Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1936/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, izvjestiteljice Vesne Bjelousov i članice vijeća, i sutkinje Jasne Bratek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branko Čutura, odvjetnik iz Splita, protiv tuženog DOM REO Adria d.o.o. Zagreb, Damira Tomljenovića Gavrana 15, OIB: 91868082461, koga zastupaju punomoćnici JŽ, Dinko Šperandi i Jelena Nađ, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-105/2024-26 od 14. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-105/2024-26 od 14. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1.Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl.broj:Ovr-3710/12 od 28. svibnja 2012.god.
2.Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak“.
II Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.125,00 Eura."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč.1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 159/23., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu.
3. U odgovoru na žalbu, tuženik je osporio utemeljenost žalbenih navoda tužiteljice. Predložio je odbiti njenu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz dosudu troška tog podneska.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.
6. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se sadržajno upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka i čl. 354. st. 6. ZPP-a isticanjem tvrdnje da punomoćniku tužiteljice nikada nije uručen podnesak kojim je DOM REO Adria d.o.o. Zagreb obavijestio sud da su na temelju Ugovora o ustupu i prijenosu prava na njega prenesena prava i obveze prvotnog tuženika Partner banke d.d. Zagreb.
7. Pri tome tužiteljica upire i da je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 195. st. 2. ZPP-a, jer da osoba koja je pribavila stvar ili prava o kojem teče parnica, može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to obje strane pristanu.
8. S tim u vezi, valja navesti da je na ročištu održanom dana 6. studenog 2023. godine bio prisutan punomoćnik tužiteljice. Na tom je ročištu doneseno rješenje kojim je pod točkom I. izreke određeno da se nastavlja prekinuti postupak iza smrti pok. ĐŽ i pozvana je nasljednica, a sadašnja tužiteljica preuzeti postupak. U točki II. izreke tog rješenja određeno je i da se postupak nastavlja u odnosu na novog tuženika DOM REO Adria d.o.o. Zagreb.
9. Iz istog raspravnog rješenja proizlazi da punomoćnici parničnih stranaka nisu tražili pisani otpravak tog rješenja i odrekli su se prava na žalbu, a punomoćnik tužiteljice se nakon toga upustio u raspravljanje i predložio izvođenje dokaza.
10. Stoga se ne može smatrati da je tužiteljica onemogućena u raspravljanju, jer je o promjeni osobe tuženika imala saznanja.
11. Tužiteljica se nije protivila stupanju novog tuženika u parnicu koji je već bio sukcesor u građanskopravnom odnosu, tako da se zbog navedenog držanja tužiteljice može smatrati da su stranke postigle sporazum o promjeni osobe tuženika, zbog čega je nastupila i procesnopravna sukcesija.
12. Iz navedenih razloga, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tužiteljica upućuje žalbenim navodima.
13. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za utvrđenje pravnih činjenica od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.
14. Predmet spora je zahtjev za proglašenjem nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-3710/12 od 28. svibnja 2012., a koja je pokrenuta na temelju Sporazuma br. 24/2005 o prijenosu prava vlasništva nekretnine protivnika osiguranja radi osiguranja plateža mjenice, a prema kojem je protivnica osiguranja bila pravna prednica tužiteljice, a sada pok. ĐŽ, jer da je ona potpisala Izjavu – punomoć od 5. prosinca 2005., ali ne i navedeni Ugovor. Pri tome se tužba temelji i na tvrdnji da tom Izjavom – punomoći ĐŽ nije nedvojbeno izjavila da na ovrhovoditelja prenosi fiducijarno vlasništvo, a u trenutku potpisivanja tog dokumenta nije bila niti sposobna za rasuđivanje.
15. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da je Sporazum br. 24/2005. potpisala ovlaštena osoba LŽ, koji je i direktor tvrtke Avangard d.o.o. Split, na temelju punomoći koje je potpisala ĐŽ i koja je ovjerena u uredu javnog bilježnika, a što je isti javni bilježnik utvrdio u solemnizaciji privatne isprave (str. 14. spisa).
16. U provedenom postupku prvostupanjski sud je saslušao svjedokinje koje je predložila tužiteljica, i to SŽ, koja je njena snaha, te BŽ, koja je u tazbinskom srodstvu tužiteljice, te tužiteljicu, iz čijih iskaza proizlazi da je sada pok. ĐŽ bila dobrog zdravstvenog stanja, ali da je od 2000. ili 2001. godine, odnosno u vrijeme kada je sačinjen predmetni Sporazum bila dementna.
17. Prvostupanjski sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem, te je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prihvatio, jer je u skladu s pravilima struke.
18. Cijeneći taj nalaz i mišljenje, te na osnovi medicinske dokumentacije, prvostupanjski sud je utvrdio da je sada pok. ĐŽ bolovala od organskog duševnog poremećaja – demencije, ali da nema dovoljno elemenata koji bi ukazivali na zaključak da je bolovala od težih duševnih smetnji koji bi s većom razinom vjerojatnosti doveli u pitanje njenu sposobnost za rasuđivanje.
19. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva, pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP- a, prema kojoj je na osnovi pravila o teretu dokazivanja, zaključio da tužiteljica nije dokazala da je njena pravna prednica u trenutku potpisivanja spornog dokumenta bila nesposobna za rasuđivanje.
20. Stoga je pravilan i pravni zaključak prvostupanjskog suda da je za predmetni Sporazum postojala i suglasna volja stranaka, te da je postojala i poslovna sposobnost u smislu čl. 276. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05.).
21. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je dijagnoza demencije prvi puta postavljena 2006. godine, ali da se razvijala postupno, te da je u trenutku potpisivanja narednih dokumenata sada pok. ĐŽ već bila dementna i nesposobna za rasuđivanje.
22. Ovo iz razloga jer su takve tvrdnje u suprotnosti s činjeničnim stanjem koje je utvrdio prvostupanjski sud.
23. Takvim žalbenim navodima preocjenjuju se dokazi koje je ocijenio prvostupanjski sud, te analiziraju činjenice koje bi mogle ići na prilog tužiteljici, a o čijem postojanju zaključuje na osnovi tako preocjenjenih dokaza.
24. Radi se o hipotetskoj mogućnosti na koji ukazuju žalbeni navodi, a na takvoj mogućnosti ne može se temeljiti oslobođenje od odgovornosti pravne prednice tužiteljice, odnosno proglašenje ovrhe nedopuštenom.
25. S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.
26. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer takva postupovna radnja nije bila potrebna u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 23. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Krunoslav Baran
