Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-421/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB:79517545745, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-585/2020 od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, dok se prihvaća žalba tužitelja, pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-585/2020 od 10. veljače 2023.:

- potvrđuje u odnosu na dosuđujući dio pod točkom I. izreke kao i u odnosu na odbijajući dio točke I. izreke koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 14. studenog 2020. do 10. prosinca 2020. te u odnosu na odbijajući dio koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na zatraženi iznos od 990,84 EURA počevši od 14. studenog 2020. do 10. prosinca 2020.,

- preinačuje u odnosu na odbijajući dio točke I. izreke i sudi da se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju pored dosuđenog iznosa štete od 1.000,00 EURA sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2020. pa do isplate i daljnji iznos od 990,84 EURA sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,

- preinačuje u odnosu na točku II. izreke i sudi da se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana o svom trošku u dnevnim novinama "Slobodna Dalmacija" objavi ovu presudu bez komentara,

- preinačuje u odnosu na odbijajući dio pod točkom I. izreke u svezi zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.000,00 EURA na način da se ukida navedena presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.000,00 EURA za dan 11. prosinca 2020.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužitelja prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-585/2020 od 10. veljače 2023.:

- potvrđuje pod točkom III. izreke i pored dosuđenog iznosa od 920,76 EURA sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom na ime troška parničnog postupka nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju i daljnji trošak od 832,01 EURA sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2025. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 273,12 EURA u roku od 15 dana.

III. Trošak žalbe tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.000,00 EURA/7.534,50 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranoj kao u izreci, a tekućoj od 11. prosinca 2020. pa do isplate, dok je za zatražene zakonske kamate na dosuđeni iznos od 14. studenog 2020. do 11. prosinca 2020. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a odbijen je i zahtjev za zatraženi iznos od 990,84 EURA/7.465,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 14. studenog 2020. do isplate. Ujedno je pod točkom II. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da sud naloži tuženiku da o svom trošku u dnevnim novinama "Slobodna Dalmacija" objavi presudu iz ovog predmeta bez komentara, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 920,76 EURA/6.937,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom podnesenim žalbama pobijaju obje stranke u postupku, pa tužitelj žalbom pobija presudu u odbijajućem dijelu iz svih zakonskih razloga, dok tuženik istu presudu pobija u odnosu na dosuđujući dio točke I. izreke i u odnosu na točku III. izreke iz svih dozvoljenih žalbenih razloga, pa tužitelj predlaže da ovaj sud njegovu žalbu usvoji u cijelosti te preinači prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu na način da usvoji tužbeni zahtjev, dok tuženik predlaže odbaciti tužbu kao nedopuštenu, a podredno preinačiti presudu na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan i obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja protiv tuženika kao nakladnika lista "Slobodna Dalmacija" vezano za članak autorice ŠU koji je na web portalu objavljen 7. listopada 2020., a u tiskanom listu 8. listopada 2020., s osnove naknade štete koja mu je nanesena objavljivanjem spornog članka te objavljivanje teksta presude.

6. Smatrajući da je tužbeni zahtjeva tužitelja djelomično osnovan, prvostupanjski sud temelji svoju odluku na činjenici da je **.**.2020. NU ubio u Splitu tri osobe te da je taj događaj ostavio u šoku cjelokupnu javnost i problematizirao brojna pitanja, pa je izazvao ogroman interes javnosti. Stoga da je novinarka tuženika zbog navedenih okolnosti predložila nadređenima da će isti istražiti i novinarski obraditi. Kako je smatrala da se navedena problematika ne sagledava kroz postupanje Centra za socijalnu skrb Split u pogledu obitelji NU, jer je osobno mislila da ima propusta u postupanju navedenog Centra kod obrade istih, sud zaključuje da je već prije kontakta s tužiteljem postojao stav novinarke spram postupanja Centra koji nije bio pozitivan. Nadalje, kako je utvrđeno da je novinarka tuženika došla do tužiteljevog broja telefona, koji je u sporno vrijeme bio ravnatelj Centra za socijalnu skrb Split, a koji nije usmenim putem želio odgovarati na pitanja, isti je uputio da mu se pitanja pripreme i da će na ista odgovoriti pisanim putem, te je sud na osnovu e-maila navedene novinarke upućenog tužitelju 5. listopada 2020. utvrdio sva postavljena pitanja iz kojih zaključuje da se već kroz ista problematizira postojanje eventualne odgovornosti tužitelja za dugogodišnje propuste po pitanju obitelji NU. Naime, sud pojašnjava da kad je NU ubio u Splitu tri osobe, da se javnost opravdano zgrozila i tražila odgovor na pitanje što je ponukalo počinitelja na takav čin, a da je svakako opće poznato, jer se radi o maloj sredini, da su braća NU odrastala u iznimno lošim okolnostima, da je obitelj bila pod dugogodišnjim nadzorom Centra za socijalnu skrb Split koji je prestao punoljetnošću djece. Stoga smatra da pitanje koje se nametalo jest postupanje Centra u takvim prilikama, odnosno poduzima li se sve što je u moći istog Centra da se zaštite djeca kao najranjiviji članovi društva, pa da je ta tema nužna za raspraviti, ali da je prilikom problematiziranja postupanja Centra potrebno paziti da se ne naruše i povrijede tuđa prava i da se nikome ne nanese šteta, te da je potrebno objektivno sagledavanje te problematike, kako kroz prizmu korisnika Centra tako i kroz prizmu djelatnika koji tu pomoć i nadzor trebaju pružiti.

7. Stoga, sagledavajući sve okolnosti slučaja koje su dovele do predmetnog članka, sadržaja članka i njegovog izgleda, sud smatra da je utvrđeno tijekom postupka da je zaključak javnosti odnosno čitatelja članka u odnosu na tužitelja mogao biti jedino negativan i da je zaista tužitelj neopravdano prikazan u jako lošem svijetlu, radi čega je objektivno mogao trpjeti kao i članovi njegove obitelji, s obzirom da je jasno kakav su stav čitatelji zauzeli i kakav stav imaju spram tužitelja i djelatnika Centra, što su isti imali potrebu navesti nakon objavljivanja predmetnog članka, a što proizlazi iz komentara čitatelja koji su priloženi sudskom spisu.

8. Tužitelj je e-mailom na postavljena pitanja navedenoj novinarki odgovorio 6. listopada 2020., a sud smatra da je navedeni odgovor profesionalan i uljuđen, te je isti opširno pisao o naravi psihosocijalnog rada i niti na jednom mjestu nije naveo da je bilo propusta u obradi obitelji NU i generalno je naveo da je kod svakog stručnjaka koji obavlja taj posao prisutna visoka razina stručne i osobne odgovornosti i preispitivanja, te da svaki neuspjeh u zaštiti i dobrobiti djece proživljavaju profesionalno i osobno, jer je to prečesto teško dijeliti, pa da je stoga ljudski očekivano i nošenje s osjećajima krivnje i odgovornosti.

9. Zaključujući da u navedenom odgovoru tužitelja sud ne nalazi ništa sporno te je na sva pitanja odgovoreno i pri tom tužitelj nije pokazao ni bahatost niti nekulturu u ophođenju sa novinarkom, da bi nakon navedenog bio objavljen sporni članak opremljen senzacionalistički obojenim naslovom u kojem je doslovno navedeno da je tužitelj izjavio kako nadležni iz Centra osjećaju krivnju u slučaju NU, a što isti nije kazao, pa kako je tekst članka bio negativno intoniran po tužitelja, a utvrđeno je da ga je sporni tekst povrijedio, sud smatra da je zaista moglo i bilo je podobno povrijediti čast i ugled tužitelja, jer je tuženik izmijenio smisao odgovora tužitelja u e-mailu novinarki na njegovu štetu, pa je članak napisan tako da je tužitelj izgledao kao neodgovorni neradnik u očima čitateljstva, pa sud to protumačuje kao nešto jako negativno po profesionalni i osobni dignitet tužitelja.

10. Kako je pravo javnosti da zna i da im se pruži informacija o bitnim stvarima, ali se pri tom ne smije vrijeđati bilo koga i izložiti ga osudi javnosti, a cijeneći da u ovom slučaju vezano za postupanje tužitelja kao ravnatelja Centra od strane nadležnog ministarstva nije utvrđen nikakav propust ni Centra ni tužitelja vezano za postupanje u pogledu slučaja obitelji NU, te da nije bilo mjesta navedenom karakteriziranju tužitelja, sud smatra da je navedeno dovelo do toga da je tuženik nanio štetu tužitelju koju mu je obvezan naknaditi jer nije dokazao postojanje okolnosti koje ga oslobađaju obveze za naknade štete, slijedom čega je stava da tužitelju pripada satisfakcija u iznosu od 1.000,00 EURA/7.534,50 kn, dok je za iznos od 990,84 EURA sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan sve sukladno odredbi čl. 1046. u svezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) te čl. 21. st. 3. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj: 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje: ZM). Osim toga tužitelju je na navedeni iznos, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a dosuđena zatezna kamata od dana podnošenja tužbe do isplate.

11. Međutim, sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za objavljivanjem presude u listu "Slobodna Dalmacija" bez komentara, jer je šteta već napravljena, pa smatra da je ime tužitelja palo u zaborav čitatelja kao i predmetna tema te bi objavljivanje presude samo osvježilo sjećanje javnosti na osobu tužitelja i pisanje vezano za njega, što isto objektivno ne može pružiti satisfakciju istom, već je naprotiv kontraproduktivno, obzirom da bi se čitatelji prisjetili i tužitelja i sadržaja članka te bi ponovno došlo do reakcije velikog dijela čitatelja bez obzira na spomenutu presudu, te je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.

12. U žalbi tužitelj navodi da je iz obrazloženja pobijane presude vidljivo kako je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je sporni tekst tužitelju zbilja nanio povredu časti i ugleda te kako su novinari i nakladnik tuženika neprofesionalnim pristupom prilikom sastavljanja i objavljivanja predmetnog teksta u mediju tuženika iskrivili u cijelosti iskaz tužitelja i potpuno ga bez ikakvih dokaza i izvora saznanja prikazali kao glavnog krivca za tragediju koja se zbila u slučaju NU, te kao neradnika Centra za socijalnu skrb kojeg nije za ništa briga, a sve u cilju senzacionalizma i čitanosti medija, a u tadašnjoj općoj klimi upiranja prstiju i medijskog linča. Međutim, premda je tužitelj tražio iznos od samo 15.000,00 kn na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, sud ga je odbio za nešto manje od 50% visine odnosno za 7.465,50 kn, bez da je za to dao i jedan razlog pa tužitelj smatra da je neopravdano odbijen za gore navedeni iznos a sve obzirom na to kako u spisu prileže brojni dokazi da je tužitelju upravo uslijed predmetnog teksta nastala duševna bol i tolika povreda časti i ugleda koja u najmanju ruku opravdava visinu zatražene pravične novčane naknade jer se radilo o članku koji je izazvao ogromnu medijsku pažnju te nakon toga bezbroj uvreda i javnog omalovažavanja tužitelja. Ujedno napominje kako brojna praksa sudova za puno manje povrede časti i ugleda dosuđuju značajno više iznose.

13. Isto tako tužitelj smatra kako mu je sud neopravdano odbio tužbeni zahtjev za objavu presude jer je istom i nadalje veliki motiv u ovom postupku objavljivanje presude u mediju u kojem je nastala povreda, jer želi oprati dio ljage koja mu je nanesena objavom te u žalbi ističe svoju ustrajnost u tom dijelu tužbenog zahtjeva.

14. Tuženik u žalbi ukazuje da je sud trebao uzeti u obzir da je tužitelj spriječio objavu ispravka i na taj način pridonio tome da šteta ako mu je nastala, a nije, bude veća nego što bi inače bila, budući da tzv. demanti nije sastavio u skladu s čl. 42. st. 4. ZM-a. Iako podnošenje tužbe radi objave ispravka informacije nije preduvjet za podnošenje tužbe radi naknade štete, tuženik smatra da sama činjenica da navedena tužba nije podnijeta ukazuje na intenciju tužitelja za isključivom materijalnom satisfakcijom. Brani tezu da informacije objavljene o tužitelju nisu bile podobne povrijediti njegov ugled i čast jer se radi o točnim informacijama i vrijednosnom sudu na koji novinarka ima pravo, pa da je prvostupanjski sud propustio sagledati iskaz autorice članka i utvrditi je li ona imala činjeničnu podlogu za svoj vrijednosni sud, smatrajući stoga da je isticanje činjenice da tužitelj nije odgovoran za stručni dio rada navedenog Centra deplasirano, promašeno i besmisleno, jer je isti priznao da je i on u jednom trenutku bio zadužen za spis NU. Tvrdi da je tužitelj iako je to bila njegova dužnost novinarki uskratio odgovore na pitanja pa na taj način i prosječnim čitateljima koji su imali pravo znati što je po pitanju slučaja NU učinio navedeni Centar, a koji se financira iz državnog proračuna, a još važnije čija je dužnost bila pomoći socijalno ugroženim osobama jer u konkretnom slučaju nije sporno da je postojalo opravdano zanimanje javnosti o temi koju je novinarka pisala. Pojašnjava da je na tužitelju bio teret dokaza povrede prava osobnosti, a da on nije dokazao je li došlo do objektivnih posljedica u privatnoj i duševnoj sferi jer da duševne boli koje su ostale u sferi subjektivnog osjećaja ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade pa se o postojanju te činjenice trebalo zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP) na koju sadržajno ukazuje tuženik jer ista nema nikakvih nedostataka ni nepravilnosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 8. istog Zakona, obzirom da je sud pravilno i zakonito odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Osim toga ovaj sud je primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrdio da pobijana presuda nije opterećena nijednom drugom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Nadalje, u odnosu na preostale žalbene navode tuženika valja istači kako je odredbom čl. 7. st. 1. ZM-a propisano da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, te da nije sporno da je događaj o kojem je pisano u navedenom tekstu izazvao ogroman interes javnosti, a zbog negativnog konteksta u odnosu na postupanje tužitelja kao ravnatelja Centra za socijalnu skrb Split prema obitelji NU u spomenutom članku, sud je pravilno zaključio da su i čitatelji zauzeli takav stav spram istog i djelatnika Centra, a što su isti imali potrebu komentirati nakon objavljivanja predmetnog članka.

17. Osim toga, kad se uzme u obzir da je predmetni članak obojen senzacionalističkim naslovom u kojem je doslovno navedeno da je tužitelj izjavio kako nadležni iz Centra osjećaju krivnju u slučaju NU, što isti nije kazao, te da je sam tekst članka negativno intoniran po tužitelja, te je navedeno kako isti "mirno promatra dramu iz zavjetrine", da nije želio odgovoriti na pitanja novinarke, uz opasku da mu je to "fino poslužilo kao zavjetrina za radni neuspjeh u njegovu dijelu zapovjedne odgovornosti kao čelnog čovjeka Centra, koji je ipak smekšao ton nakon što mu je navedeno da će se odgovori tražiti od nadležnog ministarstva", dok je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da pisani odgovor tužitelja na osnovu kojeg je navedena novinarka napisala sporni tekst predstavlja profesionalan i uljuđen odgovor na postavljena pitanja koji je opširno pisao o naravi psihosocijalnog rada i niti na jednom mjestu nije naveo da je bilo propusta u obradi obitelji NU, neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima brani tezu da postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz odredbe čl. 21. st. 4. ZM-a.

18. Naime i ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđeno da se ne radi o vjernoj interpretaciji pisanog odgovora tužitelja, već je tuženik izmijenio smisao navedenog odgovora na štetu tužitelja pa je isti prikazan negativno u odnosu na njegov profesionalni i osobni dignitet, za što nije bilo nikakvog razloga, obzirom da nije utvrđen nikakav propust ni navedenog Centra ni tužitelja vezano za postupanje u radu na slučaju obitelji NU, slijedom čega je i ovaj sud mišljenja da nije bilo mjesta navedenom karakteriziranju tužitelja, pa je očito da tuženik u spornom slučaju nije postupao u dobroj vjeri niti u interesu javnosti, slijedom čega je neosnovan žalbeni navod tuženika u kojem tvrdi da je način na koji je pisan sporni tekst prijeko društveno potreban i razmjeran legitimnom cilju jer se sporna tema mogla obraditi na način da se prenošenjem informacija o temi koja zanima velik broj čitatelja ne vrijeđa tužitelj.

19. Naime, valja reći da su javna glasila dužna objavljivati, a novinari pisati, točne, cjelovite i pravodobne informacije, poštujući pravo javnosti da bude upoznata sa svim događajima, pojavama, osobama, predmetima ili djelatnostima, međutim ona su pritom dužna poštovati dostojanstvo, ugled i čast osoba o kojima pišu. Pravo javnosti, dakle obvezuje novinara da objavljuje, prije svega, točne informacije o određenoj osobi, da savjesno i s osjećajem odgovornosti obavlja svoj posao, dok i prema mišljenju ovog suda sadržaj spornog članka nije rezultat bilo kakvih objektivnih činjenica, pa nizanje negativnih stavova o tužitelju kao osobi, bez za to objektiviziranih dokaza i po ocjeni ovog suda predstavlja iznošenje takvih činjeničnih tvrdnji koje štete ugledu, časti i dostojanstvu tužitelja. Sadržaj članka i činjenične tvrdnje navedene u članku, nemaju stoga onaj potrebni odmak i distancu koja je uobičajena i nužna pri svakoj ozbiljnoj kritici nečijih postupaka, pa iznošenje kvalifikacija u svezi s tužiteljem, predstavlja neutemeljeni napad na njegov ugled, čast i dostojanstvo, bez obzira na činjenicu da kao ravnatelj navedenog Centra mora pokazati viši stupanj tolerancije na kritiku, nego prosječan čovjek.

20. Kako je stoga tuženik prikazao tužitelja kao osobu koja kod svake prosječne treće osobe izaziva da na temelju spornog teksta o tužitelju zauzme negativan stav, smatrajući ju osobom koju je potrebno moralno osuditi, odnosno na temelju koje se njegov položaj u društvu i njegovoj profesionalnoj sredini umanjuje upravo zbog objavljene informacije, s obzirom da je sporni članak putem objave u sredstvima javnog informiranja bio dostupan većem broju ljudi, koji su negativno komentirali o istom, pravilno je prvostupanjski sud, imajući u vidu sve okolnosti slučaja zaključio da je postupanjem tuženika povrijeđeno tužitelju dostojanstvo, čast i ugled u mjeri koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a koja naknada je prema mišljenju ovog suda dosuđena u preniskom iznosu, jer ovaj sud smatra da je zatraženi iznos od 1.990,84 EURA primjerena naknada sukladno odredbi čl. 19. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a zbog povrede prava osobnosti tužitelja, rukovodeći se ciljem kojem služi naknada neimovinske štete i o tome da se tom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, slijedom čega je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi dosuđujući dio točke I. prvostupanjske presude, te odbijajući dio točke I. u odnosu na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 1.000,00 EURA od 14. studenog 2020. do 10. prosinca 2020., dok je zbog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu osnovanosti visine tužbenog zahtjeva prihvaćanjem žalbe tužitelja, a sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo preinačiti odbijajući dio navedene presude i tužitelju dosuditi daljnji iznos od 990,84 EURA sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2020. do isplate sve primjenom odredbe čl. 1103. ZOO-a. Osim toga valjalo je preinačiti odbijajući dio u pogledu zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.000,00 EURA na način da se navedena presuda ukida pod točkom I. izreke u odnosu na dio kojim je tužitelj odbijen sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos od 1.000,00 EURA na dan 11. prosinca 2020., obzirom da je pogrešno prvostupanjski sud odbio navedenu zakonsku zateznu kamatu zaključno do 11. prosinca 2020. jer je od istog datuma istodobno sudio i zakonsku zateznu kamatu na glavnični iznos, pa je pravilno trebalo odbiti zahtjev za zakonsku zateznu kamatu od 14. studenog 2020. do 10. prosinca 2020.

21. Nadalje sud za svaku od povreda prava osobnosti, ako težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, može dosuditi pravičnu novčanu naknadu, dok se u čl. 1048. i 1099. ZOO-a predviđa nenovčano popravljanje štete prouzročene povredom prava osobnosti.

21.1. Kako bi popravak štete nastao povredom prava osobnosti trebao ići u pravcu moralne satisfakcije (nenovčane naknade), koja se smatra prikladnijim načinom saniranja kad god okolnosti slučaja i težina povrede ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, valja istači da pravo na nenovčanu naknadu neimovinske štete ne isključuje oštećenikovo pravo na pravičnu novčanu naknadu, slijedom čega se navedeni oblici naknade neimovinske štete mogu kumulirati.

22. Kod toga valja istači da se objavljivanjem presude kojom je učinjena povreda prava osobnosti može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom, sve primjenom odredbe čl. 1099. ZOO-a, pa oštećeni može zahtijevati objavljivanje presude radi mogućnosti popravljanja neimovinske štete u smislu čl. 22. st. 1. Zakona o medijima, slijedom čega je u slučaju štete učinjene u medijima dopuštena objava presude kao oblik popravljanja neimovinske štete (isti stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1331/16-2 od 23. siječnja 2018. i odluci ovog suda broj Gž-1765/2019-2 od 20. prosinca 2019.).

23. Kako će objavom navedene presude čitatelji tuženika saznati da informacije iz spornog članka nisu istinite u odnosu na tužitelja, na koji način će bit smanjen štetan utjecaj koji je prouzročio navedeni članak, pogrešno prvostupanjski sud smatra da je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za objavu presude neosnovan, te je valjalo prihvaćanjem žalbe tužitelja a sukladno odredbi čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP-a preinačiti točku II. prvostupanjske presude i naložiti tuženiku da o svom trošku u dnevnim novinama "Slobodna Dalmacija" objavi pobijanu presudu koja je djelomično preinačena odlukom ovog suda.

24. S obzirom da je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku o troškovima postupka valjalo je odlučiti primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

25. Stoga kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu valjalo mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a dosuditi troškove koji su bili nužni za vođenje ovog postupka pa mu je tako valjalo priznati trošak za sastav zahtjeva za objavom ispravka tuženiku od 14. listopada 2020. temeljem Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) u iznosu od 199,08 EURA koji iznos je još valjalo priznati tužitelju za trošak sastava tužbe od 11. prosinca 2020. temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za trošak sastava podneska od 24. prosinca 2021. temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te za trošak pristupa na ročišta 25. siječnja 2022., 4. svibnja 2022. i 23. studenog 2022. sve temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, dok je za trošak sastava podneska od 19. siječnja 2022., 9. svibnja 2022. i 14. studenog 2022. tužitelju valjalo priznati trošak temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife i to za svaku radnju po 49,77 EURA, na koje iznose valja dodati još i trošak PDV-a temeljem Tbr. 42. Tarife, tako da trošak iznosi 1.679,77 EURA. Tom iznosu treba dodati plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EURA te na presudu iznosu od 39,82 EURA pa je ukupni trošak kojeg tuženik treba naknaditi tužitelju 1.752,77 EURA.

26. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi točku III. izreke pobijane presude, a sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a prihvaćanjem žalbe tužitelja istom dosuditi na ime troška i daljnji iznos od 832,01 EURA sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a u svezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a ("Narodne novine" broj: 80/22).

27. Kako je tužitelj uspio s žalbom u odnosu na pobijani dio presude, valjalo mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a dosuditi i taj trošak, pa je sukladno Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife tužitelju dosuđen trošak žalbe u iznosu 233,30 EURA na koji iznos valja dodati plaćeni trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 39,82 EURA, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 273,12 EURA.

28. Trošak žalbe tuženiku se ne dosuđuje s obzirom da isti nije uspio u žalbenom postupku.

U Varaždinu 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun