Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P Ob-347/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, po sucu Tatjani Škorić Radaković u izvanparničnoj stvari tužitelja RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici REE protiv tuženice ĆEE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Iri Pavić, odvjetnici iz Rijeke, radi obiteljsko-bračne stečevine, nakon glavne i nejavne rasprave zaključene 13. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te odluke objavljene 23. siječnja 2025.

presudio je

I. Nalaže se tuženici ĆEE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužitelju RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.469,77 €, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od dana 23. siječnja 2025. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženici ĆEE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.522,06 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 07. studenog 2016. protiv tuženice predlaže da sud kao bračnu stranaka utvrdi automobil Fiat Punto i dug iz ugovora o kreditu kojeg su stranke podigle tijekom trajanja braka. Predmetni automobil je nakon razvoda braka ostao u posjedu tuženice, a rate kredita su dospijevale na teret tužitelja. Predmetni ugovor o kreditu je osiguran kod Croatia osiguranja d.d., a zbog neurednog plaćanja kredit je otkazan, potraživanja iz kredita su prenijeta na osiguratelja koje je od tužitelja naplatilo dvostruki iznos od utuženog. Tužitelj je u cijelosti podmirio dugovanja po ugovoru o kreditu, dio u ovršnom postupku, a dio temeljem izvansudske nagodbe u ukupnom iznosu od 37.216,94 kn te smatra da bi mu polovicu toga iznosa trebala nadoknaditi tuženica, slijedom čega predlaže da sud presudom naloži tuženici isplatu iznosa od 18.608,47 kn.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu protivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ukazala je da su stranke podijelile svoju bračnu stečevinu, koja se sastojala od pokretnina, dok je u odnosu na predmetni automobil, tužitelj preuzeo obvezu plaćanja kredita te da su tuženica i sin trebali koristiti automobil. Tužitelj da je u postupcima koji su se vodili zbog neplaćanja uzdržavanja sina isticao da alimentaciju ne plaća jer je preuzeo plaćanje kredita za automobil, a osim toga da godinu dana nakon razvoda braka osiguravajuća kuća predmetni automobil oduzela jer kredit nije plaćan, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je u ovom postupku donio presudu poslovni broj P Ob-472/2016 od 12. siječnja 2018. kojom je u točki I. izreke utvrđeno da osobni automobil predstavlja bračnu stečevinu stranaka te je u točki II izreke tuženici naloženo da isplati tužitelju iznos od 18.608,47 kn u roku 15 dana s pripadajućom kamatom. U točki III je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka. Presuda je u točki I izreke kao nepobijana postala pravomoćna 30. siječnja 2018.

3.1. Ova presuda je u točkama II i III izreke ukinuta po žalbi tužitelja i predmet je vraćen na ponovno suđenje uz uputu da je sud prvog stupnja u daljnjem tijeku postupka dužan raspraviti činjenice da li stranke zaključile predbračni ugovor, a za slučaj da nisu, kao što to proizlazi iz dosadašnjeg tijeka postupka, da utvrdi koliki je iznos tužitelj nakon faktičkog prestanka bračne zajednice podmirio na ime predmetnog kredita od kojeg iznosa kredita je kupljen predmetni automobil tijekom trajanja bračne zajednice stranaka, a imajući u vidu da se obveza isplate kredita i obveza tužitelja na uzdržavanje ne mogu međusobno prebijati.

4. U ponovljenom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz matice rođenih (list 6 spisa), ugovor o kreditu (list 7-11 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovr-5640/11 od 19. listopada 2011. (list 13 spisa), ovršni prijedlog (list 14-15 spisa), specifikaciju naplata (list 16-17 spisa), izvansudsku nagodbu (list 18 spisa), upozorenje na pogreške i propuste u skrbi i odgoju mlt. djeteta Centra za socijalnu skrb Rijeka od 22. listopada 2007. (list 28-29 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Pn-5887/07 od 29. rujna 2009. (list 36- 37 spisa), saslušani su svjedoci GEE (list 56 spisa) i RE (list 56-57 spisa), te su saslušani tužitelj (list 46 spisa) i tuženica (list 53 spisa). U ponovljenom postupku dopunski je saslušana tužena te je pročitana ovjerena izjava tužitelja od 25. listopada 2021. (list 121 spisa), a provedeno je i vještačenje po vještaku iz područja financija ĆE, čiji je nalaz i mišljenje pročitan, kao i dopuna nalaza kojim se očituje na primjedbe tužitelja.

5. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13 89/14, 70/19, 80/22, 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

6. U ovom postupku je utvrđeno da je bračna zajednica stranaka trajala od 30. travnja 1984. do 6. lipnja 2005. te da je predmetni automobil kupljen 2022. za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka sredstvima ostvarenim kreditom koji je kao korisnik ostvario upravo tužitelj kod Raiffeisenbank d.d.

6.1. Iz iskaza stranaka proizlazi da stranke nisu zaključile bračni ugovor, a njihov usmeni dogovor o diobi imovine stečene u braku pa tako i predmetnog dugovanja, ne predstavlja takav ugovor zbog propisane forme i ne može ga nadomjestiti, koji stav je viši sud zauzeo u presudi drugog stupnja.

6.2. Među strankama nije sporno da su stranke 2002. podigle kredit na ime tužitelja iz čijeg iznosa kredita je kupljen predmetni automobil, da je istog nastavio plaćati tužitelj po prestanku bračne zajednice, odnosno nakon 6. lipnja 2005., da je automobil oduzet tuženici jer tužitelj nije plaćao rate kredita te da su prava iz ugovora prešla su na osiguratelja koji je tužio tužitelja, ishodio presudu, temeljem iste presude pokrenuo ovršni postupak, a tijekom kojeg je tužitelj sklopio i izvansudsku nagodbu. Ove činjenice proizlaze i iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka.

6.3. Neovisno o činjenici što bi stranke izričito ili prešutno dogovorile preuzimanje duga u vidu otplate kredita, isto ne proizvodi pravni učinak, jer nisu zaključile bračni ugovor glede obveze otplate kredita u pisanoj formi s ovjerenim potpisima kako to zahtijeva odredba članka 259 stavka 1 i 3 ObZ-a.

7. Na okolnost visine iznosa kojeg je tužitelj podmirio po osnovi predmetnog kredita nakon prestanka bračne zajednice stranaka provedeno je vještačenje po vještaku iz područja financija ĆE. Ovaj vještak je utvrdio da prema dokumentaciji u spisu u kojeg je izvršio uvid, proizlazi da je tužitelju nakon prestanka bračne zajednice 06. lipnja 2005., na ime otplate po kreditu po ugovoru broj 618-50- 1033124 od dana 26. veljače 2002. sklopljenog s Raiffeisen Bank d.d., ukupno naplaćeno 37.216,94 kuna, od čega jedna polovina iznosi 18.608,50 kn, odnosno 2.469,79 € primjenom službenog fiksnog tečaja konverzije na dan 01.01.2023. u iznosu od 7,5345 kn za 1,00 €, i to na iznose od 371,15 € na dan 9. prosinca .2011, 3,19 € na dan 4. siječnja 2012, 81,71 € na dan 13. siječnja 2012, 81,71 € na dan 8. veljače 2012, 82,88 € na dan 6. ožujka 2012, 82,88 € na dan 5. travnja 2012, 82,88 € na dan 8. svibnja 2012, 82,88 € na dan 11. lipnja 2012, 243,75 € na dan 25. srpnja 2013 i 1.356,76 € na dan 23. rujna 2016.

7.1. Tužitelj je istaknuo primjedbu na izračun u nalazu i mišljenju vještaka navodeći da jedna polovina iznosa od 37.216,94 kuna ne iznosi 18.608,50 kuna, odnosno 2.469,79 EUR-a primjenom službenog fiksnog tečaja konverzije na dan 01. siječnja 2023. koji za 1,00 € iznosi 7,5345 kn, već da jedna polovina istog iznosi 18.608,47 kn odnosno 2.469,77 EUR, primjenom navedenog službenog fiksnog tečaja konverzije na dan 01. siječnja 2023.

7.2. Vještak se na primjedbu tužitelja očitovao navodeći u bitnome da su ove tvrdnje tužitelja točne, međutim da bi takvo potraživanje bilo moguće samo ako predstavlja polovinu iznosa od 37.216,94 kuna, a ne kao suma pojedinačnih iznosa, uplaćenih na različite datume, a u tom slučaju da je potrebno zbrojiti polovinu svakog pojedinačno plaćenog iznosa. Navedeno pojašnjava matematičkim pravilima da se prvu decimalu koju se odbacuje a iznosi 0,1,2,3,4 zaokružuje na nižu vrijednost, a ako iznosi 5,6,7,8,9 na višu vrijednost, što u konačnici kao zbir pojedinačnih potraživanja dovodi do razlike od 0,03 kn. Isto vrijedi i za pretvorbu u eurima, budući da se svako pojedino potraživanje valja pretvoriti u eure, sukladno fiksnom tečaju konverzije, a s obzirom na različite dane plaćanja. Stoga da zbir izračunatih ili konvertiranih potraživanja nije isto što i izračunati ili konvertirani zbir potraživanja. Dakle, tužiteljev iznos potraživanja od 18.608,47 kn, odnosno 2.469,77 EUR, može se prihvatiti samo ako se potražuje kao jedinstveno ukupno potraživanje, a ne kao suma pojedinih potraživanja koja iznosi / 2.469,79 € (18.608,50 kn) kako je navedeno u nalazu i mišljenju.

7.3. Stranke nisu imale daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje te je isti sud prihvatio kao objektivan i stručan, tim više što je vještak svojim dopunskim očitovanjem, otklonio primjedbe tužitelja u cijelosti.

8. Tužitelj je u daljnjem tijeku ovog postupka uskladio tužbeni zahtjev s rezultatima provedenog vještačenja na način da potražuje jednu polovinu ukupno isplaćenog iznosa kredita s pripadajućom zakonskom kmetom počev od donošenja ove presude pa do konačne isplate.

9. U ovom postupku je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da predmetni automobil Fiat Punto, broja šasije [broj šasije] predstavlja bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove primjenom odredbi Obiteljskog zakona iz 1998. godine (Narodne novine, broj 162/98 – dalje ObZ). Naime, utvrđeno je da je predmetni automobil kupljen iz kredita koji je realiziran tijekom braka stranaka, a ne sredstvima koja bi predstavljala vlastitu imovinu bilo kojeg od bračnih drugova. Iz navedenog proizlazi da su bračni drugovi solidarno odgovorni za otplatu kredita, a kako je jedan bračni drug preuzeo obvezu radi namirenja, ovlašten je tražiti regres od drugog bračnog druga, što je konkretno slučaj. Slijedom iznijetog, sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja da mu tužena naknadi polovinu isplaćenog iznosa kredita od prestanka bračne zajednice do zatvaranja kredita u visini od 2.469,77 € sukladno provedenom vještačenju.

9.1. Također je osnovano i potraživanje zakonske zatezne kamate od strane tužitelja, koja na navedeni iznos teče za slučaj zakašnjenja u plaćanju primjenom odredbe članka 29 stavka 2 Zakona o obveznim odnosima članak 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

10. Tužitelj kao stranka koja je u cijelosti uspjela u ovom sporu ima pravo na naknadu parničnih troškova od tuženice pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznat trošak sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine« br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj odvjetnik ima pravo po radnji zahtijevati 100 bodova, prema vrijednosti predmeta spora navedenoj u tužbi od 18.608,47 kn, što iznosi 2.469,76 €. Tužitelju je, stoga, priznat trošak za sastav tužbe 200,00 € (Tbr.7.1. Tarife), sastav 4 podneska od 14.10.2021., 1.2.2024., 29.10.2024. i 4.12.2024. po 200,00 € (Tbr. 8.1 Tarife) i za sastav 1 ostalog podneska od 29.11.2024. 50,00 € (Tbr.8.3. Tarife). Kako je tužitelj uspio i u žalbenom postupku u cijelosti, koji je prethodio donošenju ove presude, tužitelju je priznat trošak sastava žalbe u visini od 250,00 € (Tbr.10.1. Tarife). Nadalje, tužitelju je priznat trošak za zastupanje na 8 ročišta od 26.1.2017., 21.3.2017., 21.8.2017., 8.11.2017., 6.12.2017., 4.2.2020., 26.5.2021. i 26.10.2021. po 200,00 € po ročištu (Tbr.9.1. Tarife), a za 2 ročišta od 5.12.2024. i 12.12.2024., 100,00 € po ročištu (Tbr. 9.2. Tarife), za zastupanje na dva ročišta za objavu odluke u iznosu od po 100,00 € (Tbr. 9.3. Tarife) i za jedno ročište od 1.6.2017. koje je odgođeno prije početka raspravljanja, 50,00 € (Tbr. 9.5. Tarife) što predstavlja ukupan iznos od 2.350,00 € s PDV od 25% u iznosu od 587,50 €, ukupno 2.937,50 €. Tužitelju je nadalje priznat trošak provedenog financijskog vještačenja koji je bio potreban za ovaj postupak u iznosu od 300,00 € te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 71,14 € i na žalbu u iznosu od 142,28 €.

10.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava dva podneska od 21.6.2022. i od 11.12.2024. jer su bili nepotrebni, a potonji je u bitnome istovjetan podnesku od 5.12.2024. za čiji sastav je priznat trošak. Trošak sudske pristojbe na ovu presudu također nije priznat, jer tužitelj, pored plaćanja pristojbe na raniju presudu, nema obvezu istu ponovno snositi.

10.2. Tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 3.522,06 € te mu je na ovaj iznos dosuđena zatražena zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 29 stavka 2 ZOO-a počev od donošenja ove presude do isplate.

Rijeka, 23. siječnja 2025.

Sudac:

Tatjana Škorić Radaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženice