Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3394/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Mariji Brcko, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OŠA, državljanina Demokratske Republike Kongo, rođenog **.**.1988. u mjestu Kinshasa, Demokratska Republika Kongo, zastupanog po pružatelju besplatne pravne pomoći, opunomoćeniku Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 60/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon objave presude, 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/2998, URBROJ: 511-01-212-24-11 od 3. srpnja 2024. II Nalaže se tuženiku, Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a, te za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a, uvećano za PDV 25%, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 (jednutisućudvjestopedeset) EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/2998, URBROJ: 511-01-212-24-11 od 3. srpnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka.

2.1. Ističe kako je tuženik svoju odluku o nepriznavanju azila i supsidijarne zaštite tužitelju, kao i svoju odluku o povratku tužitelja utemeljio na činjeničnim utvrđenjima, navedenim u obrazloženju pobijanog rješenja, koja su u izravnoj suprotnosti s dokazima izvedenim tijekom prvostupanjskog postupka, koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja.

2.2. Dalje je naveo kako je u Demokratskoj Republici Kongo radio za državnu agenciju, u kojoj mu je nadređeni bio OŠ, a nakon toga bio je zatvoren zbog suradnje s njim. Uhićen je i zatvoren zbog suradnje s OŠ, a s njim je bio i njegov stric. Smatra da bi njegov život u Državi Kongo bio ugrožen jer je pobjegao iz zatvora te bi u slučaju povratka bio kažnjen i vjerojatno ubijen, te zato osjeća strah od povratka u Kongo.

2.3. Naveo je kako ispunjava uvjete za pružanje međunarodne zaštite, a tuženik je propustio pri utvrđivanju relevantnih činjenica vrednovanja kriterija osnovnog straha propisanih Priručnikom Ureda visokog povjereništva UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice.

2.4. Napomenuo je i kako se Republika Kongo ne može smatrati sigurnom zemljom.

2.5. Tužitelj je osobito istaknuo kako je tuženik propustio utvrditi sve zakonom propisane odlučne činjenice, a njegov zaključak da kod tužitelja ne postoji osnovani strah od proganjanja nije točen.

2.6. Tužitelj je napomenuo kako tuženik tijekom odlučivanja o njegovom zahtjevu nije uzeo u obzir službene smjernice EU.

2.7. Smatra nespornim da tužitelj ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite, a tuženik uopće nije vodio računa o načelu iz čl.6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

2.8. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i odobri mu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, te usvoji zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći tužitelju kao i njegov zahtjev za naknadu troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti.

3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, te tužitelja osobno, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te proveo dokaz saslušanjem tužitelja osobno.

6.1. Tužitelj je opisao način na koji je 2022. napustio zemlju porijekla, te naveo kako mu je ciljana destinacija bila Europa, tada Srbija. Pojasnio je i obrazložio kako je u Kongu pobjegao iz zatvora, a zemlju je napustio ilegalno zajedno sa svojim stricem. Od malog Konga do Srbije putovao je legalno, avionom do Srbije gdje je morao predati putovnicu posredniku i nastavio je ilegalno putovanje prema Bosni i Hrvatskoj te dalje prema Sloveniji i Italiji za Austriju odakle je avionom vraćen u Hrvatsku. U RH je prvi put ušao i prošao kroz nju u siječnju 2023., a drugi put 24. veljače 2023. Kongo je napustio jer je završio u zatvoru zbog pokušaja državnog udara za što ga je optužila aktualna vlast. Iz zatvora je uspio pobjeći zajedno sa svojim stricem, a pomogla im je jedna osoba. Istaknuo je kako drugih problema u svojoj zemlji nije imao, a tamo nije tražio zaštitu jer ne postoje institucije kojima bi se mogao obratiti. Naveo je kako je zahtjev za međunarodnom zaštitom podnio prvo u Austriji, a onda u Hrvatskoj, a nije siguran što bi mu se dogodilo u slučaju povratka jer su na vlasti isti ljudi koji su bili u trenutku njegova odlaska. Pojasnio je i opisao situaciju u svojoj zemlji, te napomenuo da u njegovoj zemlji postoji smrtna kazna koja se izvršava, a njegova obitelj koja živi u glavnom gradu nije ugrožena. Vezano za dokumentaciju dostavljenu u spis na glavnoj raspravi naveo je kako je u sigurnosnoj agenciji radio do veljače 2022. kada je uhićen. Navode dostavljenog dokumenta od 22. studenog 2022. u kojem je navedeno kako je jedan službenik ubijen, tužitelj je pojasnio da vlast kad odluči nekoga uhititi izmisli neki razlog, odnosno kazneno djelo, a u konkretnom slučaju to je ubojstvo. Naveo je i kako mu nije poznato zašto je za njim izdana tjeralica zbog bijega u veljači 2022., kada je on još radio u sigurnosnoj agenciji. Ponovno je istaknuo kako su on i stric iz zatvora pobjegli u prosincu 2022., odnosno krajem 2022. godine.

7. Uvidom u osporavano rješenje od 03. srpnja 2024. sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj odbijen, s obrazloženjem da nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje ili trpljenje ozbiljne nepravde.

7.1. Tužitelj svoje navode o zaposlenju u Nacionalnoj obavještajnoj agenciji nije potkrijepio. Tuženik je zaključio kako nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Pri procjeni općeg stanja u mjestu Kinshasa utvrđeno je da na području na kojem je tužitelj živo ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo.

7.2. Tužitelj nije dokazao postojanje konkretnih problema u zemlji podrijetla. Pozivom na odredbe članka 20. Zakona o međunarodnoj zaštiti, utvrđuje se da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila po osnovi vjerske, političke ili etničke pripadnosti. Obrazlažući svoj zaključak tuženik navodi da tužitelj nije dokazao da je strah od proganjanja osnovan, obzirom da tužitelja u vlastitoj zemlji nitko nije proganjao i bez problema je napustio zemlju podrijetla. Nije učinjeno vjerojatnim da bi on u slučaju povratka u Demokratsku Republiku Kongo mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljnu nepravdu poput prijetnji smrtnom kaznom, mučenjem, smaknućem ili nečovječnim ponašanjem ili kažnjavanjem, kao niti individualnom prijetnjom životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17 i 33/23) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.

10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

11. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom odbija zahtjev tužitelja uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud.

12. Naime, tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupu u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje, odnosno u kojemu je saslušan sukladno odredbi članka 35. Zakona, a tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. Zakona, te odluku donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta.

13. Naime, člankom 28. stavkom 2. Zakona propisano je da je prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir: 1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, 2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Europski potporni ured za azil (u daljnjem tekstu: EASO) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, 3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnoj nepravdi.

14. Obrazloženje rješenja sadržava sve elemente propisane odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. U postupku je utvrđeno da je tužitelj zemlju napustio legalno, da nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Posebno se ukazuje kako je tužitelj u zemlji podrijetla imao mogućnost rada, a njegova obitelj i dalje tamo živi. On sam nije dokazao da bi povratkom u zemlju podrijetla bio suočen s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju jer mu je iskaz neutemeljen i kontradiktoran.

15. Vezano za dokazni prijedlog saslušanja strica tužitelja, sud je smatrao da izvođenje ovog dokaza nije potrebno budući je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno, između ostalog, i na temelju ispitivanja tužitelja.

16. Ovaj sud smatra da povratak tužitelja u zemlju podrijetla ne predstavlja za njega rizik da bi bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

17. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

18. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), , umanjeno za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR-a, što uvećano za iznos PDV-a od 25% iznosi 1.250,00 EUR-a.

U Zagrebu 23. siječnja 2025.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvj. Milan Banić, [adresa] Zagreb, Ilica 60/I

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis