Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-104/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćniku FČ, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3426/2023-8 od 5. listopada 2023., na sjednici vijeća 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3426/2023-8 od 5. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.125,05 EUR/16.011,17 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 2. svibnja 2022.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja AČ u razdoblju od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2021., koji činjenično temelji na tvrdnji da je osiguranik tuženika ĐČ odgovoran za nastanak prometne nesreće od 17. veljače 1994. u kojoj je osiguranik tužitelja AČ zadobio ozljede zbog kojih mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

6. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika, dok je sporno pravno pitanje o primjeni materijalnog prava glede pravne osnove potraživanja tužitelja, obzirom da tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. ("Narodne novine" broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 118/2018, 62/18, 115/18, dalje: ZMO), a tuženik smatra da njegova eventualna obveza može proizlaziti isključivo iz odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 i 152/2014, dalje: ZOOP), zaključuje da u ovom konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 27. ZOOP-a, a kojom je pod st. 1. propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a u st. 2. da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a u st. 3. istog članka da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, jer se radi o osiguranju u prometu i tuženik kao osiguratelj se ne nalazi u poziciji u kojoj je štetnik (vozač), već je njegova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a obzirom da tuženik ima odgovornost naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema ugovoru o osiguranju u smislu čl. 8. ZOOP-a. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, zaključuje da tužitelj nije dokazao okolnost razmjernosti propisanu čl. 27. ZOOP-a, slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. Tužitelj u opširnoj žalbi u bitnome osporava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o primjeni odredaba ZOOP-a, tvrdeći da je u ovom konkretnom slučaju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo donijeti primjenom odredbi ZMO kao specijalnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme isplate mirovine, da ima pravo na naknadu štete dok se mirovina isplaćuje i u punom iznosu isplaćenih mirovinskih primanja, a koju visinu je dokazao priloženim obračunom isplaćenih mirovinskih primanja, a u prilog svojih navoda poziva se na praksu citiranu u žalbi.

8. Iako tužitelj pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporava primjenu ZOOP-a u ovom konkretnom slučaju, jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka (primjerice Rev-66/2022-2 od 1. veljače 2022., Rev- 1437/2021-2 od 5. siječnja 2022., Rev-866/2022-2 od 30. kolovoza 2022., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.), a koje prihvaća i ovaj sud, u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

10. Protivno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je o tužbenom zahtjevu odlučio primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a, a koju primjenu materijalnog prava pravilnom prihvaća i ovaj sud. Naime, u situaciji kada se radi o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, a što je pravna situacija i u ovom konkretnom slučaju, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju do iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženika na ime osiguranja stvarnog štetnika.

11. Kako iz dokumentacije u spisu, a koju stranke tijekom postupka nisu osporile, proizlazi da je rješenjem tužitelja Klasa: 141-02/09-01 OB:03117068651, Ur. broj: 341- 25-05/3-09-118817 od 19. siječnja 2010. osiguraniku tužitelja AČ kod kojeg je zbog 60% bolesti i 40% ozljede izvan rada, prometne nezgode i drugih ozljeda nastala profesionalna nesposobnost za rad počevši od 11. siječnja 2010. priznato pravo na invalidsku mirovinu, s time da u tih 40% s osnove ozljede izvan rada prometna nezgoda sudjeluje s 20%, te da je tuženik platio tužitelju na ime štete za razdoblje od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2021. iznos od 251,34 EUR/1.893,74 kn, ali nije platio i ostatak iznosa od 2.125,05 EUR/16.011,17 kn, kao i imajući u vidu da iz dokumentacije u spisu ne proizlazi razlika koja bi za tužitelja predstavljala štetu, a osiguraniku tužitelja isplaćuje se invalidska mirovina, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a kada je odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koju primjenu materijalnog prava pravilnom prihvaća i ovaj sud te ista nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedenim u točki 9. obrazloženja ove presude, a na koje se odluke pozvao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Revd-786/2023-2 od 1. ožujka 2023., kojim je odbio prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1725/2021-2 od 30. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5089/2020-7 od 23. veljače 2021., a kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika zahtijevao isplatu iznosa od 19.227,02 kn s osnova naknade štete na ime invalidske mirovine isplaćene tužiteljevom osiguraniku AČ za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 31. ožujka 2020.

12. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

U Varaždinu, 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun