Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-765/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Mislavu Baliću, odvjetniku u Splitu, protiv 1. tuženika RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika HO iz [adresa], 15. Nova br. 12., Zuce, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Srečka Cvitanović, odvjetnica u Supetru, radi isplate, odlučujući o žalbi 1. tužitelja i 2. tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj: P-5928/2019 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužitelja DO i 2. tužiteljice FO i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj: P-5928/2019 od 14. lipnja 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužitelja DO i 2. tužiteljice FO za nadoknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima iznos od 9.954,21 EUR/ 75.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od presuđenja do isplate."
2. Prvostupanjski sud je donio sljedeće rješenje:
"I. Odbacuje se zahtjev tuženika radi naknade troškova postupka."
3. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu izjavljuju 1. tužitelj i 2. tužiteljica (dalje: tužitelji) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točaka 11. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), kao i pogrešne primjene odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO), te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlažu da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška sastava žalbe.
4. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja je neosnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.
7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka koji se odnosi na povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuju tužitelji u žalbi.
8. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.
9. Također u postupanju prvostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP, jer prvostupanjskom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev.
10. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnova naknade štete koju smatra da je pretrpio s osnova plaćene kupoprodajne cijene prijašnjim vlasnicima, i s osnova ulaganja u predmetnu nekretninu, u ukupnom iznosu od 9.954,21 eura/75.000,00 kuna.
11. Među strankama nije sporno:
- da je 1. tužitelj kao kupac 25. srpnja 2002. sklopio Ugovor o prodaji nekretnina (dalje: Ugovor) s prodavateljima MO, CO i PO, predmet kojeg Ugovora je bila nekretnina čestica zemljišta (dalje:čest. zem.) 590/10, zemljišno-knjižni uložak (dalje: ZU) 1531, katastarska općina (dalje: k.o.) [adresa], površine 233 m2, za 3/18 idealnog dijela,
- da je rješenjem Općinskog suda u Supetru od 17. prosinca 2003. 1. tužitelju dopuštena uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini te da je mu je razrezan porez na promet nekretnina u iznosu od 2.411,35 eura/18.168,30 kuna, kojeg je isti i platio,
- da se pred Općinskim sudom u Supetru, pod poslovnim brojem: P-434/2003, P- 307/2007, P-91/2010, P-295/2014 i P-5688/2015 vodio parnični postupak po tužbi 1. tužitelja RO i 2. tužitelja HO protiv 1. tuženika ŽO, 2. tuženika PO, 3. tuženice DOG, 4. tuženice ĆO, 5. tuženice VO, 6. tuženika DO, radi utvrđenja prava vlasništva,
- da je navedeni parnični postupak okončan pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-5688/2015 od 16. veljače 2016., kojom je utvrđeno da je Ugovor zaključen između ČO, ŽO i PO, kao prodavatelja i DO kao kupca, ovjeren kod Ervina Kuzmanića, javnog bilježnika u Supetru pod brojem: OV-2754/02 od 25. srpnja 2002. ništetan, te da ne proizvodi pravne učinke, a navedenom odlukom su tuženici utvrđeni isključivim vlasnicima nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da su rješenjem Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižne službe u Supetru poslovni broj: Z-28370/2016 od 1. travnja 2021. uknjiženi tuženici kao vlasnici označene nekretnine, temeljem prijedloga od 8. studenoga 2016.,
- da je pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Ps- 25/17 od 21. srpnja 2017. tužiteljima naloženo iseliti iz sporne nekretnine te da je temeljem te presude pokrenut ovršni postupak, a rješenjem o ovrsi poslovni broj: OVR-761/2018 prvostupanjski sud je odredio ovrhu pa su tuženici ušli u posjed sporne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] putem sudskog ovršitelja 28. studenoga 2019.,
- da od strane tužitelja nije bilo plaćanja kupoprodajne cijene tuženicima, a niti je bio bilo kakav ugovor o kupoprodaji sklopljen između parničnih stranaka.
12. Sporno je imaju li tužitelji pravo na naknadu štete prema 1. i 2. tuženicima (dalje: tuženicima) s osnova plaćene kupoprodajne cijene prodavateljima te imaju li pravo zahtijevati od tuženika iznos s osnova ulaganja u predmetnu nekretninu.
13. Prvostupanjski sud na temelju prethodno navedenih utvrđenja zaključuje da tužitelji nisu dokazali pretpostavke za naknadu štete u ovom predmetu, budući da prije svega na strani tuženika ne postoji protupravnost, to stoga prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud zaključuje da protupravnog djelovanja prema tužiteljima od strane tuženika nije bilo pa stoga tuženici nisu odgovorni za bilo kakvu štetu koju su tužitelji imali u vidu plaćanja kupoprodajne cijene ili poreza. Isto tako nema dokaza da bi 2. tužiteljica uopće platila bilo kakvu cijenu ili porez pa prvostupanjski sud zaključuje da je prigovor aktivne legitimacije u odnosu na 2. tužiteljicu osnovan.
14. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 219. stavak 1. ZPP kojom je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Člankom 221a. ZPP propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. U smislu navedene odredbe ZPP teret dokaza odlučne činjenice koja se tiče osnove i visine imovinske štete je na tužiteljima.
15. Odredbom članka 164. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) je propisano da, zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Odredbom članka 165. stavak 3. ZV je propisano da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku, a to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.
16. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na materijalno pravo iz odredbi članka 1045., članka 1046., članka 1085. i članka 1086. ZOO.
17. Tako je člankom 1045. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a člankom 1046. ZOO je određeno da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
18. Pravilno se prvostupanjski sud poziva i na odredbu članka 1085. stavak 1. ZOO kojom je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je odgovorna osoba dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno.
19. Odredbom članka 1086. ZOO propisano je da obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
20. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelji u prvostupanjskom postupku trebali dokazati postojanje onih pretpostavki po općim pravilima ZOO, koje reguliraju naknadu štete i razmatraju se u kontekstu odgovornosti za naknadu štete, a to su: subjekti obveznog odnosa, odgovornost za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost.
21. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima se tužitelji sadržajno pozivaju na prigovore koje su izjavili u parnici pred Općinskim sudom u Supetru pod poslovnim brojem: P-434/2003, P-307/2007, P-91/2010, P-295/2014 i P-5688/2015 jer je o identičnim prigovorima pravomoćno odlučeno.
22. Neosnovan je i žalbeni prigovor da prvostupanjski sud "nije uzeo u obzir kao i u prethodnom postupku” ulaganja tužitelja u spornu nekretninu jer prvenstveno iz stanja spisa proizlazi da tužitelji nisu tužbom niti odredili koja su to ulaganja oni imali u predmetnu nekretninu, u odnosu na koja zahtijevaju naknadu štete.
23. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kada odbija provesti građevinsko vještačenje zbog toga jer tužitelji nisu odredili koja ulaganja su imali i kada su ista bila poduzeta, kao i zbog proteka vremena, budući da su tužitelji kupili predmetnu nekretninu još 2002. pa je prema stavu prvostupanjskog suda bespredmetno 2024. vještačiti radove koji su bili proteklih dvadeset godina, niti bi se iste bilo moguće danas utvrditi, kraj situacije da tužitelji u konkretnom slučaju nisu proveli postupak osiguranja dokaza.
24. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelji trebali dokazati koju štetu su pretrpjeli, a što tužitelji u ovom konkretnom slučaju nisu dokazali.
25. Pozivanje u žalbi tužitelja na dokaze provedene u drugom parničnom postupku te korištenje istih u ovom, tužitelji nisu obrazložili, a posebno ne u odnosu na ulaganja u predmetnu nekretninu, a da bi se moglo temeljem građevinskog vještačenja u postupku utvrditi osnova i visina štete. Stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji u tužbi nisu specificirali o kojim bi se troškovima radilo i kada su troškovi nastali, prihvaća i ovaj sud. Tužitelji su predložili saslušanje određenih svjedoka, međutim nisu naveli na točno koje okolnosti traže izvođenje takvih dokaza pa prvostupanjski sud nije izvodio te dokaze, koji zaključak također prihvaća kao pravilan ovaj sud.
26. S obzirom da u postupku nije utvrđen niti osnov, a ni visina štete, za koju tužitelji tvrde da su je pretrpjeli, a kako niti jedan od žalbenih prigovora nije odlučan za pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
27. Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom protiv pobijane presude pa im niti ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe protiv pobijane presude te je takav njihov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP, u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).
28. Prvostupanjsko rješenje nije bilo preispitivano u ovom postupku jer protiv te prvostupanjske odluke nije izjavljena žalba.
Sisak, 23. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Stipčić
