REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
ZAGREB
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Zagrebparking, kao pravne osobe i II okrivljenice OU, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 123. st. 1. t. 4. i st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18, 110/18, 32/20), odlučujući o žalbi I okrivljenika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Zagrebparking, podnesenoj putem branitelja Tihomira Rubeše, odvjetnika iz Zagreba, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 19. Pp-18760/2021, od 17. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Zagrebparking i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje, u odnosu na žalitelja.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) I okrivljenik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Zagrebparking je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeseteura), u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 8.100,00 kuna, I okrivljenik i od 750,00 kuna, II okrivljenica, zbog prekršaja iz čl. 123. st. 1. t. 4. i st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezni platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, svaki.
3. Protiv navedene presude I okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.
4. U žalbi žalitelj u bitnom tvrdi da je sud pogrešno utvrdio da su okrivljenici dužni korisnicima javnih parkirališta pružiti mogućnost da parkirnu kartu mogu kupiti na sve načine, te da je pogrešno utvrdio da okolnost zbog čega aparat nije duže vrijeme u funkciji, odnosno to što je potrebno provesti tehničku prilagodbu parkirališnog automata ne isključuje odgovornost okrivljenika za predmetni prekršaj. Smatra da se u svom poslovanju pridržavao općih uvjeta poslovanja, te da je više prodajnih kanala u odredbi čl. 8. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim parkiralištima s naplatom, navedeno zato da se korisniku parkirališta omogući na bilo koji način, putem bilo kojeg od nabrojenih prodajnih kanala koji je njemu najjednostavniji i najpraktičniji omogući usluga satnog parkiranja.
5. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba je neosnovana.
7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
8. Nadalje, na temelju obrane okrivljenika, te provedenih dokaza, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je I okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, o čemu je dao dostatne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a iznesenim žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavlja navode obrane pred prvostupanjskim sudom, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Naime, odredbom čl. 8. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim parkiralištima s naplatom (Službeni glasnik broj 24 od 9.10.2020.) propisano je da korisnik javnog parkirališta može kupiti satnu kartu na parkirališnom automatu, mobilnim telefonom (SMS i mobilna aplikacija), na ovlaštenim prodajnim mjestima i blagajni organizatora parkiranja te na druge načine koje omogući organizator parkiranja, pa ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da sukladno citiranoj odredbi I okrivljenik korisniku javnog parkirališta mora omogućiti da satnu kartu može kupiti i na parkirališnom automatu, a što u konkretnom slučaju neprijeporno nije bilo omogućeno, te da okolnosti zbog kojih parkirališni aparat već duže vrijeme nije u funkciji, odnosno što je potrebno provesti tehničku prilagodbu parkirališnog automata i što su postupci javne nabave u dva navrata poništeni i da su okrivljenici u više navrata požurivali postupke javne nabave, ne isključuje odgovornost I okrivljenika za predmetni prekršaj, s tim da je okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen prvostupanjski sud pravilno cijenio kao olakotne kod odmjeravanja kazne.
10. Izrečena kazna I okrivljeniku u granicama je zakona, valjano je obrazložena i suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestroga, s obzirom da je primjenom čl. 37. PZ znatno ublažena ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 50.000,00 do 200.00,00 kuna, pravnoj osobi isporučitelju komunalnih usluga), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju odgovornosti, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
11. Treba napomenuti da je u međuvremenu, do donošenja ove odluke, 21. prosinca 2024. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 145/24), kao povoljniji propis, koji za počinitelje predmetnog prekršaja propisuje nešto blažu novčanu kaznu (od 6660,00 do 26.500,00 eura, pravnoj osobi isporučitelju komunalnih usluga u odnosu na propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (od 50.000,00 do 200.000,00 kuna). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o komunalnom gospodarstvu kao blažeg propisa, s obzirom da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu I okrivljeniku i istom kaznu znatno ublažio ispod donje granice propisane kazne prema propisu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja ujedno predstavlja znatno ublaženu kaznu i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 145/24). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene izmjene i dopune Zakona o komunalnom gospodarstvu ne dovode do povoljnijeg rezultata za I okrivljenika.
12. Slijedom navedenog, iako žalitelj ističe da u konkretnom slučaju nisu nastupile nikakve štetne posljedice po korisnika, a niti za bilo koji drugi fizički ili pravni subjekt, ovaj sud nije našao uvjeta za oslobađanje okrivljenika od kazne ili za primjenu instituta beznačajnog djela, kako to neosnovano predlaže žalitelj.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
14. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu I okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 23. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
