Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1786/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Đurđici Kos, odvjetnici u Svetom Ivanu Zelina, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d, Zagreb, Radnička cesta 30, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćnici Tihani Svetec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2024. poslovni broj:P-1328/23- 14, na sjednici vijeća od 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2024. poslovni broj:P-1328/23-14.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Utvrđuje se ništavim i bez pravnog učinka točka 11.3. Ugovor o kreditu broj 9012626553 koji je potvrđen dana 20. lipnja 2007. godine kod javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta pod posl. br. OV-16304/200, sklopljen između tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 30, Zagreb, OIB: 02535697732 kao kreditora i tužiteljice BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, u dijelu u kojom je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati jednokratno naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1,50% od odobrenog kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,10%.

II/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 30, Zagreb, OIB: 02535697732, da isplati tužiteljici BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva i naknade za osiguranje kredita ukupni iznos od 906,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. lipnja 2007. g. po stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, a od 01.01.2024.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna topa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.161,24 eura, sa zateznim kamatama koje teku od dana 26. rujna 2024.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna topa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te glede odluke o parničnim troškovima. U žalbi u bitnome navodi kako odredba ugovor o kreditu o naknadi za obradu, kao niti naknada za osiguranje kredita nije protivna niti jednom zakonskom propisu, i to onima koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora tako i sada važećim zakonskim propisima. Ističe kako Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme vraćanja predmetnog kredita nije zabranjivao ugovaranje ovakvih naknada. Ističe kako je na temelju Zakona o potrošačkom kreditiraju, Ministarstvo financija donijelo Pravilnik o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine, broj 15/14) u kojem je izričito navedena i naknada za obradu i osiguranje kredita. Navodi kako postupanje suda prvog stupnja ukazuje na arbitrarnost u postupanju i primjeni materijalnog prava koja dovodi do pravne nesigurnosti i povrede prava na pravično i nepristrano suđenje. Tuženik stoga pobija i odluku o parničnim troškovima, jer da je sud prvog stupnja pogrešno odredio vrijednost boda. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik traži trošak žalbe u iznosu od 234,38 Eur-a uvećano za sudsku pristojbu na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/9, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2,07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22. 114/22 i 155/23, dalje: ZPP)., niti je počinjena bilo koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Pobijana presuda nije proturječna te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja je izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čanka 8. ZPP-a, pa je takvu ocjenu dokaza opravdano prihvatio i ovaj sud drugog stupnja.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti, odredbe Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno da tužiteljica snosi troškove naknade na ime troška obrade kredita u visini od 1,50 % iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,10 %, te zahtjev za isplatom tih naknada u ukupnom iznosu od 906,06 Eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. Iz stanja spisa i utvrđenja suda prvog stupnja u bitnome proizlazi, da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 9012626553 od 20. lipnja 2007. (dalje:Ugovor), na iznos od 38.497,60 Chf s rokom otplate od sedam godina, da je tužiteljici prilikom isplate kredita naplaćena naknada na ime troška obrade kredita i to jednokratno u visini od 1,50 % od iznosa kredita odnosno iznos od 577,46 Chf, je napaćena naknada za osiguranje kredita u visini od 2,10 % u iznosu od 970,14 Chf, te koji iznos je ukupno od 906,06 Eur-a i postavljen u tužbi kao tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu, a koji iznos tuženik po visini nije osporavao.

9. Utvrđeno je nadalje, da tužiteljica s tuženikom nije pojedinačno pregovarala niti o jednoj odredbi Ugovora o kreditu. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je imala namjeru kupiti osobni automobil i da je u auto-kući dobila i Ugovor o kreditu i dokumentaciju koja se odnosi na ugovor te je s ugovorom otišla javnom bilježniku na ovjeru. Nije uopće pregovarala sa zaposlenicima banke niti je znala na što se odnosi naknada za obradu kredita, jer je znala kako kredit ne može dobiti ako ne plati naknadu. Nije bila niti svjesna da je platila naknadu za osiguranje kredita i da banka nije dostavila policu osiguranja i da nije znala da je zaključila ugovor o osiguranju kredita.

10. Dakle, tužiteljica je prihvatila ponudu koja se nudila od strane tuženika u formi ugovora, koji je unaprijed bio sastavljen po tuženiku, te tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj sporne odredbe o naknadi i nisu joj pojašnjeni kriteriji o određivanju naknade na jasan i razumljiv način, što je dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Zbog navedenog sud drugog stupnja nalazi žalbu tuženika neosnovanom u okviru istaknutog zakonskog žalbenog razloga nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Materijalno je pravo pravilno primijenjeno, kada je sud prvog stupnja utvrdio ništetnim dio odredbe Ugovora koji se odnosi na naknadu i to točka 11.3 Ugovora, prema kojem tužiteljica snosi naknadu na ime troškova obrade kredita u visini od 1,50 % odobrenog kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,10 %, te kada je naloženo isplatiti tuženiku stečeno bez osnove na temelju takve ništetne odredbe. Po ocjeni suda prvog stupnja sporna ugovorena naknada je očito uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa se te sporne odredbe Ugovora ukazuju nepoštenima prema tužiteljici kao korisniku kredita i podređenoj ugovornoj strani u odnosu na tuženika. Takovo pravno stajalište prihvaća i sud drugog stupnja zbog čega se žalba tuženika ukazuje neosnovanom i iz istaknutog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu dijela presude suda prvog stupnja kojom je utvrđena ništetnost sporne ugovorne odredbe.

12. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj:96/03, 46/07 i 79/07, dalje: ZZP) koji se primjenjuje na ovaj spor s obzirom na vrijeme zaključenja Ugovora i njegovo trajanje, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se, nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. toga članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, pa je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

13. Sud Europske unije je svojim presudama C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno, bez pregovaranja s potrošačem u tipskom ugovoru, ugovarati naknade o troškovima obrade kredita za koje ne postoji obrazloženje na temelju čega su ti troškovi nastali, koji su netransparentni ili neproporcionalni.

14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora, a u čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

15. Iako u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje za ugovaranje predmetnih ugovornih naknada, čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 dalje: ZOO) propisuje da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz te odredbe proizlazilo bi da je tuženik bio ovlašten od tužiteljice naplatiti temeljem zaključenog ugovora o kreditu samo glavnicu kredita i ugovorene kamate, a ne i sporne naknade.

16. Kako je tijekom postupka utvrđeno da se o spornoj odredbi ugovora o kreditu nije posebno unaprijed pregovaralo i tužiteljica kao korisnik kredita nije imala mogućnost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, a Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika i tužiteljica nije mogla unaprijed znati na koji će se način formirati visina sporne naknade iz točke 11. 3. Ugovora koja se odnosi na naknadu za obradu kredita i osiguranje kredita, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, a posljedično i ništetna, tako da je odluka suda prvog stupnja o tome osnovana, a žalba tuženika neosnovana. Uz to je potrebno istaći da je teret dokaza o tome da se pregovarao o spornoj odredbi, na tuženika, a identično stajalište o istome je zauzeo i Ustavni sud RH u odluci U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022.

17. Također se napominje i to kako se pravno shvaćanje sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog 5. studenog 2020. da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, po mišljenju ovog suda može analogno primijeniti i na ugovorne naknade za obradu kredita koje su predmet ovog spora.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 906,06 Eur-a, koji po visini nije bio sporan, te je pozivom na odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a, prihvaćen ovaj dio tužbenog zahtjeva sa pripadajućim zateznim kamatama koje je tuženik kao nesavjesni stjecatelj dužan platiti. Naime, utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno otklonio prigovor zastare istaknut od tuženika, a koji se neosnovano ponavlja i u žalbi, jer je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-47/2020 održanoj 30. siječnja 2020. za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnih ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle u vrijeme donošenja pobijane presude tužbeni zahtjev tužiteljice nije zastario, jer zastarni rok, prema navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, još nije ni počeo teći.

19. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koju je sud prvog stupnja donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), tako da je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu. Neosnovano tuženik tvrdi kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio vrijednost boda, jer je pored novčanog dijela tužbenog zahtjeva tužiteljica postavila i zahtjev za utvrđenje ništetnosti.

20. U odnosu na preostale žalbene navode kojima tuženik ponavlja prigovore koje je isticao u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, na koje je sud prvog stupnja u razlozima pobijane presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje presude suda prvog stupnja.

21. Kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude to je slijedom svega navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Osijek, 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov