Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: Psp-12/2020-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, po sucu Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Maravić Mariu, odvjetniku u Ogulinu, protiv tužene Općine Brinje, OIB: 37242293454, Brinje, Trg admirala J.V.Podkapelskog 6, zastupana po punomoćniku Petru Tomljanoviću, odvjetniku iz Senja, radi smetanja posjeda, VPS: 663,61 eura, nakon održane glavne javne rasprave 21. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja i z.z. tužene osobno te punomoćnika tužene, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužitelja, dana 23. siječnja 2025., javno objavivši,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Tuženik Općina Brinje, smetao je tužitelja VO, dana **.**.2020., u posljednjem mirnom posjednu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća br. bb dvorište oranica Draška, ukupne površine 337 čhv, na način da je postavio međašne oznake „ceste do Holjevac polje“ 5 m unutar opisane nekretnine čime je onemogućio tužitelja u dotadašnjem posjedu iste nekretnine pa je tuženik dužan ukloniti postavljene međašne oznake sa nekretnine tužitelja i dužan je kloniti se ovakvog ili sličnog ponašanja te mu se ujedno zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda opisane nekretnine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik Općina Brinje, smetao je tužitelja VO, dana **.**.2020., u posljednjem mirnom posjednu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća br. bb dvorište oranica Ć, ukupne površine 337 čhv, na način da je prokopao, nasuo i asfaltirao dio opisane nekretnine u dijelu koji iznosi 5 m širine i 21 m dužine, čime je onemogućio tužitelja u dotadašnjem posjedu iste nekretnine pa je tuženik dužan ukloniti asfalt s nekretnine tužitelja i poravnati opisani dio nekretnine tužitelja, te je dužan kloniti se ovakvog ili sličnog ponašanja te mu se ujedno zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda opisane nekretnine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj na ime prouzročenog parničnog troška isplati iznos od 1.029,60 eura, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tužene radi smetanja posjeda navodeći da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je tuženik 2018. godine izradio elaborat kojim je oblikovao "cestu do Holjevac polje", koji elaborat da je obuhvatio i dvorište navedene nekretnine. Takvom elaboratu da se tužitelj usprotivio i obratio nadležnom katastru, a da je tuženik 23. listopada 2020. samovlasno smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu njegove nekretnine naprijed navedene na način da je izvršio iskolčavanje puta koji graniči sa tužiteljevom nekretninom tako što je oznakama međe rečenog puta obuhvatio cca 5 m tužiteljeve čestice. Na opisani način da je tuženik izveo znatan zahvat na posjedu tužitelja i u bitnome ograničio tužiteljevu faktičnu vlast na prijeporu zbog čega da tužitelj nije u mogućnosti koristiti prijepor na način kako ga je do sada koristio odnosno slobodno prolazio vozilom, parkirao vozilo i sl. Stoga se predlaže donošenje rješenja kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 4.12.2020. godine (list 68 – 71 spisa) na način da je tužbeni zahtjev proširen u smislu da je tužena Općina Brinje smetala tužitelja i dana 12. studenog 2020. na način da je prokopala, nasula i asfaltirala prijepor.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prvenstveno prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da tužitelj nije dokazao da je posljednji mirni posjednik prijepora jer da kao dokaz posljednjeg mirnog posjeda prilaže samo vlasnički list. Isto tako se ističe da je predmetno iskolčenje od strane ovlaštenog geodeta obavljeno samo radi omeđivanja postojeće čkbr. [katastarska čestica] nerazvrstana cesta, a koja kao takva predstavlja javno dobro u općoj uporabi koja ne može biti objektom stjecanja stvarnih prava. Notorno je da je iskolčenje nerazvrstane ceste čin dopušten zakonom pa da su tužbeni navodi kao i tužbeni zahtjev u cijelosti promašeni. Opreza radi, ističe se i prigovor prekluzije prava tužitelja na zaštitu zbog smetanja posjeda, a zbog proteka propisanih rokova za podnošenje tužbe te se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 52 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem ročištu su saslušani svjedoci JO, ZO, FO, KO, list 169 – 174 spisa, izvršen je uvid u Skice lica mjesta, list 193 i 194 spisa, u fotografije lica mjesta, list 195 spisa, saslušan je svjedok DO, tužitelj te z.z. tužene, list 211 – 214 spisa.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Naime, odredba čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV-a) propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stavak 2. istoga članka navodi pak, da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

6. Odredba čl. 21. st. 3. citiranog Zakona propisuje pak, da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Prema tome, proistječe da tužitelj mora dokazati činjenicu da je bio posljednji mirni posjednik kao što mora dokazati i čin smetanja s tim da Sud jedino na okolnost eventualnog proteka prekluzivnog roka od 30 dana od dana smetanja pazi po službenoj dužnosti.

7. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta kao i iskazima svjedoka JO, ZO, ŠO te DO, čiji su iskazi uvjerljivi i logični, međusobno podudarni kao što su podudarni i sa iskazom z.z. tuženika.

8. Prvotno valja istaći da je na licu mjesta vještakinja Natalija Bokulić, geodeta, identificirala prijepor navodeći da je sporna pokazana površina sada dio čkbr. [katastarska čestica] koja čestica je javno dobro, a upisana je u p.l. 1736 k. o. [katastarska općina] kao nerazvrstana cesta površine 449 m[2] na Općinu Brinje, javno dobro u općoj uporabi.

9. Svjedokinja JO navodi da je pratila pokazivanje tužitelja te ističe da ono što je on pokazao, a što sada predstavlja asfaltirani put, da je prije toga bila "bijela cesta", što znači isto put kojim su prolazili svi vlasnici zemlje, a da se taj bijeli put pružao do kuće od DO ČO, misli da je to kbr. 15. Za prolazak tim putem odnosno bijelom cestom da nije tražila suglasnost od bilo koga te svjedokinja smatra da je taj put bio od "svih koji su tim putem mogli doći do svoje zemlje". Ne može reći da li je taj put bio uži od sadašnjeg asfaltiranog, no, da su kola i automobil mogli proći. Navodi da ona ima svoju zemlju koja je udaljena od prijepora cca 100 – 150 m te da je i ona radi dolaska do svoje zemlje koristila spomenutu bijelu cestu i to na način da bi koristila traktor ili automobil kao što da prolazi i sada nakon što je put asfaltiran i to kada joj je potrebno, a da to bude 4 puta godišnje. Isto tako, da ima još ljudi koji imaju svoju zemlju te moraju koristiti predmetni put te da idu tim putem ukoliko nešto siju ili sade te da idu sa traktorima.

10. Svjedok ZO navodi da je njegova kuća susjedna tužiteljevoj, da se on, svjedok, doselio u svoju kuću 2007. godine odnosno počeo ju je graditi te godine te da pamti da je na mjestu sadašnjeg asfaltnog puta ranije bio makadamski put. Tim putem da su prolazili svi, tko god je trebao, kao što su prolazili i kamioni dok je on gradio kuću, a da su i susjedu vozili drva. Taj makadamski put da on pamti da je postojao još prije 30 godina, a uz taj put, a malo izvan sada postojeće ograde, da su bili posađeni ariši te da se i sada vide panjevi izvan ove ograde. Također navodi da je taj makadamski put bio tolike širine da je mogao proći kamion, a da je bio malo uži od sada asfaltiranog. Isto tako, da je sada vidljivu žičanu ogradu sa betonskim stupovima gradio tužitelj. Isto tako, da je u susjednoj kući do prijepora živjela HO te da je i ona prolazila spomenutim makadamskim putem do svoje kuće kao što su prolazili i vlasnici zemlje kako bi došli do svojih nekretnina, a da su to primjerice NO, V kojem ne zna prezime, danas saslušana svjedokinja JO te i druge osobe. Nadalje navodi da nitko nije smetao ljudima koji bi prolazili ovim putem kako bi došli do svoje zemlje. Naposljetku, da u svojoj obiteljskoj kući koja je dakle, odmah do tužiteljeve, živi sa svojom obitelji od 2013. godine te da on sa svojom obitelji svakodnevno prolazi predmetnim putem kao i svi koji k njemu dolaze.

11. Svjedok FO navodi da je do unazad 4 godine obavljao dužnost pročelnika jedinstvenog upravnog odjela Općine Brinje, tj. tužene pa se sjeća da je prije asfaltiranja ovog vidljivog puta ranije bio "poluuređeni put" koji bi se znao nasipavati, a da je vodio od glavne ceste pa sve do zadnje kuće kako je sada i asfaltirano. Tim putem da su prolazili mještani koji su tu živjeli kao i oni koji su obrađivali zemlju koja se nalazi u produžetku ovog puta kao primjerice ZO, MO. Pojašnjava da je MO bila inicijator asfaltiranja ovog puta zbog čega da je tužena angažirala geodetski ured GEORAD iz Rijeke kojima je dat zadatak da evidentiraju put sukladno Zakonu o javnim cestama , nakon čega da su isti sa sprejem označili trasu toga puta, obavili mjerenja i sačinili elaborat. Nakon provedbe elaborata u katastru i z.k. odjelu da je tužena pristupila asfaltiranju. Navodi da mu je poznato da se tužitelj protivio odnosno da je prigovarao asfaltiranju puta, a ne zna da li je prigovarao prilikom označavanja trase puta na terenu. Isto tako navodi da je taj put prije asfaltiranja u naravi bio obrastao dijelom travom osim što je bio nasipan samo na dijelu kuda su se kretali kotači.

12. Svjedok DO navodi da je član općinskog vijeća Općine Brinje i mještanin Brinja pa mu je poznato što je predmet spora. Navodi da je ranije na mjestu asfaltiranog puta također postojao put, neasfaltirani i svjedok navodi u istim gabaritima kao i ovaj. To da mu je poznato jer da njegova sada pok. teta DO HO ima kuću uz taj put te da se sjeća da su svih tih godina kada bi teti vozili ono što joj treba, kao i kad bi vozili sijeno, da bi tim putem dolazili. Svjedok navodi da je tim putem prolazila i sada pok. PO čija se kuća nalazi iza kuće njegove tete s tim da je tetinu kuću prepoznao na fotografijama koje se nalaze u spisu (list 195 spisa). Također navodi da mu je poznato da je tim putem prolazila i obitelj NO nadimka " J" koji su imali svoju zemlju te su morali proći predmetnim putem kako bi do iste došli. Ta zemlja do koje se dolazilo predmetnim putem da se zove "Holjevka" i "Trnak".

13. Z.z. tužene (načelnik Općine Brinje) u svome iskazu navodi da se 2018. pristupilo legalizaciji predmetnog puta te je tužena angažirala geodete iz tvrtke GEO- RAD iz Rijeke da iskolče predmetnu cestu, a da je poslove vezane za ovaj projekt vodio pročelnik FO. Pojašnjava da se pristupilo legalizaciji, a potom i asfaltiranju ovoga puta na zahtjev MO, nekadašnje direktorice "Komunalca Brinje", a koji zahtjev je ona podnijela u vrijeme dok je bila direktorica. Navodi da je kroz to vrijeme dobio informaciju da je bilo prigovora od strane tužitelja samo vezano za jednu iskolčenu točku i to točke na međi između ZO i tužitelja, a nakon što se cesta legalizirala da ju je Općina Brinje asfaltirala nakon dvije godine. Z.z. tužene napominje da je i ranije, prije asfaltiranja, postojao put te pojašnjava da je on rođen u selu Draženovići te ima saznanja iz djetinjstva da su svi mještani Draženovića i Linarića prolazili predmetnim putem kada bi išli na stočnu tržnicu u Brinje. Dapače, sjeća se iz djetinjstva svojih roditelja i sebe kako sa traktorom vode stoku na tržnicu, a taj traktor da su kupili 1975. godine. Napominje da je ZO dobio građevinsku dozvolu za svoju kuću upravo zahvaljujući predmetnom putu. Z.z. tužene posebno ističe da mu nije jasno "što zapravo želi tužitelj", a da tužiteljeva tvrdnja da je put išao nekom trasom sa desne strane nije točna jer da su na tom dijelu postojale jele koje su stare 100 godina te da se još vide panjevi. Naposljetku, da na predmetnom putu nikada nije postojala rampa niti se trebalo bilo koga pitati za prolazak te ponavlja da je on predmetnim putem prolazio još kao dijete i to prije no što se tužitelj doselio na mjesto gdje sada ima kuću, a da se tužitelj doselio negdje 1979. godine.

14. Svjedok KO, tužiteljev sin, u svom iskazu potvrđuje da je na prijeporu kojeg je njegov otac pokazao na licu mjesta prije asfaltiranja bio "nasipani privremeni put" te navodi da je asfaltni put trebao ići iza ograde i to ravno na sada postojeće drvo kruške. Nadalje, priznaje da su tim "privremenim putem" prolazili seljani koji su imali svoju zemlju kao i mještani, a da oca nitko nije pitao za suglasnost prolaska tim putem jer da je "tu put od davnina", a da je put trebao prolaziti iza ograde, a da je ta zemlja bila oduzeta za vrijeme komunizma, a kasnije vraćena vlasnicima. Nadalje navodi da je taj raniji "privremeni put" bio uži od sadašnjeg te da je bio u širini zaprežnih kola. Potvrđuje da je bio prisutan kada se obilježavala trasa sada postojećeg puta. Isto tako, da je znao vidjeti mještane da prolaze autom ovim putem, a oni koji su imali zemlju i sa traktorom te da su tako prolazili i dok je bio spomenuti "privremeni makadamski put".

15. Budući je Sud punu vjeru poklonio gore navedenim svjedocima to nije mogao prihvatiti iskaz tužitelja niti mu pokloniti vjeru. Tužitelj, naime, u svome iskazu navodi da ostaje pri svojoj tvrdnji da je sada asfaltirani put u cijelosti na njegovoj čestici, a prije asfaltiranja da su to zapravo bile dvije trake koje je on kosio. Navodi da je njega obitelj NO zvana J znala pitati za prolazak tom površinom i to jedanput, dvaput godišnje kako bi došli na svoju zemlju te da im je on to dozvolio. Ističe da je jedino prolazila ta obitelj kao i ČO do svoje kuće, a da je takav dogovor bio još sa Ankinim mužem Z. Ponekad da je znao proći i sada pok. suprug i svjedokinje JO. Navodi da poznaje ZO (saslušanog svjedoka), da je to njegov susjed te navodi da je on prolazio bez pitanja te sada zaključuje da mu je trebao zabraniti prolaz. Isto tako,d a je ralica čistila snijeg ovim putem do kuće MO i to svake zime dok je UO bila direktorica brinjskog Komunalca, a primjerice kada je prestala biti direktoricom da se više ne čisti.

16. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka JO, ZO, FO, DO pa i KO, proistječe nedvojbenim da je i ranije, prije iskolčavanja sada postojeće trase puta odnosno asfaltiranja istog postojao makadamski put kojim su se koristili mještani radi dolaska na svoju zemlju koja se nalazi u nastavku predmetnog puta ili mještani koji imaju svoje kuće u nastavku istog.

17. Z.z. tužene je vrlo okolnosno iskazivao o korištenju toga puta još od strane svojih roditelja i ostalih mještana kada bi tim putem progonili stoku radi odlaska na stočnu tržnicu te se sjeća iz djetinjstva i vlastitog prolaska tim putem.

18. Svjedok ZO pak decidirano navodi da pamti makadamski put na mjestu sadašnjeg asfaltiranog puta još prije 30 godina.

19. Iz Skica lica mjesta razvidan je prikaz prijepora na sadašnjoj važećoj kopiji katastarskog plana kao i prikaz prijepora na kopiji katastarskog plana prije elaborata urisa ceste, a iz kojih skica proistječe gotovo identično pružanje predmetnog puta, odnosno razvidno je da je žičana ograda koju je postavio tužitelj izvan predmetnog puta odnosno da trasa sada asfaltiranog puta ne dodiruje niti jednu točku postavljene žičane ograde. Dakle, trasa sada vidljivog asfaltiranog puta nalazi se između dvije postavljene žičane ograde sa svake strane te je razvidno da prijepor tužitelj nije ogradio već je površine koje smatra svojim vlasništvom i posjedom ogradio žičanim ogradama.

20. U tom pravcu je nelogičan iskaz tužitelja da je sada asfaltirani put u cijelosti na njegovoj čestici, jer bi, da je tomu tako, svakako i prijepor bio unutar žičane ograde. Osim toga, da je predmetni put doista postojao u zasigurno podjednakim gabaritima kao i sada asfaltirani put ukazuje i činjenica da su se istim koristili mještani vozeći se sa automobilima, traktorima, a isto tako nelogično je da taj put ne bi bio korišten i ranije pored činjenice da postoje mještani koji su vlasnici obiteljskih kuća i koji nedvojbeno sukladno zakonskim propisima moraju imati pristupni put do svojih kuća.

21. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni ovoga Suda, tužitelj nije uspio dokazati da bi upravo on bio posljednji mirni posjednik prijepora, a niti se iskolčenje trase puta, a potom i njegovo asfaltiranje od strane tužene može smatrati činom smetanja.

22. Isto tako, valja naglasiti da tužitelj tvrdi da je smetan od strane tuženika i to dana 23. listopada 2020. godine, a potom i 12. studenog 2020., a tužba je u odnosu na prvo smetanje podnesena 28.10.2020., a u drugom je tužbeni zahtjev proširen podneskom od 4. prosinca 2020. iz čega proistječe da je tužba podnesena unutar roka od 30 dana od navodno počinjenog smetanja te nije osnovan prigovor prekluzije podnesen od strane tužene.

23. No, cijeneći sve izneseno, valjalo je odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

24. Budući je tužitelj izgubio parnicu, to je dužan temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženoj isplatiti prouzročeni parnični trošak.

25. Trošak je odmjeren prema dostavljenom troškovniku te je tako punomoćniku tužene priznata jednokratna nagrada u visini od 250,00 bodova odnosno 500,00 eura, a prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23).

Također je priznat trošak i za daljnje radnje, a nakon četiri poduzete radnje, i to za zastupanje na ročištu na licu mjesta 15.10.2024. godine u iznosu od 50 bodova odnosno 100,00 eura, nadalje, na ime izbivanja izvan pisarnice za vrijeme putovanja na očevid na licu mjesta (Tbr. 39) i to u iznosu od 50,00 eura (1 h x 25 b x 2,00 eur), nadalje, za zastupanje na ročištu od 21. siječnja 2025. godine u iznosu od 50 bodova tj. 100,00 eura, što daje ukupni iznos od 750,00 eura što sa pripadajućim PDV-om od 25%, što iznosi 187,50 eura, daje ukupan iznos od 937,50 eura, a sve prema gore navedenoj Tarifi.

Također je priznat i trošak upotrebe osobnog automobila za dolazak na ročište na licu mjesta i to u iznosu od 36,08 eura (65 km x 0,55 eura x 2), kao što je priznat i trošak pristojbe za žalbu na Rješenje o izdanoj privremenoj mjeri u iznosu od 39,82 eura te je priznat i trošak za pristup svjedoka DO na glavnu raspravu od 21. siječnja 2025. godine u iznosu od 16,20 eura, što daje ukupan iznos od 1.029,60 eura, koji iznos je tužitelj dužan naknaditi tuženoj.

26. Temeljem iznesenog, riješeno je kao u izreci.

U Otočcu 23. siječnja 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud. O tom obavijest

1. Mario Maravić, odvjetnik u Ogulinu

2. Petar Tomljanović, odvjetnik u Senju