Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-84/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-318/2016 od 6. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pr-318/2016 od 6. listopada 2023. u pobijanom dijelu, toč. I. i III. izreke, te se predmet u ukinutim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje time da se nova glavna rasprava ima održati ispred drugog suca pojedinca tog suda.

II. U nepobijanom dijelu, toč. II. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 2.414,76 EUR (ranije 18.194,00 kn) uz zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, u toč. II. izreke odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod toč. I. izreke, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.741,51 EUR (ranije 28.190,94 kn) uz zakonske zatezne kamate tekuće od 6. listopada 2023. do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija presudu u toč. I. i III. izreke i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da nadležni županijski sud prihvati žalbu i preinači presudu te naloži tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka.

2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, a tuženica presudu ne pobija u toč. II. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba tuženice odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja (kao djelatne vojne osobe) da mu tuženica (poslodavac), isplati dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, u periodu od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014.

5.1. Prvostupanjski sud svoje materijalnopravno stajalište obrazlaže primjenom propisa pobliže navedenih i djelomično citiranih u toč. 11. do 11.7. obrazloženja, a s obzirom da tuženica, po tvrdnji tužitelja, o satima rada tužitelja nije vodila preciznu evidenciju, na okolnost vremena rada tužitelja u utuženom vremenskom periodu provodi dokaz saslušanjem svjedoka FC i TC te tužitelja. Prihvativši utvrđenje financijskog vještaka Daria Jankovića, koji je svoj nalaz i mišljenje izradio u šest (6) varijanti od kojih se tužitelj opredijelio za varijantu označenu pod „4a“ dopune nalaza i mišljenja, kojom je vještak utvrdio da je tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u utuženom razdoblju ostvario dodatke na plaću u visini od 18.194,00 kn odnosno 2.414,76 EUR, prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje taj iznos uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, osim u dijelu potraživanja kamata za iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak u dosuđenim iznosima, s kojim dijelom tužbenog zahtjeva ga odbija.

5.2. Prvostupanjski sud u toč. 16. do 16.3. obrazloženja posebno ukazuje da ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost tih evidencija, dozvoljeno je i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku. Osim toga, teret dokaza o radnom vremenu kojeg je tužitelj proveo na radu kod tuženice, uključujući i onaj prekovremeni, na tuženici je sukladno odredbi čl. 131. st. 4. primjenjivog Zakona o radu (NN br. 149/09; 61/11; 82/12 i 73/13; dalje: ZR/09), te u tom kontekstu citira opširnu sudsku praksu kako Vrhovnog suda Republike Hrvatske tako i županijskih sudova.

6. Pravilnost iznesenog dovedena je u sumnju žalbom tuženice koja opravdano ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, prije svega u odnosu na razloge zbog čega je opširna dokumentacija koju je tuženica dostavila u spis o radnom vremenu tužitelja, neprecizna.

6.1. Prema stavu ovog suda ostvareni je navedeni žalbeni razlog, jer da bi sud mogao otkloniti vjerodostojnost dostavljene dokumentacije, nužno je isprave (dokaze) analizirati i ocijeniti u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, što je potpuno izostalo u pobijanoj presudi.

7. Nadalje, nejasni su razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud prihvatio jednu od ukupno šest varijanti (onu pod oznakom „4a“) moguće visine utužene tražbine utvrđenih po financijskom vještaku jer ni za navedeno nisu dani nikakvi razlozi. U tom kontekstu naglašava se da sukladno odredbi čl. 259. st. 1. ZPP-a vještačenjem rukovodi sud koji označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem, pa je u konkretnim okolnostima, kada je vještak izračunao ukupno 6 (šest) mogućih različitih varijanti visine tražbine tužitelja, nedopustivo da prvostupanjski sud prihvati jednu od tih varijanti, a da ne obrazloži stajalište zbog čega je prihvatio upravo tu varijantu.

8. Također, prvostupanjski sud nakon što je djelomično reproducirao navode tužitelja iz tužbe i tuženice iz odgovora na tužbu, naveo dokaze koje je proveo, reproducirao iskaze svjedoka i tužitelja, nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke (zajedno s očitovanjima te dopunama nalaza i mišljenja), naveo i citirao sadržaj pozitivnih propisa za koje smatra da ih valja primijeniti u ovoj parnici u toč. 13. obrazloženja jednostavno zaključuje:

„Slijedom citiranih propisa tužitelj ima pravo na razliku plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama zaključno do 31. svibnja 2014.“,

bez navođenja na temelju koje konkretne odredbe materijalnog prava temelji svoj zaključak o pravu tužitelja na razliku plaće, a to se ne može utvrditi niti iz sadržaja obrazloženja, pa je i time počinjena već navedena bitna povreda.

9. Ostvaren je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na kojeg se tuženica također poziva u žalbi.

9.1. Naime, prvostupanjski sud u toč. 14. obrazloženja navodi:

„Temeljem suglasnog iskaza tužitelja i svjedoka utvrđeno je da radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu nije bilo osmosatno radno vrijeme nego vjerojatno duže. Sud je iskaze tužitelja i svjedoka prihvatio kao vjerodostojne i istinite, a što se tiče svjedoka, kroz utuženo razdoblje i njegov dio radili su s tužiteljem te iskazivali na temelju svojih neposrednih, osobnih saznanja, cijeneći kod toga da se radi o specifičnom radu, tj. radu na terenu i da zaista nije vjerojatno da su u situaciji rada na terenu, gdje se rad uglavnom sastoji od vojnih vježbi, djelatne vojne osobe, pa tako ni tužitelj, radili od 8,00 do 16,00 sati u okviru redovnog radnog vremena, a također se vjerodostojnima cijene iskazi svjedoka i tužitelja u dijelu gdje obrazlažu da evidencija radnog vremena nisu održavale stvarno radno vrijeme za boravka na terenu. Valja napomenuti da je logično da svjedoci i tužitelj nisu mogli sa sigurnošću iskazi koliko se točno radilo svakog pojedinog dana provedenog na terenu, a niti su to pokušavali, a u konačnici po prijedlogu tužitelja je vršen izračun prekovremenih sati za one prekovremene sate koji nisu evidentirani. Nadalje, ne odriče korištenje slobodnih dana te je sam predložio da se od prekovremenih sati rada odbiju iskorišteni slobodni dani.“,

da bi u toč. 16.3. zaključio:

„Naime, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju kao djelatna vojna osoba obavljao poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima, da mu dodatci na plaću za taj rad nisu isplaćeni, temeljem iskaza svjedoka i tužitelja je utvrđeno da nisu imali saznanja je li tužena vodila preciznu i pravilnu evidenciju u pogledu prekovremenih radnih sati, te da je tužitelj kada je bio na terenu u utuženom razdoblju radio radnim danom i subotom i nedjeljom te je sud prihvatio izračun vještaka u varijanti 4.a dopune nalaza, a u skladu s kojom je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev.“

9.2. U tom kontekstu prihvatljivo je stajalište prvostupanjskog suda da ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost evidencija, da je dopušteno i na drugi način dokazivati radno vrijeme, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i visini dodatka za obavljeni radi imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku time da je na tuženici teret dokaza o radnom vremenu kojeg je tužitelj proveo na radu kod tuženice, uključujući i prekovremeni rad. Međutim, već je navedeno da prvostupanjski sud uopće nije iznio razloge zbog kojih smatra da je opširna dokumentacija koju je tuženica dostavila u spis o radnom vremenu tužitelja u utuženom razdoblju, neprecizna, što bi moglo dovesti u sumnju vjerodostojnost te dokumentacije.

9.3. Nadalje, ostaje nejasan način na koji je prvostupanjski sud utvrdio radno vrijeme tužitelja u utuženom razdoblju, s obzirom da sud najprije navodi da je to učinio temeljem suglasnog iskaza tužitelja i svjedoka (sud navodi: „… utvrđeno je da radno vrijeme tužitelja za vrijeme rada na terenu nije bilo osmosatno radno vrijeme nego vjerojatno duže), da bi odmah u nastavku napomenuo da je logično da svjedoci i tužitelj nisu mogli sa sigurnošću iskazati koliko se točno radilo svakog pojedinog dana provedenog na terenu, a niti su to pokušavali. Dakle, sud samo pretpostavlja (a ne utvrđuje) da je radno vrijeme tužitelja na terenu „vjerojatno“ bilo duže i da svjedoci i tužitelj nisu mogli sa sigurnošću iskazati koliko se točno radilo svakog pojedinog dana provedenog na terenu, ali usprkos tome prihvaća izračun vještaka u varijanti 4.a dopune nalaza i mišljenja (kojeg je prihvatio i tužitelj kod postavljanja tužbenog zahtjeva) i u skladu s tim prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženice, ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave.

10.1. Zbog opsega utvrđenih manjkavosti određeno da se nova glavna rasprava u smislu odredbe čl. 371. ZPP-a održi pred drugim sucem pojedincem prvostupanjskog suda.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti manjkavosti na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će po izvršenoj analizi i ocjeni sadržaja isprava koje je tuženica dostavila u spis, kao i drugih predloženih dokaza, a vodeći računa o utuženom periodu iz kojeg tužitelj potražuje naknadu, svoje stajalište o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva obrazložiti jasnim, relevantnim i potpunim razlozima koji će imati uporište u sadržaju provedenih dokaza, što će ovome sudu omogućiti da u slučaju eventualne ponovne žalbe ispita pravilnost i zakonitost tako donesene odluke.

11.1. Ovaj sud dodaje da je u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu, pri čemu evidencija o radnom vremenu podrazumijeva, uz ostalo, i evidenciju o prekovremenom radu radnika. Nadalje, prema odredbi čl. 14. st. 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN br. 33/02; 58/02; 175/03; 136/04; 76/07 i 88/09) na sva pitanja koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog zakona, primjenjuju se, između ostalog, opći propisi o radu (tako i odredba čl. 4. st. 1. i 2. ZR/09).

11.2. Novu i zakonitu odluku prvostupanjski sud će obrazložiti u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, a tom će odlukom odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Varaždinu 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun