Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-972/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika 1. ŠT (ABC) ABC, pok. ATBG (ili A) iz [adresa] (ranije kbr. 250), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici dr. sc. Ani Holjar, odvjetnici iz Rijeke, 2. BT, pok. ATBG (ili A) iz [adresa] (ranije kbr. 250), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Eduardu Španjolu, odvjetniku iz odvjetniku iz Odvjetničkog društva Željka Velić-Dvorščak & Silvije Skerlev i partneri j.t.d. Zagreb, Pisarnica u Gradu Rabu, 3. TT, pok. ATBG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ČT, pok. ATBG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. ŽT pok ATBG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici od 1. -5. osobno i kao slijednici iza pok. ATBG, istovjetan sa ATB, [adresa], 6. DT,, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. UT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5-7 tuženici zastupani po punomoćniku OT, odvjetniku iz [adresa] i 8. CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici dr. sc. Ani Holjar, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Rabu poslovni broj P- 1178/2020-62 od 15. ožujka 2024., 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja AT, ST i JT te tuženika ŠT, CT, JT i ČT kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Rabu poslovni broj P-1178/2020-62 od 15. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja AT, ST i JT za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 428,09 EUR (četiri stotine dvadeset osam eura devet centi).

III. Odbija se zahtjev tuženika MT i CT za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 396,84 EUR (tri stotine devedeset šest eura osamdeset četiri centa).

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"V. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, ZK. odjel [adresa], označena kao k. č. [katastarska čestica], oranica sa 1137 m2, te je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji dio nekretnine je na nalazu geodetskog vještaka broj V019-2022 ZT, ing. geod. od srpnja 2022. godine i dopunjenoj skici lica mjesta istog vještaka broj V019- 2022. od ožujka 2023. godine, a koji nalaz i dopunjena skica lica mjesta čine sastavni dio ove presude, označen slovima B, C, CF2, CF3, CF4, D, E, B, kuća i dvorište sa 94 m2, te je obojan plavom bojom, odnosno novoformirane k. č. [katastarska čestica], kuća i dvorište sa 94 m2, k. o. [katastarska općina], i to svaki tužitelj u 1/3 dijela.

VI. Ovlašćuju se tužitelji da osnovom ove presude upišu u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, ZK. odjel Rab, na svoje ime i u svoju korist pravo vlasništva utvrđeno u točki V. ove presude, te da za tu svrhu provedu potrebna cijepanja čestica.

VII. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, ZK. odjel [adresa], označena kao k. č. [katastarska čestica], pašnjak sa 235 m2, te je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji dio nekretnine je na nalazu geodetskog vještaka broj V019-2022 ZT, ing. geod. od srpnja 2022. godine i dopunjenoj skici lica mjesta istog vještaka broj V019- 2022 od ožujka 2023. godine, a koji nalaz i dopunjena skica lica mjesta čine sastavni dio ove presude, označen slovima A, B, C, CF1, A, dvorište sa 4 m2, te je obojan zelenom bojom, odnosno novoformirane k. č. [katastarska čestica], dvorište sa 4 m2, k. o. [katastarska općina], i to svaki tužitelj u 1/3 dijela.

VIII. Ovlašćuju se tužitelji da osnovom ove presude upišu u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, ZK. odjel [adresa], na svoje ime i u svoju korist pravo vlasništva utvrđeno u točki VII. ove presude, te da za tu svrhu provedu potrebna cijepanja čestica."

II. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, ZK. odjel [adresa], označena kao k. č. [katastarska čestica], kuća sa 113 m2, dvorište sa 169 m2, oranica sa 346 m2, ZK Tijelo IV, te je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to svaki tužitelj u 1/3 dijela nekretnine.

II. Ovlašćuju se tužitelji da osnovom ove presude upišu u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, ZK. odjel Rab, na svoje ime i u svoju korist pravo vlasništva utvrđeno u točki I. ove presude.

III. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, ZK. odjel [adresa], označena kao k. č. [katastarska čestica], vrt sa 122 m2, ZK Tijelo I, te je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji dio nekretnine je na nalazu geodetskog vještaka broj V019-2022 ZT, ing. geod. od srpnja 2022. godine i dopunjenoj skici lica mjesta istog vještaka broj V019- 2022 od ožujka 2023. godine, a koji nalaz i dopunjena skica lica mjesta čine sastavni dio ove presude, označen slovima A, B, G, CF10, A, dvorište sa 57 m2, te je obojan rozom bojom, odnosno novoformirane k. č. [katastarska čestica], dvorište sa 57 m2, k. o. [katastarska općina], i to svaki tužitelj u 1/3 dijela.

IV. Ovlašćuju se tužitelji da osnovom ove presude upišu u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, ZK. odjel [adresa], na svoje ime i u svoju korist pravo vlasništva utvrđeno u točki III. ove presude te da za tu svrhu provedu potrebna cijepanja čestica."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.”

2. Protiv točke II. i III. izreke navedene presude 1. i 8. tuženi ŠT i CT podnijeli su žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijevaju trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 396,84 EUR.

2.1. Navedenu presudu žalbom pobija i 3. tuženi JT, ne navodeći određeno žalbene razloge, ali se iz sadržaja žalbe zaključuje da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.2. Protiv točke II. i III. izreke žalbu je podnijela i 4. tužena ČT, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.3. Tužitelji su podnijeli žalbu protiv točke I. i III. izreke navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijevaju trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 428,09 EUR.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

4.2. Suprotno žalbenim navodima tužitelja te tuženih ŠT, CT i ČT, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka presude razumljiva i neproturječna razlozima navedenim u obrazloženju, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati.

4.3. Odlučne činjenice prvostupanjski je sud utvrdio i ocijenio prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza svakog zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. ZPP, a svoje uvjerenje opravdao potrebnim i valjanim razlozima pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 8. ZPP, koju u žalbi također ističu tuženici.

4.4. Tuženi ŠT i CT te tužena ČT ističu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 260. st. 1. i st. 2. t. 6. i 11. ZPP, tvrdnjom da se vještak nije usmeno očitovao na primjedbe i prigovore iznesene na njegov nalaz i mišljenje te da su time onemogućeni u raspravljanju. Međutim, nije nađeno da bi bile počinjene navedene bitne povrede jer se vještak na ročištu 8. ožujka 2023. očitovao na sve primjedbe i prigovore parničnih stranaka.

4.5. Tuženi ŠT i CT ističu i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 7. i 219. ZPP, ali određeno ne navode u čemu bi se navedena bitna povreda konkretno sastojala pa u odnosu na taj žalbeni razlog pobijana presuda nije mogla biti ispitana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja, svakoga u 1/3 dijela, na nekretninama u k. o. [katastarska općina] i to:

- kč. br. [katastarska čestica] kuća sa 113 m2, dvorište sa 169 m2 i oranica sa 346 m2 te

- dijelu kč. br. [katastarska čestica] vrt sa 122 m2, u nalazu geodetskog vještaka označenom slovima A, B, G, CF10, A, dvorište s 57 m2, odnosno novoformirane kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 57 m2, koji u naravi predstavlja put od državne ceste D 105 do dvorišta koje se nalazi iza kuće tužitelja,

- dijelu k. č. [katastarska čestica], oranica sa 1137 m2, u nalazu geodetskog vještaka i dopunjenoj skici mjesta označenom slovima B, C, CF2, CF3, CF4, D, E, B, kuća i dvorište sa 94 m2, odnosno novoformirane k. č. [katastarska čestica], kuća i dvorište sa 94 m2,

- dijelu k. č. [katastarska čestica], pašnjak sa 235 m2, u nalazu geodetskog vještaka i dopunjenoj skici označen slovima A, B, C, CF1, A, dvorište sa 4 m2, odnosno novoformirane k. č. [katastarska čestica], dvorište sa 4 m2.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su stranke, odnosno prednik 1. do 5. tuženika (STB, ATB, istovjetan s ATB, [adresa]), upisani kao zemljišnoknjižni suvlasnici spornih nekretnina u k. o. [katastarska općina],

- da je suvlasnički dio predmetnih nekretnina rješenjem o nasljeđivanju broj O- 3039/2018 od 30. listopada 2018., utvrđen ostavinskom imovinom iza pok. VT, S, umrlog **.**.2018. i tužitelji proglašeni njegovim nasljednicima, svaki u 1/3 dijela,

- da je prednik parničnih stranaka (KT) imao dvije parcele k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] na kojima su njegova tri sina VT, J i KT izgradili kuće, s time da je svaki od njih dobio jednaku površinu zemljišta i to 17 m po dužini uz cestu i 21 m iza kuće svaki,

- da su braća VT, J i KT započeli gradnju obiteljskih kuća, jednu pored druge, krajem 50-tih odnosno početkom 60-tih godina prošlog stoljeća i to J i KT na k. č. [katastarska čestica], a VT na k. č. [katastarska čestica] te da su 60-tih godina svaki u svoju kuću i uselili,

- da su braća VT, J i KT svoje kuće počeli graditi u dogovoru s roditeljima, KT i HT.

- da unutar obitelji stranaka nije postignut dogovor o podjeli cjelokupne suvlasničke imovine, osim u odnosu na zemljišta na kojima su braća ATB, KT i VT izgradili kuće,

- da posjed tužitelja i njihovog prednika na spornom dijelu k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], na kojem se nalazi sporni kolni put odnosno betonirani dio dvorišta tužitelja koji služi kao kolni prilaz od državne ceste D-105 do dijela tužiteljeva dvorišta iza kuće, traje najmanje od 80-tih godina prošlog stoljeća pa sve do danas, dakle više od 40 godina,

- da je sporni dio k. č. [katastarska čestica], označen slovima A, B, G, CF10, A, na skici vještaka obojan roza bojom i prikazan kao novoformirane k. č. [katastarska čestica] dvorište sa 57 m2 (list 208 spisa),

- da je sporni dio k. č. [katastarska čestica] označen slovima B, C, CF2, CF3, CF4, D, E, B, na skici vještaka obojan plavom bojom i prikazan kao novoformirana k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište sa 94 m2,

- da je sporni dio k. č. [katastarska čestica] označen slovima A, B, C, CF1, A, dvorište sa 4 m2, obojan zelenom bojom i prikazan kao novoformirana k. č. [katastarska čestica] dvorište sa 4 m2,

- da se u sastavu dvorišta obiteljske kuće tužitelja nalazi betonirani prilazni put koji od državne ceste (D 105) vodi u dvorište tužitelja iza kuće (na skici mjesta prikazan kao dio k. č. [katastarska čestica] i dio k. č. [katastarska čestica] osjenčan crvenom bojom, koji je u odnosu na preostali dio k. č. [katastarska čestica] i k.č .../2 omeđen plavom crtom kao linijom međe),

- da je na fotografijama u sklopu nalaza i mišljenja vještaka i skici lica mjesta posebno, u plavoj boji, označena linija međe koju je pokazala 1. tužiteljica prilikom očevida, kao predmet tužbenog zahtjeva odnosno granice svog posjeda, da su te međašne točke CF1, CF2, CF3, CF4, CF5, CF6, CF7, CF8, CF9 i CF10 označene crvenom bojom, dok su crnom bojom označene nekretnine na kojima se iste nalaze, a u osjenčanoj crvenoj boji nekretnine odnosno dijelovi nekretnina koji su predmet tužbenog zahtjeva,

- da sporni kolni put tužitelja između kuća sagrađenih na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] zauzima veći prostor između ovih kuća od polovine dijela,

- da do 10. srpnja 1977. sporni kolni prilaz odnosno sada dio dvorišta kuće tužitelja koji se nalazi na spornom dijelu k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] nije bio u samostalnom i individualnom posjedu pok. VT kao dio njegove okućnice (dvorišta),

- da prednika tužitelja, pok. VT, kao ni tužitelje, nitko od tuženika odnosno njihovih pravnih prednika, nije nikada tužio radi posjeda spornog prilaznog puta, ali da su se istome protivili na drugačiji način odnosno verbalno (svađom),

- da je prvotno do kuće tuženika vodio put s druge, južne strane kuće, u susjedstvu VT zvanog Š, koji je bio njihov zajednički put, da je između njih radi tog puta vođen spor kojeg je pok. prednik tužitelja VT izgubio te da je nakon gubitka tog kolnog puta s južne strane kuće, VT otvorio predmetni sporni kolni put sa sjeverne strane svoje kuće, u susjedstvu brata KT, koji predio između njihovih kuća je tada bio zemljani, zapušten, s ostacima građevinskog materijala,

- da je nakon probijanja spornog puta od strane pok. VT između KT i VT postignut naknadni usmeni dogovor da se predio između kuća podijeli na pola, nakon čega je sada pok. KT po polovici postavio žičanu ogradu, ali da ta ograda nije dugo stajala odnosno taj dogovor nije realiziran te je put od strane tužitelja proširen i betoniran preko ograde, kakvo mu je stanje i danas.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na sporne dijelove k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], uz obrazloženje da prednik tužitelja pok. VT, iako je bio u posjedu spornih dijelova tih nekretnina najranije od 1977. godine pa sve do svoje smrti 2018. godine (duže od 40 godina), nije stekao pravo vlasništva na istima jer ih je posjedovao bez valjane pravne osnove i sa znanjem da su iste u suvlasništvu, da su to znali i tužitelji kao njegovi nasljednici u času njegove smrti (7. kolovoza 2018.) ili su to barem mogli znati, s obzirom na učestale verbalne sukobe (svađe) između braće, posebno braće KT i VT, kao neposrednih susjeda, vezano za cjelokupnu suvlasničku imovinu uključivo i sporni kolni prilaz te da stoga njihov posjed na dijelovima tih nekretnina nije bio pošten. 7.1. Međutim, tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva u odnosu na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], u naravi obiteljska kuća i dvorište tužitelja, sud je prihvatio, uz obrazloženje da su tužitelji putem svog pravnog prednika VT u poštenom posjedu predmetne k. č. [katastarska čestica] i utuženog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je posjed tužitelja i njihovog prednika započeo izgradnjom i useljenom u obiteljsku kuću sagrađenu na toj nekretnini krajem 50-tih odnosno početkom 60-tih godina prošlog stoljeća i da traje sve do danas, dakle duže od 60 godina, da je dogovor odnosno dioba suvlasništva iz 1958. godine u tom dijelu postignuta i realizirana, što su u svojim iskazima potvrdile sve stranke. Stoga smatra da su pravo vlasništva na tim nekretninama, svaki u 1/3 dijela, stekli na temelju zakona dosjelošću, s time da je rok dosjelosti počeo teći najkasnije 1959. godine, kada su na snazi bila pravna pravila austrijskog Općeg građanskog zakona, kojim je u paragrafu 1468. OGZ-a bio propisan tridesetogodišnji rok za stjecanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću te je isti istekao najkasnije 1980. godine.

8. Odluka prvostupanjskoga suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

9. Tuženici u žalbi ponavljaju tvrdnje istaknute tijekom postupka, da dioba suvlasništva nije provedena i da posjed tužitelja i njihovog pravnog prednika nije bio pošten. U odnosu na navedeno treba reći da ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskoga suda da je u odnosu na zemljišne čestice na kojima su stranke sagradile kuće dioba faktično provedena, na temelju sporazuma iz 1958. godine, koji temelji upravo na iskazima samih parničnih stranaka, koje su u bitnome navele da je još njihov pok. djed KT počeo svojim sinovima VT, J i KT graditi kuće i to VT na k. č. [katastarska čestica], a ŠT i KT na k. č. [katastarska čestica], da je između trojice braće postignut dogovor u vezi sa zemljištem na kojima su sagradili kuće, da je gradnja započela 1959. i da se od početka znalo koja je čija kuće, dok su tuženice DT i UT također navele kako tužiteljima ne osporavaju vlasništvo parcele k. č. [katastarska čestica] na kojoj imaju kuću. Stoga, kako je u postupku utvrđeno da je kuća tužitelja sagrađena na k.č 362/2 i dijelu k. č. [katastarska čestica] te da im tuženici faktično i ne osporavaju vlasništvo tog izgrađenog dijela nekretnine, koju drže u nesmetanom i nespornom posjedu od izgradnje i useljenja u svoju nekretninu, ukazuje se pravilnim zaključak prvostupanjskoga suda da su tužitelji posjed predmetne nekretnine stekli krajem pedesetih odnosno početkom šezdesetih godina, na temelju usmenog dogovora o diobi zemljišta za gradnju kuće s roditeljima i braćom, da je njihov dogovor u tom dijelu u cijelosti izvršen i da je stoga posjed tužitelja u odnosu na navedene nekretnine pošten.

9.1. U odnosu na pozivanje tuženika na presudu toga suda poslovni broj P-975/2020 i presudu Županijskog suda u Rijeci, broj Gž-6320/06-2 od 22. travnja 2009., kojom je potvrđena presuda P-129/04-32 od 20. rujna 2006., treba reći da sud u ovoj parnici nije vezan činjeničnim utvrđenjima suda u tim postupcima jer razlozi i stavovi suda, sadržani u obrazloženju presude donesene u drugom parničnom postupku, kojima se opravdava odluka o predmetu spora u tim parnicama, ne stječu svojstvo pravomoćnosti pa je sud u drugoj parnici ovlašten činjenično stanje utvrditi drugačije.

9.2. Prvostupanjski je sud nadalje utvrdio da je postupak P-2/1982 okončan donošenjem rješenja o presumiranom povlačenju tužbe, a postupak R1-366/2019 rješenjem o obustavi postupka, s time da su tim rješenjem predlagatelji J, TT i CT upućeni na pokretanje parnice i to iz razloga što su protustranke AT, BT, ŽT, DT, ET i TT predlagateljima osporili pravo na diobu, tvrdeći da je suvlasnička zajednica na navedenim nekretninama već odavno podijeljena i da se točno zna što je čije, iako se u ovom postupku ŽT, DT, ET i TT protive tužbenom zahtjevu tužitelja tvrdeći upravo suprotno, a pritom u svojim iskazima i dalje ne osporavaju činjenicu koja se tiče faktično provedene diobe u odnosu na nekretnine na kojima su sagrađeni objekti tužitelja i ovdje tuženika, pravnih sljednika B i KT.

9.3. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ističu da određivanje parcelacije, odnosno obvezivanje tuženika da trpe parcelaciju predmetnih nekretnina ne spada u sudsku nadležnost i da ne može biti predmetom ovog postupka jer je jedino nadležno upravno tijelo ovlašteno procijeniti jesu li ostvarene pretpostavke za parcelaciju, treba reći da je točno da je sudska odluka o utvrđivanju prava vlasništva na dijelu katastarske čestice odnosno novoformiranim česticama pravna osnova za parcelaciju i da o pretpostavkama za njezino provođenje u katastarskim evidencijama odlučuje upravno tijelo, a isto tako je i pravna osnova na temelju koje je stranka ovlaštena zahtijevati upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu (čl. 130. st. 1. ZZK), pod pretpostavkama propisanim Zakonom o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19 i 128/22). Međutim, iako su ta dva dijela prihvaćenog tužbenog zahtjeva suvišna jer nisu potrebna za provođenje parcelacije i upis u zemljišne knjige, samo zbog toga nisu i neosnovana, odnosno protivna zakonu (u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022.) pa je i u tom dijelu žalba tuženika neosnovana.

10. Neosnovano tužitelji u žalbi ustraju u tvrdnji da sporni put koji vodi u dvorište iza njihove kuće posjeduju nesmetano jer je prvostupanjski sud u postupku pravilno utvrdio da posjed tog puta njihov prednik nije stekao u vrijeme izgradnje obiteljskih kuća parničnih stranaka, već tek naknadno, nakon 1977. godine, kada je ''izgubio'' put s druge, južne strane svoje nekretnine, nakon čega je, bez dogovora s bratom KT, otvorio sporni kolni put sa sjeverne strane kuće, a kasnije ga samovlasno i proširio te da od tada neprestano dolazi do svađa s bratom KT odnosno njegovim nasljednicima. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda da su tužitelji i njihov pravni prednik sporne dijelove k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], na kojima su prema nalazu i mišljenju geodetskog vještaka sagrađene kuće B i KT, držali u posjedu bez valjane pravne osnove i sa znanjem da nisu samovlasnici tih dijelova nekretnine. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, obrazloženje prvostupanjskoga suda u odnosu na navedena činjenična utvrđenja nije manjkavo, ni nejasno, niti je nerazumljivo.

10.1. S obzirom na navedeno, neosnovano se tužitelji pozivaju na odredbu čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15- pročišćeni tekst i 94/17-ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) i čl. 72. st. 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92) jer su tuženici u ovom postupku dokazali da posjed tužitelja i njihovog pravnog prednika u odnosu na navedene dijelove susjednih nekretnina nije bio pošten.

10.2. Isto tako je neosnovana i tvrdnja tužitelja da je u odnosu na tuženog GT sud trebao donijeti presudu na temelju priznanja i da nije ocijenio ugovor o usklađenju zemljišnoknjižnog sa stvarnim stanjem. Naime, kada su stranke upisane kao suvlasnici predmetnih nekretnina te kada tužitelji zahtijevaju utvrđenje vlasništva na fizički točno određenim dijelovima tih nekretnina, koje drže u posjedu, onda su svi suvlasnici u ovoj pravnoj stvari nužni, a time i jedinstveni suparničari pa zbog načelno nepovoljnog karaktera radnje kojom se disponira tužbenim zahtjevom, jedinstveni suparničar ne može samostalno priznati tužbeni zahtjev.

10.3. Ostalim žalbenim navodima tužitelji iznose vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, koju suprotstavljaju ocjeni suda prvoga stupnja i iznose vlastita pravna shvaćanja, koja nemaju uporišta ni u stanju spisa, a niti u mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio.

11. Prema čl. 388. st. 2. ZVDSP, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11.1. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini počeo teći najkasnije 1959. godine, s obzirom na navedene odredbe ZVDSP, u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti bio je na snazi Opći građanski zakonik (dalje: OGZ), koji se primjenjivao kao pravna pravila na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, preuzet Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (''Narodne novine'', broj 73/91), koji je § 1468. za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama propisivao rok od trideset godina. Međutim, Načelnim mišljenjem Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., zauzeto je stajalište da je umjesto propisanog roka iz parafa 1468. OGZ u trajanju od 30 godina, dostatan pošteni posjed od 20 godina (Rev-x 51/2013, Rev-x 7/2014) pa je taj rok do 1. rujna 1980., kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91 – dalje: ZOVO), protekao, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

12. Ostali žalbeni navodi parničnih stranaka nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

13. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita (čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) jer su stranke u parnici uspjele u približno jednakim omjerima pa je pravilno prvostupanjski sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, uključivo i trošak vještačenja. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima ističe da je sud bio dužan uspjeh stranaka u sporu ocjenjivati ne samo kvantitativno, već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva te da im je trošak vještačenja trebalo dosuditi u cijelosti, treba reći da u ovom slučaju vještačenje nije provedeno na okolnost visine tužbenog zahtjeva, već radi utvrđenja činjenica koje se tiču njegove osnovanosti, u odnosu na koju su stranke djelomično uspjele, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. 14. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbe parničnih stranaka kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).

15. Budući da nisu uspjeli sa žalbama, tužiteljima i tuženicima ATB i PT ne pripada ni pravo na parnični trošak pa je odlučeno kao u točki II. i III. izreke ove presude (čl. 154. st. 1., u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos