Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-288/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Veljku Miljeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miljević i partneri iz Zagreba i protiv tuženika KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženice UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženice HŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika pok. ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Senki Ursić Bukorović, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika HŽ izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. ožujka 2019. poslovni broj: P-4128/2018-12, u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika HŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. ožujka 2019. poslovni broj: P- 4128/2018-12.

II. Odbija se zahtjev tuženika HŽ za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke, ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1510/14 od 21. srpnja 2015. proglašena je nedopuštenom. Ujedno je tuženicima naloženo da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka u visini od 10.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2019. do isplate (toč. II. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik HŽ (dalje žalitelj) iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP) uz prijedlog ovom sudu da prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbu odbaci kao nedopuštenu odnosno da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz nalog tužitelju da naknadi troškove postupka, odnosno podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca uz nalog tužitelju da mu naknadi troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ĆŽ protivi se navodima žalitelja iznesenim u žalbi pojašnjavajući da HŽ nije stekao pravo vlasništva nekretnine koja je predmet ovrhe čija se nedopuštenost zahtijeva u ovom postupku te predlaže ovome sudu da obije žalbu i potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja, kao treće osobe u ovršnom postupku, za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se po prijedlogu ovrhovoditelja HŽ Mihaljevića vodi protiv ovršenika Marijana Klepaca kao vlasnika obrta Klesarstvo u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1510/14.

6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na činjeničnom utvrđenju da je tužitelj stvarni izvanknjižni vlasnik nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čiju predaju u posjed u ovršnom postupku zahtijeva HŽ. Svoje stajalište o vlasništvu Republike Hrvatske u odnosu na predmetnu nekretninu prvostupanjski sud obrazlaže utvrđenjem proizašlim iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju (dalje HFP) od 16. ožujka 2005. iz kojeg zaključuje da prilikom pretvorbe društvenog poduzeća Vladimir Gortan u vrijednost društvenog kapitala nije procijenjena čkbr. [katastarska čestica] ni čkbr. [katastarska čestica] niti pak čitava čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već samo 5090/32666 dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da su u vrijednost društvenog kapitala procijenjene samo nekretnine ranijih oznaka čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 3140 m2 i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1950 m2, dok preostale, među kojima i predmetna čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije procijenjena. Sud ističe i da je rješenje HFP o davanju suglasnosti na namjeravanu pretvorbu društvenog poduzeća Vladimir Gortan doneseno 17. travnja 1992. dakle, prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji NŽ sa Gortan građevinarstvom d.d. dana 06. srpnja 1993., a u skladu s kojim se pretvorba i provela. Stoga je nakon provedene pretvorbe društvenog poduzeća Vladimir Gortan, HFP postao vlasnikom neprocijenjenih nekretnina pa i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a potom je njegovo vlasništvo stekla Republika Hrvatska sukladno odredbi čl. 47. Zakona o privatizaciji (Narodne novine 21/96., 16/98., 71/97., 73/00. 92/10. i 145/10.), čl. 58. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine 145/10. 70/12. i 94/13.) i odredbi čl. 23. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Narodne novine 92/10. i 50/20.).

7. Istodobno prvostupanjski sud ocjenjuje da HŽ sklapanjem kupoprodajnog ugovora s Gortan građevinarstvom d.d. nije mogao steći vlasništvo predmetne neprocijenjene nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se provodi ovrha, budući prodavatelj nije niti bio vlasnik ove nekretnine, pa to pravo nije mogao prenijeti na HŽ, time da je sud bespredmetnim ocijenio i njegovo pozivanje na povjerenje u zemljišne knjige, jer se u zemljišnu knjigu uknjižio temeljem presude koju je ishodio nakon što je sklopio kupoprodajni ugovor s osobom koja u zemljišnoj knjizi nije bila upisana kao vlasnik i u takvim okolnostima, prema stavu prvostupanjskog suda, nema mogućnosti stjecanja vlasništva povjerenjem u zemljišne knjige.

8. U svojoj žalbi HŽ ukazuje da je sud neosnovano i bez obrazloženja odbio njegov prijedlog za prekidom postupka do kumulativnog pravomoćnog okončanja kaznenog postupka protiv njega, koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj K-84/17 radi nezakonitog upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i parničnog postupka koji je Republika Hrvatska pokrenula protiv njega pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1645/15 radi utvrđenja prava vlasništava na predmetnoj nekretnini. Pored toga tvrdi kako je sud trebao odbaciti tužbu Republike Hrvatske kao nedopuštenu u smislu odredbe čl.186.a st. 1. i st. 8. ZPP radi izbjegavanja dužnosti tužitelja da se tuženicima obrati sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora. Konačno, žalitelj ukazuje da je on upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji od 6. srpnja 1993. odnosno da je vlasništvo stekao najkasnije pravomoćnošću presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3473/94 od 21. rujna 1994. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-3437/94 od 06. veljače 1996. dakle prije stupanja na snagu Zakona o privatizaciji u ožujku 1996. zbog čega osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica stvarni izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine.

9. Razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta nije utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a isto tako nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire žalitelj, jer su razlozi presude, protivno navodima žalbe, jasni, neproturječni, korespondirajući stanju spisa i dostatni, tako da se presuda može ispitati.

10. Neosnovano žalitelj tvrdi i da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njegov tužbeni zahtjev.

11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. U odnosu na tvrdnje o neosnovanom odbijanju prvostupanjskog suda prijedloga HŽ za prekidom postupka, valja istaknuti da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno (čl.12. ZPP-a). Suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je taj koji upravlja postupkom i sam odlučuje da li će postupak prekinuti ili sam rješavati o prethodnom pitanju. U ovom postupku sud je očito ocijenio da samostalnim rješavanjem prethodnog pitanja može odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu te je u konačnici i donio zakonitu i valjanu odluku.

13. Nadalje, u odnosu na žalbene tvrdnje kako je tužbu pozivom na odredbu čl.186.a. ZPP valjalo odbaciti obzirom na činjenicu da se prije podnošenja tužbe tužitelj nije obratio tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da nisu postojali uvjeti za odbacivanje tužbe, jer tužitelj nije bio dužan podnositi zahtjev za mirno rješenje spora. Predmetnu tužbu tužitelj je podnio u skladu s rješenjem ovršnog suda donesenim u ovršnom postupku, koji je pokrenuo HŽ kao ovrhovoditelj protiv ĐŽ (vlasnika obrta [obrt]) kao ovršenika, radi ovrhe. Tim rješenjem tužitelj je kao treća osoba upućen da u roku 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Prema odredbi čl.186.a. st.1. i st.8. ZPP, u slučaju da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske odnosno u slučaju da Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u [adresa], propisana je obveza da se prije podnošenja tužbe obrate drugoj strani sa zahtjevom za mirno rješenje spora, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Prema odredbi st. 5. navedenog članka, ako navedeni zahtjev ne bude prihvaćen, ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Stoga, po prirodi stvari do primjene tih odredaba ne može doći u slučaju podnošenja tužbe kojom se pokreće parnica na koju sud upućuje treću osobu u ovršnom postupku i određuje mu rok za podnošenje tužbe, jer tada ne postoji mogućnost poštivanja tog roka (jednako stajalište iznijeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 416/10 od 14. srpnja 2010.). Upravo stoga je i propisana iznimka u kojoj tužitelj nije obvezan podnijeti zahtjev za mirnim rješenjem spora u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe te je prvostupanjski sud ispravno primijenio čl.168.a st.8. ZPP-a dovodeći ga u vezi sa rokom propisanim čl. 60. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje OZ).

14. Neosnovane su i tvrdnje žalitelja kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine. Naime, polazeći od sadržaja predmeta prodaje iz Ugovora od 6. srpnja 1993. vidljivo je da je Gortan Građevinarstvo d.d., Zagreb prodao HŽ nekretninu oznake čkbr. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od objekta i zemljišta prema posjedovnom listu i kopiji katastarskog plana, koji su sastavni dio ugovora.

15. Među strankama ovog postupka u tom smislu nije sporno da je dio 5090/32666 čkbr. [katastarska čestica] u suvlasništvu žalitelja, nego je sporno da li su preostalih 27576/32666 dijela čkbr. [katastarska čestica] te čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nisu ni bile predmetom ugovora od 6. srpnja 1993., vlasništvo žalitelja i da li on ima pravo zahtijevati ovrhu radi predaje nekretnine ranije oznake čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od ĐŽ.

16. Prema odredbi čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96; dalje: ZV), trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije, između ostalog, bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

17. Stoga obzirom da u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Vladimir Gortan“, Zagreb, nekretnina čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala, već su kako to proizlazi iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 16. ožujka 2005. bile uključene samo nekretnine na lokaciji Zagreb, Grobna cesta 23, zemljište označeno kao čkbr. [katastarska čestica], površine 3.140 m2 i čkbr. [katastarska čestica] površine 1.950 m2, ukupne površine 5.090 m2, koje odgovaraju dijelu čkbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (površine 5.090 m2), to nekretnina čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije postala vlasništvo trgovačkog društva Gortan Građevinarstvo d.d., Zagreb, kao sljednika društvenog poduzeća „Vladimir Gortan“, Zagreb. Slijedom toga je Gortan Građevinarstvo d.d., Zagreb, kao prodavatelj, sklapanjem Ugovora o prodaji od 6. srpnja 1993. sa žaliteljem, kao kupcem, čiji je predmet prodaja nekretnine u Zagrebu na lokaciji Grobna cesta upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica], prema ispravnoj ocjeni prvostupanjskog suda, mogao raspolagati samo nekretninama ukupne površine 5.090 m2, dok dijelom nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju čini i ranija čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koja je predmet proglašenja ovrhe nedopuštenom to nije mogao učiniti.

18. Neosnovano se žalitelj poziva da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao pravomoćnošću presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3473/94 od 21. rujna 1994. i rješenja o ispravku te presude od 6. veljače 1996. budući tužitelj nije sudjelovao u tom postupku pa niti ne može biti vezan pravnim učincima te pravomoćne sudske odluke.

19. Slijedom iznijetog je nekretninu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Vladimir Gortan“ Zagreb nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala, temeljem čl.47. Zakona o privatizaciji, čl.58. Zakona o upravljanju državnom imovinom i čl.23. Zakona o turističkom i ostalom građevinskog zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, prema ispravnoj ocjeni prvostupanjskog suda, stekao najprije Hrvatski fond za privatizaciju, a potom Republika Hrvatska. Ovdje treba reći i da se kod primjene čl. 47. Zakona o privatizaciji (koji je stupio na snagu 22. ožujka 2006.) ne radi o retroaktivnom djelovanju zakona već se predmetna odredba odnosi na neprocijenjene nekretnine koje su kao takve zatečene u trenutku stupanja na snagu tog Zakona.

20. Na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja ispravno je i zakonito stoga sud prvog stupnja postupio kada je, uz zaključak da žalitelj nije na temelju odredaba Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stekao pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom temeljem Ugovora o prodaji niti temeljem pravomoćne presude naslovnog suda br. P-3473/94 (ispravljene rješenjem istog suda br. P- 3473/94) i uz zaključak da Republika Hrvatska u pogledu predmeta ovrhe ima pravo vlasništva koje sprječava ovrhu, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je to pobliže opisano u točki I. izreke pobijane prvostupanjske presude.

21. Zakonita je i odluka o troškovima postupka (točka II. izreke prvostupanjske presude), jer je ista pravilno utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je žalba i u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka neosnovana, to tim više što žalba ne sadrži razloge zbog kojih se odluka o troškovima postupka pobija.

22. Slijedom navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi za koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 368. st.1. ZPP-a odbijena je žalba žalitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

23. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu odbijenog pravnog lijeka (čl. 166. st. 1. ZPP), imajući na umu da žalitelj sa žalbom nije uspio, odbijen je sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun