da kada je bila kod susjeda da je prvotuženik ER njih tada na dvorištu pitao da li hoće marelice pa pretpostavlja da je isti bio kod tužitelja jer je bio u njihovom dvorištu. Sjeća se da je u jednom razdoblju gospođa ŠR imala koronu, međutim ona nije vidjela tuženike u tom razdoblju da li su isti bili kod tužitelja te navodi da ona kada je bila korona nigdje nije išla. Ona navodi da ne zna kakav je sadržaj ugovora o doživotnom između stranaka, te koje su njihove obveze. Njezina kćer je ranije imala sklopljen ugovor o doživotnom s tužiteljima, da je trajao nekih 3,5 godine, da su ga morali raskinuti zbog bolesti koja još uvijek traje u obitelji, ali da su im tužitelji isplatili nekih 20.000,00 kn koliko je rekla njezina kćer.

31. Svjedok JR u bitnom je iskazao da on igra šah sa tužiteljem i da nije imao saznanja o tome da tužitelji su imali sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženima. O tome je saznao prije nekih godinu dana od samog tužitelja kada mu je isti rekao da će raskinuti ugovor sa tuženicama. Tom prilikom mu nije rekao da ima sudski postupak u tijeku s tuženicima. Ističe da poznaje tuženike ER i VR i to ih poznaje kada su isti dolazili kod tužitelja dok je on s tužiteljem igrao šah. Ističe da ih je tada upoznao kod tužitelja i da je tada razgovarao s istima. Ističe da on nije vidio da bi tuženici kod tužitelja išta radili jer on je s tužiteljem u sobi igrao šah, te su tuženici zajedno s njima bili u sobi i pričali s njima. Ne može točno reći koliko je to puta bilo ali zna da je bilo više puta i bili su prisutni u sobi gdje su igrali šah. Ističe da on je znao tko su oni, da su isti skrbitelji od tužitelja. Ističe da je to bilo 2019. ili 2020. godine kada je iste viđao kod tužitelja dok su igrali šah. Koliko se sjeća 2019., 2020. tužitelji nisu bili bolesni. On ne zna da li su isti boravili na moru. Igrali su šah popodne tijekom cijele godine. Isto tako navodi da su i preko ljeta igrali šah dok tužitelji nisu bili na moru, a kad su znali na moru boraviti bili bi tamo oko mjesec i pol dana. Sjeća se dok je igrao šah da su tuženici kod tužitelja boravili dva do tri puta, po dva do tri sata, s time da isti nisu bili svaki put kad su igrali šah i koliko se on sjeća tada su se samo s njima družili i sjedili. Koliko se on sjeća tužiteljima nije bila potrebna nikakva pomoć niti njega, jer su bili zdravi. On je vidio tužene kod tužitelja nekih pet-šest puta koliko je on bio kod njih, a da su oni igrali šah dva do tri puta tjedno, ali da su od 2022. do 2023. imali prekid igranja šaha, te da su sada ponovno počeli igrati šah. Šah igraju oko dva sata. Prestali su igrati šah između 2022 i 2023 godine, iz razloga što su se "pokeckali" i to je bilo u svezi šaha. On nikad nije zamijetio neku neugodnu situaciju ili prepirku između tužitelja i tuženih, kao i da su tuženici koje je upoznao kod tužitelja, na njega ostavili dobar dojam.

32. Uvidom u priklopljeni spis posl. br. R1-18/2023 u kojem je u postupku osiguranja dokaza saslušana svjedokinja ĐR utvrđeno je da je ista u bitnom iskazala da je ona dugogodišnja prijateljica tužitelja , koji su je često dolazili kod nje u njenom domu i pomagali joj oko njene bolesti. Istaknula je da su je tužitelji izvijestili negdje otprilike 2021. kako su s tuženicima ER i VR sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju i da su isti bili jako sretni zbog te činjenice što se sada netko može brinuti o njima i pomagati im u njihovim obvezama. Sjeća se da je to sve dobro funkcioniralo nekih godinu dana, jer su tada tužitelji nekih 4 dana u mjesecu dolazili kod nje u periodu od 10 sati do 13 sati , te koliko je njoj bilo poznato tada je drugotuženica VR za to vrijeme čistila njihov apartman odnosno njihovu nekretninu. Sjeća se da je to funkcioniralo dobro oko godinu dana da bi nakon toga drugotuženica VR samoinicijativno odlučila da neće dolaziti na nekretninu tužitelja kao do sada već je to smanjila na 2 puta mjesečno tj. smanjila je svoje dolaske na pola. A ta sva saznaja ima iz razgovora s tužiteljima kada su isti dolazili kod nje u posjet. Sjeća se da je drugotužiteljica plakala i da se žalila kako VR nije htjela očistiti toalet. Isto tako je navela da je ona više puta vidjela tuženike na nekretnini tužitelja kada bi im dolazila u posjet, da se ne sjeća što je tada radio prvotuženik ER, ali da se sjeća da je drugotuženica VR s krpom stajala na vratima, ali i to da se ona nije zadržavala kod tužitelja pretjerano dugo. Sjeća se da su joj jednom tužitelji rekli da su zvali tuženike jer su nešto trebali međutim da su isti bili u toplicama. Koliko ima saznanja da tuženici nisu odbili tužitelje u ispunjavanju obveza međutim da su radili onoliko koliko su željeli. Sjeća se da je prvotuženik ER u nekoliko navrata pomagao prvotužtielju TR oko košnje dvorišta ali da joj nije poznato da bi tužitelji nešto od njega dodatno tražili a da bi on to odbio. Isto tako je naglasila da tužitelji nemaju nikakvih posebnih zdravstvenih problema, ali da se sjeća da je prvotuženik ER jednom vozio prvotužitelja TR kod doktora kada je istog trebalo voziti na hitnu na Rebro. Što se tiče ranije sklopljenog Ugovor o doživotnom između tužitelja s nećakinjom navodi da je isti raskinut iz razloga što se nećakinja razboljela. Istaknula je da je prvotuženik ER na traženje prvotužitelja TR posadio ribizle, ali ne baš uspješno. Što se tiče kuhanja zna da je prvotuženik ER rekao prvotužitelju TR da će hranu naručiti u staračkom domu i da će ih isti dostaviti njima u njihovu nekretninu odnosno u njihov stan, međutim da na isto tužitelji nisu pristali jer da si i oni sami mogu naručiti hranu. Posebice je istaknula da koliko zna da su tužitelji izjavili da su oni 2021. godine bili jako zadovoljni s tuženicima i njihovom brigom oko njih, što se tiče razdoblja od 2018. do 2021. da se tog perioda ne sjeća.

33. Sud nije prihvatio iskaze OR, CR i TR iz razloga što isti nisu imali neposredna saznanja o tome kako su tuženici izvršavali predmetni ugovor niti kakvi su bili njihovi međusobni odnosi. Naime isti su u ovom postupku iskazali da sva svoja saznanja crpe iz priča ili tužitelja ili tuženika posebice TR koji nikad nije niti upoznao tuženike.

33.1. Nadalje sud nije prihvatio iskaz niti PR iz razloga što je ista također svoja saznanja o odnosu tužitelja i tuženika crpila iz priča drugotužiteljice dok su se družile na plaži u Pirovcu. Posebice sud nije prihvatio niti njezin iskaz u dijelu kada je ista iskazala da je drugotužiteljica ozlijedila trticu u Pirovcu jer je njezin iskaz suprotan iskazu same drugotužiteljice kada je ista izjavila da u vremenskom razdoblju od kada je Ugovor sklopljen ona nikad nije bila bolesna, kao i to da je ona jako vitalna osoba koja se može sama brinuti o sebi i svom izvanbračnom suprugu.

34. Cijeneći izvedene dokaze odnosno iskaze samih stranaka i svjedoka ZR, FR, IRN, MR, KR, AR, HR i ĐR, a koji svjedoci su iskazivali logično, vjerodostojno i nisu zainteresirani za ovaj predmet spora, ovaj sud je utvrdio da nema dokaza da bi tuženici povrijedili obveze iz članka 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju tj. da nisu pružali uzdržavanje tužiteljima.

34.1. Naime, tvrdnje tužitelja da tuženici nisu izvršavali svoje obveze iz Ugovora iz razloga što je prvotuženik odbio očistiti šaht valja reći da takva obveza ne potpada pod posebnu brigu o tužiteljima. Prvotuženik se nije obvezao tužiteljima da će im čistiti šaht već da će voditi brigu o istima u slučaju bolesti i nemoći. Sve da je isti i trebao čistiti šaht, opće poznata činjenica je da je čišćenje šahta opasna radnja jer postoji mogućnost gušenja ugljičnim monoksidom. Nadalje isto tako valja reći, a što potvrđuje i sin drugotužiteljice, IRN da mu je prvotuženik ER pomagao sve oko čišćenja šahta, a da je on u zemlji čistio šaht, pa su tvrdnje tužitelja u tom dijelu potpuno neutemeljene.

35. Iz svih iskaza svjedoka ZR, FR, IRN, MR, KR, AR, HR i ĐR, a koji su iskazivali objektivno i uvjerljivo, te isti nisu zainteresirani za ishod ovog spora, suglasno proizlazi da su isti vidjeli da su prvotuženik i drugotuženica brinuli o tužiteljima na način da su dolazili kod istih brinuli se o čistoći, kao i to da tužitelji nisu bili teže bolesni i da su dosta vitalni, kao i da su si sami kuhali, da su na moru boravili po 2 mjeseca dok su tuženici brinuli o kući dok istih nije bilo te su svaki put došli na njihov poziv. Sud je posebice poklonio vjeru drugotuženiku u dijelu kada je isti iskazao da je prvotužitelja jednom vozio na Rebro, kada je isti bio bolestan, jer to potvrđuje i prvotužitelj. Međutim, tvrdnje prvotužitelja da prvotuženik nije sjedio u bolnici pored njega kad ga je dovezao, a pored nesporne činjenice da se nalazio u blizini i u okviru bolnice, te da je prvotužitelja kasnije vratio kući, ne utječe na tvrdnje tužitelja da isti zbog toga nije izvršio svoje obveze iz ugovora. Isto tako valja reći pored nespornih činjenica da je drugotuženica vodila brigu o kući tužitelja te da je istu redovito čistila ne utječe tvrdnja da zbog toga što joj je ostalo malo paučine prilikom čišćenja ista nije izvršavala svoje obveze iz Ugovora.

36. Nadalje nije sporno da nakon 31. ožujka 2022. kada su tužitelji htjeli raskinuti Ugovor da su tuženici i nadalje bili na raspolaganju tužiteljima i to su im davali do znanja upravo porukama, a što drugotuženica niti ne spori čak dapače je izjavila da je dobivala njihove poruke da su im na raspolaganju oko bilo čega. Isto tako nije sporno da su tuženici nakon 31. ožujka 2022. htjeli izvršavati Ugovor preko treće osobe ali da su tu tužitelji kategorički odbili, pogotovo dugotuženica koja je to potvrdila u svom iskazu da je ona vitalna i zdrava i ne želi da joj treće osobe kuhaju, a te njezine navode u svom iskazu potvrdio je čak i svjedok IRN njezin sin koji je iskazao da to njegova majka "nikako nije htjela" i da je zbog toga čak i "poludjela".

37. U odnosu na prehranu ovaj sud nalazi utvrđenim da je drugotužiteljica kuhala za sebe i prvotužitelja jer je jako vitalna i nije bila teže bolesna u vremenu od kada je sklopila predmetni Ugovor, a dok je drugotužiteljica boravila na moru za prvotužitelja je kuhala drugotuženica. Osim toga, smisao predmetnog ugovora jest da se davatelj uzdržavanja brine za primatelja u slučaju njegove nemoći, a tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužiteljica bila nemoćna i da nije mogla skuhati za sebe i tužitelja. Izdvojeni slučaj da bi drugotuženik negodovao, odnosno, prema tvrdnjama tužitelja, galamio prilikom sadnje ribizla, u okolnostima cijelog vremenskog razdoblja trajanja ugovora, ovaj sud ne cijeni takvim da bi za posljedicu mogao imati raskid ugovora.

38. Da bi se ugovor o doživotnom uzdržavanju mogao raskinuti zbog neizvršavanja obveza od strane davatelja uzdržavanja, potrebno je da davatelji uzdržavanja svjesno izbjegavaju izvršavanje tih obveza da bi ih se oslobodili (Županijski sud u Zagrebu, Gž- 7187/13 od 11. veljače 2014.). U konkretnom slučaju niti iz jednog dokaza izvedenog tijekom ove parnice nije takvo što utvrđeno, već upravo suprotno. Naime, niti jedan od svjedoka nije iskazao da su tuženici svjesno izbjegavali izvršavanje onoga što se od njih zahtijevalo. Tako niti svjedok IRN nije iskazivao o tome da bi njegova majka ovdje drugotužiteljica nešto tražila od tuženika, a da joj to tuženici nisu ispunili, a sud ne može prihvatiti iskaz tužitelja u dijelovima da tuženik nije očistio šaht ili da je negodovao prilikom sađenja ribizla, jer to nisu obveze na koje su se ugovorom obvezali tuženici.

39. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tuženici nisu izbjegavali izvršavanje preuzetih obveza, već naprotiv, da su sve obveze iz članka 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju u cijelosti izvršili. Stoga sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz članka 583. stavak 3. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

40. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP te članka 155. ZPP, te je stoga prvotuženiku i drugotuženici priznat zatraženi trošak prema vrijednosti predmeta spora (1.327,23 eura) prema Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. dalje u tekstu: Tarifa) i priloženom troškovniku i to za sastav odgovora na tužbe od 3. studenoga 2022. prema Tbr. 8/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 13. travnja 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 3. svibnja 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 18. rujna 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 25. listopada 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 6. ožujka 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 15. srpnja 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, pristup na ročište od 9. prosinca 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife od 100 bodova, odnosno ukupno 800 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura, prvotuženiku i drugotuženici je valjalo dosuditi 1.600,00 eura koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 400,00 eura ukupno iznosi 2.000, 00 eura. Nadalje, punomoćniku prvotuženika i drugotuženice pripada pravo na naknadu zatraženog uvećanog parničnog troška za zastupanje više osoba po Tbr. 40. stavak 1 Tarife, te je istima na dosuđeni iznos od 2.000,00 eura isti valjalo uvećati za 10% odnosno valjalo im je dosuditi ukupan iznos od 2.200,00 eura, te je odlučno kao pod točkom II. izreke.

41. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, a u visini odrečenoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 29/18., 126/21., 114/22 i 156/22).

42. Odbijen je zahtjev prvotuženika i drugotuženice za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznos od 26,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. siječnja 2025. pa do isplate. Naime, prvotuženiku i durgotuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer isti nisu niti u obvezi platiti navedeni iznos, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

43. Prvotužitelju i drugotužiteljici nisu priznati parnični troškovi u ukupnom iznosu od 2.528,08 eura sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, jer isti nisu uspjeli u postupku, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

Velika Gorica, 23. siječnja 2025.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.