Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Zk-3/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Smokrović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri u Rijeci, protiv tuženika OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], [osobni identifikacijski broj] [adresa]. [osobni identifikacijski broj] [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi izdavanja brisovnog očitovanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 5. studenog 2024. broj P-4083/2019-22, u sjednici vijeća 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 5. studenog 2024. broj P-4083/2019-22.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku OĆ, 225 [adresa] [obrt]., OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], br. Putovnice [broj putovnice], da tužitelju JĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], izda ispravu podobnu za upis brisanja založnog prava upisanog za korist tuženika pod poslovnim brojem Z-14502/11 na temelju Ugovora o zajmu 111004 GD i RJ od dana 04. listopada 2011. G. solemniziranog kod javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva, Korzo35/I, dana 04. listopada 2011. godine posl. br. OV-11813/2011, radi osiguranja tražbine u iznosu od 15.449,88 EUR, s godišnjim kamatama od 6,98% plativo u kunsko protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, rokom otplate 04. lipnja 2015. godine te eventualnim ovršnim troškovima, na nekretnini koja je u vlasništvu tužitelja, u 1/1 dijela, i koja nekretnina je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni Rijeka, opisana kao k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Nova, u naravi kuća i pripadajuće dvorište ukupne površine 563 m2, u roku od 15 dana, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.000,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste zakonske odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19.), predlažući ovome sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev za izdavanje brisovnog očitovanja radi brisanja založnog prava koje je u korist tuženika upisano na kčbr. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova (ranije kčbr. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) pod brojem Z-14502/11, a koji se činjenično temelji na tvrdnjama tužitelja da je vratio tuženiku novčanu tražbinu za čije osiguranje je uknjiženo založno pravo, ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da su tužitelj kao zajmoprimac i založni dužnik, tuženik kao zajmodavac i ĐĆ kao solidarni jamac 27. ožujka 2012. sklopili Izvansudsku nagodbu, kojom je u čl. 1. konstatirano da je 4. listopada 2011. između stranaka sklopljen ugovor o zajmu broj 111004GDiRJ na iznos od 115.800,00 kn i da je čl. 5. ugovoreno da tuženik kao zajmodavac prihvaća jednokratno zatvaranje potraživanja u iznosu od 111.940,00 kn, da se taj iznos zajmoprimac obvezao podmiriti u roku od 8 dana od sklapanja nagodbe, dok se zajmodavac obvezao izdati tužitelju brisovno očitovanje i potvrdu o zatvaranju potraživanja

- da je tuženik osporio da je potpisao Potvrdu od 28. ožujka 2012. u kojoj je navedeno da je zaprimio uplatu od 111.940,00 kn i da prema tužitelju nema daljnjih potraživanja s osnova zajma, te je osporio da je potpisao uplatnicu broj 212227 od 28. ožujka 2012. u kojoj je navedeno da je od tužitelja i ĐĆ zaprimljen iznos od 111.940,00 kn u svrhu zatvaranja zajma

- da je radi utvrđivanja sporne činjenice (potpisa na Potvrdi i uplatnici) tuženik predložio provođenje grafološkog vještačenja, te ga je sud pozvao na plaćanje predujma za provođenje tog dokaza u iznosu od 3.500,00 kn i dostavu nespornih potpisa tuženika

- da je tuženik platio predujam u iznosu od 1.500,00 kn navodeći u podnesku od 7. prosinca 2020. da je taj iznos dostatan za provođenje određenog dokaza i da se obvezao dostaviti nesporne potpise tuženika u „najkraćem roku“

- da je predmet dostavljen vještaku Valteru Dolušiću, koji je otklonio mogućnost provođenja vještačenja iz razloga što je sporni materijal priložen u preslici slabije kvalitete i što je nesporni materijal sadržan samo na punomoći koju je izdao tuženik odvjetniku Marku Krpanu, a da je nesporni materijal trebao sadržavati veći broj nespornih potpisa tuženika koji vremenski ne osciliraju više od tri do pet godina od nastanka spornog potpisa, pa iz tog razloga prema stajalištu vještaka nisu ispunjeni uvjeti za odgovarajuću ekspertizu rukopisa,

na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije dokazao razloge radi kojih osporava vjerodostojnost dokumentacije o izvršenoj uplati iznosa od 111.940,00 kn i potvrde od 28. ožujka 2012.

6. Pozivajući se na čl. 307. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., u daljnjem tekstu: ZV) kojim se, između ostaloga, vjerovnik obvezuje da će kada njegova tražbina prestane poduzeti radnje da bi se izbrisalo založno pravo iz javne knjige, te na čl. 346. ZV koji propisuje da založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugo zakonom određeno, u svjetlu utvrđenja da je uplatom koju tužitelj dokazuje ispravama prestala tražbina tuženika osigurana založnim pravom i da su time ostvarene pretpostavke za udovoljavanje zahtjevu za nalaganje tuženiku izdavanja brisovnog očitovanja, time da hipoteka prestaje tek brisanjem iz zemljišne knjige kako to propisuje čl. 347. st. 1. ZV, prvostupanjski sud je usvojio zahtjev tužitelja pod toč. I. izreke presude.

7. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. To iz razloga što nije jasno kako je sud mogao obrazložiti odluku na način da je na temelju iskaza tužitelja, svjedoka i priložene dokumentacije tužitelj dokazao osnovanost zahtjeva kada je tuženik osporio da je zaprimio novčani iznos kao i svoj potpis naznačen na Potvrdi o (prijevremeno) otplaćenom dugu od 28. ožujka 2012., na isplatnici i na Izvansudskoj nagodbi, te je na tu okolnost predložio provođenje grafološkog vještačenja. Osim toga navodi da je dostavio uz podnesak od 12. travnja 2021. tri nesporna potpisa na izvornicima generalne punomoći (naknadno opozvane) ovjerene pred javnim bilježnikom u SAD, pa tuženik tek sada u obrazloženju presude po prvi puta saznaje da vještak nije bio u mogućnosti provesti vještačenje, pri čemu iz obrazloženja presude nije razvidno koji su to sporni, a koji nesporni potpisi uzeti u obzir prilikom ocjene mogućnosti provođenja vještačenja, posebice što je po zahtjevu suda dostavio još tri nesporna potpisa. Pretpostavlja da dostavljeni potpisi uz navedeni podnesak nisu dostavljeni vještaku, čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, te bitna iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 3. (ispravno 4.) ZPP koja propisuje što sve treba sadržavati obrazloženje presude. Iz istih razloga smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

8. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP, kao niti ijednu drugu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Nisu točni navodi kojima tuženik ističe da je sudu dostavio tri nesporna potpisa uz podnesak od 12. travnja 2021., koji sada u preslici dostavlja uz žalbu kao i nesporne potpise tuženika. Naime, taj podnesak uz nesporne potpise tuženika nije zaprimljen u prvostupanjskom spisu, a niti je tuženik dokazao da je isti upućen/dostavljen sudu.

9.1. Preslika povratnice i preslika podneska (koji su dostavljeni uz žalbu) ne mogu se međusobno dovesti u vezu, odnosno, iako iz povratnice proizlazi da je poštanska pošiljka upućena sudu i da vremenski koincidira s datumom sastavljanja podneska od 12. travnja 2021., ista nije dokaz da je upravo taj podnesak dostavljen sudu jer se ne može dovesti u vezu ni po kojoj oznaci koju ima sudski spis.

10. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik nije dostavio nesporne rukopise, iako je na isto pozvan raspravnim rješenjem od 11. studenog 2020., te se i dodatno obvezao iste dostaviti „u najkraćem roku“ u podnesku od 7. prosinca 2020., pa cijeneći očitovanje vještaka iz kojeg proizlazi da u izostanku nespornih rukopisa nije moguće provesti odgovarajuću ekspertizu rukopisa, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se razlozi neprovođenja tog dokaza nalaze na strani tuženika koji je dokaz predlagao i koji je svojim propustom onemogućio njegovo provođenje.

11. Međutim, za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja nije relevantno samo je li upravo tuženik potpisao dokumentaciju na kojoj tužitelj činjenično temelji tvrdnje da je zajam otplatio i da je tuženik u obvezi izdati brisovno očitovanje, nego je potrebno uzeti u obzir širi kontekst načina na koji se odvijao poslovni odnos stranaka.

12. Poslovni odnos stranaka valja ocijeniti kroz iskaze tužitelja i svjedokinje ĐĆ iz kojih proizlazi da je zajam odobren u kreditnom uredu u Rijeci u prisutnosti HĆ koji je bio ovlašten za potpisivanje dokumentacije u vezi kreditiranja građana u ime kreditnog ureda, da je s njim dogovoreno i zatvaranje zajma na način da se sklopi Izvansudska nagodba koja je unaprijed bila pripremljena i potpisana na mjestu naznačenog tuženika kao osobe zajmodavca (vjerovnika), da je ZĆ novac isplaćen na ruke te je on izdao potvrdu da je novac primio i obvezao se izdati tužitelju brisovno očitovanje, a da do toga nije došlo jer je kreditni ured ubrzo zatvoren od strane policije, kao i da osobu tuženika nikada nisu vidjeli.

13. Dakle, na temelju iskaza tužitelja i svjedokinje valja utvrditi da je sva dokumentacija koja je pratila ugovaranje zajma, osiguranje, isplatu i način povrata zajma bila unaprijed pripremljena u kreditnom uredu u Rijeci i kao takva već potpisana predavana je tužitelju od osobe po imenu HĆ, koji je bio zaposlen u kreditnom uredu i zadužen za obavljanje poslova u vezi kreditiranja građana.

14. Kada se opisani način poslovanja pod toč. 13. ovog obrazloženja poveže s dokumentacijom koju je tužitelj dostavio uz tužbu i to - Izvansudskom nagodbom od 27. ožujka 2012. u kojoj su u čl. 1. detaljno navedeni osobni podaci ugovornih stranaka, identifikacijska oznaka (broj) ugovora o zajmu od 4. listopada 2011. i visina zajma, a kojom se tužitelj obvezao vratiti u cijelosti preostali iznos zajma (uz redovne i zatezne kamate, troškove obrade i otkaza ugovora) u ukupnom iznosu od 111.940,00 kn i da je visinu preostalog duga mogao izračunati samo vjerovnik, dok se tuženik kao vjerovnik obvezao da će tužitelju izdati brisovno očitovanje i potvrdu o zatvaranju potraživanja kada podmiri 111.940,00 kn, to ne postoje razlozi sumnje da je navedena Izvansudska nagodba sastavljena sa svrhom povrata preostalog duga tužitelja upravo s osnova ugovora o zajmu od 4. listopada 2011.

15. I daljnja dokumentacija i to - Potvrda o (prijevremenom) otplaćenom dugu od 28. ožujka 2012. i uplatnica br. 212227 od 28. ožujka 2012., koje su vezane uz broj ugovora o zajmu 111004GDiRJ i broj konta 63294, dokazuju da je tužitelj podmirio 111.940,00 kn s osnova otplate zajma radi čijeg osiguranja je upisano založno pravo, s obzirom da to nedvojbeno proizlazi iz sadržaja navedene dokumentacije te je prvostupanjski sud istu pravilno ocijenio vjerodostojnom.

16. Dakle, analizom svih provedenih dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP, te obrazlaganjem odlučnih činjenica i navođenjem valjanih razloga koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza, prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja pravilno ocijenio osnovanim uz primjenu materijalnog prava na koje se pozvao pod toč. 13. obrazloženja presude, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

17. Kako stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP na koje se poziva tuženik, kao niti bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 338. st. 4. ZPP na koje sadržajno ukazuje tuženik, kao i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno, to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke.

18. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP, s time da tuženik pobija odluku u tom dijelu samo u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, pa je ovaj sud odbio žalbu tuženika i u tom dijelu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. II. izreke.

19. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 23. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek