Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2010/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, zastupan po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, protiv I-tuženice ER, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Slađana Čanković, odvjetnica u Zagrebu i II-tuženice ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Dominiku-Stjepanu Jankoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu I-tuženice i žalbu II-tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. listopada 2024. poslovni broj P-856/2024-127, u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba II-tuženice se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. listopada 2024. poslovni broj P-856/2024-127 u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici ŽR platiti tužitelju iznos od 10.696,86 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici ŽR naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.086,41 Eur s pripadajućim zateznim kamatama na taj trošak, sve u roku 15 dana.

II. Žalba I-tuženice se uvažava kao osnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. listopada 2024. poslovni broj P-856/2024-127 preinačuje u točki I. i u točki II. izreke u odnosu na I-tuženicu SR i sudi:

1. Tužbeni zahtjev tužitelja da mu I-tuženica SR solidarno plati iznos od 10.696,86 Eur-a zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odbija se kao neosnovan.

2. Zahtjev tužitelja da mu I-tuženica SR solidarno naknadi parnični trošak u iznosu od 4.722,25 Eur-a, odbija se kao neosnovan.

3. Zahtjev tužitelja da mu II-tuženica ŽR naknadi parnični trošak preko iznosa od 3.086,41 Eur, odbija se kao neosnovan.

4. Nalaže se tužitelju naknaditi I-tuženici BR parnični trošak u iznosu od 2.028,22 Eur-a u roku 15 dana.

5. Zahtjev I-tuženice ER za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.408,18 Eur-a odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknadi trošak žalbe I-tuženici BR u iznosu od 250,00 Eur-a, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženicama ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužitelju Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, iznos od 10.696,86 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 198,09 EUR tekućom od 11.01.2000. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.02.2000. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.03.2000. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.04.2000. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.05.2000. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.06.2000. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.07.2000. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.08.2000. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.09.2000. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.10.2000. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.11.2000. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.12.2000. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.01.2001. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.02.2001. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.03.2001. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.04.2001. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.05.2001. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.06.2001. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.07.2001. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.08.2001. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.09.2001. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.10.2001. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.11.2001. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.12.2001. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.01.2002. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.02.2002. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.03.2002. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.04.2002. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.05.2002. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.06.2002. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.07.2002. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.08.2002. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.09.2002. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.10.2002. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.11.2002. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.12.2002. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.01.2003. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.02.2003. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.03.2003. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.04.2003. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.05.2003. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.06.2003. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.07.2003. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.08.2003. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.09.2003. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.10.2003. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.11.2003. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.12.2003. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.01.2004. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.02.2004. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.03.2004. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.04.2004. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.05.2004. do isplate; - 198,09 EUR tekućom od 11.06.2004. do isplate; sve po stopi koja je od dana dospijeća pojedinih iznosa pa do 31.12.2007. određena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. u visini stope koja je jednaka eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.07.2017. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, od 01.08.2017. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicama ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknaditi tužitelju Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937 troškove parničnog postupka u iznosu od 4.722,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude suda prvog stupnja pravovremenu žalbu je podnijela I-tuženica i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i glede odluke o parničnim troškovima. U žalbi u bitnome navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer zaključuje kako tuženice nisu imale pravo na korištenje stana u utuženom razdoblju od prosinca 1999. pa do svibnja 2004., jer su tuženice osnovano smatrale da im pripada pravo korištenja stana, sve dok im pravomoćnom presudom ta osnova nije otpala, pa je sud prvog stupnja tako propustio utvrditi u kojem su trenutku tuženice postale nesavjesne stjecateljice. Ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je prednik I- tuženice bio u posjedu spornog stana. Ističe kako je ŽR imala pravnu osnovu posjedovanja predmetnog stana, a koja je naknadno otpala, te je ista uvela u posjed prednika I-tuženice, pa stoga I-tuženica ne može solidarno odgovarati s II- tuženicom za navedeni iznos. Prigovara i odluci o parničnim troškovima kao nepravilnoj. Predlaže preinačiti presudu suda prvog stupnja i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova I-tuženici. Traži trošak žalbe u iznosu od 250,00 Eur-a.

3. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija i II- tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi navodi kako njezin punomoćnik nije nikada zaprimio rješenje suda o nastavku postupka od 21. listopada 2020., te do 24. listopada 2022. nije mogao sudjelovati na više održanih ročišta u tome razdoblju niti je mogao isticati dokazne prijedloge te je to učinio tek podneskom od toga datuma. Time je sud prvog stupnja ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer svojim nezakonitim postupanjem nije dao mogućnost II-tuženici da raspravlja pred sudom, pa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati s obzirom da proturječi sama sebi i razlozima presude te ista nema razloga o odlučnim činjenicama te da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Ističe kako sud prvog stupnja nije proveo dokaze saslušanja II- tuženice, koja je svoj izostanak opravdala. Nadalje,ističe kako nije niti pravilna odluka o parničnim troškovima. Predlaže da sud drugog stupnja žalbu uvaži, pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalba I-tuženice je osnovana, dok je žalba II-tuženice samo djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda djelomično nepravilna i nezakonita.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženicama naloži da solidarno isplate iznos od 10.696,86 Eur-a na ime naknade za stan koji koriste bez valjane pravne osnove za razdoblje od prosinca 1999. pa do svibnja 2004.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine, stana u [adresa], površine 99,50 m2,

- da II-tuženica koristi predmetni stan bez valjane pravne osnove, jer je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagreb u poslovni broj Ps- 915/01 od 29. svibnja 2012. odbijen njezin tužbeni zahtjev za nadomještanjem ugovora o kupnji predmetnog stana,

- da je time II-tuženica nesavjesni posjednik stana,

- da tužitelj vodi postupak protiv II-tuženice kojim traži predaju predmetnog stana u posjed,

- da II-tuženica u utuženom razdoblju nije plaćala nikakvu naknadu za korištenje stana tužitelju,

- da iznos naknade koji pripada tužitelju predstavlja iznos mjesečne najamnine za predmetni stan, koji je utvrđen po sudskom vještaku,

- da je prednik I-tuženice koristio predmetni stan bez valjane pravne osnove,

- da su tuženice nesavjesne posjednice stana.

9. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je utvrdio da su prednik I-tuženice i II- tuženica bez valjane pravne osnove koristili stan u [adresa], površine 99,50 m2, te prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti za isplatu najamnine u iznosu od 10.696,86 Eur-a, pozivajući se na odredbu čl. 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, dalje ZOO), odnosno da tužitelj ima pravo na isplatu naknade vrijednosti ostvarene koristi bespravnim korištenjem stana u vlasništvu tužitelja.

10. Zaključak suda prvog stupnja ne može se prihvatiti kao osnovan i pravilan u cijelosti. Naime, sud prvog stupnja se pozvao na presudu poslovni broj Ps-915/01 kojom je odbijen zahtjev tamo tužiteljice ŽR protiv tuženika Grada Zagreba da se nadomjesti ugovor o kupnji stana i kojom je utvrđeno da je 30. ožujka 1988. na sastanku izvršnog odbora Sindikata radnika sindikalne podružnice Dimnjak, Zagreb donesena odluka o dodjeli stana u [adresa], te je stan dan na korištenje na temelju ugovora o korištenju stana od 16. srpnja 1998. i to ŽR i članovima njezina domaćinstva, majci i sinovima. Sud prvog stupnja je nadalje utvrdio da je presudom poslovni broj P-4076/14 od 28. veljače 2018. utvrđeno da II-tuženica koristi predmetni stan bez valjane pravne osnove. Tuženica ŽR je tijekom postupka isticala kako je korisnica stana na temelju pravne osnove koja je naknadno otpala, dok je u jednom kraćem razdoblju u posjed uvela i prednika I-tuženice, i da je upravo ona ta koja je predmetni stan posjedovala samovlasno pa tako jedino ona može biti obvezna na isplatu naknade za korištenje predmetnog stana, a nikako I-tuženica i njezin prednik.

11. Imajući navedeno u vidu, pravilno I-tuženica u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije obrazložio na temelju čega je zaključio da je prednik I-tuženice obvezan na plaćanje naknade niti na temelju čega solidarno odgovara zajedno s II-tuženicom za naknadu zbog korištenja stana. Obrazloženje suda prvog stupnja da postoji obveza prednika I-tuženice jer je jedno vrijeme imao ured u spornoj nekretnini, nije pravilno. Naime, II-tuženica je navela kako je upravo ona uvela prednika I-tuženice u posjed sporne nekretnine. Logikom suda prvog stupnja u tom slučaju je trebalo tužiti i zakupce I.T.C. d.o.o. kao i Udrugu za podršku u obrazovanju, jer su isti u jednom razdoblju koristili spornu nekretninu.

12. Polazeći od utvrđenoga, žalba I-tuženice se ukazuje osnovanom, pa je valjalo žalbu uvažiti i preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na I- tuženicu.

13. Žalba II-tuženice je samo djelomično osnovana i to glede odluke o parničnim troškovima. Naime, neosnovano II-tuženica u žalbi navodi kako je počinjena bitna povreda postupka jer joj nije omogućeno raspravljanje pred sudom, jer njezinu punomoćniku nije izvršena dostava poziva za ročište. Navedene žalbene razloge II- tuženica je isticala u žalbi protiv presude suda prvog stupnja poslovni broj P- 430/2021, koju je žalbu sud drugog stupnja uvažio i ukinuo navedenu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovo suđene. U nastavku postupka II- tuženica je mogla isticati sve prigovore i prijedloge, tako da joj nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, pa se ovaj žalbeni navod ukazuje neosnovanim.

14. Navod II-tuženice kako je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog za saslušanjem II-tuženice, nije osnovan. Naime, sud prvog stupnja nije izveo dokazni prijedlog saslušanja II-tuženice na okolnost posjedovanja stana, ali je za odluku o odbijanju dao dostatno obrazloženje, pa time nije pogrešno primijenio odredbe ZPP- a, a što bi utjecalo ili bi moglo utjecati na donošenje pravilne i zakonite presude.

15. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, ocjena suda o tome koje će dokaze izvesti je diskrecijska, ali je ujedno ograničena načelom poštenog suđenja i procesne ravnopravnosti, koje, između ostalog, podrazumijeva jednak ili približno jednak tretman dokaznih prijedloga stranaka u postupku. Ako smatra da predloženi dokaz nije važan za odluku i odbije prijedlog, sud je dužan naznačiti razlog odbijanja, a što sud je prvog stupnja u konkretnom slučaju i učinio. 16. Stoga se žalba II-tuženice u ovom dijelu ukazuje neosnovanom i valjalo ju je odbiti i potvrditi pobijanu presudu u dijelu u kojem je naloženo II-tuženici platiti iznos od 10.696,86 Eur-a na ime naknade za korištenje nekretninom tužitelja bez pravne osnove. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine, koju je koristila II-tuženica u utuženom razdoblju i da u tom razdoblju nije plaćala nikakvu naknadu tužitelju. Provedenim vještačenjem je utvrđena visina naknade za predmetnu nekretninu od 10.969,86 Eur-a. Vještak je utvrdio kako je visina mjesečne slobodno ugovorene najamnine za prostor od 99,50 m2 iznosila 1.492,50 kn, a stranke nisu imale primjedbi na ovaj izračun vještaka. Stoga je sud prvog stupnja, pozivanjem na odredbu čl. 210. ZOO-a, pravilno prihvatio tužbeni zahtjev i naložio II- tužiteljici platiti tužitelju naknadu u iznosu od 10.969,86 Eur-a.

17. Međutim, odluka o parničnom trošku nije pravilna. Naime, kako je preinačena pobijana presuda suda prvog stupnja u odnosu na I-tuženicu i odbijen tužbeni zahtjev, to je u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti o parničnim troškovima I-tuženice.

18. Tužbeni zahtjev protiv tuženice ER je odbijen, pa su joj u smislu odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje-Ot), priznati troškovi za sastava podneska (Tbr. 8. toč. 1. Ot) od 4. listopada 2021. i od 10. listopada 2022. u iznosu od po 200,00 Eur-a, za zastupanje na ročištu (Tbr.9.toč.1.Ot) od 8. svibnja 2023. i od 4. listopada 2024. u iznosu od po 200,00 Eur-a, za pristup ročištu (Tbr. 9. toč.2.Ot) od 8. veljače 2023. i od 9. rujna 2024. u iznosu od po 100,00 Eur-a, za sastav žalbe (Tbr.toč.1.Ot) od 9. lipnja 2023. u iznosu od 250,00 Eur-a, sve uvećano za PDV u iznosu od 312,50 Eur-a, te je priznat trošak pristupa vještaka ročištu u iznosu od 33,18 Eur-a i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 465,72 Eur-a odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 2.028,22 Eur-a.

19. Odbijen je zahtjev za naknadu troškova I-tuženice za sastav podneska od 4. listopada 2021. u zatraženom iznosu od 1.000,00 Eur-a, jer je previsoko zatražen s obzirom na vrijednost predmeta spora, te za sastav podneska od 9. prosinca 2021. jer to po svom sadržaju nije nužno potreban podnesak. Nisu niti priznati troškovi zastupanja na ročištu od 8. veljače 2023. i od 9. rujna 2024. u zatraženom iznosu od 200,00 Eur-a, jer je riječ o ročištima na kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari. Stoga je zahtjev I-tuženice za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.408,18 Eur- a odbijen kao neosnovan.

20. Pravilno II-tuženica ističe kako odluka o parničnim troškovima nije pravilna. Naime, sud prvog stupnja je suprotno Tbr.8. toč.1.Ot, priznao tužitelju trošak za sastav sedam obrazloženih podnesaka te još tri podneska. Tužitelju je valjalo priznati trošak pristupa na ročište (Tbr. 9. toč.2 Ot) od 20. veljače 2014. i od 8. veljače 2023. u visini od po 50 bodova, te trošak zastupanja na ročištu (Tbr.9. toč. 1. Ot) od 8. ožujka 2021., od 26. siječnja 2022., od 8. svibnja 2023. i od 4. listopada 2024. u visini od po 100 bodova, te pristup ročištu (Tbr.9.toč. 5.Ot) od 9. rujna 2024. u visini od 25 bodova, te je priznat trošak sastava podneska (Tbr.8.toč.1.Ot) od19. kolovoza 2021., od 26. studenog 2021., od 16. rujna 2022. i od 6. srpnja 2024. u visini od po 100 bodova što čini ukupno 925 bodova. Imajuću u vidu vrijednost boda od 2,00 Eur-a (Tbr.54. Ot) tužitelju pripada trošak u iznosu od 1.850,00 Eur-a uvećano za PDV u iznosu od 462,50 Eur-a i trošak vještačenja od ukupno 597,25 Eur-a te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 176,66 Eur-a, odnosno ukupan trošak u iznosu od 3.086,41 Eur.

21. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 3.086,41 Eur, valjalo je odbiti kao neosnovan.

22. Slijedom izloženoga, žalbu II-tuženice je valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i na temelju odredne čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u odnosu na II-tuženicu u točki I. izreke za iznos od 10.696,86 Eur-a i u točki II. izreke glede parničnih troškova u iznosu od 3.086,41 Eur, te uvažiti kao djelomično osnovanu i preinačiti pobijanu presudu u točki II. izreke glede parničnog troška i odbiti zahtjev tužitelja preko iznosa od 3.086,41 Eur. Žalbu I-tuženice je valjalo na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, uvažiti u cijelosti i preinačiti pobijanu presudu u točki I. i točki II. izreke u odnosu na I-tuženicu i odbiti tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu parničnog troška kao neosnovan i naložiti tužitelju naknadu parničnog troška I-tuženici.

23. Sud je I-tuženici, koja je sa žalbom uspjela u cijelosti, priznao i trošak žalbe u iznosu od 250,00 Eur-a (čl. 166. st. 2. ZPP-a)

Osijek, 23. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov