REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-4398/2024-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FRKA PLUS d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 80, kojeg zastupa Goran Jujnović Lučić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Jujnović Lulić, Marković, Ivandić, Galić, Zagreb, Strojarska cesta 20/XXIII, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcijske sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Zagreb, Prisavlje 14, radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3172/2024 od 14. listopada 2024. na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3172/2024 od 14. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda, pod točkom I., odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, a pod točkom II. odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.
2. Protiv rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi se izvršenjem pojedinačne odluke, konkretno rješenja tuženika od 7. lipnja 2024., tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti te da odgoda nije protivna javnom interesu. Smatra da bi izvršenjem toga rješenja za tužitelja i njegove zaposlenike nastala teška i nepopravljiva šteta u vidu imovinske i neimovinske štete u iznosu koji procjenjuje na par stotina tisuća eura, što može dovesti do pokretanja stečajnog postupka nad tužiteljem, prestanka poslovanja i gubitka radnih mjesta, čime bi se radnike tužitelja i njihove obitelji, a potencijalno i radnike vjerovnika tužitelja zajedno s njihovim obiteljima ostavilo bez redovnih prihoda iz kojih bi bili u mogućnosti podmiriti redovne životne potrebe. Smatra da je zabrana izvršenja odluke nad tužiteljem prije okončanja predmetnog spora nužna kako bi se spriječio nastanak teške i nepopravljive štete. Ističe da je svoj prijedlog za odgodnim učinkom i privremenu mjeru detaljno obrazložio te da odgoda ne bi bila protivna javnom interesu. Predlaže da Sud uvaži žalbu, uz naknadu troškova sastava iste.
3. Tuženik nije dao odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjskog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporeno rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe i prijedlog za izdavanje privremene mjere, pravilno i zakonito, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.
6. Prvostupanjski sud je odbio prijedloge tužitelja pozivom na odredbu članka 42. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao kumulativno ispunjenje uvjeta za odgodni učinak tužbe te privremenu mjeru i to opasnost od nastanka štete koja bi se teško mogla popraviti te činjenicu da odgoda nije protivna javnom interesu. Također, obrazlaže da standard teško popravljive štete iz navedene zakonske odredbe ne znači nastup bilo kakve štete, odnosno štete koja se redovno očekuje u općenitoj provedbi istovrsnih rješenja, već izvanredne štete koja u konkretnom slučaju na temelju činjeničnih specifičnosti pojedinog predmeta ukazuje na mogućnost da se na tužitelja reflektiraju određene materijalne i/ili nematerijalne neugodnosti koje posredno proizlaze iz provedbe izvršne odluke donesene u upravnom postupku, a u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao mogućnost nastanka takve štete, odnosno nije dostavio dokaze u tom smislu.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da se oba prijedloga tužitelja odnose na odgodni učinak, odnosno zabranu izvršenja rješenja tuženika od 7. lipnja 2024. do pravomoćnog okončanja upravnog spora pokrenutog od strane tužitelja zbog ocjene zakonitosti toga rješenja. Tim rješenjem tuženika je u primjeni mjerodavnih odredaba Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta ("Narodne novine", broj: 22/14., 98/19. i 114/22.) te članka 59. stavak 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 4/23. i 133/23.) naloženo tužitelju da najkasnije u roku 15 dana ukloni reklame postavljene u zaštitnom pojasu od 100 metara autoceste A1 u ravnini km 61 + 600 na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Poziva se i na odredbu članka 137. stavak 1. istog Zakona prema kojoj osoba koja je na javnoj cesti, odnosno zaštitnom pojasu uz javnu cestu postavila reklamu suprotno odredbi članka 59. Zakona je dužna istu ukloniti u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu toga Zakona, koji rok je bio do 28. listopada 2011.
8. Navedenim člankom 42. Zakona o upravnim sporovima propisano je da tužba nema odgodni učinak osim kada je to zakonom propisano (stavak 1.), da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.). Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci.
9. Suprotno žalbenim navodima, i ovaj Sud nalazi da tužitelj nije ispunio kumulativno propisane uvjete iz naprijed navedene zakonske odredbe, slijedom čega nije bilo zakonske osnove udovoljiti njegovim prijedlozima koji se sadržajno odnose na odgodu izvršenja rješenja tuženika. U predmetnoj upravnoj stvari materijalnopravni propis je Zakon o cestama kojim se uređuju, između ostalog, mjere za zaštitu javnih i nerazvrstanih cesta i prometa na njima, pa je tako člankom 59. stavak 1. istog Zakona, na temelju kojeg je doneseno rješenje tuženika, propisano da na cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti u smislu Zakona kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama te na autocesti, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu nije dopušteno postavljanje reklama, osim na odmorištima, i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa na autocesti. Stoga, imajući u vidu da se radi o rješenju donesenom u inspekcijskom nadzoru, sukladno Zakonu o inspekciji cestovnog prometa i cesta, a u provedbi odredbi Zakona kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, autocestama, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu, to bi, prema mišljenju ovoga Suda, odgoda izvršenja pojedinačne odluke bila protivna javnom interesu. Stoga već samim time nije ispunjen zakonom propisani uvjet za donošenje odluke kojom se usvajaju prijedlozi tužitelja.
10. Osim toga, Sud prihvaća pravilnim obrazloženje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao niti drugi uvjet iz citiranih odredbi članka 42. Zakona o upravnim sporovima da je izvjesno da bi mu uklanjanjem predmetnih reklama nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti.
11. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Nastavno, kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste.
13. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je, temeljem odredbe članka 135. stavak 1., a u vezi članka 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 23. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
