REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3234/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici DU, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika IUL (nom. DUL) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Novakoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 6. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice odvjetnice DU, te tuženika i njegovog punomoćnika odvjetnika Zorana Novakovića, dana 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku ČUL, [adresa], da tužitelju IU iz [adresa], isplati iznos od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. Zagreb na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. ZOO-a od 1. rujna 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, a od 1. siječnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te mu naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se, kao neosnovan, eventualni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku ČUL, [adresa], da tužitelju IU iz [adresa], isplati iznos od 5.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. Zagreb na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. ZOO-a od 1. rujna 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, a od 1. siječnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od ‭1.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

‭‭‭‭‭‭

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. kolovoza 2011. podnio tužbu protiv sada tuženika TUL i drugih 12 tuženika od kojih su neki tijekom postupka umrli. Pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj P-3234/2024-11 od 29. kolovoza 2024. (str. 477-479 spisa) utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženike ČU, TU, VU, ZU rođ. VU, CU, FU, ŽU, UU, JU, ŠU, HU, VUL, MU, RU, GU i ĆU. Dakle, navedenim pravomoćnim rješenjem je utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na sve ostale tuženike, te se u ovom predmetu vodi postupak samo u odnosu na tuženika TUL. Tužitelj je u tužbi naveo da je razgovore oko prodaje nekretnine i to z. k. č. br. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada i dvorište u [adresa], površine 641 m2, odnosno 178,2 čhv, sve upisano u Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], započeo početkom kolovoza 2008. sa suvlasnicima kojih je tada bilo 29. Nadalje je naveo da je ČU, koji je i sam bio suvlasnik, bio punomoćnik suvlasnika TU, VU, ZU, CU, FU, ŽU, UU, ĐU, KU, PU i SU. Isto tako tužitelj je naveo da je suvlasnike ZUL, OU, NU, LU, AU, BU i EU zastupao tuženik, te da je IĆ zastupao DĆ, ČĆ, TĆ, VĆ, ZĆ, CĆ, FĆ, ŽĆ, UĆ, JĆ, ŠĆ i HĆ, dok je suvlasnicu MĆ zastupao odvjetnik Aleksandar Ivković. Tužitelj je u tužbi, također, naveo da kupoprodajni ugovor za navedenu nekretninu nije bilo moguće sklopiti iz razloga što je postojao veliki broj nedostataka za istu pa da su tako kao suvlasnici bile upisane pokojne osobe zbog čega je trebalo provesti upis vlasništva njihovih nasljednika, te je velikom broju suvlasnika bilo krivo upisano ime, prezime ili adresa, odnosno da su se za pretežni broj suvlasnika razlikovale adrese u gruntovnici od onih iz osobne iskaznice/putovnice, odnosno uvjerenja o prebivalištima, kao i da je za maloljetne osobe za prodaju trebalo pribaviti odobrenje od Centra za socijalnu skrb, dok nitko od suvlasnika nije imao dokaz plaćenog poreza na promet nekretnina (a isti nisu bili nasljednici prvog nasljednog reda da bi bili oslobođeni plaćanja istog).

2. U tužbi je tužitelj, nadalje, naveo da je nakon pregovora sa svim punomoćnicima suvlasnika dogovorena kupoprodajna cijena za cijelu nekretninu od 641 m2 u iznosu od 910 EUR/m2 jer kuća na toj nekretnini nije bila za stanovanje te je istu bilo potrebno rušiti i graditi novu. Kako je za takav pothvat rušenja i gradnje nove kuće na zemljištu uvjet dobivanje odobrenja za rušenje postojeće kuće i gradnju novog objekta, dokaz nadležnim organima vlasništvo 1/1, to je tužitelj naveo da je tijekom pregovora i dogovora ukazivao suvlasnicima da je potrebno otkloniti sve nedostatke za svakog suvlasnika jer jedino tako isti mogu biti valjani prodavatelji, a tužitelj kao kupac jedino tako može steći vlasništvo nekretnine 1/1 što je od početka bio uvjet kupoprodaje. Tužitelj je još naveo da je navedenu nekretninu imao namjeru kupiti s bratom RĆ kao rješenje stambenog pitanja cijele obitelji. Kako je ČU prebivao u [adresa], to je tužitelj osobne kontakte imao izravno s istim, a s ostalim punomoćnicima suvlasnika koji prebivaju izvan Republike Hrvatske imao je telefonske kontakte, dok se s istima neposredno sastajao brat tužitelja RĆ. Nakon što su punomoćnici suvlasnika sa suvlasnicima i međusobno dogovorili i uskladili traženu kupoprodajnu cijenu za cijelu nekretninu i to u iznosu od 910,00 EUR/m2, tužitelj je kao kupac u Karlovcu 29. kolovoza 2008. s dijelom suvlasnika koje je zastupao ČU zaključio Predugovor o kupoprodaji nekretnina isplativši istovremeno na ruke ČU iznos od 20.000,00 EUR na ime kapare ugovorivši da ista ima značaj odustatnine, što znači da ukoliko kupac odustane od kupovine gubi dani iznos kapare, a ukoliko prodavatelji odustanu od zaključenja ugovora dužni su kupcu vratiti dvostruki iznos kapare. Tužitelj je nastavno naveo da je RĆ u ime svog brata, ovdje tužitelja, isplatio iznos od 5.000,00 EUR na ime kapare za kupnju predmetne nekretnine na ruke tuženika TUL što su obojica potvrdili svojim potpisima na Potvrdi o kapari kojom se "potvrđuje posao kupoprodaje objekta na lokaciji [adresa] u [adresa], po cijeni od 910 EUR/m2 za 641 m2". Dodao je i da je u toj potvrdi navedeno da će se "Ugovor o kupoprodaji potpisati u narednih 10-15 dana nakon dolaska IĆ iz [adresa].

3. Tužitelj je u tužbi još naveo da je tada pa do podnošenja tužbe usmeno i pismeno, odnosno putem e-maila, pozivao suvlasnike, odnosno njihove punomoćnike, da otklone nedostatke kako bi se mogao zaključiti valjani kupoprodajni ugovor, te je štoviše davao i konkretne upute i savjete o nedostacima i načinu otklanjanja istih, međutim da isti do podnošenja tužbe nisu u bitnome otklonili niti jedan nedostatak. Tužitelj je, konačno, naveo da je kapara ugovorena kao odustatnina, te da traži povrat dvostruke kapare na temelju odredbe čl. 307. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to iz razloga što je za neispunjenje ugovora o kupoprodaji odgovorna strana koju je kaparu primila. Stoga je tužitelj u tužbi od tuženika potraživao isplatu iznosa od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d., Zagreb, na dan isplate. Podredno, ako sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz odredaba čl. 301. - 305. Zakona o obveznim odnosima i da tuženik drži novčani iznos bez pravne osnove tužitelj je u tužbi postavio i eventualni tužbeni zahtjev kojim od tuženika potraživao isplatu iznosa od 5.000,00 EUR. U podnesku od 29. veljače 2016., kod kojeg je ostao na ročištu 6. prosinca 2024., tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev, te istim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d., Zagreb, na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2008. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Podredno, ako sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz odredaba čl. 301. - 305. Zakona o obveznim odnosima i da tuženik drži novčani iznos bez pravne osnove tužitelj u tom podnesku specificira i eventualni tužbeni zahtjev kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 5.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d., Zagreb, na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2008. do isplate.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao da je s tužiteljem vodio pregovore oko prodaje predmetne nekretnine, kao i da je u tim pregovorima nastupao kao punomoćnik ZUL, OU, NU, LU, AU, BU i EU. Nadalje je naveo da, s obzirom na to da je nastupao isključivo kao punomoćnik suvlasnika, a ne i u osobnom svojstvu, kroz pregovore s tužiteljem nije stekao nikakva prva niti obveze prema tužitelju, slijedom čega nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, pa smatra da je tužba u cijelosti neosnovana. Također je naveo da je u ime suvlasnika koje je zastupao 31. kolovoza 2008. s tužiteljem sklopio valjani kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu kada mu je RĆ u [adresa] isplatio kaparu u iznosu od 5.000,00 EUR, o čemu su sačinili pisanu potvrdu iz koje je vidljivo da se kaparom potvrđuje posao kupoprodaje objekta na lokaciji [adresa] u [adresa] po cijeni od 910,00 EUR/m2 za 641 m2. Još je naveo da je tuženik tada zastupao navedene suvlasnike kao prodavatelje, te da su navedeni suvlasnici prodali tužitelju svaki svoje suvlasničke dijelove na predmetnoj nekretnini. Tuženik je, također, naveo da je s danom sastava potvrde o kapari od 31. kolovoza 2008. kupac isplatio iznos od 5.000,00 EUR tuženiku kao punomoćniku navedenih suvlasnika, kao prodavatelja, koji iznos se uračunava u kupoprodajnu cijenu. Isto tako je naveo da je tužitelj 10. rujna 2008. dostavio tuženiku pisani sporazum datiran sa 8. rujna 2008. koji je tuženik potpisao i dostavio ga tužitelju, a kojim je dogovoreno da će kupac ostatak kupoprodajne cijene isplatiti kad se neupisani suvlasnici upišu u zemljišne knjige te da će mu suvlasnici izdati tabularne isprave. Zatim je naveo da su tužitelj te tuženik i IĆ kao punomoćnik druge grupe suvlasnika 7. travnja 2009. sklopili pisani sporazum kojim su se dogovorili da tužitelj kao odvjetnik provede za suvlasnike postupke upisa neupisanih vlasnika i ispravaka imena u zemljišnoj knjizi po cijeni od 7.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti za koji iznos će se umanjiti kupoprodajna cijena. Tuženik je naveo da je tužitelj taj sporazum pokušao raskinuti dopisom od 15. travnja 2009., ali da tuženik nikada nije pristao na raskid tog sporazuma te je cijelo vrijeme inzistirao na ispunjenju navedenog ugovora i preuzetoj obvezi tužitelja da sredi zemljišnoknjižno stanje za suvlasnike koje zastupa tuženik, kao i da je u tu svrhu dostavio svu traženu i potrebnu dokumentaciju.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je, nadalje, naveo da obveza suvlasnika koje on zastupa na predaju posjeda predmetnog stana nije dospjela jer tužitelj još uvijek nije isplatio kupoprodajnu cijenu, a koja obveza dospijeva nakon što tužitelj provede potrebna upise u zemljišnoj knjizi, a što tužitelj nije napravio svojom krivnjom. Smatra da tužitelj nema pravo na jednostrani raskid valjanog kupoprodajnog ugovora. Ako se, pak, smatra da isplatom kapare nije sklopljen kupoprodajni ugovor tada je tuženik istaknuo da činjenica da su u zemljišnoj knjizi upisani različiti podaci od podataka iz identifikacijskih isprava, nije zapreka za sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnina dok se nepodudarnosti mogu ispraviti sukladno odredbama čl. 117. -120. Zakona o zemljišnim knjigama. Također činjenica da nije proveden upis vlasništva nasljednika nije zapreka za sklapanje kupoprodajnog ugovora jer je odredbom čl. 41. Zakona o zemljišnim knjigama određeno da se kod neprekinutog niza izvanknjižnih stjecanja može zahtijevati upis knjižnog prava neposredno na posljednjeg stjecatelja pri čemu je tuženik napomenuo da su svi nasljednici koje je on zastupao upisani u zemljišnoj knjizi. U odnosu na GĆ i NU je istaknuo da je postupak upisa u zemljišne knjige u tijeku, a u odnosu na nedostatak odobrenja Centra za socijalnu skrb je istaknuo kako se kao mjerodavno pravo primjenjuje pravo Republike Srbije kojim je propisano da se suglasnost organa starateljstva može dati kako prethodno, tako i naknadno (čl. 193. st. 3. Porodičnog zakona) pa da stoga nepostojanje prethodne suglasnosti ne predstavlja zapreku za sklapanje ugovora. Isto tako tuženik je naveo da plaćanje poreza na promet nekretnina nema utjecaj na daljnje raspolaganje nekretninom. Također je naveo da tužitelj neosnovano tvrdi da bi za pothvat rušenja i izgradnje nove kuće bio potreban dokaz o vlasništvu 1/1 niti je potrebno otklanjati bilo kakve nedostatke već je dovoljan i predugovor za stjecanje prava vlasništva. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao da ga je tužitelj kontaktirao te da nedostaci koje tužitelj ističe kao nedostatke za sklapanje ugovora ne predstavljaju takve nedostatke. U odnosu na nedostatke punomoći je istaknuo da su se punomoćnici trebali legitimirati ovjerenim punomoćima tek kod sklapanja ugovora o kupoprodaji, a da pogrešne naznake suvlasničkog dijela u punomoći u kojim je suvlasnički dio naznačen kao veći od onoga koji pripada pojedinom suvlasniku nije razlog nevaljanosti punomoći jer je punomoćniku dana ovlast da raspolaže većim suvlasničkim dijelom, a osim toga do razlike u naznaci veličine suvlasničkih omjera došlo je isključivo iz razloga svođenja na zajednički nazivnik. Također je naveo da nije potrebna nikakva nadovjera, niti prijevod ovjera sukladno odredbi čl. 19. st. 1. i čl. 5. Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima. U odnosu na pozivanje tužitelja na sukob interesa tuženik je naveo da do njega može doći isključivo kada postoji spor, a do pokretanja ovog postupka među strankama nije postojao nikakav spor pa stoga nije moglo biti niti sukoba interesa te tužitelj nije imao nikakve zapreke na sebe preuzeti obvezu "sređivanja zemljišnoknjižnog stanja", a koju obvezu je i bio preuzeo. Tuženik je isto tako naveo da je točno da je tužitelj 17. lipnja 2011. dostavio tuženiku dopis sa sporazumom o vraćanju kapare, ali da je tuženik odbio potpisati bilo kakav sporazum jer smatra da je s tužiteljem sklopljen valjani kupoprodajni ugovor, a da je za njegovo neizvršenje odgovoran tužitelj. Smatra da je razvidno da nedostaci koji postoje prema tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju nikakve nedostatke te da tužitelj nije imao nikakvu osnovu potraživati povrat kapare jer suvlasnici koje zastupa tuženik nisu odustali od ugovora o kupoprodaji. Istaknuo je da nije osnovan niti eventualno kumulirani zahtjev iz istih razloga kao niti primarni tužbeni zahtjev jer tuženik ne drži nikakve iznose za sebe, a osobito ne bez pravne osnove, s obzirom na to da je primio iznos od 5.000,00 EUR u svojstvu punomoćnika, dakle, u ime i za račun trećih osoba, a ne u svoje ime i za svoj račun, te da je za takvo preuzimanje postojala pravna osnova (davanje kapare). Konačno je naveo da je tuženik državljanin Republike Srbije gdje ima i prebivalište, te da nema prebivalište ili boravište u [adresa], te da se ovdje radi o pravnoj stvari s međunarodnim elementom i da su Republike Hrvatske nije nadležan za suđenje u ovoj pravnoj stvari prema tuženiku sukladno odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima. Dodao je da je predmet ovog spora vraćanje dvostruke kapare isplaćene u [adresa] ili isplata stečenog bez osnove, pa se radi o sporu o imovinskopravnim zahtjevima u kojim ne postoji nadležnost Republike Hrvatske te da ne postoji atrakcija međunarodne nadležnosti jer tuženici koji su utuženi nisu materijalni suparničari. Stoga je predložio da se sud po službenoj dužnosti proglasi nenadležnim i odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

6. Prije svega valja reći da je neosnovan prigovor apsolutne nenadležnosti suda Republike Hrvatske koji je istaknuo tuženik. Naime, u odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/1991. i 88/2001.; dalje: ZRS) propisano je da nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako tuženik ima prebivalište odnosno sjedište u [adresa], dok je u st. 4. istog članka propisano da ako u parnici ima više tuženika sa svojstvom materijalnih suparničara, nadležnost suda Republike Hrvatske postoji i kad jedan od tuženika ima prebivalište odnosno sjedište u [adresa]. Kako je prvotni 1. tuženik ČU imao prebivalište u [adresa], te kako su tuženici imali svojstvo materijalnih suparničara, tako je po ocjeni ovog suda neosnovan prigovor apsolutne nenadležnosti istaknut od strane tuženika. Naime, pojam materijalnih suparničara je uređen odredbom čl. 196. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), kojom je propisano da više osoba mogu jednom tužbom tužiti odnosno biti tužene ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove, odnosno materijalni suparničari su oni koji se prije i izvan parnice nalaze u izvjesnoj pravnoj ili stvarnoj vezi s obzirom na predmet spora. Budući da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev u odnosu na sve prvotne tuženike temeljio se na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, koju predstavlja kupoprodaja nekretnine (z. k. č. br. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada i dvorište u [adresa], površine 641 m2, upisne u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), to proizlazi da su prvotni tuženici imali svojstvo materijalnih suparničara i da su stoga u trenutku podnošenja tužbe bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 46. st. 4. ZRS-a za postojanje nadležnosti suda Republike Hrvatske. Pritom vezano za činjenicu da je tužitelj u odnosu na sve ostale tuženike, osim sada tuženika, povukao tužbu, valja napomenuti da je u odredbi čl. 15. st. 3. ZPP-a propisano da ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima je utemeljena nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan.

7. Sud je tijekom postupka proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u presliku Predugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. kolovoza 2008. (str. 8-10, 251-253 spisa), presliku potvrde o kapari od 31. kolovoza 2008. (str. 11 spisa), presliku sporazuma od 8. rujna 2008. (str. 14-16 spisa), presliku dopisa od 10. rujna 2008. (str. 17-18 spisa), preslike ispisa e-maila od 10. rujna 2008., 8. listopada 2008., 12. listopada 2008., 16. studenoga 2008., 15. prosinca 2008., 27. prosinca 2008., 27. prosinca 2008., 23. siječnja 2009., 15. travnja 2009., 17. lipnja 2011., 25. listopada 2008., 16. veljače 2009. 21. rujna 2008., 1. listopada 2008. (str. 12-13, 19, 21-22, 23- 24, 25-26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 43, 185, 188, 191 i 192 spisa), presliku dopisa od 6. listopada 2008. (str. 20 spisa), presliku dopisa od 22. veljače 2010. (str. 34-42 spisa), presliku Sporazuma o vraćanju kapare (str. 44 spisa), presliku dopisa od 8. srpnja 2011. (str. 45 spisa), presliku Sporazuma o vraćanju kapre od 8. srpnja 2011. (str. 46 spisa), presliku dopisa od 18. srpnja 2011. (str. 47 spisa), presliku, presliku Sporazuma od 7. travnja 2009. (str. 186 spisa), presliku dopisa od 21. listopad 2008. uz povratnicu (str. 187 spisa), presliku dopisa od 14. siječnja 2010. s potvrdom o prijemu pošiljke (str. 189 spisa), presliku dopisa od 27. ožujka 2010. s potvrdom o prijemu pošiljke (str. 190 spisa), presliku dopisa od 16. lipnja 2009. (str. 193 spisa), presliku neslužbene kopije z.k. uloška zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 13. ožujka 2016. (str. 194-201 spisa), presliku prijedloga poslovni broj Z-50341/12 od 23. listopada 2012. (str. 202-203 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 22. kolovoza 2016. (str. 254-257 spisa), presliku Ugovora od darovanju od 8. lipnja 2016. (str. 258-260 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 18. lipnja 2024. (str. 450- 453 spisa), presliku povijesnog izvatka iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 18. lipnja 2024. (str. 454-468 spisa), saslušan je tužitelj (str. 490-492 spisa), saslušan je tuženik (str. 492-495 spisa), te je izvršen uvid i u drugu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

8. Ovdje valja reći da sud nije izvodio daljnje dokaze jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za odlučivanje o meritumu spora. Pritom valja istaknuti da je tuženik na ročištu održanom 6. prosinca 2024. naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te je odustao od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložio je u zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa. Također, valja istaknuti da je na istom ročištu tužitelj ustrajao samo kod provođenja dokaza saslušanjem svjedoka RĆ, te je naveo da drugih dokaznih prijedloga nema. Međutim, sud nije saslušao navedenog svjedoka prije svega jer provođenje tog dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Pored toga navedeni dokaz nije proveden niti iz razloga što tužitelj tijekom cijelog postupka nije dostavio adresu predloženog svjedoka, iako se postupak zbog prvotno utuženog velikog broja stranaka vodi još od 2011., te iako je tužitelj podnio i zahtjev za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku zbog čega je sutkinji zaduženoj za spis određen rok za donošenje odluke. Naime, tužitelj je u tužbi predložio da se navedenog svjedoka RĆ, koji je tužiteljev brat, pozove na adresu tužitelja te je stoga sud na adresu tužitelja i pozivao istog svjedoka na ročište 29. kolovoza 2024. Tužitelj je nakon ostavljene obavijesti i zaprimio navedeni poziv za svjedoka, ali svjedok na navedeno ročište nije pristupio, dok je tužitelj na ročištu naveo da je svjedok bolestan ne prilažući bilo kakvu dokumentaciju koja bi to potvrđivala. Sud je nakon toga ponovno pokušao pozvati svjedoka na ročište određeno za 6. prosinca 2024. na adresu tužitelja, a s obzirom na to da je tužitelj jedino tu adresu naznačio kao adresu na koju se svjedok može pozvati, ali se dostava poziva za svjedoka u dva navrata vratila s naznakom "nije tražio", dok je tužitelj na istom ročištu naveo da svjedok ne živi na adresi tužitelja u Zagrebu (svjedok prema navodima iz iskaza tužitelja živi u [adresa]), ali da ne zna njegovu adresu i molio je rok radi dostave adrese. Stoga, nije bilo moguće provesti dokaz saslušanjem svjedoka RĆ. Pritom valja napomenuti da se radi o predmetu u kojem se postupak vodi gotovo 14 godina, te da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku, pa stoga postupanje tužitelja na način da za vrijeme trajanja cijelog postupka nije dostavio adresu predloženog svjedoka sud smatra usmjerenim na odugovlačenje postupka.

9. Na temelju tako izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je neosnovan, kako glavni, tako i eventualni, tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Uvidom u presliku u presliku potvrde o kapari od 31. kolovoza 2008. (str. 11 spisa) utvrđeno je da je tom potvrdom u iznosu od 5.000,00 EUR potvrđen posao kupoprodaje objekta na lokaciji [adresa] u [adresa] po cijeni od 910 EUR/m2 za 641 m2. U istoj potvrdi je još navedeno da će se ugovor o kupoprodaji potpisati u narednih 10-15 dana nakon dolaska IĆ iz [adresa].

11. Uvidom u presliku izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 22. kolovoza 2016. (str. 254-257 spisa) utvrđeno je da su toga dana kao suvlasnici z. k. č. br. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada i dvorište u [adresa], površine 641 m2, upisne u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], između ostalih bili uknjiženi CUL u 56/336 dijelova, ĆĆ u 14/336 dijelova, te LU, AU, BU i EU svaki u 14/336 dijelova. Isto tako je utvrđeno da je pod brojem Z-50341/12 dana 23. listopada 2012. zabilježen odbijeni prijedlog predlagatelja NU i GĆ radi uknjižbe prava vlasništva. Uvidom u presliku navedenog izvatka iz zemljišne knjige je, također, utvrđeno da tuženik nije bio upisan kao vlasnik navedene nekretnine.

12. Uvidom presliku izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 18. lipnja 2024. (str. 450-453 spisa) i presliku povijesnog izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 18. lipnja 2024. (str. 454-468 spisa) utvrđeno je da su kao suvlasnici z. k. č. br. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada i dvorište u [adresa], površine 641 m2, upisne u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje: predmetna nekretnina) između ostalih upisani CUL u 336/2016 dijelova, te LU u 84/2016 dijelova, AU u 84/2016 dijelova, BU u 42/2016 dijelova, EU u 42/2016 dijelova, NU u 42/2016 dijelova i GĆ u 42/2016 dijelova. Uvidom u presliku navedenih izvadaka iz zemljišne knjige je, također, utvrđeno da tuženik nije upisan kao vlasnik navedene nekretnine.

13. Iz preslike ispisa e-mailova od 10. rujna 2008., 8. listopada 2008., 12. listopada 2008., 16. studenoga 2008., 23. siječnja 2009., 15. travnja 2009., 17. lipnja 2011., 25. listopada 2008. (str. 12, 19, 21-22, 25-26, 32, 33, 43 i 185 spisa) proizlazi da se tužitelj istima obraćao, između ostalih i tuženiku, kao punomoćniku prodavatelja vezano za realizaciju kupoprodaje predmetne nekretnine.

14. Iz preslike dopisa od 10. rujna 2008. (str. 17-18 spisa) proizlazi da se tužitelj istim obratio i tuženiku, kao punomoćniku prodavatelja, vezano za kupoprodaju predmetne nekretnine te da je, između ostalog, predlažio potpisivanje sporazuma kojeg je dostavio u prilogu.

15. Iz presliku sporazuma od 8. rujna 2008. (str. 14-16 spisa) utvrđeno je da su u njemu kao prodavatelji, između ostalih, navedeni ZUL, OU, NU, LU, AU, BU i EU, te da su zastupani po ovdje tuženiku, dok je kao kupac naveden tužitelj. U sporazumu je, nadalje, navedeno da su prodavatelji i kupac suglasni da se kupoprodaja predmetne nekretnine obavi po radnjama, odnosno fazama te da je kupoprodaja valjana samo ako se izvrše sve radnje - prava i obveze utvrđene tim sporazumom. U sporazumu je isto tako navedeno da su ugovorne strane suglasne da se u I. fazi sačini kupoprodajni ugovor te po potrebi aneks kupoprodajnom ugovoru s time da će kupoprodajni ugovor biti sačinjen bez klauzule intabulandi - znači bez izjave prodavatelja da se kupac može upisati kao vlasnik nekretnine te bez izjave prodavatelja da je isplaćena kupoprodajna cijena, a u kojem ugovoru će biti naznačeno da će cijena biti isplaćena nakon što se neupisani suvlasnici upišu u zemljišne knjige, odnosno da će biti isplaćena najkasnije u roku od 2 mjeseca budući da će predbilježba prava vlasništva osigurati da se u hitnom zk postupku riješe svi predbrojevi, odnosno provedu do tada neprovedena rješenja o nasljeđivanju. Također je navedeno da će u drugoj fazi, nakon upisa predbilježbe prava vlasništva na kupca, odnosno nakon rješavanja predbrojeva i upisa u zemljišne knjige do tada neupisanih suvlasnika, da će kupac isplatiti ili punomoćniku prodavatelja ili direktno prodavateljima kupoprodajnu cijenu, s time da će svaki punomoćnik prodavatelja, odnosno prodavatelj, potpisati kupcu potvrdu kojom će potvrditi da mu je kupoprodajna cijena glede njegovog suvlasničkog dijela isplaćena u cijelosti, te da će tada istovremeno uz isplatu i potpis potvrde, svaki punomoćnik prodavatelja, odnosno svaki prodavatelj, izdati kupcu ovjerenu tabularnu ispravu kojom će dozvoliti da se kupac upiše kao vlasnik kupljene nekretnine. Uvidom u navedeni sporazum konačno je utvrđeno da isti nije potpisan od strane ugovornih stranaka.

16. Iz preslike dopisa tužitelja od 22. veljače 2010. (str. 34-42 spisa) proizlazi da je isti upućen punomoćnicima prodavatelja predmetne nekretnine, pa tako i ovdje tuženiku, te da je u istom navedeno da su tužitelj i njegov brat dali kaparu tuženiku u iznosu od 5.000,00 EUR za suvlasnike koje je on zastupao, ali da status nekretnine nije bio do kraja sređen te da stanje još uvijek nije sređeno. U navedenom dopisu je u odnosu na svakog suvlasnika navedeno što treba ispraviti, odnosno napraviti u zemljišnim knjigama da bi došlo do kupoprodaje i isplate pripadajućeg dijela kupoprodajne cijene.

17. Uvidom u presliku sporazuma o vraćanju kapare (str. 44 spisa) utvrđeno je da je u istom navedeno da tuženik vraća kaparu u iznosu od 5.000,00 EUR kupcima, ovdje tužitelju i RĆ, a koju kaparu je primio 31. kolovoza 2008. za kupnju predmetne nekretnine te koju je primio u ime dijela suvlasnika koje je zastupao. U tom sporazumu je navedeno da sudionici sporazuma zajednički konstatiraju da suvlasnici niti osobno niti po punomoćnicima nisu otklonili preko dvadesetak nedostataka od suvlasnika na koje su kupci upozorili prodavatelje - njihove punomoćnike, u pismu od 22. veljače 2010., zbog kojih nedostataka nije moguće valjano zaključiti kupoprodajni ugovor. Uvidom u sporazum je, također, utvrđeno da isti nije potpisan od strane tuženika, niti od RĆ i tužitelja.

18. Iz presliku sporazuma od 7. travnja 2009. (str. 186 spisa) proizlazi da je isti zaključen između IU kao kupca i punomoćnika prodavatelja u odnosu na predmetnu nekretninu, te ČU, IĆ i ovdje tuženika koji su se suglasili da se prodaja nekretnine obavi na dva načina i to sklapanjem ugovora o kupoprodaji koji će sadržavati klauzulu intabulandi na iznos cijene od 910 EUR/m2, odnosno 583.310,00 EUR, te da prodavatelji imaju pravo preuzeti cijenu nakon što se uknjiži kao vlasnik IU, s time da se kupoprodajna cijena deponira kod javnog bilježnika ili odvjetnika, ili druge osobe od povjerenja stranaka istovremeno uz sastav kupoprodajnog ugovora ili sastavom ugovora o kupoprodaji koji neće sadržavati klauzulu intabulandi i temeljem kojeg će se predbilježiti kao vlasnik IU (te time riješiti predbrojeve - neprovedene vlasnike u hitnom postupku), te isplatom kupoprodajne cijene sa sastavom klauzule intabulandi. U sporazumu je navedeno da će za rješavanje predbrojeva, odnosno upis neupisanih vlasnika i rješavanje imena koja su upisana pogrešno u zemljišne knjige, te rješavanje poreza na promet nekretnina itd. IĆ i tuženik platiti odvjetniku, ovdje tužitelju, kunsku protuvrijednosti 7.000,00 EUR, za koji iznos će se umanjiti kupoprodajna cijena.

19. Uvidom u presliku dopisa tuženika od 14. siječnja 2010. i 27. ožujka 2010. s potvrdama o prijemu pošiljke (str. 189 i 190 spisa) utvrđeno je da su isti poslani tužitelju 16. siječnja 2010., odnosno 27. ožujka 2010., te da je uz njih tužitelju dostavljena dokumentacija u vezi s realizacijom kupoprodaje predmetne nekretnine.

20. Uvidom u presliku dopisa tužitelja od 16. lipnja 2009. (str. 193 spisa) utvrđeno je da je isti upućen tuženiku te da je u njemu navedeno da sukladno usmenom dogovoru od 15. lipnja 2009. vraća dokumentaciju (Ugovor o doživotnom uzdržavanju i Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen između ĆĆ, te NU i GĆ), sve radi provedbe istih u zemljišnim knjigama.

21. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je iskazao da je negdje 2008. htio kupiti nekretninu na području Maksimira, te da se raspitivao kod agencije i saznao je za nekretninu, odnosno kuću za rušenje i zemljište na [adresa], te je došao do telefonskog broja ČU i kontaktirao ga je. ČU mu je tada rekao da se radi o naslijeđenoj nekretnini koja ima veliki broj suvlasnika te da on zastupa njih desetak, dok ostale grupe suvlasnika zastupa odvjetnik IĆ i to njih oko 12, dok ovdje tuženik DUL zastupa 7 suvlasnika, a postojao je još jedan odvjetnik, Ivanković, koji je zastupao jednu suvlasnicu. Nadalje je naveo da se zainteresirao za tu nekretninu te je smatrao da će, iako ima veliki broj suvlasnika, moći realizirati kupoprodaju jer je po struci pravnik i time se bavi. Kontaktirao je sve navedene punomoćnike suvlasnika te je negdje u kolovozu 2008. s njima dogovorio cijenu u iznosu od 910,00 EUR po m2. S grupom suvlasnika koju je zastupao ČU je bio napravio Predugovor i platio kaparu od 20.000,00 EUR, dok s grupom suvlasnika koju je zastupao tuženik nije zaključio predugovor, međutim, s obzirom na da su se oni nalazili u Srbiji i s obzirom da brat tužitelja RĆ živi u [adresa], zamolio je brata da preda kaparu u njegovo ime ovdje tuženiku kao dokaz da je dogovorena i ugovorena cijena od 910,00 EUR po m2. Njegov brat je tako i postupio te je s tuženikom potpisao potvrdu od 31. kolovoza 2008. koja se u preslici nalazi na str. 11 spisa, a koju je tužitelju poslao njegov brat. Pojasnio je da su trebali zaključiti predugovor nakon što se i IĆ vrati s godišnjeg odmora. Isto tako je naveo da je uočio da postoje nedostaci u dokumentaciji kod većeg broja suvlasnika, te je slao o tome mailove tražeći da se dostavi dokumentacija i te mailove je slao svim punomoćnicima suvlasnika. Isto tako je naveo da nije bilo problema s Ivankovićem i IĆ jer su oni bili voljni i dostavljali su dokumentaciju, no problem je nastao s grupom suvlasnika koje je zastupao ČU i grupom suvlasnika koje je zastupao tuženik. Naveo je i da je problem s grupom suvlasnika koje je zastupao tuženik bio i taj što nije bio plaćen porez na promet nekretninama nakon što su naslijedili predmetnu nekretninu te režije za nekretninu nisu plaćene par godina, a osim toga je na nekretnini postojalo i nekoliko plombi koje su se odnosile na suvlasnike koje je zastupao tuženik. Dodao je da je trebalo i odobrenje Centra za socijalnu skrb za dvije maloljetne osobe koje je zastupao tuženik, te je kao suvlasnik bila upisana i jedna umrla osoba, pa je i taj dio trebalo riješiti, a postojao je i problem s time da je jedna osoba imala zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Osim toga su imali i problem s imenima pa je tako majka tuženika koju je on zastupao imala krivo upisano prezime u zemljišnim knjigama, a pojedini suvlasnici nisu imali upisanu adresu stanovanja. Također su punomoći koje je dobio bile napisane na ćirilici. Tužitelj je, nadalje, iskazao da je trebalo sve navedene nedostatke otkloniti te se on javljao tuženiku nekoliko puta od rujna 2008. i tako godinu, dvije dana, međutim, na njegove mailove nije reagirao te se u pogledu otklanjanja navedenih nedostataka nije ništa događalo. Nakon toga su mu ponudili da osmisli način kako da riješi probleme s papirima te je tužitelj o tome razmišljao ali je shvatio da je onda u sukobu interesa i rekao im je da on to neće raditi te da oni to sami riješe. Čak su mu nudili i neku naknadu da to obavi, ali on na to nije pristao. U međuvremenu su umrli neki suvlasnici i vidjelo se da "problemima nema kraja" te se javio punomoćnicima suvlasnika, pa tako i tuženiku i tražio da mu vrati novac i da onda oni dalje prodaju tu nekretninu nekome drugom. Međutim, oni mu na to nisu ništa odgovorili te je 2011. podnio tužbu ovom sudu. Nadalje je naveo da mu do danas iznos od 5.000,00 EUR koji je njegov brat RĆ predao u ime tužitelja tuženiku, nije vraćen te da nedostaci o kojima je iskazivao nisu otklonjeni s time da je od ČU saznao da su pojedini suvlasnici prodali svoje dijelove, te je sada situacija još kompliciranija, a tu nekretninu sada koristi treća osoba bez odobrenja većeg dijela suvlasnika. Naveo je i da mu je ČU nudio i dalje da kupi tu nekretninu po drastično manjoj cijeni, ali on na to ne pristaje jer je u međuvremenu kupio zemljište i kuću. Naveo je i da je tužio tuženika, koji nije suvlasnik nekretnine, s obzirom na to da se tuženik predstavljao kao punomoćnik 7 suvlasnika, među kojima je bila i njegova majka. Konačno je naveo da većina nedostataka koji su postojali kod skupine suvlasnika koju je zastupao tuženik, do sada nije otklonjena, te je dodao da se sjetio da u punomoćima kod suvlasnika nije bio točno napisan suvlasnički omjer. 22. Saslušan u svrhu dokazivanja tuženik je iskazao da je njegova majka suvlasnica nekretnine koja je predmet ovog postupka na adresi [adresa] u [adresa] koju je naslijedila od svog ujaka ĐĆ. Nadalje je naveo da je njegovih ukupno 7 rođaka, među kojima je i njegova majka, naslijedilo navedenu nekretninu. Što se tiče prodaje predmetne nekretnine naveo je da je tužitelj komunicirao s ČU, te su se oni dogovorili, a onda je tužiteljev brat RĆ nazvao tuženika negdje iza 20. kolovoza 2008. te ga je pitao je li nekretnina na prodaju i on mu je potvrdio da je, ali je rekao da imaju tri neriješene stvari vezane za tu nekretninu. Jedna od tih stvari je bila upisana plomba u zemljišnim knjigama s obzirom da je ta plomba bila upisana od davatelja uzdržavanja Konc NU i Konc Hajnalke, na suvlasnički dio ĆĆ. Također je naveo da je drugi problem bio da iza KĆ nije bilo provedeno ostavinsko rješenje u zemljišnim knjigama, odnosno trebalo je upisati kao nasljednicu LU, a treći problem je bio što kod njegove majke nije bilo ispravno upisano ime, prezime i adresa stanovanja u zemljišnim knjigama. Ništa od navedenog nije bilo veliki problem te mu je to i rekao RĆ navodeći da je njegov brat odvjetnik koji će to riješiti. RĆ mu je tada rekao da su on i tužitelj obojica kupci s obzirom da će zajednički ulagati u tu nekretninu, a to tužitelj i navodi u svojoj tužbi. Također je naveo da je komunicirao i s tužiteljem koji mu je 28. kolovoza 2008. poslao na faks novi izvadak iz zemljišne knjige, te mu je on tada rekao za sve gore navedene probleme a tužitelj mu je ponudio svoju pravnu pomoć besplatno za rješavanje svih tih problema. Tada mu je tužitelj preko telefona ponudio iznos od 910 EUR po m2, te mu je tuženik rekao da ne žele ući u kupoprodaju dok se ne sredi stanje u zemljišnim knjigama, ali tužitelj mu je rekao da će on to začas srediti jer to za njega nije nikakav problem. Nakon toga je drugi dan tužitelj s ČU sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnine te su potom tuženika zvali i RĆ i tužitelj navodeći da i on treba zaključiti takav predugovor jer će imati određene troškove ako to ne učini, međutim, on na to nije pristao jer je smatrao da se prvo treba riješiti stanje u zemljišnim knjigama. Nakon toga je poslovno putovao u [adresa] 31. kolovoza 2008., te ga je RĆ nekoliko dana prije toga zvao da se trebaju vidjeti i dogovoriti, te iako nije želio zaključiti predugovor i nije želio ni primiti kaparu, PĆ je bio toliko uporan da se on 31. kolovoza 2008. našao s njim i RĆ mu je predao kaparu u iznosu od 5.000,00 EUR za suvlasnike koje je tuženik zastupao te je on i potpisao potvrdu koja se nalazi na listu 11 spisa. Također je naveo da taj iznos nije predao suvlasnicima koje je zastupao jer je taj iznos bio namijenjen za troškove koje je imao vezano za kupoprodaju (put u Zagreb, put u [adresa], telefonske razgovore, javni bilježnik, uknjižbe i slično). Naveo je i da je tom potvrdom kao državljanin Srbije primio iznos od RĆ kao državljanina Srbije. Nakon potpisivanja te potvrde započeo je s njim komunikaciju tužitelj, te RĆ više s njim nije komunicirao. Isto tako je naveo da je u potvrdi pisalo da se predugovor trebao zaključiti za 2-3 tjedna ali do toga nije došlo jer im je tužitelj nudio različite načine plaćanja kupoprodajne cijene, a istovremeno je trebala biti plaćena kupoprodajna cijena i potpisan ugovor. Do zaključenja predugovora, a niti glavnog ugovora nije došlo jer se nakon 15. rujna 2008. tužitelj odjednom "okrenuo" te ih je počeo vrijeđati i nazivati seljacima. Isto tako je naveo da je tužitelju, vezano za porez na promet nekretninama, naveo da nasljednici prvog nasljednog reda nisu obvezni plaćanja te će obveznici plaćanja biti samo NU i GĆ, ako se upišu u zemljišne knjige. Nadalje je naveo da je otklonio sve navedene nedostatke kasnije uz pomoć sadašnjeg punomoćnika te da je i zadnji nedostatak otklonjen 2016. i to s istim papirima koje je predao sudu u Zagrebu 2008., a koja uknjižba se odnosila na pravo vlasništva Konc Tibora i Konc Hajnalka. Dodao je da je u listopadu 2008. primijetio da tužitelj hoće oboriti kupoprodajnu cijenu te se pozivao na ekonomsku krizu i da nekretnina ne vrijedi toliko, a to je probao i s ostalim punomoćnicima, ali oni to nisu prihvatili. Nadalje je naveo da je tužitelj napravio sporazum sa suvlasnicima u listopadu 2008. te je taj sporazum potpisao prvo odvjetnik Aleksandar Ivković, a kasnije ga je potpisao i tuženik, međutim, nije siguran je li ga potpisao ČU, ali ne zna niti što je bilo s tim sporazumom jer mu ga tužitelj nije vratio, a u sporazumu je tužitelj naveo uvjete prodaje, a radi se o sporazumu koji se nalazi na str. 14-18 spisa. Nadalje, 6. veljače 2009. je tužitelj poslao konačni prijedlog kupoprodajnog ugovora gdje je kao kupoprodajnu cijenu naznačio 192.000,00 EUR, odnosno 1/3 od dogovorenog iznosa kupoprodajne cijene koja je bila ugovorena u iznosu od 583.310,00 EUR. Punomoćnici suvlasnika tada nisu prihvatili tu cijenu te je on u tom smislu napisao jedan mail tužitelju i nakon toga su se između njih pokvarili odnosi. Također je naveo da je 2-3 puta poslao tužitelju iste dokumente za ispravak u zemljišnim knjigama, te mu je poslao i punomoć kako bi podigao rješenje o nasljeđivanju od javnog bilježnika i upisao u zemljišne knjige LU. Međutim, tužitelj je dokumente koje mu je poslao zadržao, ali nije ništa promijenio u zemljišnim knjigama. Nadalje je naveo da su se na nagovor RĆ, punomoćnici suvlasnika, zajedno s RĆ, našli s tužiteljem u Zagrebu 7. travnja 2009. te je tada tužitelj sastavio sporazum o kupoprodaji nekretnine u kojem je naznačio pravilnu cijenu i taj sporazum su svi potpisali i on je tada nudio RĆ da mu vrti kaparu, ali je rečeno da su se dogovorili pa da kaparu ne treba vratiti. U tom sporazumu je napisano da će tužitelj urediti stanje u zemljišnim knjigama za 7.000,00 EUR, te su oni na to pristali, međutim, za tjedan dana, 15. travnja 2009., tužitelj je samoinicijativno raskinuo taj ugovor s izgovorom da to ne može uraditi zbog sukoba interesa te im je o tome poslao mail. Nakon neuspješnih pokušaja s tužiteljem tuženik je s njime prekinuo kontakt krajem ožujka 2010. te od tada nisu u kontaktu. Nadalje je naveo da iznos od 5.000,00 EUR nije vrtio tužitelju, niti je taj iznos vratio RĆ jer smatra da nije krivica njegovih suvlasnika što nije došlo do zaključenja kupoprodajnog ugovora. U svibnju 2010. je pokrenuo uređivanje stanja u zemljišnim knjigama te je u ožujku 2011. ispravio podatke o imenu, prezimenu i adresi svoje majke u zemljišnim knjigama, a upis prava vlasništva za Balog Veronu je završen 7. veljače 2011., a treći problem Konc Tibora i Konc Hajnalke su završili 16. prosinca 2016. Dodao je da ga je **.**.2011. RĆ obavijestio da više nisu zainteresirani za predmetnu nekretninu i da mu vrati kaparu od 5.000,00 EUR. On je tražio da se to napiše u pisanom formi zbog suvlasnika koje je predstavljao, no potvrdu je sačinio tužitelj u kojoj je napisao da zbog tuženikove greške nije došlo do sklapanja kupoprodajnog ugovora te je tuženik tražio da se napiše da je sporazumno došlo do nezaključivanja ugovora, no tužitelj na to nije pristao. Vezano za mail od 17. lipnja 2011. (str. 43 spisa) u kojem je tužitelj naveo da kaparu mogu vratiti RĆ tuženik je naveo da kaparu nije vratio jer je u potvrdi koju je sastavio tužitelj pisalo da zbog greške tuženika nije došlo do kupoprodaje. Također je naveo da je započet proces oko uknjižbe ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama u lipnju 2008. te da nije njegova krivnja što se 8 godina u zemljišnim knjigama to rješavalo, a s obzirom na to da je s istim dokumentima njegov punomoćnik uknjižio u prosincu 2016., tj. radilo se o istom predmetu koji je tako drugo trajalo. Naveo je i da je EU dobio od Centra za socijalnu skrb u Kanjiži odobrenje za zaključenje kupoprodajnog ugovora i to 2008., a tu suglasnost je ishodio tužitelj. Konačno je naveo da su suvlasnici koje je on zastupao bili suglasni da zadrži iznos od 5.000,00 EUR za troškove.

23. Ovdje valja reći, a s obzirom na navode tužbe i odgovora na tužbu da je među parničnim strankama nesporno da je tuženik kao punomoćnik suvlasnika ZUL, OU, NU, LU, AU, BU i EU preuzeo u njihovo ime kaparu u iznosu od 5.000,00 EUR, te da do realizacije kupoprodajnog ugovora (isplate kupoprodajne cijene i upisa kupaca u zemljišne knjige) nije došlo. Stoga je sud ocjenjivao samo dokaze u pogledu relevantnih činjenica koje se odnose na kaparu u iznosu od 5.000,00 EUR koja je predmet ovog spora. Tako je sud u pogledu odlučnih činjenica kao uvjerljiv prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao da je njegov brat RĆ predao tuženiku kao punomoćniku gore navedenih suvlasnika predmetne nekretnine kaparu u iznosu od 5.000,00 EUR, te da taj iznos nije vraćen. Međutim, sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je RĆ navedenu kaparu predao u ime tužitelja. Ovo stoga što u potvrdi o predaji kapare od 31. kolovoza 2008. (str. 11 spisa) kao osoba koja je predala kaparu naznačen RĆ bez naznačavanja da je kapara predana u ime tužitelja te bez naznačavanja da bi RĆ nastupa kao punomoćnik tužitelja. Pritom valja dodati da je tužitelj u tužbi naveo da je predmetu nekretninu imao namjeru kupiti s bratom RĆ. Osim toga u dopisu od 22. veljače 2010. (str. 34-42 spisa), koji je izradio tužitelj i koji je i dostavio uz tužbu, je navedeno da su on i njegov brat RĆ dogovorili kupnju predmetne nekretnine. Isto tako je u sporazumu o vraćanju kapare (str. 44 spisa) koji je, također, izradio tužitelj i dostavio uz tužbu, iako isti nije potpisan, navedeno da se tim sporazumom tuženik obvezuje vratiti kaparu u iznosu od 5.000,00 EUR kupcima IU i RĆ. Pored toga i iz iskaza tuženika proizlazi da je mu je RĆ rekao da su on i tužitelj obojica kupci. Sud je, nadalje, u bitnim dijelovima prihvatio iskaz tuženika jer je isti životan, logičan i uvjerljiv.

24. Dakle, sud je iz provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj s suvlasnicima koje je zastupao tuženik, a što je među strankama nesporno, vodio pregovore vezano za kupoprodaju predmetne nekretnine. Isto tako je utvrđeno da je PĆ, predao tuženiku, kao punomoćniku gore navedenih suvlasnika, iznos od 5.000,00 EUR na ime kapare (čl. 303. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje: ZOO). Također je utvrđeno da tuženik navedeni iznos od 5.000,00 EUR nije vratio niti tužitelju, niti RĆ. Sud je, nadalje, iz iskaza tuženika utvrdio da je tuženik zadržao kaparu uz suglasnost suvlasnika koje je zastupao na ime troškova koje je imao u vezi njihovog zastupanja. Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu dvostruke kapare u iznosu od 10.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama je neosnovan. Naime, u odredbi čl. 307. st. 1. ZOO-a je propisano da kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom i svaka strana može odustati od ugovora. U st. 2. istog članka propisano je da u tom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu. Isto tako u odredbi čl. 304. st. 1. ZOO-a je propisano da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom. Dakle, iz navedenih odredaba proizlazi da se vraćanje kapare i dvostruke kapare može tražiti samo od druge ugovorene strane (tako u sličnoj činjeničnoj i pranoj situaciji i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-195/2007-2 od 7. travnja 2009.). U konkretnom slučaju tuženik nije bio ugovorna strana već je u navedenom pravnom poslu vezanom za kupoprodaju predmetne nekretnine nastupao kao punomoćnik upisanih suvlasnika, a što i sam tužitelj navodi, pa stoga tuženik nije pasivno legitimiran za vraćanje kapare, odnosno dvostruke kapare. Kako tuženik nije pasivno legitimiran za vraćanje kapare, odnosno dvostruke kapare, tako nisu odlučni navodi stranaka o tome koja ugovorna strana je i zbog čega odustala kupoprodaje predmetne nekretnine, odnosno koja ugovorna strana je odgovorna za neispunjenje ugovora. Osim toga u odredbi čl. 309. st. 1. ZOO-a je propisano da ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu, dok je odredbi st. 2. istog članka propisano da pod istim uvjetima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravni učinak neposredno prema zastupanoj osobi. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da navedeni ugovor i ostali zastupnikovi pravni poslovi ne obvezuju zastupnika (tako i u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-x 994/2010-2 od 17. svibnja 2016.). Slijedom navedenoga, kako je tuženik nastupao kao punomoćnik u ime suvlasnika predmetne nekretnine, tako isti nije pasivno legitimiran za vraćanje kapare, odnosno dvostruke kapare. Stoga je već i zbog navedenog valjalo odlučiti kao u t. I. izreke ove presude. Osim toga valja napomenuti i da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi SĆ navedeni iznos tuženiku predao kao punomoćnik tužitelja, a imajući u vidu razloge zbog kojih sud u tom dijelu nije prihvatio iskaz tužitelja, odnosno imajući u vidu da isto ne proizlazi iz potvrde od 31. kolovoza 2008., dok iz iskaza tuženika, ali i iz navoda samog tužitelja iznesenih u tužbi, proizlazi da su i tužitelj i RĆ, prema tuženiku nastupali kao kupci.

25. Isto tako je neosnovan i eventualni tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, tužitelj navedenim eventualnim zahtjevom od tuženika potražuje isplatu iznosa od 5.000,00 EUR navodeći da taj iznos tuženik drži bez osnove. U odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Kako je iz izvedenih dokaza utvrđeno da je tuženik navedeni iznos preuzeo kao kaparu u svojstvu punomoćnika gore navedenih suvlasnika i da je navedeni iznos uz suglasnost suvlasnika zadržao kao naknadu troškova koje je kao punomoćnik imao u svezi s kupoprodajom predmetne nekretnine, dok tužitelj nije dokazao drugačije, tako tužitelj neosnovano tvrdi da je tuženik iznos od 5.000,00 EUR zadržao bez osnove, pa je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke ove presude.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

27. Tuženiku je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak u iznosu od ‭1.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 23. siječnja 2025. do isplate, po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.‭‭‭‭‭‭‭ Navedeni trošak se odnosi na sastavljanje odgovora na tužbu od 22. ožujka 2016. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanje podneska do 18. studenoga 2016. u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova-Tbr. 8/3 Tarife), zastupanje na ročištima 3. srpnja 2017., 5. lipnja 2023. i 20. studenoga 2023. u iznosu od 50,00 EUR za svako (25 bodova-Tbr. 9/5 Tarife), zastupanje na ročištima 11. svibnja 2018. i 29. kolovoza 2024. u iznosu od 100,00 EUR za svako (50 bodova-Tbr. 9/2 Tarife), zastupanje na ročištima 19. lipnja 2013. i 6. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svako (100 bodova-Tbr.9/1 Tarife), te trošak PDV-a na navedene radnje (25%) u ukupnom iznosu od 250,00 EUR. ‭‭‭‭‭‭

28. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu jer tuženik takvu pristojbu nije platio niti je pozvan na plaćanje iste. Isto tako tuženiku nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a s obzirom na to da tuženik presudu može preuzeti neposredno u sudu sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a. Konačno, tuženiku nije priznat trošak putovanja na ročište radi saslušanja i to na relaciji [adresa] - Novi Sad - Zagreb - Novi Sad - [adresa] u iznosu od 240,00 EUR s obzirom na to da se ne radi o trošku kojeg tuženik može osnovano potraživati od druge strane.

29. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke.

Zagreb, 23. siječnja 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 146,45 EUR

2. Tuženiku po pun.