REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-2540/2024-9

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužitelja IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Saneli Džuzdanović Ligutić , odvjetnici iz Splita, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupan po punomoćnik Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, Petrova 182, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 19. prosinca 2024.g. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 23. siječnja 2025., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, da isplati tužitelju IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 15.288,52 EUR/115.191,35kn[1] sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na utuženi iznos po stopi od 15% godišnje do 31.12. 2007.g., od 01.01.2008.g. pa do 31.07. 2015.g. po stopi određenoj po ekontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. god do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. god. pa nadalje do konačne isplate u visini stope zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku na iznos od:

- 7,25 EUR / 55,36 kn od 31.05.2006.god. pa do isplate

- 0,38 EUR / 2,84 kn od 30.06.2006.god. pa do isplate

- 8,86 EUR / 66,72 kn od 31.08.2006.god. pa do isplate

- 6,31 EUR / 47,57 kn od 30.09.2006.god. pa do isplate

- 5,09 EUR / 38,37 kn od 31.10.2006.god. pa do isplate

- 3,91 EUR / 22,70 kn od 30.11.2006.god. pa do isplate

- 3,15 EUR / 23,74 kn od 31.03.2007.god. pa do isplate

- 43,83 EUR / 330,26 kn od 31.10.2008. god. pa do isplate

- 12,28 EUR / 92,55 kn od 30.11.2008.god. pa do isplate

- 63,07 EUR / 475,20 kn od 31.12.2008.god. pa do isplate

- 72,75 EUR / 548,16 kn od 31.01.2009.god. pa do isplate

- 77,13 EUR / 581, 13 kn od 28.02.2009.god. pa do isplate

- 66,86 EUR / 503,73 kn od 31.03.2009.god. pa do isplate

- 64,80 EUR / 488,21 kn od 30.04.2009.god. pa do isplate

- 48,94 EUR / 368,73 kn od 31.05.2009.god. pa do isplate

- 36,82 EUR / 277,45 kn od 30.06.2009.god. pa do isplate

- 40,41 EUR / 304,45 kn od 31.07.2009.god. pa do isplate

- 49,44 EUR / 372,54 kn od 31.08.2009.god. pa do isplate

- 43,20 EUR / 325,46 kn od 30.09.2009.god. pa do isplate

- 38,27 EUR / 288,33 kn od 31.10.2009.god. pa do isplate

- 51,68 EUR / 389,40 kn od 30.11.2009.god. pa do isplate

- 62,20 EUR / 468,65 kn od 31.12.2009.god. pa do isplate

- 78,01 EUR / 587,78 kn od 31.01.2010.god. pa do isplate

- 74,66 EUR / 562,54 kn od 28.02.2010.god. pa do isplate

- 103,59 EUR / 780,50 kn od 31.03.2010.god. pa do isplate

- 91,92 EUR / 692,59 kn od 30.04.2010.god. pa do isplate

- 107,31 EUR / 808,54 kn od 31.05.2010.god. pa do isplate

- 162,44 EUR / 1.223,92 kn od 30.06.2010.god. pa do isplate

- 142,22 EUR / 1.071,53 kn od 31.07.2010.god. pa do isplate

- 206,72 EUR / 1.557,56 kn od 31.08.2010.god. pa do isplate

- 180,60 EUR / 1.360,75 kn od 30.09.2010.god. pa do isplate

- 174,53 EUR / 1.315,03 kn od 31.10.2010.god. pa do isplate

- 203,48 EUR / 1.533,10 kn od 30.11.2010.god. pa do isplate

- 268,59 EUR / 2.023,69 kn od 31.12.2010.god. pa do isplate

- 232,04 EUR / 1.748,33 kn od 31.01.2011.god. pa do isplate

- 241,22 EUR / 1.817,47 kn od 28.02.2011.god. pa do isplate

- 221,35 EUR / 1.667,77 kn od 31.03.2011.god. pa do isplate

- 224,97 EUR / 1.695,04 kn od 30.04.2011.god. pa do isplate

- 298,08 EUR / 2.245,88 kn od 31.05.2011.god. pa do isplate

- 286,16 EUR / 2.156,05 kn od 30.06.2011.god. pa do isplate

- 418,26 EUR / 3.151,37 kn od 31.07.2011.god. pa do isplate

- 390,82 EUR / 2.944,60 kn od 31.08.2011.god. pa do isplate

- 311,90 EUR / 2.349,99 kn od 30.09.2011.god. pa do isplate

- 314,53 EUR / 2.369,81 kn od 31.10.2011.god. pa do isplate

- 304,63 EUR / 2.295,21 kn od 30.11.2011.god. pa do isplate

- 319,53 EUR / 2.407,52 kn od 31.12.2011.god. pa do isplate

- 337,86 EUR / 2.545,64 kn od 31.01.2012.god. pa do isplate

- 338,40 EUR / 2.549,70 kn od 29.02.2012.god. pa do isplate

- 325,73 EUR / 2.454,21 kn od 31.03.2012.god. pa do isplate

- 332,43 EUR /2.504,71 kn od 30.04.2012.god. pa do isplate

- 338,45 EUR / 2.550,06 kn od 31.05.2012.god. pa do isplate

- 335,40 EUR / 2.527,08 kn od 30.06.2012.god. pa do isplate

- 333,02 EUR / 2.509,17 kn od 31.07.2012.god. pa do isplate

- 328,15 EUR / 2.472,46 kn od 31.08.2012.god. pa do isplate

- 314,25 EUR / 2.367,73 kn od 30.09.2012.god. pa do isplate

- 329,93 EUR / 2.485,84 kn od 31.10.2012.god. pa do isplate

- 336,07 EUR / 2.532,15 kn od 30.11.2012.god. pa do isplate

- 332,32 EUR / 2.503,89 kn od 31.12.2012.god. pa do isplate

- 305,43 EUR / 2.301,30 kn od 31.01.2013.god. pa do isplate

- 326,42 EUR / 2.459,42 kn od 28.02.2013.god. pa do isplate

- 332,06 EUR / 2.501,91 kn od 31.03.2013.god pa do isplate

- 323,63 EUR / 2.438,36 kn od 30.04.2013.god. pa do isplate

- 303,10 EUR / 2.283,72 kn od 31.05.2013.god. pa do isplate

- 291,85 EUR / 2.198,98 kn od 30.06.2013.god. pa do isplate.

- 301,65 EUR / 2.272,81 kn od 31.07.2013.god. pa od isplate

- 310,94 EUR / 2.342,77 kn od 31.08.2013.god. pa od isplate

- 329,31 EUR / 2.481,22 kn od 30.09.2013.god. pa do isplate

- 318,82 EUR / 2.402,12 kn od 31.10.2013.god. pa do isplate

- 323,24 EUR / 2.435,48 kn od 30.11.2013.god. pa do isplate

- 331,51 EUR / 2.497,76 kn od 31.12.2013.god. pa do isplate

- 333,57 EUR / 2.513,27 kn od 31.01.2014.god. pa do isplate

- 342,37 EUR / 2.579,62 kn od 28.02.2014.god. pa do isplate

- 339,49 EUR / 2.557,91 kn od 31.03.2014.god. pa do isplate

- 329,73 EUR / 2.484,35 kn od 30.04.2014.god. pa do isplate

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6,u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 7.433,27 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, koje na navedeni iznos teku od presuđenja (23. siječnja 2025.), pa do isplate.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnesena dana 18. veljače 2021. godine, tužitelj navodi da je kao korisnik kredita sa prednikom tuženika Hypo Alpe-Adriabank d.d., Zagreb kao davateljem kredita, dana 19.travnja 2006.god. sklopio Ugovor o kreditu broj 216- 226/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine potvrđen 20.04.2006.god. od strane Javnog bilježnika Ilinka Lisonek posl.br.: O-855/2006, na iznos od 117.000,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora, odnosno tuženika.

1.1.Tuženik da je u prednje navedenom unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u čl.2. ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, dok je u čl.4 ugovorio rok i način otplate kredita koju je vezan uz ovu valutu.

1.2. Člankom 4. predmetnog Ugovora, kao način otplate da je određeno da je rok otplate kredita 8 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, te da se kredit otplaćuje u 96 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.419,62 CHF izračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika.

1.3. Ugovor o kreditu da je bio je tipizirani, adhezijski ugovor, po pristupanju, slijedom čega da tužitelj i tuženik nisu prije niti u trenutku sklapanja ugovora pregovarali o odredbama Ugovora o kredita. Postupajući na taj način, tuženik je u Ugovor o kreditu ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.4. Ništetnost ugovornih odredaba da proizlazi zbog protivnosti prisilnim propisima i to odredbi čl. 81. i čl. 82. Zakona o potrošača (NN 96/03). Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formalizirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

1.5. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. potrošača posl, br. P-1401/2012 u postupku zaštite kolektivnih interesa da je odlučeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljen na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.6. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, sud da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli.

1.7. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj da ima pravo na isplatu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnove ništetne odredbe o valuti švicarski franak.

1.8. Na temelju raspoložive dokumentacije iz navedenog kredita tužitelj da potražuje razliku iznosa u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak, a koji iznos je tuženik stekao temeljem ništetnih odredbi Ugovora. Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštene ugovorne odredbe o valuti švicarski franak ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno, temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502.c ZPP-a te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora.

2. U odgovoru na tužbu koji je podnesen dana 12. travnja 2021. godine, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tuženik ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006 (dalje: ugovor o kreditu).

2.1. U odnosu na ništetnost odredbe o valuti obveze tuženik navodi da bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03) i to: da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2.2. U odnosu na pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama tužitelj da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je, samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji.

2.3. Odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da klijent banke može samostalno i neovisno odabrati one ugovorne odredbe za koje smatra da mu najviše odgovaraju. Životno je nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora. Očekuje se da klijent ima pitanja i sam predloži neka ugovorna rješenja, ako mu ponuđena ne odgovaraju.

2.4. U odnosu na neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, tuženik ističe da tužitelj pogrešno navodi u tužbi da bi tuženik postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem CHF valute obveze, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Takav stav da nije utemeljen na zakonu, niti proizlazi iz okolnosti slučaja. Nejasno je zbog čega tužitelj smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena, te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima. Tuženik da je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu, kao i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula, pa tako i CHF valutne klauzule. Nadalje, tuženik da je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Upravo je zbog navedenog vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i načinu prezentacije uvjeta kredita klijentima. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga je izvjesno da je tuženik postupao u skladu sa zakonom pa tužitelj potpuno neosnovano ističe da bi ugovaranjem valutne obveze u CHF tuženik bio nepošten. Tuženik da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao u dobroj vjeri, slijedom čega tužitelj, čak i da je osnovan tužbeni zahtjev, nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe. Predmetnim ugovorom da je ugovoren rok otplate predmetnog kredita od 8 godina. Stoga da je jasno da je u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga da je nesporno da tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 8 godina. Tuženik je predlažio i saslušanje djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu, a na okolnost da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o valuti obveze. Također je predložen i na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu.

2.5. Tuženik da je o svim relevantnim okolnostima tužitelja obavijestio, kao i upozorio na rizike koje valutna klauzula nosi. Nadalje, tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Upravo da je zbog navedenog vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i načinu prezentacije uvjeta kredita klijentima, pa u tu svrhu je priložen pisani iskaz svjedoka gđe. IOS, a radi utvrđenja navedenih činjenica i okolnosti, a predloženo je i saslušanje iste.

2.6. Nadalje se navodi da budući da tužitelj zahtijeva isplatu u visini koja očigledno predstavljala razliku kao da valute obveze nije niti bilo, tuženik prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 10. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio ugovornu obvezu kao da valute obveze nije niti bilo.

2.7. Nadalje, da je nesporno da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj da u tužbi nije ni na koji način obrazložio koja druga valuta obveze bi se trebala primijeniti. Tako tužitelj stvara okolnosti u kojima se primjenjuje kunski kredit, ali pod daleko povoljnijim uvjetima nego što je tuženik nudio takve kredite.

2.8. Pored toga, tuženik prigovara i postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana svakog pojedinačnog anuiteta pa do isplate. Naime, sukladno čl. 1115. ZOO-a zatezne kamate vraćaju se od dana stjecanja samo ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva, u ovom slučaju tužbe. Sudska praksa nepoštenje (nesavjesnost) stjecatelja veže uz to je li neosnovano osiromašeni zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove prije podnošenja tužbe. S obzirom na to da u ovom postupku tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove, prema tome nije dokazao ni da je tuženik prije podnošenja tužbe postao nesavjestan stjecatelj, odnosno da nije postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora. Tuženik da ukazuje i na stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je zauzeto shvaćanje da ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik smatra da je ovdje riječ o identičnoj pravnoj situaciji te da se navedeno shvaćanje mora primijeniti i u ovom predmetu kada je riječ o tijeku zateznih kamata. Navedeni stav da potvrdio je i Općinski sud u Splitu u presudi posl. broj P-2563/18 od 23. listopada 2020. presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2563/18 od 23. listopada 2020.

2.9.Tuženik ujedno ističe prigovor zastare iz razloga jer da ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32. ZPP-a. Osnovna zadaća suda da je suditi na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava. Stoga da je sud ovlašten tumačiti zakonske odredbe u slučaju kada iste postoje. Budući da odredba čl. 388. ZOO-a uređuje isključivo pravnu situaciju kada tužitelj pokrene određenu pravnu radnju prema dužniku, da je razvidno da se ista ne bi mogla primijeniti u ovoj konkretnoj situaciju. Posebno s obzirom na činjenicu da se ne radi o identičnom postupku jer da je kolektivna tužba pokrenuta radi deklaratornog utvrđenja dok tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu. Primjena čl. 388. ZOO u ovom kontekstu dovela bi u pitanje pravnu sigurnost i legitimna očekivanja tuženika kao elemenata vladavine prava, a što predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Stoga, tuženik ističe kako se na eventualno potraživanje tužitelja primjenjuje zastarni rok od pet godina, računajući od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta. U konačnici, čak i kad bi sud prihvatio stav o prekidu zastare podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, zastara za ona potraživanja koja su već zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe ne može ponovno početi teći ispočetka.

2.10.Tuženik da smatra da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, sud one potrošače koji su sklopili ugovor o kreditu sa CHF valutnom klauzulom, neosnovano stavio u povoljniji položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, s valutnom klauzulom u EUR ili bez valutne klauzule.

2.11. Sljedom svega navedenog tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja po sudskoj vještakinji Lei Rajković uredio tužbeni zahtjev u skladu s financijsko-knjigovodstvenim vještvom podneskom od dana 28. studenog 2022.godine, a potom nakon dopunskog vještačenja je uređen tužbeni zahtjev dana 29. rujna 2023. godine.

4. U ovom postupku sud je dana 7. ožujka 2024. godine donio presudu poslovni broj P- 649/2021-32, koja presuda je odlukom Županijskog suda u Puli- Pola Gž- 695/2024-2 potvrđena u točki I. izreke koja se odnosi na utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, dok je u odnosu na točku II. i III. izreke ista ukinuta i vraćena na ponovni postupak. U odnosu na točku I. izreke presude spisu prileži i prijedlog tuženika za dopuštenje revizije od dana 19. srpnja 2024. godine.

4.1. U svojoj uputi drugostupanjski sud je utvrdio apsolutno bitnu povredu postupka, obzirom da podnesak tužitelja kojim se uređuje tužba od 29. rujna 2023. godine nije bio dostavljen tuženiku na očitovanje, a utvrdio je i relativno bitnu povredu jer da je sud naveo da je tužitelj umanjio svoje potraživanje u tužbenom zahtjevu od dana 29. rujna 2023. za iznos negativne razlike, iako da bi iz navedenog podneska tužitelj zatražio isplatu iznosa utvrđenog financijskim vještačenje bez umanjenja za tzv. negativne tečajne razlike u iznosu od 552,82 EUR, pa su sami navodi o odlučnim činjenicama proturječni kao i proturječni sadržaju isprava za isplatu.

4.2. Stoga u daljnjem tijeku postupka, nakon ukidne odluke Županijskog suda u Puli- Pola, valjalo je raspraviti sva sporna pitanja na koje je ukazao drugostupanjski sud, odnosno raspraviti točku II. i III. tužbenog zatjeva koja se odnosi na kondemnatorni zahtjev za isplatu i troškove postupka, s tim da navedene točke sada predstavljaju točku I. i II. tužbenog zahtjeva, obzirom da ranija točka I. izreke presude koja glasi na utvrđenje je postala pravomoćna.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom dokumentacije priložene uz tužbu i odgovor na tužbu tuženika i to: Ugovor o kreditu broj 216-226/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 19.04.2006. koji je solemniziran dana 20. travnja 2006. godine pred javnim bilježnikom Ilonkom Lisonek u Zagrebu, br. OU-855/06, Otplatni plan Addiko bank d.d., od 8.01.2021., Otplatni plan Hypo Alpe Adria Bank d.d., od 11. travnja 2006.g, specifikacija uplata Addiko Bank, izvadak iz sudskog registra trgovačkih društava, Izjava svjedoka IOS, od 24. kolovoza 2020. godine, ovjerena od javnog bilježnika Ilonke Lisonek pod brojem Ov-5477/2020, izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo mr.sc. Lea Rajković, čiji nalaz i mišljenje je dostavljeno sudu dana 13. listopada 2022. godine, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, podneska svjedoka CO od dana 18. prosinca 2023. godine, te je izveden dokaz dopunskim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka mr.sc. Lea Rajković od dana 2. svibnja 2023. godine, pregledana je i drugostupanska odluka Županijskog suda u Puli- Pola, Gž- Gž-695/2024-2 od dana 27. svibnja 2024.

7. Predmet spora nakon odluke drugostupanjskog suda je zahtjev tužiteljice za isplatom novčanog iznosa stečenog bez osnove, a sve temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o kreditu.

8. U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19 –dalje u tekstu ZZP/14).

9. Među parničnim strankama utvrđene su već u ranijem stadiju postupka sljedeće nesporne činjenice:

- da su stranke (tužitelj i pravni prednik tužene) sklopile Ugovor o kreditu broj 216-226/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, dana 19.04.2006. koji je solemniziran dana 20. travnja 2006. godine pred javnim bilježnikom Ilonkom Lisonek u Zagrebu, br. OU-855/06, prema kojem je prednik tužene stavila tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 117.000,00 CHF.

Kredit je odobren za kupovinu stana.

- da je ugovorena promijenjiva kamatna stopa od 3,88% godišnje, a kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivno godišnje) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.

- da je ugovoren rok otplate u 96 jednakih mjesečnih anuiteta plativno u kunskoj protuvrijednosti 1.419,62 CHF obračunatih po srednjem tečaju CHF Hypo Alpe Adria Bank d.d. na dan plaćanja.

- da se tuženik prema čl. 6. obvezao da ugovorenu kamatnu stopu iz čl. 3. ugovora neće mijenjati do 28.02.2007., ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ugovora, banka da je ovlaštena za cijelo vrijeme otplate kredita promijeniti kamatnu stopu u komercijalnu ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora.

- da su u čl. 9. ugovorne strane sporazumjele se o instrumentima osiguranja naplate tražbine.

10. U daljnem tijeku psotupka, a nakon što je pravomoćno potvrđena odluka o utvrđenju djelomične ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu valutne klauzule, valjalo je raspraviti je li osnovan zahtjev za isplatu stečenog bez osnove, te raspraviti i tuženikove prigovore zastare na iznose iz povećanog tužbenog zahtjeva, te raspraviti i pitanje tkz. negativih tečajnih razlika.

11. Kao što je već i ranije navedeno prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, a kako je tuženik iz kolektivnog spora nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli koje predstavljaju cijenu kredita (bitan element ugovora o kreditu), tuženik je obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka.

12. Stoga za zaključiti je da je tužitelj u pravu kada traži temeljem instituta stjecanja bez osnove da mu se vrati sve ono što je tuženik neosnovano temeljem ništetnih ugovornih odredbi primio, sve temeljem čl. 1111. st.1. i čl. 1115. ZOO-a.

13. Tužitelj je u ovom postupku dokazao visinu potraživanja temeljem stjecanja bez osnove. Naime, iz provedenog vještva sudskog vještaka za financije i računovodstvo Lee Rajković, čiji nalaz i mišljenje je dostavljeno sudu dana 13. listopada 2022. godine, a dopunski nalaz i mišljenje dana 2. svibnja 2023. godine, a prema točno određenom zadatku vještačenja, proizlazi sljedeće:

- da su tuženik i tužitelj potpisali su dana 19.04.2006. Ugovor o kreditu br. 216 226/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine čija je namjena kupnja stana.

- da je u predmetnom Ugovoru odobren je kredit u iznosu od 117.000,00 CHF, a isti je isplaćen u kunama na dan 28.04.2006. u iznosu od 539.136,00 HRK, po tečaju 1 CHF=4,608000 kn.

- da je u predmetnom Ugovoru o kreditu ugovoren je rok otplate od 96 mjeseci, početna kamatna stopa od 3,88%, kao i iznos mjesečnog anuiteta u iznosu od 1.419,62 CHF. Kredit da je otplaćen u cijelosti na dan 30.04.2014. godine.

- da je u toku otplate kredita tužitelj pretplatio iznos kredita u HRK, zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF na spram HRK u odnosu na početno ugovorene, te je vještaku određeno provesti obračun tih razlika.

- da je sudski vještak dao svoj nalaz i mišljenje kako ukupan iznos pretplate koje je tužitelj pretplatio između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i kamatnu stopu koju je ugovorio Ugovorom o kreditu, i iznosa anuiteta u kunama koje je tužitelj plaćao do dana konačne otplate kredita iznosi 148.706,17.

14. Obzirom na iskazane primjedbe tuženika u odnosu na metodologiju izračuna i ne uzimanje u obzir i negativne razlike, u dopunskom nalazu i mišljenju od dan 2. svibnja 2023. godine, sudska vještakinja je utvrdila sljedeće:

- da je pogrešno protumačila dan nalog, odnosno računala je razliku u odnosu na tečaj i kamatu (ukupan anuitet), a tužbeni zahtjev je postavljen samo u odnosu na tečaj. Stranke u odnosu na to da nisu navele u prigovoru, ali vještakinja je ipak napravila ispravak.

15. U odnosu na druge prigovore vještakinja u dopunskom nalazu i mišljenju od dana 2. svibnja 2023. godine konstatirala je da ostaje pri svom nalazu i mišljenju te iskazala sljedeće:

- da je tužitelj po predmetnom kreditu pretplatio 15.288,52 EUR ( stupac oznake ˝v˝) zbog promjene tečaja u odnosu na početno ugovoreni tečaj CHF naspram HRK na dan isplate kredita.

- da je vještakinja mišljenja kako ne treba računati negativne razlike zbog toga što u spisu nije dostavljen prigovor prijeboja, no da ukoliko nije nastupila zastara i sud naloži ukupan iznos pretplata uključujući i negativne tečajne razlike, da ukupan iznos pretplata po osnovi tečajnih razlika iznosi 14.735,70 EUR ( stupac oznake ˝t˝).

15.1. Sudska vještakinja je dakle u predmetnom postupku vještačila i tzv. negativnu razliku, odnosno koliko je tužitelj manje platio zbog povoljnijeg tečaja (radi se o ukupnom iznosu koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita) i taj iznos je vještak posebno naznačio u svom vještvu, a ujedno iskazao i ukupno više pretplaćeno tečaja za valutu uračunavajući i negativnu razliku. Stoga tužitelj je mogao izabrati i postaviti tužbeni zahtjev bez iskazane negativne razlike ili sa iskazanom negativnom razlikom, a u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od dana 29. rujna 2023. godine, tužitelj je dakle postavio zahtjev na način da nije umanjio svoje potraživanje prema tuženiku za iznos negativne razlike, već je postavio zahtjev prema iznosu utvrđene pretplate iz stupca "v" u visini od 15.288,52 EUR, sa kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je navedeno.

16. U ovom ponovljenom postupku nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda, ovaj sud je prvenstveno uputio podnesak tužitelja od dana 29. rujna 2023. godine kojim je konačno postavljen tužbeni zahtjev na očitovanje tuženoj strani čime je drugoj strani dana mogućnost raspravljanja o istome (sve po uputi drugostupanjskog suda). Tužena strana u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev je iskazala da se radi o preinaci jer da je zahtjev uvećan u odnosu na prvotno postavljen zahtjev, te ujedno iskazala prigovor zastare za preinačeni dio.

16.1. U odnosu na navedeno sud je stajališta da povećanje tužbenog zahtjeva u konačno uređenom tužbenom zahtjevu zaista jest preinaka tužbe, ali kako se radi o tzv. nepravoj preinaci tužbe koja potječe iz iste činjenične osnove, takvoj preinaci tuženik se ne može protiviti, a preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvobitni zahtjev. Navedeni stav izražen je i u recentnoj sudskoj praksi (Revd 3756/2023-2 od 28.05.2024.) prema kojem stavu je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe.

17. Nadalje, također je u valjalo raspraviti proturječnosti iz ranije odluke u pogledu tzv. negativih tečajnih razlika, na način je sad sud razjasnio sve proturječnosti, te je u nastavku postupka utvrđeno da tužitelj u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nije umanjio svoje potraživanje za iskazanu tzv. negativnu razliku (tada bi potraživanje tužitelja bilo u visini od 14.735,70 EUR), već je postavio tužbeni zahtjev prema ukupno utvrđenoj pretplati iz vještva u visini od 15.288,52 EUR.

18. U tom kontekstu, a s obzirom na iskazne prigovore tuženika da sud treba uzeti u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku, valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Revd-5374/21 dopustio reviziju radi odgovora na pitanje treba li kod restitucijskog zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzule u CHF utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF po kojem je plaćen anuitet kredita umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja manji od onoga na dan isplate kredita. Stajalište ovog suda je da se negativne tečajne razlike ne trebaju uzimati u obzir, već da tuženik, da bi ostvario svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja. Riječ je o tuženikovoj tražbini i on bira hoće li je ili neće realizirati. Pravna osnova tužiteljeve tražbine je stjecanje bez osnove od strane tuženika, dok tuženikova tražbina proizlazi iz ugovora i predstavlja ugovornu obvezu. Međutim, tuženik tijekom postupka nije radi eventualne naplate tzv.negativne razlike postavio nikakav protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja za ovaj iznos, pa sud u tom dijelu nije imao o čemu ni odlučivati.

18.1. Također Vrhovni sud u pogledu tkz. negativnih razlika zauzeo je svoj stav u recentnoj odluci Rev- 549/2023-4 od dana 18. prosinca 2023., gdje je prvotno Vrhovni sud rješenjem broj Revd-680/2023 od 1. ožujka 2023., dopustio tuženici podnošenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?"

18.2. U navedenoj situaciji prošireno vijeće VSRH je istaknulo da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP. Slijedom toga, da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a. Dakle, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

18.3. U odnosu na dopušteno revizijsko pitanje odgovoreno je na sljedeći način U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

19. Stoga, sud je prihvatio ovo vještvo kao relevantno i vjerodostojno, a stranke nisu nakon dostave dopunskog nalaza i mišljenja prigovarale matematičkom izračunu vještva, te je temeljem istog sud utvrdio da je tužitelj dokazao visinu svog potraživanja kako je to sukladno vještvu precizirano u konačnom tužbenom zahtjevu, zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

20. Tužitelj je u otplati kredita tuženiku vraćao kunske iznose radi čega mu pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH-eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.

22. U odnosu na status tužitelja kao potrošača, kao što u ranijoj odluci navedeno treba navesti da je prema članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju kredit je bio stambeni, koji je tužitelj kupio kao fizička osoba, kako to tužitelj navodi i u svom iskazu, dok tuženik nije za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužitelj ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, pa se tužitelja ima smatrati potrošačem, te nije osnovan prigovor tuženika da tužitelj nije prosječni potrošač.

23. Obzirom da je drugostupanjskom odlukom ukinuta točka III. izreke presude u pogledu troškova postupka, valjalo je odlučivati o cjelokupnom trošku postupka. Nadalje, odredbom čl. 37. ZPP-a propisan je način utvrđivanja vrijednosti predmeta spora ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Tužitelj je u tužbi postavio jedan nenovčani zahtjev za utvrđenje, za koji je označio vrijednost predmeta spora 112.080,38 kuna, te jedan novčani zahtjev koji je izražen u konačno postavljen zahtjevu na iznos od 115.191,35 kn/15.288,52 EUR, tako da ukupna vrijednost predmeta spora je zbroj ova dva zahtjeva.

24. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1., čl. 155., te odredbi čl. 158. st.1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje OT), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 53/19, 92/2021) i priloženom popisu parničnog troška, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, te primjenjujući Tarifu važeću na dan zaključenja glavne rasprave.

25. Tužitelju koji je bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku koji je odvjetnik priznat je trošak obzirom da je u cijelosto uspio u postupku i to sljedeći: za sastav tužbe po 250 bodova (Tbr.7.t.1.OT), zastupanje na sedam ročišta od dana 21.09.2022.,8.03.2023.,23.10.2023.,20.12.2023.,30.01.2024.,9.10.2024.,19.11.2024. ,sve u iznosu od po 250 bodova (Tbr.9. t.1), za sastav tri obrazložena podneska od dana 7.10.2021., 25.11.2022., 29.09.2023. (Tbr.8.st.1), sve po 250 bodova, što daje ukupno 2750 bodova, a prema vrijednosti boda od 2,00 EUR, pretvoreno u eure, daje iznos od 5.500,00 EUR, a kad se doda PDV od 25%, dobije se iznos od 6.875,00 EUR, te kad se tom iznosu pridoda iznos za popisanu pristojbu tužbe 97,61 EUR, te pristojbu presude u iznosu od 195,21 EUR, te kad se pribroji trošak vještačenja od 265,45 EUR dobije se iznos od 7.433,27 EUR, koji iznos mu je valjalo dosuditi u točki II. izreke presude.

26. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, ZOO).

U Trogiru, 23. siječnja 2025.

Sutkinja

DaniraVujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 (tri) primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- punom. tužitelja Saneli Duždanović Ligutić, odvjetnici u Splitu

- punom. tuženika Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu

- spis, ovdje