Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-162/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Matić, Feldman & Herman j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika ZVIJEZDA plus d.o.o., Zagreb, Marijana Čavića 1, OIB: 63603498763, radi isplate, zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog društva Babić, Brborović & partneri j.t.d. u Zagrebu, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-16974/2021-33 od 7. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-16974/2021- 33 od 7. svibnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem tog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime otpremnine isplati neto iznos od 15.298,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2021. do isplate, u toč. II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 1.044,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2021. do isplate, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 4.640,45 EUR, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici isplatu parničnih troškova, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog radnog spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime otpremnine isplati neto iznos od 15.298,02 EUR i na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 1.044,08 EUR, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Nakon što je u toč. 4. obrazloženja konstatirao da je između stranaka bilo nesporno (time da su iste činjenice ponovljene u toč. 6. obrazloženja):

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu i Aneksa na neodređeno vrijeme od 23. siječnja 1984. godine na radnom mjestu Knjigovođa operative u Odjelu logističke operative, Služba operativnog planiranja u Sektoru operacija,

- da je tužiteljici uručena Odluka o redovitom osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 12. kolovoza 2021. u kojoj je navedeno da će radni odnos tužiteljici prestati istekom otkaznog roka od 4 mjeseca i da radnica ima pravo na otpremninu sukladno odredbama čl. 126. Zakona o radu i čl. 29. Kolektivnog ugovora za trgovačka društva u vlasništvu društva FORTENOVA GRUPA d.d. (dalje: Kolektivni ugovor) te da se za vrijeme otkaznog roka oslobađa obveze rada i

- da je tuženik s tužiteljicom sklopio Sporazum o uređenju međusobnih odnosa u vezi otkazivanja Ugovora o radu kojim su se stranke suglasile kako će radni odnos tužiteljice prestati 30. studenog 2021.,

prvostupanjski sud navodi da je postupku bilo sporno pravo tužiteljice na otpremninu koju potražuje predmetnom tužbom.

7. Prvostupanjski sud se u obrazloženju poziva na čl. 126. Zakona o radu (NN br. 93/14; 127/17; 98/19 i 151/22; dalje: ZR) i čl. 29. Kolektivnog ugovora, da bi u toč. 10. obrazloženja zaključio da je naprijed navedeni Sporazum o uređenju međusobnih odnosa potpisan prije dospijeća otpremnine i ne proizvodi pravne učinke, kod čega se poziva na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Revr 228/11-2 od 20. travnja 2011. Sud dalje navodi da je u odnosu na visinu otpremnine proveo financijsko vještačenje, a nalaz i mišljenje sudske vještakinje Petre Blašković prihvaća u cijelosti, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev.

8. Osnovano tuženik u žalbi upućuje na počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 1. (pravilno: st. 2.) toč. 11. ZPP-a jer je pobijana presuda i prema ocjeni ovoga suda opterećena takvim nedostacima koji u žalbenom stadiju postupka onemogućuju ispitivanje njezine pravilnosti i zakonitosti.

8.1. Prije svega, tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud proveo dokaze saslušanjem svjedoka OU, ČUL i JU te same tužiteljice (čime je postupio u okviru svojih ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a prema kojoj sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica - opaska ovog suda), pa nije jasno zbog čega sud u pobijanoj presudi ne utvrđuje što su o odlučnim činjenicama iskazivali saslušani svjedoci kao ni na koji način je ocijenio njihove iskaze nego u toč. 14. obrazloženja jednostavno navodi (bez ikakve argumentacije) da njihovi iskazi nisu relevantni za dokazivanje odlučnih činjenica u ovoj parnici.

8.2. Tuženik dalje u žalbi opravdano tvrdi da je odlučna činjenica u ovoj parnici je li tužiteljica s tuženikom pristala na sporazumni prestanak radnog odnosa s danom 30. studenog 2021. godine i to bez prava na isplatu otpremnine, u vezi čega ovaj sud primjećuje da se prvostupanjski sud poziva na predmetni Sporazum o uređenju međusobnih odnosa i u toč. 10. obrazloženja navodi:

„Nije sporno da su stranke potpisale Sporazum o uređenju međusobnih odnosa u svezi otkazivanja Ugovora o radu, a odredbom članka 5. Sporazuma određeno je kako stranke suglasno utvrđuju da temeljem radnog odnosa, koji prestaje samim Sporazumom, poslodavac i radnik nemaju međusobnih daljnjih potraživanja, osim onih utvrđenih odredbama članaka 3. i 4. Sporazuma. Međutim, tužiteljica je svojim pravom na otpremninu mogla raspolagati, pa i odreći je se, prije njezinog dospijeća, odnosno ostvarenja tog prava, a nije dopušteno odricanje radnika od otpremnine. Iz ovjerene preslike Dodatka I Sporazuma od 13.10.2021. proizlazi da je navedeni Sporazum potpisan prije 13.10.2021 kada je ovjeren. Kako je pravo na isplatu otpremnine dospjelo 30.11.2021., tako je utvrđeno da je Sporazum potpisan prije njezinog dospijeća i ne proizvodi pravne učinke, a o čemu je i Vrhovni sud zauzeo stav odlukom Revr 228/11-2 od 20. travnja 2011.“,

8.3. Međutim, iz citiranog dijela obrazloženja nije jasno što je prvostupanjski sud zaključio u vezi odricanja tužiteljice od prava na otpremninu. Naime, sud prvo navodi da je „(…) tužiteljica svojim pravom na otpremninu mogla raspolagati, pa i odreći je se, prije njezinog dospijeća, odnosno ostvarenja tog prava (…)“, da bi odmah potom naveo da „(…) nije dopušteno odricanje radnika od otpremnine (…)“, pa je obrazloženje u ovom dijelu proturječno samo sebi.

8.4. Prvostupanjski sud u toč. 13. obrazloženja navodi da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke prihvatio u cijelosti, iako je sudski vještak izračun otpremnine dao u dvije varijante navodeći da bi tužiteljica imala pravo na otpremninu od 85.612,45 kn (sada 11.362,70 EUR) odnosno ukoliko sud zauzme stav da tužiteljici pripada razlika bruto plaće za rujan, listopad i studeni 2021. u iznosu od 7.866,62 kn, da bi tužiteljica imala pravo na otpremninu u iznosu od 115.262,60 kn (sada 15.298,02 EUR), pa je obrazloženje u ovom dijelu proturječno sadržaju nalaza i mišljenja vještaka.

9. Također, ostaju nejasni razlozi zbog kojih je sud naložio tuženiku da tužiteljici na ime otpremnine isplati neto iznos od 15.298,02 EUR (ranije 115.262,40 kn) i na ime naknade plaće bruto iznos od 1.044,08 EUR (ranije 7.866,62 kn), s obzirom da u toč. 1. obrazloženja navodi da je tužiteljica (u odnosu na otpremninu) tvrdila da je kod tuženika bila u radnom odnosu punih 37 godina te da prema čl. 29. st. 3. Kolektivnog ugovora i visini prosječne ostvarene neto plaće ima pravo na otpremninu u iznosu od 100.593,01 kn (2.718,73 x 37), a da je u odnosu na naknadu plaće tvrdila da joj je u tromjesečnom razdoblju prije početka otkaznog roka tijekom kojeg je bila oslobođena obveze rada isplaćena prosječna bruto plaća u iznosu od 7.351,89 kn (7.136,03 kn u svibnju 2021., 8.649,21 kn u lipnju 2021. te 6.270,42 kn u srpnju 2021.), dok je tuženik tužiteljici za mjesece rujan 2021., listopad 2021. i studeni 2021. isplatio naknadu plaće u bruto iznosu od po 5.334,74 kn mjesečno tj. 2.017,15 kn bruto manje mjesečno od iznosa za koji tužiteljica tvrdi da ima pravo.

9.1. U tom kontekstu ovaj sud naglašava da tuženik u toč. 5. žalbe tvrdi da se je prije upuštanja u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu protivio preinaci tužbenog zahtjeva, o čemu prvostupanjski sud nije donio rješenje niti bilo kakvu odluku. Međutim, iako iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u podnesku od 26. listopada 2022. u kojem je zatražila na ime otpremnine isplatu neto iznosa od 15.298,02 EUR (ranije 115.262,40 kn) i na ime naknade plaće isplatu bruto iznosa od 1.044,08 EUR (ranije 7.866,62 kn), dok je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi zahtijevala na ime otpremnine isplatu neto iznosa od 100.593,01 kn i na ime naknade plaće isplatu bruto iznosa od 6.051,45 kn iz obrazloženja nije vidljivo da je prvostupanjski sud odlučio povodom opisane radnje tužiteljice te smatra li njenu intervenciju u tužbeni zahtjev preinačenjem tužbe ili ne, kod čega valja primijetiti da tuženik izričito tvrdi u žalbi da se nije radilo o usklađenju tužbenog zahtjeva, nego o njegovom povećanju i to nakon zaključenja prethodnog postupka.

10. Slijedom iznijetog, a neovisno o daljnjim žalbenim razlozima, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, prihvaćena je žalba tuženika, ukinuta prvostupanjska presuda, kako u odluci o glavnoj stvari (toč. I. i II. izreke), tako posljedično i u odluci o troškovima postupka (toč. III. izreke) te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10.1. Zbog opsega uočenih nedostataka, a uz primjenu odredbe čl. 371. ZPP-a, odlučeno je da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem prvostupanjskog suda.

11. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupku te će najprije ocijeniti i odlučiti da li je tužiteljica u podnesku od 26. listopada 2022. preinačila tužbu (kako to tvrdi tuženik) te da li je preinaka tužbe (ako je do nje došlo) dopuštena. Ovisno o utvrđenom prvostupanjski sud će ponovno raspraviti predmet spora te će ocjenom predloženih dokaza utvrditi odlučne činjenice, prije svega, u odnosu na način prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika i da li je tužiteljica mogla valjano odreći svojeg prava na otpremninu. Također će sud ocijeniti da li je kod izračuna naknade plaće u razdoblju od rujna do studenog 2021. potrebno uzeti u obzir i prekovremene sate koje je tužiteljica ostvarila u lipnju te godine (ako da, zbog čega), s obzirom da tuženik tvrdi da tužiteljica nije imala prekovremene sate u utuženom razdoblju (jer ih nije niti mogla imati, s obzirom da nije radila). Prvostupanjski sud će novu i zakonitu odluku, kojom će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, obrazložiti sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, kako bi ovaj sud u slučaju eventualne nove žalbe mogao odlučiti o pravilnosti i zakonitosti nove odluke.

U Varaždinu 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun