Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-10881/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, predsjednika, te Drage Klasnića i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HP, zbog prekršaja iz članka 47. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 9. rujna 2022., broj: 40 Pp-684/2022, u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. HP, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela u točki 1., odluci o kazni i zaštitnoj mjeri, na način da se činjenično opisano postupanje okrivljenika u izreci pobijane presude u točki 1. označava djelom prekršaja iz članka 47. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) pa se okrivljeniku na temelju tog propisa i uz primjenu članka 37. stavka 2. i 3. toč. 1. Prekršajnog zakona utvrđuje novčana kazna u iznosu 20,00 EUR (dvadeset eura), a za djela u toč. 2., 3., 4., 5. i 6. prihvaćaju se po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne u iznosima od 39,82 EUR (tridesetdevet eura i osamdesedva centa), 92,90 EUR (devedesetdva eura i devedeset centi), 265,45 EUR (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi), 398,17 EUR (tristodevedesetosdam eura i sedamnaest centi) i 398,17 EUR (tristodevedesetosdam eura i sedamnaest centi), pa se okrivljeniku na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.194,51 EUR (tisućustodevedeset eura i pedesetjedan cent), koju kaznu je dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od dana primitka ove presude, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini, dok se izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom AM kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci, s izvršenjem sukladno članku 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nakon stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom odnosno izdavanja vozačke dozvole, ukida.

II Odbija se žalba okr. HP kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. HP proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 47. stavka 2. i 3.. u svezi članka 293. stavka 2., članka 114. stavka 1. i 2., članka 238. stavka 7. članka 216. stavka 1. i 3. i članka 199. svaka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, za koja djela je kažnjen, uz primjenu instituta ublažavanja, u iznosima od 1.000,00 kn, 300,00 kn, 700,00 kn, 3.000,00 kn, 3.000,00 kn i 2.000,00 kn, a potom je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 9.000,00 kuna / 1.194,51 eura.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom AM kategorije u trajanju od 6 mjeseci, koja će se izvršiti nakon stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom odnosno izdavanja vozačke dozvole sukladno odredbe članka 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

1.2.Okrivljenik je nadalje, sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 500,00 kuna/ 66,36 eura.

2.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, kako to iz njezinog sadržaja proizlazi, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškova postupka.

2.1.Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3.Žalba je neosnovana.

4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1.Međutim, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je na štetu okrivljenika povrijeđeno materijalno prekršajno pravo iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, jer je činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude u točki 1. pogrešno pravno označeno.

4.2. Naime, iz činjeničnog opisa djela u izreci nije razvidno da bi kao posljedica postupanja protivno odrede članka 47. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama bila izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba, a odredba članka 293. stavka 2. citiranog Zakona propisuje da će se kazniti počinitelj ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba. Stoga je za ostvarenje obilježja prekršaja uz primjenu članka 293. stavka 2. citiranog Zakona, za koje je okrivljenik proglašen krivim pobijanom presudom, izostala svaka naznaka i konkretizacija ozlijeđenih osoba u smislu citirane zakonske odredbe.

4.3.       Nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je novim Zakonom za predmetni prekršaj propisana blaža novčana kazna u odnosu na raniji propis.4.4.   Sukladno odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se  propis koji je najblaži za počinitelja.

4.5.     Budući da je novim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) za počinjeni prekršaj propisan blaži iznos novčane kazne trebalo je primijeniti novi Zakon, jer je povoljniji za počinitelja.

4.6.Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti pobijanu presudu preinačio u pravnoj oznaci djela na način da je činjenično opisano postupanje okrivljenika u točki 1. izreke te presude pravilno pravno označio prekršajem iz članka 47. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed čega je po službenoj dužnosti utvrdio i kaznu za to djelo na temelju nove pravne oznake i uz primjenu instituta ublažavanja, budući da je i prvostupanjski sud primijenio taj institut, te potom izrekao ukupnu novčanu kaznu, prihvaćanjem iznosa utvrđenih kazni po prvostupanjskom sudu za djela u toč. 2., 3., 4., 5. i 6. izreke pobijane presude, kao u točki I izreke ove presude.

4.7. Međutim ističe se, da je prvostupanjski sud pogrešno, u korist okrivljenika, izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 9.000,00 kuna / 1.194,51 eura, budući da je izrečena kazna manja od zbroja pojedinačno utvrđenih kazni za svako pojedino djelo kako je to propisano odredbom članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (ispravno 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura), međutim kako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika, to ovaj drugostupanjski sud takvu pogrešku ne može otkloniti s obzirom na odredbu članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona kojom je propisano da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika ako je žalba podnesena samo u njegovu korist.

5. Ispitujući u povodu žalbe i odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom AM kategorije u trajanju od 6 mjeseci izrečenu na način da ista počinje teći kada okrivljenik stekne pravo na upravljanje vozilom odnosno nakon izdavanja vozačke dozvole, ističe se da je 1. kolovoza 2022. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 85/22.), koji odredbom članka 49. propisuje brisanje članka 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) pa više nije propisana mogućnost izvršenja pravomoćno izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom nakon stjecanja prava na upravljanje, odnosno nakon izdavanja vozačke dozvole. Stoga je, u povodu žalbe, a po službenoj dužnosti, izrečenu zaštitnu mjeru trebalo ukinuti zbog povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika.

6.Ispitujući dalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud nije utvrdio postojanje drugih povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika.

7. Neosnovano žalitelj sugerira na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da je izreka presude razumljiva i jasna, te sadrži sve odlučne činjenice primijenjenih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, pri čemu je prvostupanjski sud dao razloge o odlučnim činjenicama i određenje o vrednovanju dokaza, kao i kojim se razlozima rukovodio kod odmjeravanja kazni, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i izrečene kazne sadrži razumljive i određene razloge. Suprotno tvrdnje žalitelja, jasno je navedena i obrazložena primjena instituta ublažavanja novčane kazne u odnosu na sve počinjenje prekršaje. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, kako na nju upire žalitelj, nije osnovana.

8.Ispitujući pobijanu presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to paušalno upire žalitelj, vijeće ovog suda je mišljenja da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz primijenjenih propisa, prihvatljiv i ovom sudu.

8.1. Naime, žalitelj se u postupku pred sudom, pravilno upozoren na svoja prava, očitovao krivim i priznao počinjenje djela optužnim aktom stavljenih mu na teret, međutim, nakon čega su u dokaznom postupku izvedeni i materijalni dokazi (list 38 spisa), na koje žalitelj nije imao primjedbe niti je predlagao izvođenje drugih dokaza.

8.2.Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9.Razmatrajući odluku o kazni u preostalom nepreinačenom dijelu u pogledu navoda žalbe ovaj sud ocjenjuje da su prilikom odmjeravanja kazne za počinjene prekršaje cijenjene sve poznate okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona i da, suprotno tvrdnje žalitelja, kazna nije prestroga. Naime, prvostupanjski sud je, već i u prevelikoj mjeri vrednujući ukupnost olakotnih okolnosti, na koje žalitelj ponovno upire u žalbi (loše materijalne i životne prilike) primijenio institut ublažavanja novčane kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona i odmjerio kazne u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanih novčanih kazni za svako pojedino djelo. Pri tome se ističe da je i pogrešnim zbrajanjem pojedinačnih kazni izrekao manju novčanu kaznu, koja je u korist okrivljenika, kako je to već navedeno u točki 4.7. ove drugostupanjske odluke, pa nema nikakvih uvjeta za blaže kažnjavanje.

10. U smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati će se u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

11.Bez uspjeha žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka, budući da je odluka utemeljena na odredbi čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, kojom je obvezan na naknadu materijalnih troškova koje je sam skrivio, i to trošak alkotesta u iznosu od 10,62 eura, izrade skice mjesta u iznosu od 26,54 eura i foto elaborata u iznosu od 15,93 eura, kao i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka odmjeren u minimalnom iznosu od 13,27 eura, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.). Žalitelj u postupku pred sudom i sada uz žalbu nije doprinio dokaze da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati, a iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je zaposlen, pa ovaj sud ocjenjuje da njegovi paušalni žalbeni navodi nisu osnovani.

12.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim citiranom Rješenjem, u minimalnijem iznosu, s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka te imajući na umu poznate materijalne prilike žalitelja.

13.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Davorko Kučan, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.