REPUBLIKA HRVATSKA

P-296/2024

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Heinzova 70, kojeg zastupa punomoćnik Alan Sorić, odvjetnik iz Zagreba, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.226,20 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. studenog 2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.874,92 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 8. veljače 2024. radi isplate iznosa od 2.226,20 eura. U tužbi je naveo da se 23. rujna 2021. dogodila prometna nesreća u mjestu Belovar na način da je divlja životinja lisica istrčala na kolnik i udarila u vozilo osiguranika tužitelja. Tužitelj je isplatio naknadu štete na vozilu svom osiguraniku u iznosu od 2.226,20 eura. Navodi da su tuženik i Ministarstvo poljoprivrede sklopili ugovor o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj koja nastane uslijed naleta vozila na divljač ili divljači na vozilo.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da da osporava aktivnu legitimaciju i pasivnu legitimaciju. Navodi da divljač nije izašla iz područja kojim gospodari Lovačko društvo Fazan Belovar-Moravče. Osporava da je došlo do naleta divljači na vozilo. Navodi da šteta na vozilu tužitelja nije nastala zbog provođenja lova. Navodi i to da se štetni događaj dogodio izvan područja lovišta jer cesta predstavlja nelovnu površinu pa postoji odgovornost osobe koja upravlja cestom. Navodi da je osiguranik tužitelj doprinio nastanku prometne nesreće jer nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na kolniku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao potvrdu (list 6-7 spisa), službeni bilješku (list 8-9, 188-189 spisa), situacijski plan (list 10, 187 spisa), odštetni zahtjev (list 11 spisa), e-mail korespondenciju (list 12 spisa), kartu (list 13 spisa), detalje lovišta (list 14 spisa), ugovor (list 16-17 spisa), policu osiguranja (list 18-19 spisa), uvjete osiguranja motornih vozila i vodič kroz usluge (list 20-119 spisa), prometnu dozvolu (list 120 spisa), izvid štete (list 121-122 spisa), račun (list 123-124 spisa), pregledao fotografije (list 125-127 spisa), pročitao nalog za isplatu (list 128 spisa), promet izvadaka (list 129 spisa), potvrdu Zagrebačke banke d.d. (list 130 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (list 131 spisa), regresni zahtjev (list 132 spisa), dopise (list 133-136 spisa), saslušana je svjedokinja EZ (list 191-192 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku prometne struke ŠZ (list 198-203 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu regresa jer je tužitelj nadoknadio svom osiguraniku štetu koja je nastala na vozilu na koje je naletjela divljač – lisica.

6. Sud je na temelju iskaza svjedoka BZ i potvrde Policijske postaje Sesvete od 9. studenog 2021. utvrdio da se 23. rujna 2021. dogodila prometna nesreća na način da je divljač – lisica naletjela na vozilo Audi A1, godina proizvodnje 2012. registracijskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljala EZ. Policijska postaja Sesvete je sastavila navedenu potvrdu u kojoj je navedeno kako se tog dana oko 6:30 sati ujutro dogodila prometna nesreća u mjestu Belovar u kojoj je sudjelovala EZ koja je vozilom naletjela na divljač lisicu. Svjedokinja EZ iskazala je da je do prometne nesreće došlo tako što je na cestu izletjela lisica. Iskazala je da je sigurna da se radilo o lisici, da je bila velika lisica te da je bila kitnjaste narančaste boje. Sud je povjerovao iskazu svjedokinje jer je iskazivala logično i uvjerljivo, a ne postoji nikakav njezin osobni interes za ishod ovog postupka. Svjedokinja je bila sigurna da se radi o lisici te je vidjela i koje boje je bila životinja, dakle, očito je dobro vidjela koja životinja je istrčala na cestu.

7. Iz police moj auto broj 04401104312 proizlazi da su tužitelj kao osiguratelj i RZ kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik sklopili ugovor o kasko osiguranju za predmetno vozilo Audi A1.

8. Iz potvrde Zagrebačke banke d.d. proizlazi da je tužitelj platio društvu Zubak Grupa d.o.o. koje je izvršilo popravak predmetnoj vozila, iznos od 16.773,29 kn (što sada iznosi 2.226,20 eura) 4. studenog 2021. na ime isplate štete na predmetnom vozilu. Time je tužitelj nadoknadio štetu na vozilu svom osiguraniku koji je vozilo predao na popravak društvu Zubak Grupa d.o.o., a što je vidljivo iz računa Zubak Grupe d.o.o. broj 9305/11338/3 od 3. studenog 2021.

9. Tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije je neosnovan jer je u predmetnoj prometnoj nesreći oštećeno vozilo osiguranika tužitelja i tužitelj je svom osiguraniku nadoknadio štetu na vozilu. Na tužitelja su sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prešla, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema tuženiku.

10. Nije osnovan niti tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Sud je na temelju police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 utvrdio da su tuženik kao osiguratelj i Ministarstvo poljoprivrede kao ugovaratelj osiguranja sklopili ugovor o osiguranju s važenjem osiguranja od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. Iz police osiguranja proizlazi da su osiguranici svi davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj prema središnjoj lovnoj evidenciji. Predmet osiguranja je građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači zbog smrti, ozljede tijela ili narušavanja zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (uključujući štetu na motornom, priključnom ili željezničkom vozilu) koja nastane uslijed naleta motornog, priključnog ili željezničkog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno, priključno ili željezničko vozilo. Trećom osobom smatra se oštećena osoba u smislu građanskopravne izvanugovorne odgovornosti za štetu.

11. Prometna nesreća dogodila se 23. rujna 2021., dakle, za vrijeme važenja navedenog ugovora o osiguranju. Kako su osiguranici svi davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj, a osigurana je njihova građanskopravna odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač ili divljači na vozilu, to postoji pasivna legitimacija tuženika, i to čak neovisno o tome je li divljač izašla iz lovišta Lovačkog društva „Fazan Belovar Moravče“ ili nekog drugog lovačkog društva jer se ugovor o osiguranju odnosi na sve davatelje prava lova i lovoovlaštenike u Republici Hrvatskoj. Valja dodati i kako iz police osiguranja proizlazi da tuženiku za to osiguranje pripada godišnja premija u iznosu od 34.850.000,00 kn (4.625.389,87 eura).

12. Nisu odlučni tuženikovi navodi kako sam kolnik ceste ne predstavlja lovište u smislu odredbe čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu. Divljač je na cestu došla iz lovišta jer je jasno da divljač ne obitava na cesti, već u lovištu. Odgovornost lovoovlaštenika proizlazi iz toga što je divljač iz lovišta došla na cestu i udarila u vozilo (ili vozilo u divljač). Kada bi se prihvatili tuženikovi navodi da on ne može odgovarati za štetu jer sama cesta nije lovište onda i sam ugovor o osiguranju broj 804271894 kojeg je tuženik sklopio s Ministarstvom poljoprivrede i za koji je naplatio godišnju premiju u iznosu od 34.850.000,00 kn ne bi imao nikakvog smisla jer je predmet tog osiguranja upravo odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu naletom vozila na divljač ili divljači na vozilo, dakle, u pravilu štete koje nastanu na cesti naletom vozila na divljač.

13. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke ŠZ utvrdio da se EZ neposredno prije prometne nesreće kretala brzinom od 60 km/h, a u trenutku kada je uočila kretanje lisice vozilo se nalazilo na udaljenosti od 11,70 metara od mjesta naleta. S obzirom na tu udaljenost mogla je izbjeći prometnu nesreću kočenjem u slučaju da se kretala brzinom koja nije veća od 33 km/h.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano te ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja, a niti jedna stranka nije imala nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje, niti pitanja za vještaka.

15. Prometna nesreća dogodila se u naseljenom mjestu (Belovar) pa je dopuštena brzina kretanja vozila bila 50 km/h sukladno odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 84/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 42/20 – dalje: ZSPC). Vozačica koja je upravljala vozilom osiguranika tužitelja kretala se brzinom od 60 km/h, dakle protivno odredbi čl. 53. st. 1. ZSPC-a. Međutim, to nije bilo u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom prometne nesreće jer čak i da se kretala dopuštenom brzinom od 50 km/h i dalje bi došlo do prometne nesreće. Ovo stoga, što je prometnu nesreću mogla izbjeći samo da se kretala brzinom koja nije veća od 33 km/h, odnosno znatno manjom brzinom od dopuštene. Zbog toga ne postoji odgovornost vozačice za nastanka prometne nesreće, a niti njezin doprinos nastanku prometne nesreće.

16. Visina šteta na vozilu osiguranika tužitelja u iznosu od 2.226,20 eura nije sporna u postupku. Tu činjenicu tuženik je priznao na ročištu od 13. lipnja 2024.

17. Odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

– vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

– lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

18. Niti jedna stranka ne tvrdi da se u vrijeme prometne nesreće provodio skupni lov, a kretanje vozila brzinom većom od dopuštene nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom prometne nesreće, kako je obrazloženo u prethodnim točkama ovog obrazloženja. Stoga, ne radi se o situaciji koja bi bila uređena odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu. Zakon o lovstvu kao poseban propis ne uređuje tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području kojim gospodari lovoovlaštenik kada se nije provodio skupni lov. Prema odredbi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. Stoga, u toj situaciji za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar pa se primjenjuje odredbe čl. 1063-1067. ZOO-a. Tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti te bi se mogao osloboditi obveze naknade štete u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a tako da dokaže kako šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Tuženik niti ne tvrdi da postoji neki od ovih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu.

19. Kako postoji objektivna odgovornost tuženika, a ne postoji razlozi za oslobođenje od odgovornosti, to je tuženik dužan nadoknaditi štetu tužitelju.

20. Iz potvrde Zagrebačke banke d.d. proizlazi da je tužitelj nadoknadio svom osiguraniku štetu u iznosu od 2.226,20 eura 4. studenog 2021., a nesporno je da je na vozilu nastala šteta u tom iznosu. Na tužitelja su sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO- a isplatom naknade iz osiguranja prešla, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema tuženiku. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 2.226,20 eura.

21. Tuženik je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate od dana od kada je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja svom osiguraniku jer prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZPP-a za ostale odnose.

22. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za izvođenjem dokaza pribavom uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti od Ministarstva poljoprivrede i ugovora o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku budući da se odlučne činjenice iz kojih proizlazi pasivna legitimacija mogu utvrditi iz police osiguranja od odgovornosti broj 804271894. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za izvođenjem geodetskog vještačenja jer se njime ne bi utvrdile odlučne činjenice u ovom postupku. Samo mjesto nastanka prometne nesreće nije odlučno jer je tuženik sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti za sve lovoovlaštenike u Republici Hrvatskoj pa nije odlučno iz kojeg je konkretnog lovišta došla divljač lisica.

23. Sud je odbio tuženikov prijedlog za pribavu podataka je li lovačko društvo na dan prometne nesreće provodilo lovne aktivnosti, te saslušanjem svjedoka na iste te okolnosti sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku budući da u postupku nije niti sporno da se nisu provodile aktivnosti skupnog lova. Tužitelj niti ne tvrdi da bi lovačko društvo provodilo skupni lov u trenutku prometne nesreće. Sud je odbio tuženikov prijedlog za pribavom podataka je li za mjesto događaja izrađen program zaštite od divljači jer ta činjenica nije odlučna za postojanje odgovornosti osiguranika tuženika. Sud je odbio tuženikov prijedlog za izvođenjem vještačenja po vještaku za šumarstvo i lov na okolnost je li mjesto prometne nesreće lovno područje jer se niti utvrđenjem te činjenice ne bi mogla donijeti drugačija presuda, kako je obrazloženo u točki 12. ovog obrazloženja.

24. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

25. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koje je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

26. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

27. Vrijednost predmeta spora je 2.226,20 eura.

28. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, za sastav podnesaka od 22. ožujka 2024. i 10. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za podnesak od 26. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, za ročište od 9. svibnja 2024. u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročišta od 13. lipnja 2024. i 10. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 1.150,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 287,50 eura, trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 68,71 eura i presudu u iznosu od 68,71 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 1.874,92 eura.

29. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 21. veljače 2024. jer nije bio potreban za vođenje parnice budući da njime samo dostavlja dokaz da je platio sudsku pristojbu na tužbu, a tu pristojbu je trebao platiti već prilikom podnošenja tužbe i dokaz po tome dostaviti već uz tužbu.

30. Tuženiku nije priznat trošak dodatne pristojbe na rješenje o sudskoj pristojbi za tužbu u iznosu od 13,27 eura sukladno odredbi čl. 156. st. 1. ZPP-a jer je taj trošak nastao njegovom krivnjom budući da pristojbu nije platio već prilikom podnošenja tužbe kada je ta obveza nastala sukladno odredbi čl. 4. t. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18, 51/23) pa je doneseno rješenje o pristojbi na koje se plaća dodatna pristojba od 13,27 eura.

Zagreb, 23. siječnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku