REPUBLIKA HRVATSKA

P-1880/2024

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja LŠ, vl. obrta za usluge [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, s danom objave 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 175,89 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 207,41 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 13. rujna 2024. radi isplate iznosa od 175,89 eura. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 2. ožujka 2024. nastala šteta na vozilu u vlasništvu KŠ. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj. Za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete tužitelj je ispostavio račun u iznosu od 913,35 eura. Tuženik je platio račun u iznosu od 737,46 eura, a razliku od 175,89 eura nije platio navodeći da je to razlika u cijeni rada koju ne priznaje. Navodi da je tužitelj sa KŠ sklopio ugovor o ustupu tražbine kojom je predmetna tražbina ustupljena tužitelju. Navodi da su tuženik i KŠ sklopili ugovor o kasko osiguranju.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da priznaje kako je predmetni automobil bio osiguran kod tuženik na temelju ugovora o kasko osiguranju te nastanak štetnog događaja. Navodi da je tuženik isplatom iznosa od 737,46 eura u cijelosti nadoknadio štetu na vozilu. Navodi da su tužitelj i oštećenik sklopili ugovor o ustupu radi ispunjenja pa smatra da tuženik ima pravo izbora hoće li podmiriti potraživanje tužitelju ili oštećeniku te je isplatom oštećeniku u cijelosti podmirio obvezu.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun (list 9 spisa), potvrdu o plaćanju (list 10-11 spisa), dopise (list 12-15 spisa), cjenik usluga rada (list 16 spisa), ugovor o ustupu potraživanja (list 17-18 spisa), dopis (list 19 spisa), e-mail korespondenciju (list 20-23 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 36-39 spisa), račune i potvrde o plaćanju (list 69, 73-87 spisa), dopise (list 88-89 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 175,89 eura sa zateznim kamatama.

6. U postupku nije sporno da se 2. ožujka 2024. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu KŠ.

7. Nije sporno da su tuženik i KŠ sklopili ugovor o kasko osiguranju za predmetno vozilo pa nije sporna pasivna legitimacija tuženika.

8. Nije sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i ispostavio oštećeniku račun broj 55/V01/1 od 19. ožujka 2024. u iznosu od 913,35 eura. Nije sporno da je tuženik nadoknadio štetu tužitelju u iznosu od 737,46 eura. Tu činjenicu priznaje tuženik te smatra da je tom uplatom u cijelosti nadoknadio štetu.

10. Nije sporno da se preostali iznos od 175,89 eura odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik. Iz računa proizlazi da je tužitelj obračunao cijenu sata limarskih radova u količini od 6,60 sati i lakirerskih radova u količini od 5,70 sata u iznosu od 41,44 eura po satu.

11. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio KŠ cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 20. travnja 2023. navedeno da cijena radnog sata servisa 41,44 eura po satu uvećano za PDV. Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio KŠ (41,44 eura uvećano za PDV). Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima koji imaju najjeftinije cijene, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga.

12. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedoka KŠ te provođenjem prometnog vještačenja, kao i tuženikov prijedlog za izvođenjem prometnog vještačenja jer nisu bili važni za odluku. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka KŠ jer nastanaka prometne nesreće i pasivna legitimacija nisu sporni između stranaka. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka na okolnost popravka vozila i sklapanja ugovora o cesiji jer se činjenica da je oštećenica popravila vozilo kod tužitelja može utvrditi iz isprava u spisu, kao i cijena radnog sata tužitelja, a okolnosti razloga zbog kojih je oštećenica popravila vozilo kod tužitelja nisu odlučne u ovom postupku. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te je oštećenica ovlaštena popraviti vozilo kod bilo kojeg servisera koji djeluje na tržištu, a ne samo kod onog s najpovoljnijim cijenama. Nije potrebno saslušanje svjedoka niti na okolnost sklapanja ugovora o cesiji jer se u spisu nalazi pisani ugovor o ustupanju tražbine iz kojeg se može utvrditi odlučna činjenica da je oštećenica svoju tražbinu naknade štete prema tuženiku ustupila tužitelju. Nije potrebno izvođenje prometnog vještačenja na okolnost da su u mjestu boravišta ošećenice postojali servisi koji su nudili jeftiniju cijenu radnog sata, kako to predlaže tuženik jer se time ne bi utvrđivale odlučne činjenice. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te je oštećenica ovlaštena popraviti vozilo kod bilo kojeg servisera koji djeluje na tržištu, a ne samo kod onog s najpovoljnijim cijenama.

13. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su KŠ i tužitelj sklopili taj ugovor 20. lipnja 2024. Čl. 1.1. i čl. 2.1. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da KŠ ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 55/V0/1 i izvidu štete broj 29-AK- 9795/2024 u iznosu od 175,89 eura. Iz toga proizlazi da je KŠ ustupila tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Iz ugovora o ustupu proizlazi da su stranke u čl. 1.3. ugovora navele kako je tuženik platio iznos od 737,46 eura pa je predmet ustupa preostala tražbina u iznosu od 175,89 eura.

14. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

15. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 175,89 eura.

16. U odnosu na tuženikove navode kako ima pravo izbora kome će podmiriti obvezu jer se radi o ustupanju radi ispunjenja valja istaknuti da tuženik može ispuniti obvezu i ustupitelju čak i kada je obaviješten o cesiji sukladno odredbi čl. 88. st. 4. ZOO-a. Međutim, tuženik utuženih 175,89 eura po osnovi cijene radnog sata, a koja tražbina je i predmet ustupa, nije platio nikome, niti oštećenoj KŠ, niti tužitelju. Dakle, svoju obvezu koje je predmet postupka u ovoj pravnoj stvari nije ispunio nikome pa njegovo pravno stajalište kako je obvezu mogao ispuniti i oštećeniku nije niti odlučno jer se ne odnosi na činjenično stanje u ovom postupku. Tuženik svoju obvezu plaćanja iznosa od 175,89 eura nije ispunio nikome, pa niti oštećeniku, dakle, očigledno nije koristio pravo da tu obvezu ispuni oštećeniku, a ne tužitelju. Iznos kojeg jest platio oštećeniku od 737,46 eura ne odnosi se na utuženu tražbinu u ovom postupku, već ne preostali dio štete na vozilu, a koja tražbina niti nije predmet ustupa.

17. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

18. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa od 27. svibnja 2024. proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je datum prijave štete 8. ožujka 2024. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana jer to sam tuženik navodi u dopisu. Stoga, tužitelju pripadaju zatezne kamate od 9. ožujka 2024., od kada ih i potražuje. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik KŠ i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

19. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

20. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koje je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

21. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

22. Vrijednost predmeta spora je 175,89 eura.

23. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 28. listopada 2024. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 17. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 150,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 37,50 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 207,41 eura.

Zagreb, 23. siječnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku