Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1038/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GOB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužitelja GO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanih po punomoćniku Josipu Jankoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Janković i Burazin u [adresa], protiv tuženika LO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćnici Sineli Štakić, odvjetnici u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-70/2019-36 od 16. svibnja 2024., na sjednici vijeća dana 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-70/2019-36 od 16. svibnja 2024. pod točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-70/2019-36 od 16. svibnja 2024. pod točkom III. izreke.

II. Žalba tužitelja se uvažava te se rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima, pored dosuđenog troška postupka u iznosu od 249,19 EUR-a, i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.118,36 EUR-a sa zateznom kamatom od 23. siječnja 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu do zatraženog troška postupka u iznosu od 3.751,73 EUR-a zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Tužiteljima i tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 810,99 EUR-a svakome s pripadajućom zateznom kamatom od 16. svibnja 2024., dok su pod točkom II. izreke tužitelji odbijeni s preostalim dijelom zahtjeva kao neosnovanim. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 249,19 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 16. svibnja 2024.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u točkama I. i III. izreke zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu da pobijani dio prvostupanjske presude preinači na način da odbije tužitelje sa cjelokupnim zahtjevom, podredno da ukine pobijani dio prvostupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelji pravodobnom i dopuštenom žalbom pobijaju prvostupanjsku presudu prema sadržaju žalbe u točkama II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu i dosuditi im cjelokupni iznos štete, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje pred drugog suca.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane u odnosu na glavnu stvar, žalba tuženika je neosnovana u odnosu na odluku o trošku, dok je žalba tužitelja osnovana u odnosu na odluku o trošku.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog sječe stabala hrasta prema konačno postavljenom zahtjevu u iznosu od 9.732,90 EUR-a, a koji zahtjev činjenično temelje na tvrdnji da je tuženik u kolovozu 2016. izvršio sječu stabala hrasta na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je njihovo vlasništvo, a stekli su je kao izvanknjižno vlasništvo temeljem rješenja o nasljeđivanju od 24. lipnja 2019. iza pok. EO (njihove bake), na koju je predmetna čestica i upisana u katastru zemljišta.

6.1. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih utvrđenih činjenica:

- da je na dijelu kčbr. [katastarska čestica] (D 1956/2) Družac u površini od 12084 m2 (šuma od 6042 m2 i livada od 6042 m2) u Posjedovnom listu broj 100 k. o. [katastarska općina] kao posjednica upisana prednica i baka tužitelja EO rođ. G, [adresa]

- da iz povijesti promjena na katastarskim česticama Ureda za katastar Duga Resa proizlazi da je revizijom posjedovnog stanja iz 1948. do 1949. dio kčbr. [katastarska čestica] u površini od 12084 m2 k. o. [katastarska općina] upisan u Posjedovni list 100 na LOB rođ. G, koji upis je do danas nepromijenjen, a dio kčbr. [katastarska čestica] k.o. u površini od 12084 m2 upisan je u Posjedovni list 101 na VO udatu L rođ. G (baku tuženika i svjedokinje BO) time da je u tom posjedovnom listu 1989. temeljem rješenja broj: O-398/81 upisan ŠO, a 2000. temeljem rješenja broj: O-412/99 upisana je BO rođ. ŠO (sestrična tuženika),

- da su nesporno tužitelji temeljem rješenja o nasljeđivanju broj: O-1194/19 od 24. lipnja 2019. proglašeni nasljednicima iza svoje pok. bake EO na nekretninama iz posjedovnog list 100 k. o. [katastarska općina], uključujući i kčbr. [katastarska čestica] u površini 12084 m2 svaki u ½ dijela,

- da iz priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi da je kčbr. [katastarska čestica] šuma Mali Družac sa 4 jutra i 320 čhv (24169 m2) upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na više suvlasnika (12 suvlasnika), između ostalih i na tuženika LO u 3/108 dijela, na BO u 24/108 dijela (sestrična tuženika) i na TO iz [adresa] u 18/108 dijela (oca 1. i 2. tužitelja, time da su prema zemljišnoknjižnom izvatku od 19. rujna 2022. na suvlasničkom dijelu TO upisani tužitelji svaki u 9/108 dijela,

- da je nesporno tuženik u kolovozu 2016. izvršio sječu stabala između 38 m3 i 42 m3, na način da je angažirao treću osobu za sječu i prodao trupce, a koju činjenicu je tuženik priznao u svom iskazu,

- da iz skice mjerničkog vještaka iz Cadcom d.o.o. proizlazi da je na kčbr. [katastarska čestica] zatečeno 27 panjeva i da se svi nalaze na kčbr. [katastarska čestica],

- da iz nalaza šumarskog vještaka Maria Stipeća proizlazi da se na kčbr. [katastarska čestica] nalazi 27 panjeva hrasta kitnjaka, da je procijenjeni bruto drvni obujam posječenih stabala 55,57 m3, a neto drvni obujam 47,03 m3 i da je procijenjena vrijednost drvnih sortimenata posječenih stabala 3.893,16 EUR-a, te da naknade šumske štete za drvne proizvode posječenih stabala hrasta kitnjaka iznosi 9.732,90 EUR,

te analizom dokaza provedenih na spornu činjenicu vlasništva predmetne čestice (saslušanje tuženika te svjedoka BO, ČO, ĆO i PO navedenih pod točkama 22. do 26. obrazloženja) iz kojih utvrđuje:

- da tužitelji žive u [adresa] i ne dolaze u Republiku Hrvatsku, da su njihovi roditelji 60- tih godina prošlog stoljeća odselili u Kanadu i nakon toga više nisu dolazili u Republiku Hrvatsku, osim što je otac tužitelja TO bio jednom u Hrvatskoj 1980.,

- da je prednica tužitelja EO u katastru zemljišta od 1948/49 upisana kao posjednica dijela sporne čestice u površini od 12084 m2,

- da iz iskaza svjedoka ĆO proizlazi da isti uopće ne zna gdje je predmetna šuma, te da samo zna da mu je svjedok OO govorio da ima od nekih ljudi punomoć za tu šumu,

- da je svjedok ZO naveo da ne poznaje tužitelje ni njihove roditelje, da zna gdje je predmetna šuma i na policijskom očevidu pokazivao je panjeve jer ga je to tražio svjedok OO, a u pogledu vlasništva šume je čuo da je šuma od tužitelja i da je još otac svjedoka OO imao tu šumu na brizi i čuvao tužiteljima šumu,

- da iz iskaza ČO proizlazi da je njegov otac imao pismenu punomoć koju mu je dao otac tužitelja TO kad je odlazio u Kanadu (60-tih godina prošlog stoljeća), za brigu oko njihovog imanja, da je nakon smrti svog otac (umro 2012.) preuzeo tu brigu, da uopće ne zna gdje je predmetna šuma i da u njoj nije više od 40 godina, te da od 1967. živi u [adresa],

zaključuje da prednica tužitelja EO nije bila upisana posjednica cijele kčbr. [katastarska čestica], nego samo dijela kčbr. [katastarska čestica] u površini od 12084 m2, te da je moguće da su prednica tužitelja EO te prednica tuženika i svjedokinje BO VO, prije odlaska EO u [adresa] prije 1960. godine, fizički podijelile predmetnu česticu, ali da iz provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi kako su se njihove prednice podijelile, odnosno koji dio te čestice je u naravi pripao prednici tužitelja, a koji prednici tuženika. Polazeći od utvrđenja da tužitelji nisu dokazali da su izvanknjižni vlasnici cijele kčbr. [katastarska čestica] u površini od 24169 m2 niti su dokazali da su vlasnici upravo onog fizičkog dijela kčbr. [katastarska čestica] u površini 12084 m2 na kojoj je izvršena sječa i zatečeni panjevi, prvostupanjski sud je kao mjerodavno stanje uzeo zemljišnoknjižno stanje prema kojem su na predmetnoj kčbr. [katastarska čestica] tužitelji upisani kao suvlasnici svaki u 9/108 dijela, a visinu je utvrdio prihvaćajući nalaz i mišljenje šumarskog vještaka, te je tužiteljima dosudio naknadu štete razmjerno njihovom suvlasničkom dijelu u iznosu od 810,99 EUR-a svakome (9/108 dijela od iznosa 9.732,90 EUR-a), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja do zatraženih 9.732,90 EUR-a odbio kao neosnovan.

7. Tužitelji u žalbi ističu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te dajući vlastitu analizu iskaza saslušanih svjedoka ČO, ĆO i PO, navode da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je njihova baka revizijom posjedovnog stanja 1948/49. bila upisana na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 12084 m2 i da su oni temeljem rješenja o nasljeđivanju stekli navedeno izvanknjižno vlasništvo te po tom osnovu, kao i njihovi prednici baka EO i otac TO, uživali upravo taj dio navedene čestice na kojem je tuženik izvršio sječu. Ističu da je prvostupanjski sud, a obzirom na utvrđenja na uviđaju i iskaze saslušanih svjedoka, neosnovano uzeo kao valjane podatke iz zemljišnih knjiga i njihove upisane suvlasničke omjere te sukladno tim omjerima im dosudio naknadu štete. Navode da tuženik nikada nije bio upisan kao posjednik čestice na kojoj je izvršena sječa niti je ranije koristio navedenu česticu i na njoj vršio sječu, već je iskoristio činjenicu da je naslijedio svoju majku ŽO i temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-2519/2015 se 13. listopada 2016. upisao kao suvlasnik predmetne čestice u 3/108 dijela i nakon donošenja tog rješenja izvršio sječu stabala.

8. Tuženik, osporavajući presudu, u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tvrdnjom da je prvostupanjska presuda kontradiktorna jer iz točke 33. obrazloženja proizlazi da prvostupanjski sud smatra da su tužitelji za osnovanost tužbenog zahtjeva trebali dokazati da su vlasnici šume označene kao kčbr. [katastarska čestica] ili da su vlasnici upravo onog dijela čestice na kojoj je izvršena sječa, nakon čega ispravno zaključuje da tužitelji nisu dokazali nijedno od navedenog, a zatim kontradiktorno sam sebi djelomično priznaje tužbeni zahtjev uzimajući u obzir zemljišnoknjižno stanje, a kako je to obrazloženo pod točkom 38. obrazloženja, čime je počinjena navedena bitna povreda. Navodi da, ako nesporno tužitelji nisu dokazali da je sječa izvršena na njihovu dijelu nekretnine i ako nije bilo moguće utvrditi kako su se prednici stranaka podijelili, onda je sječa mogla svakako biti izvršena i samo na tuženikovu dijelu. Ukazuje da tužitelji i njihovi prednici nisu bili u stvarnom faktičnom posjedu niti jednog dijela predmetne nekretnine, te da su vlasništvo stekli tek 2019., pa im ne može pripadati pravo na naknadu štete navodno nastale 2016.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga tužitelja i tuženika, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlažu stranke u žalbi. Naime, suprotno tvrdnjama tužitelja i tuženika, izreka i obrazloženje pobijane presude, kao i razlozi o odlučnim činjenicama, nisu proturječni provedenim dokazima i činjeničnim utvrđenjima, prvostupanjski sud je provedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, čime je ispunio svoju zakonsku obvezu i opravdao prosudbu o djelomičnoj osnovnosti zahtjeva, te je u razlozima pobijane presude jasno i argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra relevantnim i na čemu temelji donesenu presudu. Obzirom da je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ocjena izvedenih dokaza pridržana za prvostupanjski sud, žalbeni navodi tužitelja kojima ocjenjuje dokaze nisu pravno odlučni. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9.1. Obzirom da iz priloženog rješenja o nasljeđivanju iza pok. EO poslovni broj O-1194/2019-3 od 24. lipnja 2019. proizlazi da je EO umrla **.**.2008., te imajući u vidu da je odredbom čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) propisano da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo, to su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi da tužiteljima ne može pripasti pravo na naknadu štete počinjene 2016. jer je predmetna čestica u trenutku smrti EO **.**.2008. prešla na njih kao njihovo nasljedstvo.

10. Protivno žalbenim navodima tužitelja i tuženika, prvostupanjski sud je utvrdivši da iz provedenih dokaza ne proizlazi da su prednice tužitelja i tuženika fizički podijelile kčbr. [katastarska čestica] i da su posjedovale svaka svoj fizički odijeljeni dio kbčr. 1956/2 u površini od 12084 m2, dok proizlazi da su u zemljišnim knjigama tužitelji upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine svaki u 9/108 dijela, a tuženik u 3/108 dijela, dakle da su suvlasnici idealnog dijela stvari, pravilno zaključio da je tuženik sječom stabala hrasta na predmetnoj nekretnini počinio tužiteljima štetu u visini koja odgovara veličini njihovog idealnog suvlasničkog dijela.

10.1. Prvostupanjski sud je, stoga, utvrdivši da su tužitelji i tuženik suvlasnici idealnog dijela predmetne čestice označene kao kčbr. [katastarska čestica] na kojoj je tuženik izvršio sječu 27 stabala hrasta, dok je visinu štete utvrdio prihvaćajući nalaz i mišljenje šumarskog vještaka, pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno veličini suvlasničkih dijelova tužiteljima dosudio naknadu štete svakom u iznosu od 810,99 EUR-a, a u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koja činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja i tuženika.

11. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom

I. i II. izreke presude.

12. Odluku o trošku prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i 4. ZPP-a, te je vodeći računa o uspjehu tužitelja i tuženika u dokazivanju osnove zahtjeva (tužitelji su uspjeli sa 20%, a tuženik sa 80%), kao i uspjehu stranka u pogledu visine (tužitelji su uspjeli s 16%, a tuženik sa 84%) i nakon izvršenog nakon oduzimanja postotka uspjeha tuženika od 82% kao stranke koja je u parnici uspjela u većoj mjeri od postotka tužitelja od 18% kao stranke koja je u parnici uspjela u manjoj mjeri, utvrdio tuženiku za pravne radnje navedene pod točkom 40.5. obrazloženja trošak razmjerno njegovom uspjehu u postupku (64%) u iznosu od 680,00 EUR-a (64% od 1.062,50 EUR-a), dok je tužiteljima priznao trošak vještačenja po mjerničkom i šumarskom vještaku u cijelosti u iznosu od 929,19 EUR-a, te nakon prebijanja utvrđenih troškova tužiteljima i tuženiku, dosudio tužiteljima trošak postupka u iznosu od 249,19 EUR-a i obvezao tuženika naknaditi im taj trošak.

13. Tužitelji, osporavajući odluku o trošku, ističu da nije trebalo tužiteljima priznati trošak vještačenja u punom iznosu (929,19 EUR) niti je dozvoljeno dva puta umanjivati priznati trošak (prvi put prilikom oduzimanja postotaka uspjeha, a drugi put prilikom ''prijeboja'' iznosa s troškom druge strane), jer je tako on kao stranka koja je uspjela sa 82% u obvezi platiti trošak strani koja je uspjela sa samo 18%.

14. Iako je prvostupanjski sud o troškovima odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, a kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, pogrešno je utvrdio uspjeh stranaka u postupku, a kako to osnovano ukazuju i stranke u svojim žalbama.

14.1. Naime, tužitelji su u parnici s osnovom uspjeli u cijelosti, dok su s visinom uspjeli sa 17%, odnosno u parnici su uspjeli u omjeru od ukupno 58,50%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 83%, ali nije uspio sa osnovom, pa je njegov ukupni uspjeh 41,50%. Kada se od postotka tužitelja kao stranke koja je uspjela u većoj mjeri oduzme postotak tuženika kao stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, to u ovom konkretnom slučaju daje 17%, te je u tom postotku tuženik dužan naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka.

15. Tužiteljima kao opravdan i nužan pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 18. svibnja 2022. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. st. 2. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 20. rujna 2022., 16. studenoga 2022., 20. rujna 2023. i 13. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 9. st. 1. Tarife) za svako ročište, trošak sastava podneska od 19. rujna 2022. i od 2. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. st. 1. Tarife) za svaki podnesak, trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. st. 3. Tarife), odnosno ukupno iznosi 1.600,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 400,00 EUR-a, te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 143,78 EUR-a i na presudu u iznosu od 143,78 EUR-a, a što ukupno iznosi 2.287,56 EUR-a, te im je tuženik dužan naknaditi 17% od priznatog troška u iznosu od 2.287,56 EUR-a, a što nominalno iznosi 388,88 EUR-a.

16. Tužiteljima je u cijelosti priznat trošak vještačenja po mjerničkom i šumarskom vještaku u iznosu od 978,67 EUR-a jer je taj trošak bio potreban za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

17. Tužiteljima nije priznat trošak sastava opomene (u spisu nema opomene od 15. ožujka 2017.), trošak prijevoza na uviđaj (jer nije priložen dokaz o trošku) i trošak izbivanja iz kancelarije, pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka neosnovan.

18. Tužiteljima je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.367,55 EUR-a (388,88 EUR-a + 978,67 EUR-a), pa imajući u vidu da je točkom III. izreke tuženiku naloženo da im naknadi trošak postupka u iznosu od 249,19 EUR-a, to im je dosuđen i daljnji trošak u iznosu od 1.118,36 EUR-a, radi čega je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženika te potvrditi točku III. izreke, dok je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu tužitelja te im dosuditi, pored dosuđenog troška u iznosu od 249,19 EUR-a, i daljnji trošak u iznosu od 1.118,36 EUR-a sa zateznom kamatom primjenom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

19. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom. Obzirom da tužitelji u odnosu na glavnu stvar nisu uspjeli sa svojom žalbom, već su uspjeli samo u odnosu na trošak postupka koji se sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora, to im sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

U Varaždinu, 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun