REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

POVRV-509/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, Ferka Ivanščaka 3, protiv tuženika LONJA-STRUG d.d., Kutina Vinkovačka 4, OIB: 34493680403, kojeg zastupa punomoćnik Marko Hreljac, odvjetnik u Varaždinu, Ankice Opolski 2, radi isplate iznosa od 20,25 EUR-a, u pisanom postupku spora male vrijednosti, dana 23. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je dana 11. travnja 2023. godine donijela javna bilježnica Dubravka Mokry-Uroić iz Kutine, Kolodvorska 2 poslovni broj: Ovrv-747/2023, UPP/OS-Ovrv-149/2023 kojim se nalaže tuženiku da tužitelju na temelju vjerodostojne isprave i to: izvatka iz poslovnih knjiga 11010-200004497227, namiri tražbinu u iznosu od 20,25 EUR-a, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 15,62 EUR-a od 19.07.2022.,

- na iznos od 4,63 EUR-a od 17.08.2022.,

do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. g. do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 43,66 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2023. godine do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 137,70 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 43,66 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javna bilježnica Dubravka Mokry-Uroić iz Kutine, Kolodvorska 2 dana 11. travnja 2023. donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv- 747/2023, UPP/OS-Ovrv-149/2023 kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelja iznos od 20,25 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose glavnice, a kako je to navedeno u ovršnom prijedlogu tužitelja pa do isplate, te mu nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 43,66 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. travnja 2023. godine pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je izjavio prigovor pa je spis dostavljen Općinskom sudu u Kutini na postupanje, koji sud se rješenjem od 26. travnja 2023. godine poslovni broj: Povrv-57/2023 oglasio stvarno nenadležnim, te je nakon pravomoćnosti istog, predmet ustupio ovom sudu kao stvarno nadležnom.

3. Budući da je tuženik pravodobno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, kojim je osporio prethodno citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti, to je ovaj sud rješenjem poslovni broj: Povrv-509/2023 od 15. rujna 2023. godine, navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik u prigovoru u osporava potraživanje tužitelja u cijelosti, kako osnov, tako i visinu potraživanja tužitelja, u bitnome navodeći da s tužiteljem nikada nije bio u poslovnom ili ugovornom odnosu, a iz kojeg bi proizlazilo utuženo potraživanje.

5. Tužitelj se podneskom od dana 06. listopada 2023.g. očitovao na prigovore tuženika u bitnome navevši da je tužitelj s društvom Hrvatski telekom d.d. sklopio Ugovor o cesiji broj: F3-20/2017 dana 27. listopada 2017. godine, te Anekse predmetnog Ugovora, kojima je isti otkupio potraživanje istog društva prema tuženiku, kao i da je tužitelj prije pokretanja ovog postupka u skladu obavijestio tuženika o ustupu tražbine, a koja obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. Nadalje, tužitelj navodi da se radi o dugovanju koje je tuženik imao prema starom vjerovniku Hrvatski telekom d.d. i to nepodmirenim računima za mjesec lipanj i srpanj 2022. godine na ime mjesečne pretplate za broj [broj telefona] (USB stick internet) po ugovorenoj tarifi Najbolja, koju je tuženik ugovorio sa Hrvatskim telekomom d.d. temeljem Zahtjeva za mobilnim uslugama od dana 20. srpnja 2020. godine.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom dokumentaciju koja prileži spisu i to: izvod otvorenih stavki dužnika tužitelja od 22. ožujka 2023. (list 9. spisa), presliku Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-20/2017 od dana 27. listopada 2017. godine (list 43. – 54. spisa), presliku Aneksa broj 1 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-20/2017 od 30. rujna 2019.g. (list 55.

– 59. spisa), presliku Aneksa broj 2 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-20/2017 od 19. siječnja 2021.g. (list 60. – 63. spisa), presliku Aneksa broj 3 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-20/2017 od 22. listopada 2021.g. s dodatkom Okvirnom ugovoru od 22. listopada 2021.g. (list 64. – 70. spisa), presliku Zahtjeva za mobilnim uslugama od dana 20. srpnja 2020. (list 71. – 76. spisa) i preslike utuženih računa sa specifikacijama (list 77. – 82. spisa).

7. Sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. 25/13., 89/14., 70/19. 80/22. i 114/22; dalje: ZPP), a u vezi čl. 461.a st. 4. ZPP-a, u ovom sporu male vrijednosti, sud nije održao ročište, budući da to nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, niti su to stranke predlagale, pa bi stoga po mišljenju ovog suda održavanje ročišta bilo nesvrsishodno, te protivno načelu ekonomičnosti postupka, kao i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

8. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Naime, predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 20,25 EUR- a na ime neplaćenih računa Hrvatskog telekoma d.d. za mjesec lipanj i srpanj 2022. godine na ime mjesečne pretplate za broj [broj telefona] koju je tuženik ugovorio s Hrvatskim telekomom d.d., a koje potraživanje je Hrvatski telekom d.d. kao vjerovnik tuženika ustupio tužitelju.

10. Između stranaka su sporni osnov i visina potraživanja tužitelja, a imajući u vidu da tuženik u prigovoru navodi da isti nema poslovni odnos s tužiteljem, dok između stranaka nije sporno da tuženik nije podmirio utužene račune, koji su predmet ovog postupka.

11. Uvidom u presliku Zahtjeva za mobilnim uslugama od dana 20. srpnja 2020. (list 71. – 76. spisa), ovaj sud je utvrdio da je tuženik dana 20. srpnja 2020, temeljem Zahtjeva za mobilnim uslugama od istog dana s Hrvatskim telekomom d.d., ugovorio zasnivanje pretplatničkog odnosa za broj [broj telefona] i to za ugovorenu uslugu: Najbolja + mobile net tarifa 10 GB.

12. Uvidom u preslike utuženih računa sa specifikacijama (list 77. – 82. spisa), te izvod otvorenih stavki dužnika tužitelja od 22. ožujka 2023. (list 9. spisa), kao vjerodostojnu ispravu, temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud je utvrdio da računi navedeni u izvodu otvorenih stavki dužnika tužitelja od 22. ožujka 2023. u potpunosti odgovaraju dostavljenim utuženim računima, kao i njihovim specifikacijama, da se isti odnose na prethodno navedeni ugovoreni pretplatnički odnos, te da sukladno istima, tuženik duguje iznos od 20,25 EUR-a, dakle utuženi iznos.

13. Nadalje, uvidom u presliku Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-20/2017 od dana 27. listopada 2017. godine (list 43. – 54. spisa), presliku Aneksa broj 1 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-20/2017 od 30. rujna 2019.g. (list 55. – 59. spisa), presliku Aneksa broj 2 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-20/2017 od 19. siječnja 2021.g. (list 60. – 63. spisa) i presliku Aneksa broj 3 Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj:

F3-20/2017 od 22. listopada 2021.g. s dodatkom Okvirnom ugovoru od 22. listopada 2021.g. (list 64. – 70. spisa), ovaj sud je utvrdio da je tužitelj s društvom Hrvatski telekom d.d., dana 22. listopada 2021.g. sklopio ugovor o prodaji i ustupu potraživanja kojim je društvo Hrvatski telekom d.d., kao vjerovnik tuženika kao dužnika, prodao i ustupio tužitelju kao novom vjerovniku svoje potraživanje prema tuženiku kao dužniku i to potraživanje utuženih računa koji su predmet ovog postupka (list 68. - 70. spisa).

14. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Tijekom postupka tužitelj je iznio činjenice i dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje tvrdnje, dok tuženik nije ničime doveo u sumnju valjanost dostavljenih isprava i činjeničnih navoda tužitelja, niti je dostavio ikakve dokaze iz kojih bi proizlazila neosnovanost tužbenog zahtjeva, u odnosu na sporne račune, poput pisanog prigovora na sporne račune koji je uputio Hrvatskom telekomu d.d., odnosno dokaza da je isti vratio sporne račune Hrvatskom telekomu d.d., ukoliko je iste smatrao neosnovanim, ili dokaze da isti podmirio utužene račune tužitelju ili Hrvatskom telekomu d.d., u smislu odredbe čl. 82. st. 2. ZOO-a, odnosno dokaz da je tražbina tužitelja koja je predmet ovog postupka prestala, iako je prema prethodno navedenim odredbama Zakona o parničnom postupku, to bio dužan učiniti. Naime, tuženik unatoč paušalnim tvrdnjama, istaknute činjenice ničim nije dokazao.

15. Odredba čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu, dok odredba čl. 9. ZOO-a propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

16. Odredba čl. 80. st. 1. ZOO-a propisuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, dok odredaba čl. 84. st. 1. ZOO-a propisuje da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

17. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da između stranaka nije sporno da tuženik nije platio utuženi iznos, niti Hrvatskom telekomu d.d., niti tužitelju, kao i da tuženik nije dokazao da je tražbina tužitelja prestala, pa makar i djelomično, iako je isti to bio dužan učiniti, to je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20,25 EUR-a, pa je stoga, temeljem odredbe 9. ZOO-a, odredbe čl. 590. ZOO-a i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a , valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, kao osnovan, te na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

18. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, i to do 31. prosinca 2022.g. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), te odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a imajući u vidu da se radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud je presudio kao u toč. I. izreke ove presude.

20. U odnosu na ovršni trošak, tužitelj ima pravo na naknadu troška i to za sastav prijedloga za ovrhu sukladno Tbr. 11. t. 2., a u vezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., i 103/14., 118/14., 107/15. 37/22. i 126/22; dalje: OT) u iznosu od 14,93 EUR-a, uvećano za 25 % PDV- a u iznosu od 3,73 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 18,66 EUR-a, te na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 20,00 EUR-a s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 5,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 25,00 EUR-a, sukladno odredbi čl. 5. i 9. Pravilnika o nagradama i naknadama troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21., 18/22. i 154/22).

21. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO), jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, i to do 31. prosinca 2022.g. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

22. Slijedom navedenog, glede ovršnog troška, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. i III. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., i 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 20,25 EUR-a i to jednokatna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u zatraženom iznosu sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a od 99,54 EUR-a (Tbr. 7. t. 9. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 24,89 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 124,43 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23; dalje: ZOSP), u iznosu od 13,27 EUR-a.

24. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

25. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

26. Tužitelju nije posebno dosuđen zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 43,66 EUR-a, s obzirom da je isti tužitelju priznat održavanjem na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

27. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

28. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu, 23. siječnja 2025. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR-a

2. tuženiku po pun.