REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4500/2023-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ND, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Lenu Ivančiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice ŠD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 09. prosinca 2024. godine, u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika Lena Ivančića, odvjetnika iz Zagreba i odsutnosti uredno pozvane tuženice, dana 23. siječnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici LD, iz [adresa], platiti tužitelju ND, iz [adresa], iznos od 19.196,28 EUR sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na iznose, i to:
- na iznos od EUR 385,28 od 30. studenog 2014. do isplate,
- na iznos od EUR 384,70 od 31. prosinca 2014. do isplate,
P o s
lo
v
n i b r
o
j
: P -
5 0 0
/
2 0 2
3 -36
- na iznos od EUR 386,33 od 31. siječnja 2015. do isplate,
- na iznos od EUR 386,02 od 28. veljače 2015. do isplate,
- na iznos od EUR 383,84 od 31. ožujka 2015. do isplate,
- na iznos od EUR 381,11 od 30. travnja 2015. do isplate,
- na iznos od EUR 388,67 od 31. svibnja 2015. do isplate,
- na iznos od EUR 380,64 od 30. lipnja 2015. do isplate,
- na iznos od EUR 381,35 od 31. srpnja 2015. do isplate,
- na iznos od EUR 378,82 od 31. kolovoza 2015. do isplate,
- na iznos od EUR 374,24 od 30. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od EUR 372,65 od 31. listopada 2015. do isplate,
- na iznos od EUR 373,98 od 30. studenog 2015. do isplate,
- na iznos od EUR 376,99 od 31. prosinca 2015. do isplate,
- na iznos od EUR 345,44 od 31. siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od EUR 273,66 od 29. veljače 2016. do isplate,
- na iznos od EUR 368,93 od 31. ožujka 2016. do isplate,
- na iznos od EUR 366,70 od 30. travnja 2016. do isplate,
- na iznos od EUR 367,14 od 31. svibnja 2016. do isplate,
- na iznos od EUR 368,39 od 30. lipnja 2016. do isplate,
- na iznos od EUR 366,66 od 31. srpnja 2016. do isplate,
- na iznos od EUR 366,58 od 31. kolovoza 2016. do isplate,
- na iznos od EUR 362,40 od 30. rujna 2016. do isplate,
- na iznos od EUR 361,85 od 31. listopada 2016. do isplate,
- na iznos od EUR 363,51 od 30. studenog 2016. do isplate,
- na iznos od EUR 364,82 od 31. prosinca 2016. do isplate,
- na iznos od EUR 361,24 od 31. siječnja 2017. do isplate,
- na iznos od EUR 358,58 od 28. veljače 2017. do isplate,
- na iznos od EUR 359,05 od 31. ožujka 2017. do isplate,
- na iznos od EUR 360,59 od 30. travnja 2017. do isplate,
- na iznos od EUR 358,04 od 31. svibnja 2017. do isplate,
- na iznos od EUR 357,52 od 30. lipnja 2017. do isplate,
- na iznos od EUR 357,64 od 31. srpnja 2017. do isplate,
- na iznos od EUR 357,72 od 31. kolovoza 2017. do isplate,
- na iznos od EUR 359,42 od 30. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od EUR 359,94 od 31. listopada 2017. do isplate,
- na iznos od EUR 361,53 od 30. studenog 2017. do isplate,
- na iznos od EUR 360,21 od 31. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od EUR 355,41 od 31. siječnja 2018. do isplate,
- na iznos od EUR 356,21 od 28. veljače 2018. do isplate,
- na iznos od EUR 356,30 od 31. ožujka 2018. do isplate,
- na iznos od EUR 302,30 od 30. travnja 2018. do isplate,
- na iznos od EUR 353,96 od 31. svibnja 2018. do isplate,
- na iznos od EUR 353,79 od 30. lipnja 2018. do isplate,
- na iznos od EUR 354,43 od 31. srpnja 2018. do isplate,
- na iznos od EUR 356,08 od 31. kolovoza 2018. do isplate,
- na iznos od EUR 355,22 od 30. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od EUR 355,31 od 31. listopada 2018. do isplate,
- na iznos od EUR 355,50 od 30. studenog 2018. do isplate,
- na iznos od EUR 354,92 od 31. prosinca 2018. do isplate,
- na iznos od EUR 355,16 od 31. siječnja 2019. do isplate,
- na iznos od EUR 355,34 od 28. veljače 2019. do isplate,
- na iznos od EUR 354,17 od 31. ožujka 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.
P o s
lo
v
n i b r
o
j
: P -
5 0 0
/
2 0 2
3 -36
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva ukupnu isplatu glavnice preko iznosa od 19.196,28 EUR do 19.316,36 tj. za iznos od 120,08 EUR kao prekomjerno zatražen iznos.
III. Nalaže se tuženici LD, iz [adresa], naknaditi tužitelju ND, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 6.137,28 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Tužba povučena za iznos od 2.683,55 EUR/20.219,24 kn sa zatezno kamatom tekućom, i to:
- na iznos od 383,28 EUR/2.887,85 kn od 30. travnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 382,51 EUR/2.882,05 kn od 31. svibnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 381,63 EUR/2.875,38 kn od 30. lipnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 384,91 EUR/2.900,12 kn od 31. srpnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 384,44 EUR/2.896,56 kn od 31. kolovoza 2014. godine do isplate,
- na iznos od 382,93 EUR/2.885,17 kn od 30. rujna 2014. godine do isplate,
- na iznos od 383,85 EUR/2.892,11 kn od 31. listopada 2014. godine do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženica suvlasnici posebnog dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake z.k. čbr. [katastarska čestica] - stambeno poslovna zgrada broj 5j, 5k, 5l, 5m, 5n, i dvorište, [adresa] površine 4.357 m2 i to E 315 - suvlasnički dio 608/100000 - trosobni stan oznake B.1.3.07. na 3. katu ukupne neto korisne površine 72,62 m2, sadržaja - hodnik, dnevni boravak sa blagovaonicom kuhinja, kupaonica, dvije sobe, neodvojivo vezano spremište na -2 podrumskoj etaži oznake B3.-2.05.21 u nacrtu označeno crvenom četverolinijskom štrafurom i E 67- suvlasnički dio 42/100000 garažno parkirno mjesto oznake -2 GPM 67, u podrumskoj etaži -2 ukupno neto korisne površine 5,06 m2, sadržaja: garažno parkirna površina, u nacrtu označeno vlastitom oznakom posebnog dijela. Nadalje navodi da navedenim posebnim dijelovima uknjiženo je založno pravo broj Z-47816/09 na temelju Ugovora o kreditu broj 178-50-5012959 od 06. kolovoza 2008. godine u iznosu od 114.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita s redovnom kamatom po stopi od 6,75% godišnje, promjenjiva za korist Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a koji kredit je podignut radi otplate kupoprodajne cijene nekretnine i uknjižene na temelju Ugovora o kupoprodaji broj B1.3.07 od 29. lipnja 2007. godine, Dodatka br.1. Ugovoru o kupoprodaji broj B1.3.07. od 19. svibnja 2008. godine i izjave od 16. listopada 2008. godine. Tužitelj navodi da je rok otplate kredita 300 mjesečnih anuiteta prema ugovorenom otplatnom planu za kredit i da je od mjeseca travnja 2014. godine do ožujka 2019. godine dospjelo 60 mjesečnih rata u ukupnom iznosu od 332.468,40 kn i da iznos pojedinog anuiteta obračunavao se prema kunskoj protuvrijednosti iznosa u valuti EUR, a koji iznos valute EUR se u navedenom vremenskom razdoblju mijenjao. Navodi kako tužitelj i tuženica kao suvlasnici nekretnine P o s
lo
v
n i b r
o
j
: P -
5 0 0
/
2 0 2
3 -36
svaki u 1/2 dijela bile su dužni razmjerno suvlasničkom dijelu otplaćivati mjesečne anuitete, odnosno svaki po 166.232,30 kn, a koji dio tuženica nije platila te je tužitelj u cijelosti otplaćivao mjesečne anuitete koji je predmet ovog spora. Tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev te zahtjeva i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do dana isplate.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se vodila brakorazvodna parnica koja je okončana presudom ovog suda poslovni broj P Ob-451/16 od dana 27. travnja 2017. godine. Nadalje navodi da je tužitelj omogućio tuženici da stanuje u nekretnini za koju on i nadalje plaća kredit i da je on imao jedini prihode, a tuženica ih nije imala, pa nije niti mogla steći imovinu, ali je svojim radom doprinosila dobrobiti i postojanju obiteljske zajednice. Navodi da je presudom ovog suda poslovni broj P Ob-451/16 naloženo tužitelju plaćati uzdržavanje tuženici što tužitelj ne čini, da je u citiranoj presudi navedeno i da je tužitelj za vrijeme trajanja bračne zajednice kupio zemljište u Svetoj Nedjelji i automobil, a koji su upisani kao vlasništvo tužitelja iako navedena imovina predstavlja bračnu stečevinu jer je stečena za vrijeme trajanja braka. Tuženica ističe da udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini bračnih drugova stečenoj prije 01. srpnja 1999. godine nije unaprijed određen već ga se određuje sporazumom ili sudski, pa u ovom konkretnom slučaju udio tuženice u kreditnoj obvezi ne iznosi 1/2 udjela mjesečnih anuiteta, već udio određuje sud. Navodi kako je sud u presudi kojom je okončana brakorazvodna parnica utvrdio da je tužitelj nakon prestanka bračne zajednice tuženici omogućio jedino krov nad glavom, razumijevajući pri tome upravo nekretninu za koju tužitelj otplaćuje kredit pa samostalna otplata kredita od strane tužitelja ne može se smatrati stjecanjem bez osnove od strane tuženice, već se radi o dužnosti tužitelja da se oduži tuženici što je čitav radni i životni vijek brinula za tužitelja, zajedničko kućanstvo i četvero djece, a zapostavljajući pri tome vlastitu karijeru, mogućnost ostvarenja prihoda i stjecanja prava na imovinu. Tuženica ističe da iz čl. 9. Otplatnog plana za kredit, kao i iz sadržaja Ugovora o kreditu proizlazi da je upravo tužitelj kao korisnik dužan otplaćivati mjesečne anuitet, te je jedini nositelj kreditne obveze, a tuženica nije niti korisnik, niti sudužnik niti jamac u ugovornom odnosu tužitelja i banke. Tuženica navodi da nekretnina koja je predmet ovog spora nije kupnja iz iznosa odobrenog kredita već iz prodaje nekretnine u [adresa]. Tuženica postavlja protutužbeni zahtjev i predlaže da sud utvrdi da je nekretnina u Svetoj Nedjelji i automobil bračna stečevina tužitelja i tuženice. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.
3. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je usvojio tužbeni zahtjev presudom poslovni broj P-2289/2019-20 od 24. studenog 2022. godine, koja presuda je povodom žalbe tuženice ukinuta pod točkom I. i III. izreke presude rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-518/2023-3 od 23. ožujka 2023. godine. U obrazloženju rješenja Županijskog suda navodi se da je ovaj sud propustio utvrditi, da li je tužitelj anuitete predmetnog kredita, koje je vraćao za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, vraćao iz imovine koja je činila bračnu stečevinu stranaka ili je vraćao iz imovine koja nije činila bračnu stečevinu stranaka, odnosno iz imovine koja je predstavljala vlastitu imovinu tužitelja. To sve iz razloga jer da je brak stranaka razveden presudom ovog suda pod poslovnim brojem P Ob-451/16 od dana 27. travnja 2017. godine i da tužitelj svojom tužbom potražuje isplatu ½ visine plaćenih predmetnih anuiteta za vremensko razdoblje od mjeseca travnja 2014. godine do mjeseca ožujka 2019. godine, dakle i za razdoblje dok je trajala bračna zajednica stranaka.
4. U ponovljenom suđenju sud je u dokaznom postupku pročitao izvadak iz zemljišnih knjiga za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5, list 12-14 spisa), otplatni plan za kredit i knjigovodstvenu karticu (list 6, list 15-38 spisa), Ugovor o kreditu od 06.08.2008.g. (list 7-11 spisa), presudu ovog suda poslovni broj P Ob-451/16 (list 47-52 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 53 spisa), Potvrda od 30.11.2018.g. (list 54
P o s
lo
v
n i b r
o
j
: P -
5 0 0
/
2 0 2
3 -36
spisa), raspravni zapisnik iz spisa poslovni broj P Ob-451/16 od 24.04.2017.g. (list 55-59 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 09.10.2018.g. (list 72-74 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i z. k. ul. [broj ZK uloška] i z. k. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] (list 76-82 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana od 02.05.2001.g. (list 83-90 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 08.11.2007.g. (list 91-95 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 96-97 spisa), izvršen je uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (lis 168-175 spisa), pročitan je iskaz tužitelja, saslušan je dopunski tužitelj te je saslušana tuženica.
Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 153/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
U dokaznom postupku sud je cijenio samo dokaze koji su relevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
5. Predmet ovog spora je isplata 1/2 visine mjesečnog anuiteta koji je tužitelj otplaćivao tijekom utuženog vremenskom razdoblja s osnova otplate kredita.
6. Tužitelj u tijeku postupka ostaje kod činjeničnih navoda tužbe, protivi se da se u ovoj pravnoj stvari raspravlja o protutužbi jer nije u vezi s tužbom i tužbenim zahtjevom. Sud je rješenjem poslovni broj P-2289/19 od 05. listopada 2020. godine razdvojio postupak radi utvrđivanja bračne stečevine i ovog postupka (list 100-101 spisa).
7. U tijeku postupka tužitelj ističe kako je utuženo potraživanje s osnova otplate kredita za nekretninu koje su suvlasnici tužitelj i tuženica svaki u 1/2 suvlasničkog dijela nastala za vrijeme trajanja braka, a njihova otplata je ostala tužitelju. Nadalje navodi kako otplaćuje kredit za stan u [adresa] koji je suvlasništvu tužitelja i tuženice u jednakim dijelovima, a stan je u isključivom posjedu tuženice.
8. Sud je na okolnost činjeničnih navoda tužbe saslušao tužitelja i tuženicu.
Tužitelj u svom iskazu navodi da su on i tuženica kupili stan 2008. godine dok su bili u braku i prvo je živio u tom stanu najmlađi sin, a njegova bivša supruga, ovdje tuženica, se uselila u taj stan 2013. godine po njegovom sjećanju. Navodi kako otplaćuje kredit time da rok otplate kredita je ugovoren do 2033. godine. Iskazuje da u stanu nije nikada živio, ali od dana kada su sklopili Ugovor o kreditu i Ugovor o kupoprodaji on otplaćuje kreditne rate iz svojih prihoda. Navodi da ga je prije dvije godine banka obavijestila da može izmijeniti ugovor na način da se smanji kamata što bi iznosilo cca 200.000,00 kn manje visine kredita, ali tuženica kao suvlasnica nije htjela potpisati suglasnost tako da nije mogao iskoristiti tu pogodnost koju je nudila banka.
U dopunskom iskazu tužitelj navodi da je dobio stan kao branitelj i onda je taj stan prodao kako bi kupio novi stan time da je trebalo uzeti i kredit jer nije imao novac za kupnju novog stana, a koji je predmet ovog spora. Iskazuje kako od prodaje stana kojeg je dobio kao branitelj zatvarao je kredit koji je imao u CHF, taj kredit u CHF je trebao jer se sin ženio 2005. godine, pa je s dijelom novca od prodaje stana platio svadbu. Ističe da su oni porijeklom iz Slavonije i da prema njihovim običajima su to svadbe s velikim brojem ljudi pa su tako i oni imali veliku svadbu koja je bila u hotelu Panorama u Zagrebu. Navodi da drugim dijelom novca koji mu je preostao kupio je građevinsko zemljište u Zagrebu, Miroševečki brijeg. Ističe da stan koji je dobio kao branitelj je bila njegova posebna imovina, te u odnosu na uzimanje kredita za kupnju stana koji je predmet ovog spora navodi da je taj stan kupio P o s
lo
v
n i b r
o
j
: P -
5 0 0
/
2 0 2
3 -36
za svoju obitelj, pa tako i tuženicu koja je bila tada njegova supruga i stoga kako su kao obitelj živjeli u stanu. Navodi da je tuženica upisana kao suvlasnica stana i da isključivo on otplaćuje ovaj kredit.
Tuženica u svom iskazu navodi da su tužitelj i ona kupili stan na adresi [adresa] za vrijeme trajanja bračne zajednice i odmah je 2010. godine prijavljeno prebivalište na toj adresi za sina i kćer te za nju budući je tužitelj rekao da ne mogu biti svi prijavljeni na adresi [adresa]. Navodi da je tužitelj bio branitelj i da je 1998. godine dobio na korištenje stan službeno iako su oni i ranije živjeli u tom stanu. Nadalje iskazuje da tužitelj tada nije mogao dobiti kredit i njezini su roditelji dali im 10.000 DEM da otkupe ovaj stan u [adresa], da su taj stan potom prodali 2007. godine za cca 130.000,00 EUR i kupili ovaj stan na [adresa] za 114.000,00 EUR, dakle još je ostalo novaca od prodaje stana u [adresa]. Navodi da tužitelj nije uzimao kredit od 114.000,00 EUR za kupnju stanu već da su oni prodali stan u [adresa] u mjesecu studenom 2007. godine, a prethodno su ga otplatili, a 2007. godine kada se kupovao ovaj stan u [adresa] trebalo je dati predujam u mjesecu kolovozu. Iskazuje kako je tužitelj bez njezinog znanja za vrijeme trajanja braka uzeo kredit u RBA Zagreb u visini od 107.000,00 CHF i onda je on u stvari zatvorio taj kredit u CHF s ovim kreditom od 114.000,00 EUR. Pojašnjava da prodajom stana u [adresa] zatvoren je kredit od tužitelja iz 2005. godine kojeg je podigao bez njezinog znanja, a novac koji su dobili od prodaje stana u [adresa] kupili su stan u [adresa]. Nadalje ističe da je tužitelj nju prisilno iselio iz obiteljske kuće dana 15.10.2014. godine i tada je otišla živjeti kod sina u stan u [adresa] jer je u njemu živio njihov sin time da je ona stalno odlazila u ovaj stan u [adresa] pomagati sinu jer su on i kćer išli u školu. Tuženica navodi da je 2013. godine se preselila s kćerkom na adresu [adresa], a sin je ostao živjeti u stanu u [adresa] da bi 15.10.2014. tužitelj njoj rekao kako više ne može živjeti na [adresa] zato jer on to tako kaže i tada je ona ostala kod sina u [adresa]. Iskazuje da tužitelj i ona su stekli kuću na Miroševačkom brijegu 38 za vrijeme braka i suvlasnici su. Tuženica pojašnjava da stan nije bio do kraja izgrađen na [adresa] kada su ga oni kupili 2007. godine, pa su oni kao obitelj uselili se u ovu kuću na adresi [adresa], a kada je stan izgrađen 2010. godine onda su kćer, sin i ona uselili u ovaj stan na [adresa] jer je takav bio dogovor u obitelji jer su djeca išla u školu koja je blizu [adresa], a ona se morala brinuti o djeci dok idu u školu i zato je živjela s njima u stanu. Nadalje ističe da su oni uzeli ovaj kredit od 114.000,00 EUR jer su morali dati predujam za stan na [adresa], ali kada se ovaj stan u [adresa] prodao s tim novcima je trebalo zatvoriti ovaj kredit od 114.000,00 EUR i njoj je tužitelj i rekao da je zatvorio kredit.
Iskazu saslušanog tužitelja i tuženice sud je u cijelosti poklonio vjeru jer su isti iznijeti logično i uvjerljivo osim u dijelu iskaza tuženice da bi joj roditelji predali 10.000 DEM radi otkupa stana u [adresa] koji je stan dobio tužitelj na korištenje kao branitelj jer tuženica na kojoj je teret dokaza nije dostavila dokaze radi utvrđivanja da bi roditelji predali novac za otkup stana.
9. Sud je u tijeku postupka utvrdio da su tužitelj i tuženica suvlasnici nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je predmet ovog spora (nesporno između stranaka, z.k. izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - list 5 spisa). Nije sporno da je razveden brak između tužitelja i tuženice presudom ovog suda poslovni broj P Ob-451/16 dana 27. travnja 2017. godine. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj za vrijeme trajanja bračne zajednice sklopio Ugovor o kreditu s Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb dana 06. kolovoza 2008. godine, u visini kredita 114,500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, stambeni kredit, ugovorena redovna kamatna stopa 6,75% promjenjiva, a koje činjenice nisu sporne između stranaka u ovoj pravnoj stvari. Nadalje nije sporno da je tuženica u posjedu nekretnine koja je predmet ovog spora.
P o s
lo
v
n i b r
o
j
: P -
5 0 0
/
2 0 2
3 -36
10. Između stranaka sporan je osnov tužbenog zahtjeva, nije sporna visina tužbenog zahtjeva.
11. Sud je odlučivao temeljem odredbe čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 155/23, dalje: ZOO) kojom odredbom je propisano da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti je ispuniti.
12. Kako je prethodno navedeno nije sporno između stranaka u ovoj pravnoj stvari da je nekretnina koja je predmet ovog spora bračna stečevina i da su tužitelj i tuženica suvlasnici u 1/2 suvlasničkog dijela, da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu za kupnju nekretnine i da tužitelj otplaćuje mjesečne anuitete.
Tuženica ističe kako nije bila ugovorna strana niti je preuzela obvezu povrata kredita, te Ugovor o kreditu nije potpisala kao sudužnik ili jamac. Sud je navode tuženice ocijenio kao neosnovane. Naime, obveza na vraćanje mjesečnih anuiteta kredita kako je ugovoreno Ugovorom o kreditu broj 178-50-5012959 od 06. kolovoza 2008. godine jest solidarna obveza bračnih drugova, makar je ugovor s bankom zaključio samo tužitelj, a to zato jer je ta obveza preuzeta za vrijeme faktičkog trajanja bračne zajednice, a u svezi bračne stečevine. Stoga je tuženica solidarno obvezna na vraćanje tih anuiteta.
13. U tijeku ovog postupka tužitelj i tuženica suglasno navode da je bračna zajednica prestala 15.10.2014. godine i tu činjenicu čine nespornom.
Tužitelj povlači tužbu i dijelu kojim potražuje isplatu anuiteta do 15.10.2014. godine te u preostalom dijelu ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Predlaže da sud odluči presudom o glavnom zahtjevu od 15.10.2014. godine, a u odnosu na povučeni dio da se donese rješenje o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.
14. U tijeku ovog postupka sud je u bitnom utvrdio da je bračna zajednica između tužitelja i tuženice prestala dana 15.10.2014. godine (iskaz tuženice, nesporno između stranaka). Nadalje tuženica tijekom ovog postupka ne osporava da je nekretnina kupljena za vrijeme bračne zajednice i da tužitelj otplaćuje mjesečne anuitete. Navodi kako nije zaposlena i da je prema presudi ovog suda poslovni broj P Ob-451/16 od 27. travnja 2017. godine naloženo tužitelju da za njezino uzdržavanje doprinosi u visini iznosa od 800,00 kn mjesečno počam od 04. srpnja 2016. godine pa nadalje te da je tužitelj dužan otplaćivati kredit jer nema prihoda i iz razloga da joj se oduži što je čitav radni i životni vijek brinula za tužitelja, zajedničko kućanstvo i četvero djece, a zapostavljajući pri tome vlastitu karijeru, mogućnost ostvarenja prihoda i stjecanja prava na imovinu. Sud je uvidom u Potvrdu od 31.05.2024. godine koja prileži na listu 163 spisa utvrdio da je tuženica nezaposlena od 12.11.2010. godine. Navode tuženice sud je ocijenio kao irelevantne u odnosu na odlučivanje u ovoj konkretnoj pravnoj stvari imajući u vidu odredbu čl. 65. stavak 1. ZOO-a.
U svom iskazu tuženica tvrdi da tužitelj nije uzimao kredit od 114.000,00 EUR za kupnju stana već da su oni prodali stan u [adresa] u mjesecu studenom 2007. godine i da je tužitelj bez njezinog znanja za vrijeme trajanja braka uzeo kredit u RBA Zagreb u visini od 107.000,00 CHF i onda je on otplatio kredit u CHF s ovim kreditom od 114.000,00 EUR tj. prodajom stana u [adresa] zatvoren je kredit od tužitelja iz 2005. godine kojeg je podigao bez njezinog znanja, te pri tome ističe da od novaca koji su dobili od prodaje stana u [adresa] kupljen je stan u [adresa]. Sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi tužitelj bez znanja tuženice sklopio Ugovor o kreditu 2005. godine i da je potom zatvarao iznosom kredita koji je predmet ovog spora svoje obveze po kreditu u CHF bez suglasnosti tuženice a dio koristio za kupnju spornog stana (iskaz tužitelja). Pri tome i
P o s
lo
v
n i b r
o
j
: P -
5 0 0
/
2 0 2
3 -36
tuženica iskazuje u odnosu na utrošeni novac od kredita od 114.000,00 EUR prvo navodeći da je time kreditom zatvoren kredit u CHF iz 2005. godine, a potom iskazuje da su od toga novca kupovali stan u [adresa] koji je bračna stečevina. U konačnici stan u [adresa] je utvrđen kao bračna stečevina, a iz Ugovora o kreditu od 06.08.2008. godine utvrđeno je da je odobren stambeni kredit. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je od iznosa kredita koji je predmet ovog spora kupljen stan u [adresa], pa je sud odlučio kao pod točkom I. izreke presude.
Sud je odbio tužbeni zahtjev za ukupno zatraženi iznos glavnice u visini od 120,08 EUR budući da ukupan iznos pojedinačnih iznosa je 19.196,28 EUR pa je sud odlučio kao pod točkom II. izreke presude.
15. Tužitelj je povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim zahtjeva isplatu anuiteta do dana prestanka bračne zajednice tj. 15.10.2014. godine. Kako je utvrđeno u ponovljenom suđenju da je bračna zajednica faktično prestala s danom 15. listopada 2014. godine, te kako nije sporno da tužitelj otplaćuje kredit iz svoje posebne imovine od 15. listopada 2014. godine to je sud prema uputi Županijskog suda utvrdio da tužitelj plaća iz svoje posebne imovine mjesečne anuitete za otplatu kredita koji je predmet ovog spora, a što tuženica niti ne čini spornim.
Kako je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za isplaćene anuitete do 15.10. 2014. godine to je sud odlučio kao u izreci ovog rješenja.
16. Sud je o zahtjevu za naknadu troškova postupka odlučivao na temelju odredbe čl. 154 stavak 2. ZPP-a, a koji trošak se sastoji od sastava tužbe od 29.04.2019.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.7. točka 2. OT-a), pristup na ročište 23.09.2019.g. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT-a), pristup na ročište dana 14.05.2020. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 14.05.2020. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 03.09.2020. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 04.09.2020. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9. točka 2. OT-a), pristup na ročište dana 14.09.2021. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr.9. točka 2. OT-a), sastava podneska od 04.10.2021. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. točka 2. OT-a), pristup na ročište dana 11.04.2022. u iznosu 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 11.10.2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 03.06.2024.. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 04.09.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 05.09.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 09.12.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 6.250,00 EUR, te je priznat trošak PDV-a u iznosu od 1.562,50 EUR, ukupno 7.812,50 EUR, a razmjerno uspjehu u parnici (73,43%) priznat je trošak u iznosu od 5.736,72 EUR trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 267,04 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 133,52 EUR, ukupno 6.137,28 EUR.
Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate dosuđena je prema čl.151. stavak 3. ZPP-a.
P o s
lo
v
n i b r
o
j
: P -
5 0 0
/
2 0 2
3 -36
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 23. siječnja 2025. godine.
Sudac:
dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA
1.tužitelju po punomoćniku
2.tuženici
