Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1144/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Bjelousov kao predsjednice vijeća, te člana vijeća i suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana, te člana vijeća sutkinje Jasne Bratek, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi od 27. svibnja 2024., broj Pn-79/2023-29, u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi od 27. svibnja 2024. poslovni broj Pn-79/2023-29.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev koji glasi: " Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, A. Mihanovića 3 na ime naknade štete isplati iznos od 16.684,70 kn (šesnaest tisuća šestoosamdesetčetiri kune i sedamdeset lipa) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30. srpnja 2020. pa do isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude".
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.781,09 eura u roku od 15 dana."
2. Protiv ove presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno provodio vještačenje jer je tužitelj u spis dostavio obračun visine utužene tražbine odnosno isplaćene invalidske mirovine koji je izradio ovlašteni aktuar tužitelja. Smatra kako ima pravo na naknadu štete na temelju odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj:157/13, dalje ZOMO), i da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05, 36/09 i 75/09, dalje ZOOP). Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da sud drugog stupnja riješi ovu pravnu stvar.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 16.684,70 kn sa zateznim kamatama, koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku TS zbog opće nesposobnosti za rad uslijed ozljede izvan rada (prometne nesreće 14. lipnja 2000. koju je prouzročio ŠS upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika) u razdoblju od 1. ožujka 2018. do 30. lipnja 2020.
7. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja o tužbenom zahtjevu odlučio primjenom odredaba čl. 27. ZOOP-a.
8. Naime, za odluku o sporu koji pokreće Zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, prema pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u nizu odluka (primjerice odlukama:
Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev- 1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020. i dr.).
9. Prema tome, za odluku o tužbenom zahtjevu za naknadu štete mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku kada su izvršene isplate.
10. Odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidsko osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
11. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.).
12. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).
13. U konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada slijedom čega je valjalo primijeniti upravo odredbu čl. 27. ZOOP-a te utvrditi razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
14. Iz podataka u spisu (str. 171. do 175. spisa) proizlazi da je izveden dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku na okolnost visine razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjima tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu u utuženom razdoblju. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je za razdoblje od 1. ožujka 2018. do 30. lipnja 2020. tužitelj isplatio svom osiguraniku s osnove invalidske mirovine iznos od 6.325,20 Eur-a, te da bi za isto razdoblje obveza isplate pretpostavljene invalidske mirovine zbog ozljede na radu iznosila 9.734,40 Eur-a.
15. Budući da u skladu s odredbom čl. 27. ZOOP-a nema štete za tužitelja, odnosno da je tužitelj manje isplatio s osnova invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada nego što bi bio obvezan isplatiti invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu koju bi pretpostavljeno ostvario tužiteljev osiguranik TS u tom razdoblju.
16. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visinu (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
17. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, jer ne postoje razlozi radi kojih se pobija niti razlozi ne koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Osijek, 23.siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Bjelousov